Trilogija: Kad Gaj putuje - I. dio - Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Datum: 29.05.2006., dan: ponedjeljak, sat: 10:55

Trilogija: Kad Gaj putuje - I. dio

Dragi moji, najdraži blogeri, obećala sam da ću pisati o tom famoznom putovanju za koji smo se spremali praktički cijele godine. Krenut ću (pisati) danas, ali unaprijed upozoravam: neću završiti!!! Previše je toga za ispričati, a i nekako nisam baš "pri slikama".

Da čestitam što mi je preostalo jer svibanj još nije završio. Dragom našem "malom" Žilj(a)ku svi mi želimo sve najbolje povodom njegovog sutrašnjeg rođendana!!! Zatim, čestitat ćemo i meni, mada meni nije rođendan nego sam (konačno) obranila taj svoj diplomski i mogu s ponosom i olakšanjem nositi iza svog imena privjesak oec. Više nećemo čestitati... danas.

KAD GAJ PUTUJE - I. dio

Tog (sad već davnog) sunčanog ponedjeljka 22.05.2006. u vremenskom razdoblju od 08:00 do 08:30 skupilo se pred školom tridesetak Gajevaca s pratnjom. Naše "malce" dopratili su roditelji. "Malci" su Gajev pomladak, 10 muškića. Predsjednica i ja smo se svojski trudile pripojiti pravo ime pravom licu iliti, po zdravo seljački, zapamtiti kako se koji zove. Nekad smo uspjele, nekad nismo. Nisu nam zamjerili, valjda.

Kad smo utrpali hrpu vješalica (na kojima su bile uniforme), torbi (u kojima su bile cipele, badići, ručnici i sl.), tambura (u kojima nije bilo ništa), fascikala (u kojima su bile uglavnom išarane note), vrećica i ruksaka (iz kojih se širio miris sendviča i u kojima su se bacakale flašice), Gajevce i puno pozitivne energije u naš busek, ubacili smo (tj. vozač je) u prvu i krenuli smo putem Gajevog događaja godine.

I onda je krenulo prebrojavanje: 1,2,3, .... 34.
Ups, jedan fali, ajmo ispočetka: 1,2,3, .... 34. Opet isto.
Nekaj ne štima!?!?!?!?!? Koga nema?
Jesi brojala sebe?
Bua-ha-ha-ha-ha-ha. nut

Ne, naravno. Dobro, svi smo na broju.

Zanimljivo kako ljudi, čim se krene na put ogladne i odmah započne napad na sendviče. Nemojte misliti da sam ja iznimka, samo mi je zanimljivo. Doduše, kod nas je krenulo kolačima jer je naše Žiljče dan prije imalo krizmu pa nam je donijelo hrpu kolača od kojih je na kraju ostalo ovo....

Da, istina, niste krivo pomislili, nije slatko bilo jedina napast kojoj se podleglo, bilo je mmmmhhhmmm.... i drugih. Točka. Ne treba pojašnjavati. party

Samo treba napomenuti da je Capo u određenom trenutku priprijetio da je bilo dosta jer bi trebalo još i svirati. Mislim da je, također, nepotrebno spominjati da se sviralo i pjevalo u busu. Ipak su putovali tamburaši, ne?

I, onda smo stali, a gdi neg' u birtiji. A ja iskoristila priliku da sve svirače "ucmekam" fotićem. Ti pogubni činovi trebali bi, u skorije vrijeme, rezultirati novim slide-showom sa strane u kojem neće biti upitnika umjesto svirača. wink

Popili smo kavicu, obavili sve što se obaviti trebalo i krenuli dalje u istom sastavu, neki još malo veseliji. Al, zbilja, nisu cure ništa pile...

On je, al mu to, očito, nije (a ni nama) baš previše smetalo...

Oko 13 sati smo konačno "pogodili" Bizovačke Toplice. Ako Vam je ovo zazvučalo kao da smo tražili put, definitivno u krivu niste. Ali, sve je dobro, što se dobro završi... thumbup

Prije smještanja u sobe i ručka morali smo iskoristiti lijepo vrijeme, pa smo uslikali ženski dio orkestra.... Pozdrav Annuški koja nam je "fest falila"!!!

Napunili smo "bušice", skočili po tambure i ino u bus i odradili probu. Zahvaljujem ovim putem Hotelima "Termia" i "Toplice" što su imali snage, volje i razumijevanja za sve naše prohtjeve i što su nam sve zamolbe sa smiješkom uslišali. Bez brige, doći ćemo Vam ponovno, jako ste nam dragi. Osigurali su nam prostoriju u kojoj smo odradili probu. Doduše, bilo je malo zagušljivo, ali proba je bila odrađena kak' se spada. Još da nas onaj čiča nije došao slušati pa stao baš na vrata iliti jedini izvor svježeg zraka bilo bi bolje. Ali, nismo tu da se žalimo.

Kako sam dobila informaciju da je proba u Belišću zakazana u 17:00 sati u 16:00 opet smo se potrpali u bus i krenuli u tom pravcu. Eh, da, prije toga smo odlučili vječno zabilježiti "malce"... (op.a. ovaj striček u plavoj majici skroz lijevo nije "malac" - to je Capo, al lako ga je zamijeniti, ne? smijeh

)

U Belišću nas je dočekalo svega divnoga, pa ne znam od kuda da krenem... No, eto, prva stvar je ta da je proba u 18:00 (!?) i da ne možemo ući u školu u kojoj smo se trebali spremati, štimati i slično jer je ista zaključana i nema nam je tko otključati do 18:00. Tambure su otpočinule...

... dok se Martina sunčala! (ovaj čupko u narančastim hlačama je naš Žiljak yes

)

Druga stvar koja nas je tamo pogodila bila je veliko shvaćanje o komar(i)cima. Naime, u tim krajevima oni jako dobro žive, i izmnožili su se do neviđenih razmjera. Nažalost, tijekom svoje evolucije izostavili su nauku o pristojnosti smatrajući je, vjerojatno, nepotrebnom. Pa tako, uz uobičajene krvoločne napade na domicilno toplokrvno stanovništvo, nemaju običaj suzdržavati se od tih krvoločnih napada u slučajevima kad domicilno stanovništvo ugošćuje toplokrvnu populaciju iz drugih krajeva nepripremljenu na takve "atentate".

Treća stvar kojom smo dočekani odrazila se u nestanku vode. Pa se u kafiću nije mogla popiti kava (op.a. samo capuccino s mlijekom od kojeg su "malci" malo "pošandrcali"), nije se (da prostite) u wc-u mogla pustiti voda, nisu se mogle oprati ruke i ino. Eto, sve što imam reći na to je, hvala Bogu na vlažnim maramicama i da se zbilja na neke stvari ne može utjecati.

Ovakav završetak ima prvi dio trilogije. U drugom Vam prikazujem kako je protekla službena proba, nastup, noćenje i kupanje. Treći će opisivati naš povratak i jednu veliku stvar koju možemo zahvaliti blogu, Bogu i njima, a koji su ti isti oni već opisali u točno ovom postu.
Do drugog dijela ove trilogije, veliki pozdrav Gajevcima, blogerima i Koprivničanima (op.a. znam da Vam je bilo supač i jedva čekam vidjeti fotkice wave

),
Jasna

PITANJE DANA

********

Što mislite kako smo prošli na natjecanju?
Lijepo molim navesti broj bodova na jednu decimalu (npr. 73,4 boda).

Napomena:
Mogli smo osvojiti:
a) priznanje: do 70 bodova
b) brončanu plaketu: od 70 do 80 bodova
c) srebrnu plaketu: od 80 do 90 bodova
d) zlatnu plaketu: od 90 do 100 bodova

NAGRADA: Tko bude najbliži točnom odgovoru dobiva Gajev CD poštom. Zaozbiljno. Vrijedi do sutra, 30.05.2006 do 15:00 sati. Isključujem obaviještene cerek

jer ne bi bilo fer!

- Tu-ru-kni! (14) - Potroši papir... uzalud! - Još jemput, puce i dečki! -

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Tamburaški zbor Gaj Zaprešić

Mi u slikama:

Oglasna ploča:

Pjesmice:

Kontakt:

Arhiva postova:

Linkovi:

Svratite i do njih:

Datum: 29.05.2006., dan: ponedjeljak, sat: 10:55

Trilogija: Kad Gaj putuje - I. dio

PITANJE DANA

********