utorak, 11.08.2009.

Slavomir Mrožek - Emigranti

O IZOPĆENOSTI:
U kinu te nitko ne gleda, jer svi gledaju na ekran. Ti također. Nešto treperi i svjetluca na ekranu. Ne znaš što, ne razumiješ što govore. Ali sve je to nevažno. Najvažnije je što se tamo osjećaš sigurnim.

O JEDNAKOSTI:
Muškarci tamo preturaju rukama po hlačama, pobožno usredotočeni, svaki po svojim, svaki za sebe, ali svaki ipak združen s drugima u tom promiskuitetu pražnjenja. Ali tebe to ne plaši, nego baš naprotiv. Zaobilazim tvoju neosjetljivost prema mirisima. Ali zar možeš naći drugo takvo mjesto gde bi susjed bio potpuno u istoj situaciji kao i ti? Gde vlada slična jednakost? Nigdje! Ne smeta što je to jednakost u poniženju, najvažnije je što je autentična, čak preuveličana, karikaturalno ekspresionistička.

O MAŠTANJU:
Imao si i nju, i generala, i čak ona generalska kola! General je salutirao i priredio vatromet u tvoju čast, a zatim ti je kupio sladoled.

O SVIJETU:
Ali što vrijedi, tako je uređen svijet. Oni koji ne bi trebali da govore, govore. A oni koji bi mogli da ne kažu, nemaju šta da kažu.

O BIJEGU:
XX: Zašto si pobjegao iz zemlje? Loše ti je tamo bilo? Imao si dvije žene, stan na katu, u glavnom gradu... Dobro si zarađivao, kretao se u najboljem društvu. A ovdje što?
AA: Ne bježi se nečemu, nego od nečega.


O IMETKU:
XX: Kad radim, zaradim, a kad zaradim, nešto ću i imati. Zar ne?
AA: Logično.
XX: Samo ponekad mislim, što će mi sve to?
AA: Što sve?
XX: Pa to što imam. U zemlju neću sa sobom ponijeti. U nebo me s tim neće pustiti, a u paklu je s tim pretijesno. I zašto se onda toliko mučim?

O SMISLU ŽIVOTA:
AA: Neće se završiti, što bi se završilo?
XX: Nego kako onda? Vječito?
AA: Valjda vječito.
XX: Hm, bez kraja veliš... A zašto je onda bio taj početak?
AA: Postavljaš mi teška pitanja. Već je Schopenhauer imao sličnih sumnji.
XX: To mi se ne sviđa. Postoji početak, što znači da mora postojati kraj, jer inače početak nije baš u redu... Kraja nema, početak nije u redu, a ja rintam, i nemam od toga nikakvog zadovoljstva. Ni u kino, ni na drolje... Misliš da je to lako?


AA: Nije točno! Ja imam svoju veliku misao... svoje djelo...
XX: Tralala, djelo. Kao da ja ne vidim kako se uzmuvaš kad ja dobijem pismo od obitelji. Ti odlaziš u kut i čitaš knjigu okrenutu naopačke. Naprosto mi te bude žao. Jer ti ne dobivaš pisma.


O SLOBODI:
AA: Već sam ti objašnjavao. Nikad, jer si rob. Tamo si rob države, a ovdje vlastite pohlepe. Ne ovako ili onako, uvijek si rob, i za tebe nema oslobođenja. Sloboda znači raspolaganje samim sobom, a tobom uvijek raspolaže netko ili nešto. Ako ne ljudi, onda stvari.

O UKUSU:
AA: Pretjerivanje je neukusno, ali dobar ukus je odlika svih tipova koji napreduju...


I JOŠ JEDNOM O JEDNAKOSTI:
XX: Zato što ti pred vlašću nisi bolji od mene, ti sa tvojim školama i knjigama... Pred vlašću si ti isto tako glup kao i ja. Kad postoji jedna vlast, pred njom se svakome tresu gaće i svi su pred njom jednaki.
AA: Kao u pisoaru.



- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.