utorak, 29.09.2009.
Just like heaven
|
"Show me how you do that trick The one that makes me scream" she said "The one that makes me laugh" she said And threw her arms around my neck "Show me how you do it And I promise you I promise that I'll run away with you I'll run away with you" Spinning on that dizzy edge I kissed her face and kissed her head And dreamed of all the different ways I had To make her glow "Why are you so far away?" she said "Why won't you ever know that I'm in love with you That I'm in love with you" You Soft and only You Lost and lonely You Strange as angels Dancing in the deepest oceans Twisting in the water You're just like a dream Daylight licked me into shape I must have been asleep for days And moving lips to breathe his name I opened up my eyes And found myself alone alone Alone above a raging sea That stole the only boy I loved And drowned him deep inside of me You, soft and only You, lost and lonely You, just like heaven You, soft and only You, lost and lonely You, just like heaven |
ponedjeljak, 21.09.2009.
Pixar - One Man Band
petak, 18.09.2009.
Kratka priča Woodyja Allena
|
Iz knjige "Without Feathers" (Random House, 1975.) prevedeno i objavljeno isključivo u obrazovne svrhe The Whore of Mensa Woody Allen KLIJENT Jedna od stvari koju kao privatni istražitelj morate naučiti je slijediti vlastiti instinkt. Zbog toga sam trebao vjerovati trncima koji su me prošli kada je Word Babcock ušao u moj ured i stavio karte na stol. - Kaiser?, rekao je, Kaiser Lupowitz? - Tako mi piše na dozvoli, odgovorih - Morate mi pomoći, molim Vas. Ucjenjuju me! Tresao se poput glavnog pjevača u rumba-bendu. Dodao sam mu čašu preo stola i bocu viskija koju sam smatrao zgodnom u nemedicinske svrhe. - Opustite se i sve mi ispričajte. - Nećete reći mojoj ženi? - Budimo iskreni, Word. Ne mogu obećati. Pokušao si je natočiti piće, što je odzvanjalo cijelom ulicom, a većina pića završila mu je na cipelama. - Ja sam radnik, bavim se tehničkim održavanjem. Izrađujem i popravljam joy buzzers , znate one male smiješne napravice koje daju elektrošokove pri rukovanju? - I? - Puno direktora ih voli, pogotovo na Wall Streetu. - Prijeđite na stvar. - Često sam na putu. Znate kako je to, samotnjački...ali nije ono što mislite. Vidite, Kaiser, ja sam zapravo intelektualac. Naravno da čovjek može upoznati sve lake žene ako želi, ali zaista pametne žene nije tako lako naći u kratkom roku. - Nastavite. - Pa, čuo sam za jednu mladu djevojku. 18 godina, Yassar studentica. Za određeni iznos, doći će ovamo i razgovarati o bilo kojoj temi – Proustu, Yeatsu, antropologiji. Razmjena ideja – razumijete na što ciljam? - Pa, ne baš. - Mislim, moja žena je sjajna, nemojte me krivo shvatiti, ali ona neće sa mnom raspravljati o Poundu ili Elliotu. Nisam to znao kada sam ju oženio. Vidite, ja trebam ženu koja je mentalno stimulativna, Kaiser – i voljan sam za to platiti. Ne želim nikakvu obvezu – samo kratko intelektualno iskustvo, a onda neka ode. Bože, Kaiser, pa ja sam sretno oženjen čovjek. - Koliko dugo to već traje? - 6 mjeseci. Kad god imam tu potrebu, nazovem Flossie. Ona je madame s magisterijem iz komparativne literature. Onda mi ona pošalje intelektualku, razumijete? On je bio jedan od onih tipova čija su slabost bile zaista bistre žene. Bilo mi je žao jadnika. Pretpostavljam da postoji dosta takvih šaljivdžija gladnih malo intelektualnih razgovora sa suprotnim spolom koji su voljni to i platili, iako bi im se vratilo. - I ona sad prijeti da će reći mojoj ženi, reče. - Tko to? - Flossie. Ozvučili su motelsku sobu. Imaju snimke na kojima raspravljamo o Izgubljenoj zemlji i Stilovima radikalne volje i gdje stvarno dotičemo osjetljive teme. I sad žele 10 somova ili idu Karli. Kaiser, morate mi pomoći! Stari call-girl trik. Čuo sam glasine da su dečki iz središnjice bili na tragu nekoj skupini obrazovanih žena, ali samo su dotle uspjeli doći. - Nazovite mi Flossie. - Što? - Preuzet ću Vaš slučaj, Word. 50 dolara dnevno plus troškovi. Morat ćete popraviti puno joy buzzersa. - To neće biti vrijedno 10 somova, siguran sam – reče sa smiješkom te uzme telefon i utipka broj. Preuzeo sam ga i namignuo mu. Počinjao mi se sviđati. NAMJEŠTALJKA Nekoliko sekundi kasnije, mazni glas odgovori te joj kažem što mi je na umu: - Čujem da mi možete dogovoriti jedan sat ugodnog razgovora, rekoh - Naravno, dušo. Što imate na umu? - Želio bih raspravljati o Melvilleu. - Moby Dick ili kraće novele? - Koja je razlika? - Samo u cijeni. Simbolizam se plaća dodatno. - Koliko će me to doći? - 50, možda 100 za Moby Dicka. Želite li komparativnu raspravu – Melville i Hawthorne? To vam mogu srediti za stotku. - U redu je, rekoh i dadoh joj broj sobe u Plazi. - Želite li plavušu ili brinetu? - Iznenadite me, rekoh i poklopih slušalicu. Obrijao sam se i popio malo crne kave dok sam provjeravao Monarch College Outline. Nije prošlo ni sat vremena dok se začulo kucanje na vratima. Otvorio sam i preda mnom je stajala mlada crvenokosa djevojka koja je u svojoj opravici nalikovala na dvije velike kugle sladoleda od vanilije. - Bok, ja sam Sherry. Stvarno znaju rasplamsati maštu. Duga, ravna kosa, kožna torba, srebrne naušnice, bez šminke. - Čudi me kako Vas nisu zaustavili kad ste ušli u hotel ovako odjeveni, rekoh, recepcionar obično zna prepoznati intelektualku. - Pedesetica ga obično ohladi. - Hoćemo li početi, upitah, vodeći ju prema kauču. Zapalila je cigaretu i prešla na stvar: - Mislim da bismo mogli početi s pristupom Billyju Buddu kao Melvillovom opravdanju postupanja Boga prema čovjeku, n'est-ce pas? - Zanimljivo, ali ne u Miltonijanskom smislu, blefirao sam. Želio sam vidjeti hoće li zagristi. - Ne. Izgubljenom raju nedostaje substruktura pesimizma, ulovila se. - Točno, točno. Bože, u pravu ste, promrmljah - Mislim da je Melville ponovno potvrdio vještinu nevinosti,doduše, na naivan, ali opet sofisticiran način, ne mislite li? Pustio sam ju govoriti. Imala je jedva 19 godina, ali već sasvim razvijenu retoriku pseudo-intelektualke. Ispaljivala je glatko svoje ideje, ali sve je bilo mehanički. Kad god bih ponudio svoj uvid, odglumila je odgovor: - Da, Kaiser, točno, dušo. To je duboko. Platonsko poimanje kršćanstva – kako to nisam prije vidjela? Pričali smo oko sat vremena, a onda je rekla kako mora ići. Ustala je pa sam rekao: - Hvala, dušo. - Ima još puno toga, tamo odakle dolazim. - Što želiš reći?, upitao sam znatiželjno pa je opet sjela. - Pa, pretpostavljam da želiš zabavu?, rekoh - A kakvu vrstu zabave? - Pretpostavljam da bi mi htjela pojasniti Noama Chomskyja, možda s još dvije djevojke? - Opa… - Pa, ako ne želiš… - Morali biste razgovarati s Flossie, reče. Poprilično će koštati. Sad je bilo pravo vrijeme za prelazak na stvar. Izvadio sam svoju istražiteljsku značku i rekao joj da je uhvaćena. - Što?! - Ja sam murjak, dušo, a raspravljanje o Melvilleu za lovu je u sobi 802. Stigneš to još odraditi. - Prevarante! - Bolje bi ti bilo da sve kažeš, osim ako ne želiš ispričati svoju priču u uredu Alfreda Kazina, a ne vjerujem da bi bio presretan to čuti. Počela je plakati. - Nemojte me predati, Kaiser, reče, treba mi novac za magisterij. Već su me dvaput odbili za kredit. O, Bože… Ispričala je cijelu priču. Opismenjavanje Central Park Westa, socijalistički ljetni kampovi, Brandeis...Ona je bila jedna od dama koje ste mogli vidjeti kako čekaju na Elginu ili Thaliji, bilježeći riječi Da, upravo je tako na marginu neke Kantove knjige. Samo što je putem negdje krivo skrenula. - Trebala sam novac. Poznanica mi je rekla da zna oženjenog tipa čija žena baš nije produhovljena. Bio je opčinjen Blakeom, a ona to nije mogla shvatiti. Rekla sam: OK, za određenu cijenu pričat ću s njim o Blakeu. Isprva je bio nervozan, dosta sam glumila, ali nije mu bilo važno. Prijateljica mi je rekla da ima i drugih. Ma, već su me ulovili i prije, i to dok sam čitala Commentary u parkiranom autu, a drugi put u Tanglewoodu. Još jednom i trostruki sam gubitnik. - Onda me odvedi k Flossie. Ugrizla se za usnicu i rekla: Pročelje knjižare Hunter College. - Da? - Kao one kladionice koje imaju brijačnicu izvana kao fasadu, vidjet ćete. Obavio sam na brzinu poziv u središnjicu, a potom joj rekao: - Ok, dušo, slobodna si - ali nemoj odlaziti iz grada. - Zahvalno me pogledala i rekla: Mogu vam nabaviti fotografije Dwighta Macdonalda kako čita...? - Neki drugi put. KOD FLOSSIE Ušao sam u knjižaru Hunter College. Prišao mi je prodavač, mladić blagog pogleda, i rekao: - Mogu li Vam pomoći? - Tražim jedno posebno izdanje Advertisements for Myself. Rečeno mi je da autor ima nekoliko tisuća zlatnih kopija za prijatelje. - Morat ću provjeriti, reče, imamo posebnu liniju za Mailera. Značajno sam ga pogledao i rekao: - Sherry me poslala. - U tom slučaju, pođite za mnom, reče. Pritisnuo je gumb te se otvorio zid knjiga. Hodao sam poput janjeta po toj palači užitka poznatoj kao Kod Flossie. Crvene tapete i viktorijanski dekor upotpunili su ugođaj. Blijede, nervozne djevojke s naočalama crnih okvira i ravno odrezanom kosom sjedile su uokolo, provokativno recitirajući Penguinove klasike. Plavuša širokog osmijeha namigne mi te pokaže glavom prema sobi na gornjem katu uz riječi: - Wallace Stevens, zar ne? Ali nisu to samo intelektualna iskustva, one igraju i na osjećaje. Za pedeset dolara, naučio sam, možete imati odnos bez približavanja. Za stotku, djevojka će vam posuditi svoju zbirku Bartokovih ploča, večerati s vama, a onda vam dopustiti da ju gledate kako ima napad panike. Za 150 dolara, možete čak slušati radio s blizankama. Za tri novčanice dobivate pravu poslasticu: Mršava brineta, Židovka, pravit će se da vas je slučajno pokupila u muzeju suvremene umjetnosti, dat će vam da pročitate njen magistarski rad, uključiti vas u raspravu o Freudovom konceptu žene, a potom odglumiti samoubojstvo prema vašim željama. Za neke tipove, to je savršena večer. Sjajan grad je taj New York. - Sviđa vam se to što vidite?, reče glas iza mene. Okrenuo sam se i shvatio kako se nalazim oči u oči s drugim krajem 38-ice. Inače imam dobar želudac, ali ovo je bio trenutak za povlačenje. Bila je to Flossie. Glas je bio isti, ali Flossie je bila muškarac. Lice mu je bilo pokrivenom maskom. - Nećete vjerovati, reče, ali ja čak nemam ni diplomu. Izbacili su me zbog loših ocjena. Razvio sam sofisticiranu shemu kako bih preuzeo The New York Review of Books, ali to je značilo da se moram prerušiti u Lionela Trillinga. Otišao sam u Meksiko na operaciju. Postoji liječnik u Juarezu koji može napravitiTrillingove karakteristike – ali, po određenoj cijeni. Nešto je pošlo po zlu jer sam završio izgledavši kao Auden s glasom Mary McCarthy. Tada sam počeo raditi s one strane zakona. Prije no što je uspio povući obarač, krenuo sam u akciju. Laktom sam ga udario u vilicu te mu izbio pištolj dok je padao. Tresnuo je na pod kao tona cigala. Još je jecao dok je policija stigla. - Dobar posao, Kaiser, reče narednik Holmes. Kad završimo s ovim tipom, FBI želi razgovarati s njim. Nešto vezano uz kockare i citiranu kopiju Danteovog Pakla. - Odvedite ga, momci. Kasnije te večeri, potražio sam staru poznanicu zvanu Gloria. Bila je plavuša i diplomirala je cum laude - ali, glavni joj je predmet bio tjelesni. Osjećao sam se dobro. |
četvrtak, 03.09.2009.
René Magritte
|
"...barem djelomično zaklanja lice, pa imate očito lice, jabuku, zaklanjanje vidljivog, ali opet skrivenog lica osobe. To je nešto što se neprestano događa. Sve što vidimo skriva neku drugu stvar i uvijek želimo vidjeti što je to skriveno iza onoga što vidimo. Zanima nas ono što je zaklonjeno i što nam ono vidljivo ne pokazuje. To zanimanje može biti vrlo snažan osjećaj, mogli bismo reći čak neka vrsta konflikta između vidljivog koje je skriveno i vidljivog koje je očito." R. Magritte o svom djelu "The Son of Man" |
srijeda, 02.09.2009.
Epiktet
|
Čovjek nije uznemiren zbog samih stvari, nego zbog njegovog shvaćanja istih. Ne hvali se nikakvim tuđim uspjehom. Da konj, hvaleći se, kaže: "Lijep sam", to bi bilo u redu; a kad ti, hvaleći se, kažeš: "Imam lijepog konja", znaj da se hvališ konjskim dobrom. A što je onda tvoje? Postupanje s dojmovima. Stoga, kad postupaš s dojmovima u skladu s prirodom, time se hvali; jer tada ćeš se hvaliti nekim svojim dobrom. "Nikada sebe ne zovite filozofom i ne razgovarajte pretjerano među ne-filozofima o filozofskim mislima, već činite ono što iz njih slijedi... Ovce ne pokazuju koliko su pojele s time što donose pastirima hranu, nego je probave u sebi, a pred njih donose vunu i mlijeko. Slično tome i u vašem slučaju, ne iznosite pred ne-filozofima filozofske misli, nego djelujte prema njima kad o njima dobro razmislite." Kad se želiš prihvatiti nekog posla, podsjeti se kakav je to posao. Ako ideš na kupanje, predoči si sve što se događa u kupelji: one koji prskaju, one koji se guraju, one koji se svađaju, one koji kradu. I tako ćeš se sigurnije prihvatiti posla, ako odmah kažeš kako jest: "Želim se okupati i svoju volju očuvati u stanju sklada s prirodom." I tako kod svakog posla. Jer, ako pri kupanju naiđeš na neku prepreku, pri ruci ti je: "Ali nisam htio samo to, nego i očuvati svoju volju u stanju sklada s prirodom; a neću je očuvati ako se budem ljutio na ono što se događa." Razdvojimo svoja uvjerenja (dogmata) od stvarnoga stanja (pragmata); stvarno je stanje neizbježno i sve što nam preostaje jest prihvatiti ga. To od nas zahtijeva da shvatimo sebe kao glumce u predstavi koju je napisao i režirao netko drugi - i da ulogu koja nam je dodijeljena naprosto odigramo što bolje, bila ona velika ili mala, bili mi na pozornici dugo vremena ili posve kratko. Ako želiš napredovati, okani se ovakvih zaključivanja: "Ako se ne budem brinuo za svoje, neću imati od čega živjeti"; "Ako ne kaznim roba, počet će mi praviti probleme." Bolje je umrijeti od gladi, ali bez žalosti i bez straha, nego živjeti u izobilju trajno uznemiren. Bolje je i da rob bude problematičan nego da tebi budu problemi u glavi. Recimo, počni od malih stvari. Prolilo se malo ulja, ukrali su malo vina; reci kako jest: "Toliko košta spokoj, toliko košta mir; nema ničeg zabadava." Ovi zaključci su nepovezani: "Bogatiji sam od tebe, stoga sam bolji", "Elokventniji sam od tebe, stoga sam bolji". Veza je prije ovakva: "Bogatiji sam od tebe, stoga je moj imetak veći od tvog.", "Elokventniji sam od tebe, stoga je moj stil bolji od tvog." Ali ti ionako nisi ni imetak, a ni stil. Zaključimo: zapamtite, vrata su otvorena. Nemojte biti plašljiviji od djece, koja, kada im se igra više ne sviđa, kažu: "Više se neću igrati". Tako i vi činite - kada vam se stvari učine takvima, recite: "Više se neću igrati" i odite. No, ako ostanete, prestanite se žaliti. Djela prevedena na hrvatski možete naći ovdje |
