Ne poznajem djelo niti jednog od dvojice pa ne znam što misliti. Što se same naravi svijeta tiče, sklon sam ignorirati sve ono što nije dijelom stvarnosti i držati se opisâ koji ne uključuju svrhu. Svrha je ipak nekako buduća stvar i teško ju je pripisivati onomu što se još nije dogodilo ili se tek događa. Najbolji mogući svijet se može zamisliti kao nekakav energetski minimum ili tako nešto. Od zamislivih setova prirodnih zakona, stvaran je onaj koji vodi k svijetu u kojemu se nešto događa. Naravno, to opet navlači nekakve kreatore o kojima je jednako smisleno raspravljati kao i o bićima koja žive na dugi. Sve van Svemira ipak je čista spekulacija, a nekako mi se čini da je korisnije prvo naći sve što se može provjeriti pokusom, a tek onda tratiti vrijeme na štobibilokadbibilo. Inače, Leibniz je bio posvađan s dosta drugih filozofa, a najgore je prošao u svađi s Newtonom, koji se redovito potrudio i često uspio svojim protivnicima nanijeti i sasvim konkretnu štetu (Hookea je gotovo izbrisao iz povijesti). Filozofija o mogućim svjetovima pak jako ovisi o tomu što znaš o ovom. Iako mi to nije posve nezamislivo, opet mi je teško vjerovati da će netko tko je proučavao uglavnom grčke filozofe i netko tko poznaje granice do kojih je došla fizika 20. stoljeća razviti iste ideje o Svemiru. Ostavim li po strani samu pozadinu i lociram se na Zemlju, stvari su dosta jednostavne. Od pojave autokatalize sve se svodi na to da će biti više onih koji se množe brže i efikasnije i manje pogibaju. Za prvo je bitno imati kvalitetnu informaciju o vlastitom ustroju, a za drugo informaciju o svijetu oko sebe. Krenulo je s reakcijama na podražaje, a sad smo već došli do složenih interpretacija same biti Svemira.
16.04.2011. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Povijest je prepuna kvazi filozofa i sličnih foliranata, ima onih koji po nekoj tezi ili disertaciji zapišu cijelu svoju karijeru i po tome se pamte kao - istraživači i tragači, neki po izmišljotinama po kojima se još uvijek danas uče generacije a nisu raskrinkani i oni istinski. Ovisi o samom čovjeku kako da to prepozna i ravna se prema čemu.
23.04.2011. (02:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ne poznajem djelo niti jednog od dvojice pa ne znam što misliti.
Što se same naravi svijeta tiče, sklon sam ignorirati sve ono što nije dijelom stvarnosti i držati se opisâ koji ne uključuju svrhu. Svrha je ipak nekako buduća stvar i teško ju je pripisivati onomu što se još nije dogodilo ili se tek događa. Najbolji mogući svijet se može zamisliti kao nekakav energetski minimum ili tako nešto. Od zamislivih setova prirodnih zakona, stvaran je onaj koji vodi k svijetu u kojemu se nešto događa. Naravno, to opet navlači nekakve kreatore o kojima je jednako smisleno raspravljati kao i o bićima koja žive na dugi. Sve van Svemira ipak je čista spekulacija, a nekako mi se čini da je korisnije prvo naći sve što se može provjeriti pokusom, a tek onda tratiti vrijeme na štobibilokadbibilo.
Inače, Leibniz je bio posvađan s dosta drugih filozofa, a najgore je prošao u svađi s Newtonom, koji se redovito potrudio i često uspio svojim protivnicima nanijeti i sasvim konkretnu štetu (Hookea je gotovo izbrisao iz povijesti). Filozofija o mogućim svjetovima pak jako ovisi o tomu što znaš o ovom. Iako mi to nije posve nezamislivo, opet mi je teško vjerovati da će netko tko je proučavao uglavnom grčke filozofe i netko tko poznaje granice do kojih je došla fizika 20. stoljeća razviti iste ideje o Svemiru.
Ostavim li po strani samu pozadinu i lociram se na Zemlju, stvari su dosta jednostavne. Od pojave autokatalize sve se svodi na to da će biti više onih koji se množe brže i efikasnije i manje pogibaju. Za prvo je bitno imati kvalitetnu informaciju o vlastitom ustroju, a za drugo informaciju o svijetu oko sebe. Krenulo je s reakcijama na podražaje, a sad smo već došli do složenih interpretacija same biti Svemira.
16.04.2011. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Esencija Biti
Povijest je prepuna kvazi filozofa i sličnih foliranata, ima onih koji po nekoj tezi ili disertaciji zapišu cijelu svoju karijeru i po tome se pamte kao - istraživači i tragači, neki po izmišljotinama po kojima se još uvijek danas uče generacije a nisu raskrinkani i oni istinski. Ovisi o samom čovjeku kako da to prepozna i ravna se prema čemu.
23.04.2011. (02:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...