Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 29.05.2006., dan: ponedjeljak, sat: 10:55

Trilogija: Kad Gaj putuje - I. dio

Dragi moji, najdraži blogeri, obećala sam da ću pisati o tom famoznom putovanju za koji smo se spremali praktički cijele godine. Krenut ću (pisati) danas, ali unaprijed upozoravam: neću završiti!!! Previše je toga za ispričati, a i nekako nisam baš "pri slikama". Da čestitam što mi je preostalo jer svibanj još nije završio. Dragom našem "malom" Žilj(a)ku svi mi želimo sve najbolje povodom njegovog sutrašnjeg rođendana!!! Zatim, čestitat ćemo i meni, mada meni nije rođendan nego sam (konačno) obranila taj svoj diplomski i mogu s ponosom i olakšanjem nositi iza svog imena privjesak oec. Više nećemo čestitati... danas. KAD GAJ PUTUJE - I. dio Tog (sad već davnog) sunčanog ponedjeljka 22.05.2006. u vremenskom razdoblju od 08:00 do 08:30 skupilo se pred školom tridesetak Gajevaca s pratnjom. Naše "malce" dopratili su roditelji. "Malci" su Gajev pomladak, 10 muškića. Predsjednica i ja smo se svojski trudile pripojiti pravo ime pravom licu iliti, po zdravo seljački, zapamtiti kako se koji zove. Nekad smo uspjele, nekad nismo. Nisu nam zamjerili, valjda. Kad smo utrpali hrpu vješalica (na kojima su bile uniforme), torbi (u kojima su bile cipele, badići, ručnici i sl.), tambura (u kojima nije bilo ništa), fascikala (u kojima su bile uglavnom išarane note), vrećica i ruksaka (iz kojih se širio miris sendviča i u kojima su se bacakale flašice), Gajevce i puno pozitivne energije u naš busek, ubacili smo (tj. vozač je) u prvu i krenuli smo putem Gajevog događaja godine. I onda je krenulo prebrojavanje: 1,2,3, .... 34. Ups, jedan fali, ajmo ispočetka: 1,2,3, .... 34. Opet isto. Nekaj ne štima!?!?!?!?!? Koga nema? Jesi brojala sebe? Bua-ha-ha-ha-ha-ha. Ne, naravno. Dobro, svi smo na broju. Zanimljivo kako ljudi, čim se krene na put ogladne i odmah započne napad na sendviče. Nemojte misliti da sam ja iznimka, samo mi je zanimljivo. Doduše, kod nas je krenulo kolačima jer je naše Žiljče dan prije imalo krizmu pa nam je donijelo hrpu kolača od kojih je na kraju ostalo ovo.... Da, istina, niste krivo pomislili, nije slatko bilo jedina napast kojoj se podleglo, bilo je mmmmhhhmmm.... i drugih. Točka. Ne treba pojašnjavati. Samo treba napomenuti da je Capo u određenom trenutku priprijetio da je bilo dosta jer bi trebalo još i svirati. Mislim da je, također, nepotrebno spominjati da se sviralo i pjevalo u busu. Ipak su putovali tamburaši, ne? I, onda smo stali, a gdi neg' u birtiji. A ja iskoristila priliku da sve svirače "ucmekam" fotićem. Ti pogubni činovi trebali bi, u skorije vrijeme, rezultirati novim slide-showom sa strane u kojem neće biti upitnika umjesto svirača. Popili smo kavicu, obavili sve što se obaviti trebalo i krenuli dalje u istom sastavu, neki još malo veseliji. Al, zbilja, nisu cure ništa pile... On je, al mu to, očito, nije (a ni nama) baš previše smetalo... Oko 13 sati smo konačno "pogodili" Bizovačke Toplice. Ako Vam je ovo zazvučalo kao da smo tražili put, definitivno u krivu niste. Ali, sve je dobro, što se dobro završi... Prije smještanja u sobe i ručka morali smo iskoristiti lijepo vrijeme, pa smo uslikali ženski dio orkestra.... Pozdrav Annuški koja nam je "fest falila"!!! Napunili smo "bušice", skočili po tambure i ino u bus i odradili probu. Zahvaljujem ovim putem Hotelima "Termia" i "Toplice" što su imali snage, volje i razumijevanja za sve naše prohtjeve i što su nam sve zamolbe sa smiješkom uslišali. Bez brige, doći ćemo Vam ponovno, jako ste nam dragi. Osigurali su nam prostoriju u kojoj smo odradili probu. Doduše, bilo je malo zagušljivo, ali proba je bila odrađena kak' se spada. Još da nas onaj čiča nije došao slušati pa stao baš na vrata iliti jedini izvor svježeg zraka bilo bi bolje. Ali, nismo tu da se žalimo. Kako sam dobila informaciju da je proba u Belišću zakazana u 17:00 sati u 16:00 opet smo se potrpali u bus i krenuli u tom pravcu. Eh, da, prije toga smo odlučili vječno zabilježiti "malce"... (op.a. ovaj striček u plavoj majici skroz lijevo nije "malac" - to je Capo, al lako ga je zamijeniti, ne? ) U Belišću nas je dočekalo svega divnoga, pa ne znam od kuda da krenem... No, eto, prva stvar je ta da je proba u 18:00 (!?) i da ne možemo ući u školu u kojoj smo se trebali spremati, štimati i slično jer je ista zaključana i nema nam je tko otključati do 18:00. Tambure su otpočinule... ... dok se Martina sunčala! (ovaj čupko u narančastim hlačama je naš Žiljak ) Druga stvar koja nas je tamo pogodila bila je veliko shvaćanje o komar(i)cima. Naime, u tim krajevima oni jako dobro žive, i izmnožili su se do neviđenih razmjera. Nažalost, tijekom svoje evolucije izostavili su nauku o pristojnosti smatrajući je, vjerojatno, nepotrebnom. Pa tako, uz uobičajene krvoločne napade na domicilno toplokrvno stanovništvo, nemaju običaj suzdržavati se od tih krvoločnih napada u slučajevima kad domicilno stanovništvo ugošćuje toplokrvnu populaciju iz drugih krajeva nepripremljenu na takve "atentate". Treća stvar kojom smo dočekani odrazila se u nestanku vode. Pa se u kafiću nije mogla popiti kava (op.a. samo capuccino s mlijekom od kojeg su "malci" malo "pošandrcali"), nije se (da prostite) u wc-u mogla pustiti voda, nisu se mogle oprati ruke i ino. Eto, sve što imam reći na to je, hvala Bogu na vlažnim maramicama i da se zbilja na neke stvari ne može utjecati. Ovakav završetak ima prvi dio trilogije. U drugom Vam prikazujem kako je protekla službena proba, nastup, noćenje i kupanje. Treći će opisivati naš povratak i jednu veliku stvar koju možemo zahvaliti blogu, Bogu i njima, a koji su ti isti oni već opisali u točno ovom postu. Do drugog dijela ove trilogije, veliki pozdrav Gajevcima, blogerima i Koprivničanima (op.a. znam da Vam je bilo supač i jedva čekam vidjeti fotkice ), Jasna PITANJE DANA **** Što mislite kako smo prošli na natjecanju? Lijepo molim navesti broj bodova na jednu decimalu (npr. 73,4 boda). Napomena: Mogli smo osvojiti: a) priznanje: do 70 bodova b) brončanu plaketu: od 70 do 80 bodova c) srebrnu plaketu: od 80 do 90 bodova d) zlatnu plaketu: od 90 do 100 bodova NAGRADA: Tko bude najbliži točnom odgovoru dobiva Gajev CD poštom. Zaozbiljno. Vrijedi do sutra, 30.05.2006 do 15:00 sati. Isključujem obaviještene jer ne bi bilo fer!

- Tu-ru-kni! (14) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 24.05.2006., dan: srijeda, sat: 11:00

Moram na brzinu čestitati, ostalo poslije

Datum: 18.05.2006., dan: četvrtak, sat: 11:01

Plan i program puta - FHTG 2006.

_iako bih inače update stavila na kraj posta OVAJ update je VRLO VAŽAN_ Danas, 19.05.2006. naš voditelj, predragi naš Capo, Danijel od milja zvani Danjel slavi svoj piiiiiiip (nećemo u javnosti) rođendan! A svi mu mi, njegovi gajevski tamburaši (i veliki orkestar i oba pomladka), želimo puno zdravlja i sreće, jedan posao u struci, onu pravu djevojku-što-će-mu-postati-zakonita, puno masno plaćenih gaža s Lavovima, ups, Valovima i da nam i dalje bude dobar kao i dosad (osim kad nije bio baš dobar pa nas je slao van). SRETAN ROĐENDAN, VODITELJU!!!! Daaaaaaa, daaaaaa, već smo svi nestrpljivi i veseli!!!! Taj ponedjeljak je tako blizu, a još uvijek tako daleko. Mi smo mala djeca koja jedva čekaju da odu i malo se ižive. Kao da ne idemo na "natjecanje", to nam je samo sporedna stvar za "odraditi". Ups! Ne bi baš smjela biti sporedna, ali... Mi se veselimo putovanju, kupanju i novim prijateljima! Puno pozdrava simpatičnim curama koje znam, ali ne mogu dočekati da ih "zastvarno" i upoznam (Trishi, Ivani, Audry i Sabini odnosno Kokama) i dečkima koje ne znam, ali želim upoznati. Mmmmm... da, o čemu sam ono htjela? Da, da, naslov. Prije svega, s obzirom da su nam malo pomaknuli datume dogodilo se to da nam dio "svite" ne može ići kao i to da su neki pojedinci prisiljeni vratiti se vlakom kući 22.05. iliti još prvi dan. Dakle, Anna i dvije tete Bibe (Danijelova i Žiljakova mama) žao nam je što nećete (tj. ne možete) s nama, a vi, ljubljeno Moje, Ban, Danijelica i Tomi aka Zujo znajte da povratak bez vas neće biti dobar koliko bi mogao. Toliko o tužnim temama. A vesela tema je ta da ide i naših 12 dičnih mladića iz pomladka s nama i da ćemo ih "žicati" da nam sviraju i pjevaju, tako da ih svi vidimo. 22.05.2006., ponedjeljak 08:00 okupljanje "svite" pred školom, utovar stvari, članova i inog u autobus (PAŽNJA, PAŽNJA, provjeriti da li je sve na broju - tambure, trzalice, žice, futrole, note, fascikli, ljudi, badići, torbe, sendviči, sokeci) 08:30 (daj Bože) polazak (i-ju-juh!) 13:30 dolazak u Bizovačke toplice, čekiranje, smještanje po sobama, ručak 15:00 proba cca 30 minuta da prođemo sve stvari i da vidimo pomladak u akciji 16:00 polazak s kompletnom ratnom spremom za Belišće 17:00 proba u Belišću, slobodno vrijeme za slatkač, sokić, pivce za živce odnosno po željama do koncerta i, naravno, opremanje u onu punu ratnu spremu (košulje/tunike, kravate/marame, nota u plave fascikle, crne hlačice, crne cipelice, teška šmika kao što Capo jednom kazaše, tambure, trzalice) 20:00 koncert ili ono najbitnije što nam se i ne čini baš bitnim (trenutno) Pozivam sve dobre, drage duše koje žive blizu i uhvate toliko slobodnog vremena da nas dođu pogledati i poslušati i da si "spijemo" koju poslije svega! 21:00 (ili kad završimo s izvedbama) pizza za večeru!!! Pa, povratak u hotel i hmm... noćenje. 23.05.2006., utorak 08:00 (mo'š si mislit') buđenje, doručak, kupanje, "teretanje", ili jednostavno spavanje, pa spremanje stvari, pražnjenje soba 13:00 ručak 14:00 polazak prema doma, ali ni slučajno ne idemo doma, nego u Koprivnicu u goste u koje smo se sami (tj. ja sam nas) pozvali da se upoznamo s kolegama, curama i dečkima s početka!!! 18:00 dolazak u Koprivnicu, druženje s domaćinima do 24:00 dolazak u Zaprešić (napomena: sve je relativno ) Eto, nadam se da Vam se naš plan i program sviđaju. Ako ste u blizini Belišća i želite doći, ako ste roditelj i treba Vam kontakt-osoba (istina, dobit ćete to i ispisano "uživo"), ako ste jedan kolega/ica iz Koprivnice i treba Vam kontakt-osoba ili ako Vam jednostavno, iz nekog razloga, bude potrebito nađite me tu iza ovog brojčeka: 098/ 165-72-61 Ja sam član UO i blagajnik Tamburaškog zbora Gaj (sad sam sama sebi smiješna), i, iako, možda, zvučim neozbiljno, i, iako, možda zbilja, i jesam pomalo neozbiljna, sa mnom se, ipak, možete sve dogovoriti Ostavljam Vas uz jednu voditeljevu anegdotu (da ne bi pomislili da voditelj ne sudjeluju u uređivanju bloga): Učim ja najmlađi pomladak (op.a. 4. razrede OŠ) da sjede ravno i uspravno do naslona stolca. I svi se zbilja lijepo i uspravno posjedali i sviraju. I, kažem ja njima: "Lupajte nogom u ritmu." I javi se najmanji od svih i kaže: "Ako sjedim uspravno do naslona ne mogu nogama do poda!" Do idućeg posta prepunog dojmova s putovanja pozdravlja Vas Jasna PITANJE DANA **** Kad si kupim...

- Tu-ru-kni! (7) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 15.05.2006., dan: ponedjeljak, sat: 12:40

POU Zaprešić, 14.05.2006., Koncert zborova

Prvo, obećala sam svoje "ošišane" slike. Pa, evo ih... Prije... Poslije.... Drugo, poslali su me na radio. Eto, zato Tamburaški zbor Gaj ne djeluje nego posluje jer Jasna je očito strogo bussiness-woman. Naravno, nikome nisam rekla da idem na radio, pa me nitko nije slušao, a u isto vrijeme nisam ja blesava pa da se snimim i poslije bubam po glavi kak' sam rekla to, a ne ono i kak' glupo zvučim. He, he, he, zato - vjerujte mi na riječ: bila sam na Radio Zaprešiću, pričala sa prof. Majom Maričić-organizatoricom i gosp. Nenadom Vlašićem-voditeljem o koncertu u emisiji "Zaprešićka kronika" i nije bilo baš jako strašno. Uglavnom, sad znam kako je, ako bude trebalo idem ja i ponovno !!! Treće, imam friške (pusa mojoj mamici) slikice od jučerašnjeg koncerta. Ako Vas muči to što ne vidite baš puno bisernica, ne brinite za svoj vid, sve je u redu - zbilja su bile samo dvije - jedna prva i jedna treća!? Pohvala Mati i Boži. Općenito, bilo nas je malo iliti puno nas nije bilo - vrlo ne-pohvalno. Izuzev tog "malog" nedostatka svirka je bila u redu. Samo što smo, valjda, i Danijel i mi i publika dušu ispustili dok se, konačno, Zvončeki nisu dokotrljali do kraja. Ostalo OK. Fasciniram samu sebe kad skužim da pjevam krivo, ali i dalje pjevam jednako krivo i nemrem se popraviti. I da, izgubila sam trzalicu i već drugi nastup sviram na 4 žice. Izvinjavam se ostatku orkestra na svojoj ne-talentiranosti za ove sportove (pjevanje, sviranje vlastitom trzalicom, mijenjanje žica). I, nije da smo Božo i ja sjedili na dijelu pozornice koji je "nakošen" i nije da je naša plava Martina (citiram nju samu: "A, baš sam prava plavuša!") zaboravila staviti Gajevu krasnu maramu. Ma kakvi, osim kaj je je! A slikice su ovakve: Završili koncert u Savanni na cugi jer u Trajbaru nije bilo mjesta. S nama bio i naš bivši voditelj i osnivač Gaja profesor Kresnik. Bivši i sadašnji voditelj postavili teoriju. Citiram: "Prvi, drugi, treći bračevi, čelovići i čela su okosnica orkestra, basevi i kontre su ritam, a prvi, drugi i treći primovi su ukrasi." Slobodno komentirajte. Samo da se pohvalim - odvela sam Moje za našu 5. godišnjicu na "Šokačku rapsodiju - 100 tamburaša" u Lisinski. Iako se On frnjio cijelo vrijeme, ja sam ostala očarana samom činjenicom da je na jednom mjestu 160 tamburaša koji sviraju zajedno. Ostalo da ne spominjem. Meni je Njegov poklon bio baš super. Pohvalama nikada kraja!!! Naš srednji pomladak - dični dečki petih razreda (s nekoliko iznimaka) su odradili svoj prvi nastup. Svirali su na Danu škole OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću. Predsjednica i ja smo ih gledale. Doduše, bilo je to davno, ja malo kasnim s izvještajem, ali to ne umanjuje činjenicu da su dečki bili super!!! Izveli su pjesme "Ja posijah repu" i "Ja sem Varaždinec", obje s pjevačem. Sve pohvale njima... I, da, ako moja mamica ima problema sa slikanjem - ja sam, onda, još gora... Ali, da ih barem koliko-toliko vidite: (ovaj dečkić sa šeširom u "lajbeku" je "pjevač" - to Vam zbilja ne mogu opisati, trebali ste ga vidjeti - iz publike se doslovce vrištalo - on je pjevao, skakao - ma, imao je cijelu koreografiju - superiška!!! ) Istina, ni čestitkama nema kraja. Sve najbolje za njegov (jučerašnji) rođendan mom (budućem) šogoru, Martinu s drugog brača želim ja (magarac na prvom mjestu) i svi Gajevci!!! Nisam danas (k'o ni obično) nešto specijalno pametna. Do idućeg posta bilježim se sa štovanjem, Jasna PITANJE DANA **** Moj hobi je...

- Tu-ru-kni! (10) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 10.05.2006., dan: srijeda, sat: 09:11

Mala dvorana KD Lisinski, 09.05.2006., Proljetni susreti zagrebačkih glazbenih amatera

Samo da se kratko (to uvijek kod mene ispadne duže od kratkog) osvrnem na jučerašnji koncert. Probu smo odsvirali ne baš jako dobro i gospodin predstavnik organizatora nam je pokušao ukazati na neke pogreške pa je naglašavajući da bi kontre trebale malo tiše pokazao na mene. Halo, jel' ja tak' loše sviram taj svoj brač da se čini k'o da hvatam akorde i lupam ritam? Inače, ja sjedim u prvom redu skroz lijevo (gledano iz publike), a kontre sjede u drugom redu u sredini. Moram li napomenuti da smo njegove komentare uzeli sa zadrškom!? Eh, onda smo si u pauzi do koncerta "spili jenu".... kavicu, malo se sredili i polako krenuli prema pozornici. Bilo nas je 20, pohvalna brojkica. Nastupali smo drugi od ukupno pet izvođača. Slijedi pokušaj da prezentiram (po sjećanju) ostale izvođače. Prvi su nastupali tamburaši iz Vrbovca, drugi smo bili mi, treći je bio tamburaški orkestar Gaj iz Savskog Gaja, iza njih su svirali tamburaši Pinte iz Zagreba i petih se ne mogu sjetiti. No, naravno, bitni smo mi Kad smo se trebali popeti na pozornicu Danijel je zamolio Božu da "skoči na Danijelu", tj. skoči po Danijelu. Ja sam joj (ne čudite se valjda) to prenijela, pa se Danijel pokušao našaliti sa: "Nešto ste se prebrzo vratili!?" Na što mu je Danijelica uzvratila: "Ha, čuj, ko zna zna!" Onda smo se malo igrali pokvarenog telefona: "Tambura u lijevoj ruci, žice prema publici. Prvo ide prvi red, pa drugi." Sve u svemu, na kraju smo se ipak pristojno posložili na pozornici. Dolazi Danijel, mi ustajemo, Danijel daje znak, mi sjedamo. Sve cakum-pakum! Prva izvedba: GAJ - folklorni scherzo (praizvedba) Dario svira solažu besprijekorno (ovo je pohvala )... tempo je dobar... početni krešendo skoro pa savršen. Dinamika je u redu, čak povremeno pogledavamo Danijela. Tu-ru-kanje je tipično, ali ne preloše - malo treba da se "povatamo". Pucketanje je savršeno. Uf, ne, lupanje nogama je uobičajeno nesložno - od lijeva-desna-lijeva-desna ispalo je, naravno, kojom-stigneš-glavno-da-drmneš. Ne lijepo! Čekanja na Danijelov znak jako dobra, pazimo. Upadi prije ponavljanja s krešendom samo dobri. Ponavljanje (ah, sva sreća kraj je blizu) ok. Tu-ru-kanje istovjetno prvom. Coda. Stop. Plojng. Bas, a kaj vam je ovo trebalo? Nastavak - Zeeee-Leeee-Niiiiii-Seeeee-Gaaaaj. Solidno. Još par solidnih taktova. Ta-dam. Kraj. Moja ocjena: 3/5 (zbog plojnga kad nije trebalo) Druga izvedba: TAMBURE U SRCU, solistica: prof. Danijela Pintar Danijelica prekrašna. Uvod pohvalan. Početak pjevanja sa sviračkom dinamikom jako dobar. Pazimo na Danijelina tempa - odlično. Prijelazi vrlo dobri. Triole vrlo dobre. Pjevanje - savršeno. Prvi završetak - krasan. Ponavljanje - jednako dobro kao i prvi put. Dinamika kroz pjesmu - pohvalna. Drugi završetak - predivan, piano bez krešendiranja na završnoj noti samo dekrešendiranje. Kraj. Moja ocjena: 5/5 (naravno, ocjene su u usporedbi na naše uobičajeno sviranje, a ne u usporedbi s drugim orkestrima) Treća izvedba: NARODNI PLES br. 1 - HERCEGOVAČKI Početak bračeva dobar, nije prebrzo, dovoljno glasno. Upadanje primova savršeno. Piano odličan. Tempo nije loš. Drugi, treći glasovi dolaze do izražaja u bitnim dijelovima - bolje nego inače. Krešenda, dekrešenda - dobra (čak i kontre sudjeluju - vrlo pohvalno ). Upadi - bez grešaka. Fortissimo dio - tehnički dobar, dinamički možda mrvicu preslab. Dinamika kroz pjesmu - dobra. Pretposljedni krešendo - uobičajeno khm-khm usamljen, ne-baš-dobar. Posljedni krešendo - savršen. Kraj. Moja ocjena: 4/5 (znamo mi to i bolje odsvirati) Odlazak s pozornice: KATASTROFIČAN!!!! Završila treća (posljednja) pjesma. Čekamo da nam Danijel da znak da se ustanemo. On - ništa. S malo zakašnjenja - ipak. Ustajemo. Mate čeka da Danijel ode da može za njim. Danijel - ništa. Ajde, krenuo je. ALI!!!! JOJ!!!! Ode Danijel, kreće Mate kao predvodnik drugog reda i eto ide Dario (iz prvog reda - odlazi). JOJ!!! A trebao je prvo sići drugi red, pa onda Dario predvoditi prvi red. ALI NE!!! Ako ste ikada čuli za silazak u formaciji "križanje" - onda smo mi to napravili i nije izgledalo previše lijepo. Danijel je kasnije priznao da je očekivao da ćemo svirati još jednu stvar i da se čudio što ga mi svi tako blijedo gledamo!? Ha, eto, događa se, a naš voditelj je već u ozbiljnim godinama (svih 29) pa mu opraštamo. Dario je, pak, rekao da mu je dojadilo čekati, a nitko se ne miče. Tko bi ga krivio, svima nam je bilo malo bedasto Toliko smo se umorili da smo poslije MORALI u Staru Savu na pizzu jer ne bi bili u stanju voziti još tih pol sata do doma tako izmučeni i gladni. Do idućeg čestitarskog posta Vas ostavljam pozdravljenima, Jasna P.S. - Toliko o KRATKOM osvrtu... P.P.S. - Da, nema slika, ili se ne volimo slikati ili samo ne nosimo fotiće P.P.P.S. - Sretan ovom Gajevom blogu (jučerašnji) prvi rođendan! PITANJE DANA **** Kako se kod Vas manifestira trema, tj. imate li je uopće?

- Tu-ru-kni! (10) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

Datum: 03.05.2006., dan: srijeda, sat: 09:16

Četvrtak... Čestitka... Promjene...

Prije nego što krenem na te bitne promjene zbog kojih sam dobila po nosu da se osvrnem na prošli četvrtak jer to je bilo.... ah, pročitat ćete već. Tako smo dakle nakon pauze imali razmještanje. Voditelj nas posjedao što je dalje mogao jedne od drugih i djelomično pogasio svjetla. Prvo zato da se naviknemo na "gluhost", tj. na to da ne čujemo jedni druge, a drugo... ne znam zašto jer će nam na pozornici reflektori, kao i uvijek, svijetlili točno u oči. Tako su primovi sjedili praktički na ulazu u "našu" prostorijicu, prvi bračevi skoro pa u prostorijici u kojoj štimamo tambure, treći bračevi u jednom ćošku, ritam sekcija u drugom, čela po sredini skroz iza, a drugi bračevi u samoj sredini. Dakako, kad zamišljate ovu sliku, vodite računa i o tome da su i dionice među sobom (koliko im je to vid dopuštao) bile udaljene. I, ugasite svjetla. Jeste? Super. Sad počujte tu slatku glazbu 15-ak svirača koji sviraju iz nota koje ne vide i ne čuju se baš najbolje. Divno! Jel? I mislila sam si. Drugi zanimljiv (!?) dio te probe bio je... Ne, ne, ne, prvo bitne napomene. Danijel the Voditelj ne zna talijanski, Danijel nikad nije učio talijanski, Danijel nije išao u glazbenu školu (kao uostalom ni većina nas), znači - Danijel zna većinu (da ne kažem sve) uobičajenih oznaka dinamike, ostale mu baš i nisu tako bliske. Ovo sad nije bilo omalovažavanje (ako je slučajno netko tako shvatio) Danijela jer mi (znači i ja) Danijela jako cijenimo (da ne kažem volimo) i jer nam je jako dobar. Nego, morate imati na umu da smo mi totalno amaterski tamburaški zbor i da nam je voditelj naš bivši svirač - znači, ni on nije profesionalac (u smislu - učeni muzičar). Možda nismo savršeni, možda ni toliko dobri, ali imamo volje (neću reći puno), volimo to što radimo pa se i trudimo (kako tko) i baš nam je super kad smo skupa, a Danijel je jedan od nas (da ne velim da se blesira skupa s nama). Ovo je bila mala digresija. Izvinjavam se i prelazim na ono što je autor (dakle, ja) htio reći. A autor je htio reći... da smo se u jednoj našoj osječkoj stvari susreli s oznakom, citiram, lento rubato. I tako, počnemo mi svirati tu pjesmicu. Voditelj: (upozoravajućim tonom) lento rubato!!! (U smislu - niste počeli lento rubato.) Mi: Eh, a kaj znači lento rubato? Voditelj: hmm... mmm... hhmmm... Mi: (uz opći smijeh) Kak da sviramo tak kad ni ti ne znaš kaj to znači? Voditelj: Ovak... (s naravno_da_ne_znam_al_ću_se_ja_već_snaći_i_bubnuti izrazom na licu) Rubato znači gusto... a lento.... hmmm.... da... hmm... mmmm... lento znači povezano (završava s pobjedonosnim jedva_se_suzdržavam_da_ne_puknem_od_smijeha izrazom na licu) Mi: Ha-ha-ha!!! Hi-hi-hi!!! Bua-ha-ha-ha!!! Hi-hi-hi!!! Mate: (podbadački) Znači, rubato znači povezano, a lento gusto, jel? Voditelj: (opet onaj jedva_se_suzdržavam_da_ne_puknem_od_smijeha izraz lica) Pa valjda ja znam. Obrnuto je - rubato gusto, a lento povezano. Ne znam kad smo se zadnji put toliko smijali (jer se mi inače nikad_jok_ma_nikada ne zabavljamo na probama ) Toliko o prošlom četvrtku. Sad slijedi, da ne bi slučajno mislili da ovaj tjedan nitko nema rođendan, jedna čestitka... Jedina naša Bi3, predragi naš Mate, cijeli Gaj ti od srca želi sve naj, naj, naj za tvoj sutrašnji rođendan (i baš bi mogo danas na probi nešto malo počastiti jer smo se već počeli navikavati na takve stvari). I... da krenemo na promjene (i obavijesti)... Promjena broj 1: Danas, 03.05.2006. je proba cijelog orkestra u 20:00 sati. Promjena broj 2: Sutra, u četvrtak 04.05.2006., neće biti probe jer je voditelj zauzet. Može se zaključiti da je prije nastupa u Lisinskom (mala dvorana) zadnja proba ova današnja. Promjena broj 3: Nastup u Lisinskom je, bez ikakvih dvojbi (jer ih je dosad bilo), u utorak 09.05.2006. u 20:00 sati. Ovo je ono nazovimo_ga prednatjecanje. Svira se: Gaj (praizvedba), Tambure u srce (s Danijelicom) i Narodni ples br.1 Promjena broj 4: (više podsjetnik) Ovdje nema promjena. U nedjelju 14.05.2006. sviramo u pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću kao gosti župnom pjevačkom zboru župe Zaprešić II Marije Kraljice Apostola. Svira se: Gaj (praizvedba), Jesenski zvončeki i Narodni ples br. 1. Promjena broj 5: Promijenjene su činjenice vezane uz FHTG (da nadodam OPET, urghhh). Umjesto u Vukovaru (što je bila posljednja informacija), sviramo ipak u Belišću (što je bila prva informacija). Ako ste slučajno čuli (i prva i druga informacija) da se ide 23.05.2006, molim promijenite tu činjenicu na 22.05.2006. jer tada se kreće i tada se nastupa. Dakle, (odnosi se na Gajevce) primite na znanje da umjesto 23.05. idemo 22.05. i ostajemo do 23.05. Ne znam kako Vam to sve odgovara, ali to (očito) nije ni bitno jer nas o tome (odgovaranju) nitko nije konzultirao. Pa, žao mi je, ali prilagodi se Mujo... jer kud svi Turci tud moramo i mi. Ako ste stekli dojam da me ovo naljutilo... ma nije... ma kakvi... uopće... ne brinite - nije... zbilja nije... stvarno nije... Svira se (točan redoslijed): Jesenski zvončeki, Gaj, Tambure u srcu, Narodni ples br.1. O planu i programu puta naknadno (tjedan dana prije kada budemo koliko-toliko sigurni da nam ništa više neće biti promijenjeno). Promjena broj 6: Moja privatna promjena. Ja se ošišala. Ošišala 22 centimetra kose. A rekla da idem u banku. Tata je jedva primijetio. Deda nije. Svekrva, svekar i šogor (svi s prefiksom budući) također nisu. Dragi rekao: "I to je to veliko iznenađenje? Smiješna si. Izgledaš k'o da imaš 15 godina." Slike naknadno. Ja s dugom i ja s kraćom kosom. Čisto da si do tada zamislite - imala sam kosu do struka, sad imam kosu do ramena. Ostavljam Vas u dobrom društvu (nadam se da imate dobro društvo), Jasna P.S. Uf, što sam se raspisala... PITANJE DANA **** Koliko ste najviše ikada ošišali kose? I... Što kažete na naš novi slide-show, arhivu postova i ostale promjenice u dizajnu?

- Tu-ru-kni! (8) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -