Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 28.06.2006., dan: srijeda, sat: 10:30

Što se bore misli moje

20.06.2006. Napisat ću novi post. Hoću. O Vrbini. O jučerašnjem nastupu. Ali NEĆU!!! Nemam slike. Imam muskulfiber (opet) od Vrbine. Šmrc. Ipak neću napisati novi post. 23.06.2006. Napisat ću novi post. Hoću. Tek toliko da se javim da smo živi. Da nemamo probe. Ali NEĆU. Na godišnjem sam. Spremam. Uživam. Lijena sam. Ipak neću napisati novi post. 25.06.2006. Napisat ću novi post. Ma, hoću. Sve po starom. Baš bih mogla o Vrbini, ali je to bilo davno, a utakmica s Japanom je ovako i onako nebitna kad su "naši" o'šli doma. 188% zasluženo. Ali NEĆU. U Stubakima sam. Ne plivam jer je gužva. Samo se loptam u bazenskoj vodici. I tako... opet neću napisati novi post. 28.06.2006. MORAM napisati novi post. Jer su me opomenuli da već dugo ne pišem. Pa, eto, i ovo je nekakav post O Vrbini neću. Bar neću sad nego kad nabavim slike koje još nisam nabavila. Samo da objavim dobitnike nagrada: 1. nagrada (ljetna škola tambure u Pučišćima u trajanju od 13.-24.08.2006.): Jasna Blažić 2. nagrada (ljetna škola tambure u Pučišćima u trajanju od 13.-24.08.2006.): Nikola Pušić (kak' je dobro biti ''ručnik od prvonagrađene) 3. nagrada (oslobođenje od godišnje članarine): Dario Jambrošić 4. nagrada (bon u vrijednosti 100 kuna): Ante Bodić 5. nagrada (bon u vrijednosti 50 kuna): Karlo Peršin Nagrade su dodijeljene prema redovitom obavljanju obveza svirača, a to su: redovit dolazak na probe (izuzev dobitnika pod brojem 2 koji je iskoristio revnost svoje ''ručnice) i redovito plaćanje članarine. Ni o nastupu na šetnici neću. I neću o majicima u kojima smo bili. Nas je bilo više nego ljudi u publici. Note su dobile krila pa su lepršale, a mi smo se snalazili kako smo znali. Ma, naprosto obožavam ovakve manifestacije kad te stave u "top-termin". O tom bi mogla NG pisati, barem o onom tekstu sa slikom. Znat će ona o čemu ja pričam. Pisat ću o broju svirača na "ljetnim" probama. Bit ću zloća k'o i uvijek. Ipak sam ja Aždaja of d Gaj. E, pa, da! Jučer nas je na probi bilo 9 uključujući Danijela i imajući u vidu da sam čak i ja kasnila. A to nije nimalo pohvalna činjenica ako se uzme u obzir da u ponedjeljak nastupamo u Samoboru. Pitate se zašto je Samobor bitan? Eh, jeste li ikad čuli za "Livadiće". Da, da, oni su iz Samobora. U Samoboru je jedna od ponajboljih glazbenih škola za tambure u Hrvatskoj. Njihovi orkestri mahom na FHTG-ima osvajaju zlatne plakete. Neću reći da su u Samoboru sve sami vrsni tamburaši jer to ne mislim i s tim se ne slažem, ali neosporno je da iz Samobora potječu neki od najvrsnijih orkestara (orkestar čini cjelina, a ne pojedinac). Sad upozoravam Vas, isto k'o što upozoravam i Gajevce. Mi se ne smijemo uspoređivati s njima. I tu ne mislim na kvalitetu jer smo dokazali da i mi puno vrijedimo, nego stručnost. Oni su svi školovani glazbenici i, barem, poluprofesionalci. Nama je naše muziciranje opuštanje, mi smo čisti amateri. Razmete me, ne? Ipak, ne možemo doći u the Samobor i pokazati da smo u mjesec dana zaboravili svirati. Jer je ljeto. Jer nam je vruće. Jer nam se ne da paziti kaj Danijel priča. Jer nam se ne da po toj vrućini dovlačiti pozadine na probe. Ja znam da smo bolji od toga. Stoga, apeliram na cijeli svoj predragi orkestar da upali klimu u svojoj glavi i počne razmišljati. Još nije sve gotovo. Još je taj jedan nastup pred nama. I bolje da ga odradimo kak' se spada. Jer ja nas sve (i sebe, ) jako volim i znam da možemo. I... bila bi razočarana kad, baš tamo, ne bismo pokazali da možemo. Ma, ne dajte mi da pišem. Jer kad krenem ne znam stati. Do viđenja, Jasna

- Tu-ru-kni! (10) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -