|
Unatoč tome što poštujem Voltaire-ovo književno stvaralaštvo i njega samog kao osobu koja se ne usručava javno 'izrugivati' teoriju nečijeg mišljenja (iako s opravdanim razlogom), usuđujem se iznesti svoje mišljenje koje možda i nije ispravno, a tiče se nesporazuma između Voltairea i filozofa čijem se mišljenju javno suprotstavio.
Što je Leibniz mislio i zašto je rekao nešto što je Voltaireu bilo toliko mrsko da je cijelo djelo posveti razradnji toga, ne znam. Upravo iz to razloga mogu samo nagađati o tome što je to točno Leibniz želio reći kada je rekao da je ovaj svijet najbolji od svih svjetova. Ipak, dana mi je sloboda (iako ne potpuna) da mislim i da samostalno iznesem svoje viđenje nečijeg mišljenja (iako je to kompleksno jer ne mogu znati tko što misli).
Razmišljala sam o tome i zaključila kako bi bilo primitivno i neumjesno da je Leibniz, kada je rekao kako je ovaj svijet najbolji od svih svjetova, mislio da na svijetu nema apsolutno nikakvog zla. Ipak, svatko tko pokuša, može shvatiti da ima zla i oko toga nema rasprave. Osim možda oko toga kako tko definira zlo. Iz toga sam zaključila kako je Leibniz možda mislio na nešto drugo, a u tom slučaju je Voltaire krivo shvatio cijelu poantu rečenog.
Nakon što sam odbacila činjenicu da je Leibniz smatrao kako je svijet bez zla i patnje, sjetila sam se da je u djelu 'Candide' Voltaire napisao kako sve ima svoj uzrok i posljedicu. Mislim da bih to mogla uzeti kao dopunu na Leibniz-ovo mišljenje, koje je zapravo slično mome, a to i je pravi razlog zbog kojeg sam samoj sebi pokušala dokazati i objasniti kako Leibniz nije potpuno u krivu i kako to što je rekao ima sasvim dublje značenje.
Umjesto da govorim samo o Leibniz-ovom mišljenju, tj. njegovoj teoriji, voljela bih ga nadopuniti svojim jer se ne želim ponavljati dva ili, ne daj Bože, više puta.
Vjerujem kako smo tu da bismo naučili. Zapravo vjerujem da je glavni cilj i razlog zbog kojeg jesmo ovdje, upravo znanje. Stoga smatram da je i zlo tu kako bismo ponešto naučili. Ima onih koji sami sebi rade zlo, ali ima onih koji su rođenjem već osuđeni na patnju. Zbog toga se slažem s Voltaire-om da je svijet nepravedan. Mislim da bi se sa mnom složili oni koji vjeruju u reinkarnaciju i to upravo oko mišljenja da je patnja možda kazna nama za nešto što smo napravili u prošlom životu.
Stoga, sve ima svoj uzrok i posljedicu i vjerujem da se ništa ne događa sasvim slučajno jer na mjestu slučajnosti stoji upravo spoznaja, tj. znanje. Da, svijet je zao i truo, a to je naučio i Candide na kraju putovanja ispunjenih patnjom. Isto tako je naučio i da je Pangloss, kao njegov učitelj (inače metaforizam Leibniza) bio u krivu.
Prema iznesenoj teoriji zaključujem da je Leibniz krivo rekao ono što je mislio, Voltaire je krivo shvatio i napisao djelo na temelju nesporazuma. No, kao što rekoh, može biti da je moje mišljenje krivo, tj. da nije ispravno i da sam u potpunosti promašila pravu bit. Isto tako rekoh da ne znam o čemu se radi i da stoga mogu samo nagađati, a to je upravo temelj moje današnje obveze iznošenja vlastitih misli. Naravno, s uzrokom i posljedicom nedovoljnog ili odličnog.
Gottfried Wilheim Leibniz
|
