|
O IZOPĆENOSTI: U kinu te nitko ne gleda, jer svi gledaju na ekran. Ti također. Nešto treperi i svjetluca na ekranu. Ne znaš što, ne razumiješ što govore. Ali sve je to nevažno. Najvažnije je što se tamo osjećaš sigurnim. O JEDNAKOSTI: Muškarci tamo preturaju rukama po hlačama, pobožno usredotočeni, svaki po svojim, svaki za sebe, ali svaki ipak združen s drugima u tom promiskuitetu pražnjenja. Ali tebe to ne plaši, nego baš naprotiv. Zaobilazim tvoju neosjetljivost prema mirisima. Ali zar možeš naći drugo takvo mjesto gde bi susjed bio potpuno u istoj situaciji kao i ti? Gde vlada slična jednakost? Nigdje! Ne smeta što je to jednakost u poniženju, najvažnije je što je autentična, čak preuveličana, karikaturalno ekspresionistička. O MAŠTANJU: Imao si i nju, i generala, i čak ona generalska kola! General je salutirao i priredio vatromet u tvoju čast, a zatim ti je kupio sladoled. O SVIJETU: Ali što vrijedi, tako je uređen svijet. Oni koji ne bi trebali da govore, govore. A oni koji bi mogli da ne kažu, nemaju šta da kažu. O BIJEGU: XX: Zašto si pobjegao iz zemlje? Loše ti je tamo bilo? Imao si dvije žene, stan na katu, u glavnom gradu... Dobro si zarađivao, kretao se u najboljem društvu. A ovdje što? AA: Ne bježi se nečemu, nego od nečega. O IMETKU: XX: Kad radim, zaradim, a kad zaradim, nešto ću i imati. Zar ne? AA: Logično. XX: Samo ponekad mislim, što će mi sve to? AA: Što sve? XX: Pa to što imam. U zemlju neću sa sobom ponijeti. U nebo me s tim neće pustiti, a u paklu je s tim pretijesno. I zašto se onda toliko mučim? O SMISLU ŽIVOTA: AA: Neće se završiti, što bi se završilo? XX: Nego kako onda? Vječito? AA: Valjda vječito. XX: Hm, bez kraja veliš... A zašto je onda bio taj početak? AA: Postavljaš mi teška pitanja. Već je Schopenhauer imao sličnih sumnji. XX: To mi se ne sviđa. Postoji početak, što znači da mora postojati kraj, jer inače početak nije baš u redu... Kraja nema, početak nije u redu, a ja rintam, i nemam od toga nikakvog zadovoljstva. Ni u kino, ni na drolje... Misliš da je to lako? AA: Nije točno! Ja imam svoju veliku misao... svoje djelo... XX: Tralala, djelo. Kao da ja ne vidim kako se uzmuvaš kad ja dobijem pismo od obitelji. Ti odlaziš u kut i čitaš knjigu okrenutu naopačke. Naprosto mi te bude žao. Jer ti ne dobivaš pisma. O SLOBODI: AA: Već sam ti objašnjavao. Nikad, jer si rob. Tamo si rob države, a ovdje vlastite pohlepe. Ne ovako ili onako, uvijek si rob, i za tebe nema oslobođenja. Sloboda znači raspolaganje samim sobom, a tobom uvijek raspolaže netko ili nešto. Ako ne ljudi, onda stvari. O UKUSU: AA: Pretjerivanje je neukusno, ali dobar ukus je odlika svih tipova koji napreduju... I JOŠ JEDNOM O JEDNAKOSTI: XX: Zato što ti pred vlašću nisi bolji od mene, ti sa tvojim školama i knjigama... Pred vlašću si ti isto tako glup kao i ja. Kad postoji jedna vlast, pred njom se svakome tresu gaće i svi su pred njom jednaki. AA: Kao u pisoaru. |