Obzirom da devetog veljace ponovo putujem preko velike vode, evo prigode da se osvrnem na svoje dosadasnje izlete koje sam pravila u tom smjeru. U prvom dijelu cu pisati o samom putu, u drugom dijelu o onom sto sam vidjela u USA, sitne opaske vezane za svakodnevno zivljenje i obicaje sredine u kojoj sam se nasla.
Za one blogere koji tamo zive i ostale svjetske putnike ovo stivo mozda nece biti tako zanimljivo, obzirom da stvari nakon nekog vremena postaju obicne i njima je svijet tamo bez nekog posebnog okusa, boje i mirisa - medutim kad covjek posjeti USA prvih par puta sve je drukcije i sve se gleda kroz neku sasvim drugu prizmu. To je ono sto zelim ovdje opisati - i pored toga sto je svijet postao globalno selo, internet prozor u susjedovo dvoriste preko pola zemaljske kugle, kulture se sve vise ispreplicu i vise ne postoji zemlja cuda - ja sam se ipak osjecala kao Alisa.
Putovala sam ja i prije, ali jedna je stvar putovati po Europi, a nesto sasvim drugo letjeti preko oceana - bar je meni tako bilo.
Inace, prve dvije godine bivanja s Gazdom se unatoc njegovom visekratnom i upornom navaljivanju nisam dala odvuci putovati u Teksas. Meni je za takav put ipak bilo jako puno i nemoguce izdvojiti lovu, on nije htio niti cuti da ja ista platim, a ja nisam htjela njemu dozvoliti da na mene trosi toliki novac, to je bilo previse.
On je naprotiv bio silno zeljan upoznati me s obitelji, mamom, bracom i sestrama. I dan danas zalim sto mu nisam upoznala mamu, s njom sam u vise navrata pricala samo telefonom, pozivala me je u posjet, izjavila da sam dobrodosla u njihov dom i umrla je par mjeseci prije nego li sam je uspjela osobno sresti. Rekla mi je da joj je drago sto sam s Gazdom i da sam "good for him"- ma sto to znacilo. Pristala sam tamo putovati tek kad smo se zapravo nesluzbeno i neobjavljeno ikome zarucili i to mi je sve skupa imalo neki smisao.
Nikad nisam zapravo rekla da kad putujemo, mi imamo poseban uvijek isti ritual - u autu su uvijek paketi vlaznih maramica za pranje ruku, uvijek smo se dobro opskrbili sendvicima napravljenim s maslacem, finom salamicom, malko majoneze, sira, listicem zelene salete, vrlo tanko narezanim svjezim crvenim paprikama, malo sitnih kiselih krastavcica i finim vrucim pecivima sa sezamom iz susjedne pekare koja radi 24 sata i vec u cetiri ujutro ima svjeza peciva. I sad se osmjehujem nostalgicno kad mislim na te velike urnebesno ukusne i kaloricne sarene sendvice zamotane u alu foliju da ostanu svjezi. Kad putujemo kopnom, ponesemo dovoljno mineralne i obicne flasirane vode. I mali hladnjak u autu. I dvije salice koje imaju svoje mjesto - dva udubljenja u sredini izmedu prednjih sjedala, po potrebi se prikljuce na punjac u autu pa u njima mozete skuhati Nesicu s Natreenom i mlijekom u prahu. I onda stanemo gdje nam se stane pa klopamo, popijemo kavicu i odrijemamo pol sata na odmoristu auto puta. Bez zurbe i panike.Kao sto je jednom prilikom rekla jedna od mojih necakinja kad je bila mala: " Na putu se dobro jede." S tim sto ja izbjegavam jesti po restoranima usput i piti kavu na takvim mjestima. Imam losa iskustva.
Kad letimo, svu tu hranu (naravno u manjem obimu) moramo utuci prije nego li se chekiramo, u torbi nosim samo vocne musli stangice. Kad putujemo kopnom - udri brigu na veselje, jos ponesemo i voce. I KEKSE. Kad se vracamo s puta, vracamo se na isti nacin i redovito par kila tezi...egh - ne mozes imati sve u zivotu, uglavnom smo disciplinirani i zeljni poneke hrane, moramo paziti - ali kad je godisnji mi smo sto se tice hrane UNLEASHED ...
Iako sam i prije putovanja u States letjela avionom, do tad nikad nisam vidjela onoliku ogromnu prekooceansku mrcinu poput Boeinga 777 kojim smo taj put krenuli iz Frankfurta. Mislim da je u jednom redu sjedenja deset sjedala 2+6+2, sad vise nisam sigurna. Moram priznati da je u letovima KLM-a hrana bila najbolja, uz obilje deserta na raspolaganju kojima vas kljukaju po zelji, Lufthansini letovi kojima smo najcesce isli -njemacka efikasnost, zdravi spartanski mrsavi obroci i ustaljen pristojan standard, ali kad smo letjeli americkim United Airlinesom i Deltom - nema stisnutih sjedala, imate mjesta, ispred svakog sjedala zaslon na kojem mozete gledati jedan od tri filma po izboru na pet jezika ili provjeriti na GPS-u gdje se zrakoplov trenutno nalazi na oznacenoj ruti putovanja.
Na Lufthansinim zrakoplovima se ima zajednicki ekran na svakih prekonekoliko redova sjedalica koji okacen o strop kabine. I jedan film u isto vrijeme. Doduse, bijele presvlake za glavu na sjedalima i dekice su uvijek na svim dugackim letovima mirisale na cisto i dobivali smo naravno zapakirane spuzvice za slusalice. Ipak morate ubiti nekako devet - deset sati leta. U zrakoplovima UA mozete slusati i glazbu koja se pusta na desetak kanala po vrstama - od klasike, preko popa, rocka do jazza. Mi smo uvijek isli ekonomskom klasom. Ne patim od toga da mi se voda servira u kristalnim casama i hrana u porculanu s teskim bestekom kao u prvoj klasi. To bespotrebno kosta.
Isto tako ne marim sto nam drustvo nisu pravili lovarni putnici i biznismeni koji poslije leta kad izadu ostavljaju skinute carape ispred sjedala, upotrijebljene papirnate maramice na podu i neopisiv svinjac od vlastitog smeca kao klosari. Ali su nam drustvo pravili razno razni slikoviti tipovi - ljudi svih boja koze i fela, od zabavnih oskudno obucenih studenata koji su nocom cvokotali ispod tanusne dekice bosih nogu, do indijskih obitelji s mnostvom sitne djecice koja su sva na smjenu neumorno plakala i mijaukala. Kad jedno prestane i umori se, tu je drugo da nastavi i s tim se pomirite. Zato imate slusalice. Zanimljiv detalj s tim istocnjackim obiteljima je da svatko - ukljucivo i bebe - ima hrpetinu zlata po sebi, zene posrcu od silnih debelih prstenova, lancica i narukvica, ogromnih nausnica i nanoznica, djeca nose masivne zlatne narukvice oko ruku i nogu, cudo jedno ... Valjda se time iskazuje status - obuceni su u predivne odore zivopisnih boja i protkane strasom i kamencicima. Kinezi su daleko neugledniji, njihova djeca su neokicena, disciplinirana i ne prave buku. Europljani - k'o Europljani, nicim posebni, djeca puzu po avionu i nitko od tog ne pravi fuss. Nema kud otici, sto se uzrujavate !!! Netko ce puzavca vec vratiti u zadnji dio aviona dok roditelji spavaju ili gledaju film.
Zanimljiv je obicaj da su neki putnici po slijetanju aviona krenuli pljeskati. Ja otkacila. Gazda kaze da je to britanski i australski obicaj.
Inace, zanimljivo je napomenuti kako sam bila zatecena prateci rutu aviona na GPS prikazu. Letjeli smo iz Frankfurta na Chicago, pa onda na Atlantu, pa onda na Dallas. Drugom prilikom direktno na Atlantu pa Dallas.
Ali sam se dobrano zaprepastila kad sam shvatila da zrakoplov krece preko Britanije i Irske, Islanda i uz Grenland, pa preko velike vode parabolicno do Kanade, pa onda juzno. NARAVNO - to je bila najkraca ruta, sto je pravocrtno najkrace na karti, nije prostorno na globusu LLLOLLL. Kad razmislite onda vam je jasno, ne morate znati puno geodezije ( ja sam je slusala tri semestra pa izgleda nisam postala od toga dugorocno pametnija ) ali na prvu - ja sam bila lagano zblanuta punih pola minute.
Napominjem da je dekica u zrakoplovu kad se leti duze od dva sata i vise nego dobrodosla stvar, meni je uredno bilo hladno i pored toga sto sam unatoc ljetnom dobu i zezi nosila sa sobom jeans jaknu.
Ove su slike bile dokaz mojoj mami da gore nema andela na oblacima, velik promet ih je kako se cini posvema rastjerao negdje drugdje u mirnija podrucja.
Moram dodati - iako sam bez problema dobivala vizu za svako putovanje i nisam mislila da dolazim iz zemlje visokog rizika, na aerodromu su me prije mog leta u Ameriku prvi put pretresali poput tata.
To se na europskim letovima nikad nije dogadalo. Amsterdamska zracna luka mi nije ostala u takvom sjecanju kao Frankfurtska, tamo je unatoc ogromnosti sustava koji je velik poput omanjeg gradica, sve funkcioniralo glatko. Doduse uvijek je bilo zanimljivo - u Bergenu su me ispitivali do u detalje sve i svasta kao da sam na vratima Raja, pa sam skoro zakasnila na iduci avion.
U Manchesteru su mi raskopali u male komadice pomno birana licitarska srca koja sam nosila kao poklon i otvorili dva paketa kore za strudlu u termo vrecicama.
Na Budimpestanskom Ferihegy aerodromu su mi umalo uzeli origigi zapakirane norveske vojne visenamjenske nozice ( nesto poput poznatih svicarskih ) iz prtljaga koji nije bio rucni i koje sam ponijela kao poklon doma.
Nije bilo doduse dosadno niti prijeko-u Atlanti mi se odmah po dolasku s boka prikeljio aerodromski mali sluzbeni radni pas s namrstenim sisatim osobljem koje ga je drzalo na povocu. Nanjusio je da sam u rucnom prtljagu nosila (nekad davno, davno, jos prije dvadesetak sati tamo u dalekoj Hrvatskoj) DVIJE BANANE koje smo smazali jos prije nego li smo chekirali u Zagrebu...Pa sam krenula dokazivati da nismo jeli drogu nego *** bla, bla - povjerovali su mi, a i cuko je i pored neuobicajeno dugotrajnog nuskanja oko moje torbe bio blagonaklon prema meni - srecom pa me pasi vole. Osoblje mi je dozvolilo da se poigram malo s njim.
Kako je prosao moj prvi let u USA i kakvi su bili moji prvi utisci ? Ulaskom u taj jedan zatvoreni dio zracne luke u Frankfurtu gdje se chekirate za let u USA vas pretresaju almost do gaca, prepipaju rucno nogavice, rebra i rukave, iako se jakna mora skinuti. Prodete kroz ona famozna detektorska vratasca i jos vas rucno preskeniraju. I pored redovnih pregleda nekima pregledavaju rucni prtljag, usput skidate obucu, izvlacite lancice ispod majice da ih se vidi jer je na njih rucni detektor zapistao.
Ali prvo je baja Arapin natopljen finim Patchouli uljem koji me je pretresao i ispitivao trazio da mu osim putovnice i putnih dokumenata ako imam dam jos i dodatne dokumente na uvid - ja sam pokazala osobnu s ruznom slikom, iskaznicu HZZO-a za dopunsko osiguranje, svoje podsjetnice, bankovne kartice i mjesecni pokaz za tramvaj. Sve je to nekud odnio i kad se vratio bio zadovoljan. A onda su me nakon desetak minuta cekanja dvije njegove kolegice ponovno prerostale, ukljucivo i pregled torbe.
Gazda je bio malkoc uvrijeden tim (mal)tretmanom, ali ja mu rekoh: "Pusti, ljudi samo rade svoj posao, a ovo je moj prvi let tamo, jos je svjeze sve nakon 9/11 i ... dobro je!"
Sa strane je bio jedan visoki stolic poput onog u djecjim ambulantama, tapacirane povrsine i s jednokratnim papirnatim velikim rucnicima cca 60/60 za upotrebu gdje su mame s bebama morale razmotati pelene i pokazati sluzbenici da je to ok. To je na zalost svijet u kojem zivimo.
Po dolasku, uzima se prtljag s vrtuljka, staje u red za razgovor sa sluzbenikom na prijemu i ceka. Razgovor traje desetak minuta +/- - valjda kako s kim. Morala sam sama, Gazda je bio na prijemu na mjestu gdje dolazak registriraju drzavljani. Razgovor je uvijek bio ugodan, barem meni. Ljudi pristojni i profesionalni. Uzimaju otisak kaziprsta obje ruke i sliku kamericom. Pitaju svasta - osobne stvari. Udaraju zig u putovnicu na mjestu gdje je viza, daju rok do kojeg morate napustiti drzavu. Ja sam svaki put dobila odobreno tri mjeseca. Inace, uzalud vam trud sviraci ako ste dobili doma vizu u americkoj ambasadi - ako tako procijeni na temelju razgovora kod prijema, ovaj vas sluzbenik moze lijepo posjesti na avion i vratiti nazad.
Zracna luka Dallas Ft Worth - toliko je ogromna da izmedu nekih terminala morate putovati malim sinskim vozilom.
To je bila zracna luka odakle smo polijetali doma u Hrvatsku - tu sam se morala utipkati podacima u neki automat koji izgleda poput bankomata i kakvih ima sva sila diljem zracne luke i dobiti neki papiric na kojem je zapis koji uvelike nalikuje nekom bar codeu. To sam obavila i papiric stavila u putovnicu, nije mi bila jasna svrha toga, ali svugdje su stajale obavijesti da svatko tko putuje iz drzave to mora obaviti. U jednom trenutku sluzbenica koja je plutala okolo mi je prisla i taj bar code ponistila nekom vrstom rucnog skenera - a prije boardinga - to je bila potvrda da napustam zemlju. I da ne bude zabune, mjesec dana nakon sto sam se vratila doma, bila sam nazvana iz americke ambasade u Zagrebu na kontakt telefon koji sam navela (na poslu) da provjere jesam li stvarno stigla u Hrvatsku.
Dok smo cekali na boarding, meni provincijalki je bilo zacudno gledati kako prometuju zrakoplovi, tamo avioni cesce nailaze nego osjecki tramvaji. U seriji po pet se prvo dizu, a onda oni koji su u dolasku spustaju, promet je strahovito gust gotovo da i nema vremenski praznog hoda. A sjedila sam i promatrala samo jedan u nizu terminala.
Inace, nemam puno fotki sa aerodroma jer Gazda jako mrmori protiv slikanja u bilo kojoj zracnoj luci ili avionu - OPSEC razlozi su duboko ukorijenjeni u njegov nacin razmisljanja. Mozda je i u pravu. Ovo su kao sto rekoh cudna vremena i ovo malo slikica je nastalo samo zbog moje upornosti. Drugi slikaju kao pomahnitali.
U svakoj americkoj zracnoj luci ima posebno odvojen prostor za americku vojsku gdje mozete dobiti obrok i pice uz povlastice, mali odvojen prostor s racunalima i telefonima, fliper aparati ...
Od zracne luke do zgrade u kojoj su smjestene rent-a-car agencije se ide busom koji se ne placa
A ovako nas je stjuard tog vozila ispratio kad smo letjeli natrag iz USA, nicim potaknut iz cista mira pomogao mi je vuci moj dio prtljaga dok Gazda nije gledao, usput pitao je li putujemo overseas i lijepo mi mahao na odlasku
Ovako izgledaju neke od teksaskih registarskih plocica - ovo je nas rentani auto
Ovako me je docekao Texas - Dallas Forth Worth - ali o tome u iducem postu ...
Prvo - ako zelite izgubiti visak kilograma, svaki put kad dodete iz kupovine nek vam pukne puna velika vrecica mandarina i raspe se po citavoj kuhinji - onda vi to skupljate i tako se razgibavate
Drugo - sreli smo jucer petogodisnjeg djecarca s njegovom redneck mamom - kad nas je siroto dijete mimoislo vidjeli smo da je na potiljku kosa izbrijana tako da se vidi nike zastitni znak. Doduse i mama je izgledala kao putujuci cirkus...
Trece - KOONACNO sam postigla da mi muz jede iz ruke...
Jutros sam pekla jabuke u pecnici i pred kraj dodala malo grozdica. Obzirom da Gazda voli grozdice, donijela sam mu gric malo za gust. Radio je neke papire pa mu ruke nisu bile ciste. Jeo je ravno s mog dlana !!!
"Mrak ne može protjerati mrak; to može učiniti samo svjetlo. Mržnja ne može protjerati mržnju; to može učiniti samo ljubav."
Dan Martina Luther Kinga - slavi se svaki treci ponedjeljak u sijecnju.
Svi naravno znamo tko je bio ovaj velikan poznat po svojoj neumornoj borbi za gradanska prava i vizionarstvu, covjek koji je sanjao o jednom boljem i pravednijem svijetu za sve, bez obzira na razlicitosti i svijet bez nasilja. Dr. Martin Luther King Jr. ubraja se među najvaznije leadere 20. stoljeca. Svoju uspješnu nenasilnu borbu protiv diskriminacije crnaca u Sjedinjenim Američkim Državama vodio je inspiriran Gandhijevim mislima i metodama. 1964. godine je dobio Nobelovu nagradu za mir. On je kao i Gandhi bio žrtva atentata. Njegovi govori ušli su u povijest ne samo američkog Pokreta za ravnopravnost građana, nego i u povijest retorike.
Jedan od meni njegovih najvaznijih i najpotresnijih govora:
Dr. Martin Luther King Jr.
"I Have a Dream"
Govor održan povodom Marša na Washington 28. kolovoza 1963. pred 250.000 ljudi na Lincoln Memorialu,
Radujem se što danas zajedno s vama sudjelujem u jednom događaju koji će u povijesti naše nacije biti zabilježen kao najveća demonstracija za slobodu.
Prije sto godina jedan veliki Amerikanac, u čijoj sjeni danas simbolično stojimo, potpisao je proklamaciju o emancipaciji. On je nakon dugih godina zatočeništva došao kao svjetlo dana.
Ali sto godina kasnije crnci još nisu slobodni. Sto godina kasnije crnci su još uvijek sputani lancima rasne podjele i lancima diskriminacije. Sto godina kasnije crnci još kaskaju na margini društva i u vlastitoj su zemlji u egzilu.
Zbog toga smo mi danas i došli ovdje, da pokažemo dramatiku situacije koja je štetna za sve nas. U određenom smislu mi smo došli u glavni grad naše države da unovčimo jedan ček. Kad su arhitekti naše Republike potpisali Ustav i Objavu nezavisnosti, zapravo su potpisali priznanicu koju mi trebamo unovčiti, a to je ravnopravnost svih Amerikanaca. Ta priznanica sadrži obećanje da je svim ljudima - da svima, crncima jednako kao i bijelcima - zajamceno neotuđivo pravo na život, slobodu i sreću.
Danas je jasno da Amerika nije odgovorila na ono što stoji u ovoj priznanici, barem što se tiče crnaca. Umjesto da ispuni sveto obećanje, Amerika je crncima dala ček na kojem piše: "bez pokrića". Ali mi ne želimo vjerovati da je ova banka pravednosti bankrotirala. Ne želimo vjerovati da nema dovoljno novca u velikim sefovima mogućnosti ove zemlje.
Tako smo se ovdje okupili da unovčimo taj ček koji će nam dati pravo na zahtjev bogatstva slobode i sigurnosti. Ovdje smo došili i kako bismo Ameriku podsjetili na neizbježno SADA. Sada je vrijeme u kojem si nitko ne može dopustiti "razdoblje u kojem bi se strasti trebale stišati" ili pokušati sredstvima umirivanja usporiti proces koji kreće korak po korak prema naprijed. Sada je vrijeme da obećanja demokracije postanu stvarnost. Sada je vrijeme da se izađe iz mračne doline rasne podjele i da se krene svijetlim putem pravednosti za sve rase. Sada je vrijeme da se naša nacija iz tapkanja rasističke podjele izdigne i učvrsti u bratstvu svih rasa. Sada je vrijeme da se dopusti da pravednost postane stvarnost za svu Božju djecu. Za ovu bi naciju bilo užasno kad ne bi spoznala hitnost trenutnog položaja. Ovo vruće ljeto opravdanog nezadovoljstva crnaca neće doći kraju prije nego počne živuća jesen slobode i pravednosti.
1963. nije kraj nego početak. Za one koji se nadaju da su crnci sada zadovoljni, nakon što je puštena para, uslijedit će loše osvještenje kada se nacija nastavi i dalje ponašati kao i do sada.
Neće biti ni mira ni odmora u Americi dok crncima ne budu dostupna osnovna građanska prava. Oluje ustanka i dalje će uzdrmavati tvrđave naše nacije dok ne dođe svijetli dan pravednosti.
I to moram reći svom narodu, dok stoji na pragu vrata koja vode u palaču pravde: dok pokušavamo ostvariti i dobiti svoja prava, ne smijemo nikako biti nepravedni prema drugima.
Ne dopustimo sebi da pijemo iz pehara gorčine i mržnje kako bismo utažili žeđ za slobodom. Svoju borbu stalno moramo voditi dostojanstveno i disciplinirano. Ne smijemo dopustiti da naš stvaralački protest potone u fizičkoj sili. Uvijek se iznova moramo dizati u one izvrsne visine na kojima se fizičkoj sili možemo suprotstaviti snagom svoje duše.
Predivni novi borilački duh koji je obuhvatio sve crnce ne smije nas odvesti do toga da na bilo koji način ne poštujemo bijelce. Jer mnoga naša bijela braća - a to dokazuje i njihova prisutnost danas ovdje - došli su do zaključka da je njihova budućnost neodvojivo povezana s našom. Došli su do zaključka da se njihova sloboda ne može odvojiti od naše slobode. A ni mi ne možemo marširati sami.
I kada marširamo, moramo se obvezati da ćemo i dalje nastaviti marširati. Ne možemo se okrenuti i vratiti. Postoje ljudi koji pitaju one koji za sebe zahtijevaju građanska prava: "Kad ćete konačno biti zadovoljni?" Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god su crnci žrtve užasne brutalnosti policije.
Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god naša umorna tijela nakon dugog putovanja ne mogu naći smještaja u seoskim motelima ili u gradskim hotelima. Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god se sloboda kretanja crnaca sastoji u tome da iz jednog malog getoa smiju prijeći u veći.
Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god je našoj djeci oduzeta sloboda i dostojanstvo natpisom na kojem stoji "Samo za bijelce". Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god crnac u Mississippiju nema pravo birati, a crnac u New Yorku nema nikoga tko bi za njega glasovao. Ne, nećemo biti zadovoljni sve dok pravo ne prožubori kao voda, a pravednost ne zahuči kao jaka struja.
Ja dobro znam da su neki od vas ovamo došli zbog velike tuge. Neki od vas su došli izravno iz zatvorskih ćelija. Neki su došli iz podrucja u kojima ste zbog svog zahtjeva za slobodom i pravdenošću predmet policijskih istraga i brutalnosti. Vi ste predstavnici stvaralačke patnje. Radite to tako i dalje i vjerujete u to da nezaslužena patnja ima kvalitetu razrješenja.
Idite natrag u Mississippi, idite natrag u Georgiju, idite natrag u Louisianu, idite natrag u getoe velikih gradova na sjeveru sa spoznajom da sadašnja situacija može biti promijenjena. Ne dopustite da padnemo u dolinu očajanja.
Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoc poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: "Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima".
Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom.
Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karaktreom zasluže. Imam danas jedan san...
Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom s čijih usana su silazile riječi kao "intervencija" i "anuliranje rasne integracija"..., da će točno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama. Imam san da će se jednoga dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna izglačati. I dobrota Gospodara bit će svima vidljiva i svatko će je spoznati.
To je naša nada. S ovim uvjerenjem vratit ću se natrag na jug.
S ovim uvjerenjem bit ću sposoban od brijega očajanja načiniti kamen nadanja. S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni neskladnosti naše nacije pretvoriti u zvukove predivne simfonije.
S ovom spoznajom bit cemo sposobni zajedno raditi, zajedno se moliti, zajedno se boriti, zajedno ici u zatvor, zajedno ustajati za slobodu, ss spoznajom da ćemo jednoga dana biti slobodni. A to će biti dan kad sva Božja djeca u ovoj zemlji ovoj pjesmi budu mogla dati novo značenje: "Moja zemljo, o tebi, tebi zemljo slobode ja pjevam. Zemljo, gdje su moji očevi umirali, ponosu nacije, dopusti slobodi da siđe sa svih bregova." Ako Amerika treba postati velika nacija, onda ovo mora biti istina.
Tako dopusti slobodi da dođe sa silnih visina New Hampshira. Dopusti joj da dođe s moćnih bregova New Yorka, dopusti slobodi da dođe iz Pennsylvanije. Dopusti joj da dođe sa snjegom pokrivenih Rocky Mountains iz Colorada. Dopusti joj da dođe iz Californije. Ali ne samo to, dopusti joj da dođe s Georgias Stone Montaina. Dopusti joj da dođe iz Tennesees Lookout Mountaina. Dopusti joj da dođe sa svakog brežuljka Mississippija, dopusti joj da dođe sa svake uzvisine.
Kad joj dopustimo da dođe, kad joj dopustimo da prođe kroz svaki grad i gradić, tada ćemo ubrzati dolazak dana na kojem će sva djeca Božja - crni i bijeli ljudi, židovi i pogani, protestanti i katolici - jedni drugima pružiti ruke i moći pjevati stare crnačke duhovne pjesme: "Konačno slobodan! Konačno slobodan! Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!"
U meduvremenu lice Amerike se promijenilo, mnoge stvari su bastina i nasljede upravo Sna ovog velikog covjeka .
To je ujedno bio i jedan dobar neradan dan koji se fino moze spojiti sa skracenim petkom. Usput receno, jucer nam je to bas dobro palo jer je nama dvadeset i prvi sijecnja godisnjica braka , u petak smo sve odradili oko kuce, u subotu i nedjelju lunjali, obisli Garrison Hanau i Garrison Darmstat koji se pomalo gasi i prazni, putovali jos ponegdje o cemu ce biti rijeci u nekom od iducih postova, u ponedjeljak opet kupovali ( luda snizenja kud god krenete, Escada, Hugo Boss i Mexx u bescjenje od-do, Armani odijelo za mene snizeno sa 700 eura na pisljivih 400 - ALI - nismo se razularili, samo smo se malo pocastili uzajamno kao poklon za godisnjicu i otisli na rucak ).
U predvecerje blagdana, jucer uvece bili smo proveli pola sata gdje drugdje nego u veseraju , ja ne bih bila ja da ne raskrcim sto se nakupilo od petka.
Mi i troje ljudi, ostalo pustinja, svi praznuju.
Gospoda koja cisti veseraj - sitna latino zenica u kasnim cetrdesetima, ponekad je susretnemo jer dolazimo u neka divlja vremena, a ona cisti i pere kad ima manje ljudi koji koriste launderette. S njom je uvijek njen sin -desetogodisnji mali mrsavi djecarac koji joj pomaze. Meni je to pomalo tuzno gledati, nisam navikla vidjeti da djeca tako rade. To joj je dopunski posao, samohrana je majka i jos je u Njemackoj samo zbog starijeg sina koji je u vojsci, a stacioniran je tu.
Treca osoba - mladi vojnik, gotovo dijete, nema mu vise od devetnaest. Raspricao se s Gazdom sto na sat. Sjedi na jednom od stolova okruzen hrpom svega i svacega i cisti neke ruzne fleke s gomile uniformi. Riba ih nekim posebnim sredstvom za ciscenje fleka i to je po njegovoj prici dugotrajna rabota jer se te fleke ne daju. On je na dnu prehrambene ljestvice, mali od palube kojem guraju sve najgore poslove. Prica bez kraja i konca i djeluje pomalo zbunjeno. Ali prica. Obraca mi se s M'aam. Ove fleke cisti u svoje private slobodno vrijeme. Jer mu uvijek uvale previse i ne stigne to obaviti za vrijeme radnog vremena. Placa nije velika, raditi se mora. Nada se uspjeti zaraditi za neko skolovanje. Jednom.
Nikako da stignem napraviti osvrt na tri filma koja smo gledali tijekom blagdana. Usput bih zeljela napomenuti da je rijec o blockbusterima koji upravo igraju u americkim kinima i vrte velike brojke, pa sam s pravom ocekivala dobru stvar.
I am Legend
JA, LEGENDA
Film je napravljen po SF knjizi koju je 1954. godine napisao Richard Matheson. Radnja se dogada u njegovoj buducnosti, daleke 1976. godine, apokalipticna vizija gdje je cijelo covjecanstvo zarazeno i oboljelo od neke pandemicne forme bolesti cije posljedice mijenjaju tijelo i metabolizam ljudi - nesto nalik vampirizmu. Glavni lik je ostao imun na infekciju i tijek radnje prati njegovo prezivljavanje, rasplet i katarza se dogadaju na razlicit nacin u knjizi i filmu, ali vrlo dobro obradeno u oba slucaja.
Knjiga je izvrsna. U velikom broju detalja naravno knjizevni predlozak i scenario se razlikuju, sam kraj je takoder drukciji. Temeljeno na uvrijezenom shvacanju i dozivljavanju vampira koji su po tradiciji simbol zla i uzrok straha koji seze jos iz mutnih, mracnih pradavnih predaja covjecanstva, u ovoj knjizi postojanje jedinog prezivjelog pripadnika "starog covjecanstva" koji je drukciji, u novom izmijenjenom svijetu ljudi vampira postaje razlogom uzasa i jeze. Nakon borbe sa stvarnoscu, pokusaja da istrijebi oboljele oko sebe, jedini prezivjeli COVJEK na kraju price shvaca da je ON taj koji je predstavnik mracne strane covjecanstva, a ne vampiri koji ga okruzuju - razumjeva da je njegovo postojanje njihova mora, da je ON postao simbol zla u tom novom svijetu, da je ON cudoviste kojeg se boje kao sto su se nekad ljudi bojali vampira, i prica zavrsava recenicom JA SAM LEGENDA...
Film inace ima drukciji kraj, u filmu nije toliko razaznatljivo zasto je naslov toliko simbolican, u knjizi je apokalipticna vizija u potpunosti zaokruzena, ljudska vrsta kao takva je potpuno nestala, docim u filmu ima nade za covjecanstvo kakvo poznajemo, opstala je jedna mala kolonija ljudi koji su prezivjeli i koja je ... ali necu vam kvariti uzitak gledanja filma.
SVAKAKO POGLEDAJTE TRAILER - posebno upecatljiva scena pokusaja lokaliziranja zaraze i evakuacije stanovnistva, nakon cega se "ground zero" izolira od ostatka svijeta i pretvara u karantenu rusenjem mostova i barikadama.
U glavnoj ulozi je briljantni WIl Smith, koji pak jako dobro zna izabrati scenarij ( sjetimo se samo role iz filma I ROBOT ). Za film mozemo bez pretjerivanja reci da je unatoc nekim momentima kojima neostaje dio price da ih pojasni ( koji su u knjizi ) - pravo remek djelo. Detalji iz knjige su malo prilagodeni danasnjem dobu i tehnologijama - radnja se dogada u New Yorku 2012. godine, Dr. Robert Neville je visoki vojni casnik virolog koji i nakon apokalipse radi u podrumu svoje kuce pokusavajuci sintetizirati lijek i bori se dan za danom u prezivljavanju.
Inace, virus o kojem je u filmu rijec je nastao u postupku pravljenja lijeka koji je kao veliko otkrice napokon iskorijenio i izljecio rak. Lijek je uzrokovao nuspojave koji su se nakon nekog vremena javile kod izljecenih pacijenata i uzrokovale bioloske i psiholoske mutacije - zarazene osobe su izgubile mogucnost govora i rasudivanja i postale nocna bica koja love i hrane se pripadnicima vlastite vrste. Zarazene su i zivotinje. Inace virus se siri zrakom, tako da je zaraza zaobisla samo one pripadnike covjecanstva i zivotinja koji su iz nepoznatih razloga ostali imuni.
Glazba koja se, kao i ideja koju nosi kao potka provlaci kroz film je Bob Marley (jedan od mojih drazih glazbenika )
Inace ovo je treci film snimljen po ovom literarnom predlosku, prethodna dva su bila The Last Man on Earth, 1964 i The Omega Man, 1971 godine - nisam ih gledala stoga ne znam da li su za preporuku.
Preporuka - svakako pogledati !!!
Ovaj sud donosim naravno prema vlastitim afinitetima, ja sam od onih koji jako vole Matrix trilogiju ...
Nadalje National treasure - Book of secrets
Ovo bi trebao biti nekakav nastavak filma iz 2004. koji se zvao National Treasure. Samo sto je ovo KNJIGA TAJNI. Prvi dio je recimo bio limunada, probavljiv, nezahtijevan, ono - kad radite na pola mozga... I cak nije bilo ni lose, Cage, Masoni i lov za blagom, nadmudrivanje s alarmima, drevni prolazi i crkve, lesevi i zlato, doktorice arheologice i direktorice muzeja koje izgledaju kao teenage miss - ma - ma cak i zanimljivo. Ako niste pogledali, pogledajte.
Ovaj nastavak - pa ... prvi dio me namamio da pogledam drugi.
Glavnu ulogu igra Nicolas Cage kojeg ja inace volim gledati. Tu je svasta sad udrobljeno, i zaprepascujuce tajne, i Masoni, i high tech rjesenja i americka neotkrivena povijest, i dvor engleske kraljice, trka i jurnjava, i americki predsjednici koje otimate kako vam se svidi, i kriminalci s poznatim precima, i budale koje ginu za ideale, i tajne odaje, i mama koja cita pradavne jezike, i ona ista doktorica ... ajmeeee...
Tu mozete vidjeti TRAILER.
Tko je u raspolozenju za nezahtjevnu zabavu - ovo je rjesenje za nedjeljno poslijepodne.
I na kraju AVPR: Aliens vs Predator - Requiem, 2007
Ovaj film je jedno potpuno smece, bez ijedne svijetle tocke osim kad ugasite televizor. Zapravo, dajem vam samo osvrt na dio filma, pa mozda nije posteno to nazvati osvrtom na film, ali vjerujem da je i sam pocetak koji po pravilu mora biti upecatljiv da bi potencijalnog gledatelja privukao uvijek reprezentativni uzorak i trebao bi biti bolji dio filma.
Ja sam odgledala 35 minuta, Gazda koji ima visi prag tolerancije na filmska smeca je odgledao 45 minuta.
Potpuno zanemarite ovaj film, osim ako niste od one vrste cudnovatih ljudi koji uzivaju u namjernom nasilju, krvi, bolesnom mucenju, izvitoperenim konstrukcijama poremecenog uma koji za iste takve bolesne umove koji to vole gledati smislja odvratne situacije koje su samima sebi svrha. I sve se dogada na Bozic u idilicnom mirnom americkom mjestascu. Krvi, kretenizma i kostiju do koljena.
Jednom rijecju - glup film prepun glupih situacija koje nemaju ni svrhe ni smisla i cini se da im je jedina namjena stvoriti sto bolesniju atmosferu.
Ovakav krvozedni sirovi nasilni bespotrebni trash dugo nisam vidjela.
Umjesto toga pogledajte ponovo prethodnika ovog filma, izvrsni
Alien vs Predator, 2004 , to je dobro utroseno vrijeme.
Dinamican, zanimljiv i vizuelno atraktivan uz pomalo slinavih scena (koje mozete i prezmiriti) ruznjikavog zubatog bica s nezgodnim prehrambenim navikama, ali ... nitko nije savrsen . Sjetite se samo da biste vi postupali isto kad biste bili mama s mladima u borbi za prezivljavanje vrste na nepoznatoj planeti.
Zaboravih, imali smo jucer groomere, Maggie je dobila novi look
Ovako to izgleda kad groomeri rade
A usput ... ovako izgleda kad se zajedno radi za Gazdinim racunalom, kad se ja maknem sjesti za svoj PC, Maggie mi grije sjedalicu
Pokraj mog radnog stola i ispred toplog radijatora ima svoje mjesto za lezanje (svoja dva debela mala tepiha) i igranje, ali radije voli sjesti na stolicu koju joj privucem - nekad se sklupca i jednostavno na njoj zaspe.
STO JE I POSTOJI LI "KRSCANSKI FUNDAMENTALIZAM"- 1. dio
Ne upustam se rado u rasprave ovakve prirode, ali ovaj put - ponavljam - cinim iznimku.
Ponukana postom na Don Blog i argumentacijom pro et contra, ostavila sam komentar koji navodim, kao i odgovor - za one koji nemaju zivaca citati cijeli thread i komentare.
Da ne bih tamo ostavljala ipak predug komentar, ovu kratku konverzaciju s gospodinom Don Kacunkom okoncat cu postom koji ce ujedno biti i prvi dio elaboriranja krscanstva danas i uvod u jedan sasvim osobni nacin razmisljanja.
Moj komentar na njegov post :
Najradije bih ostala postrani od ovih rasprava, ali ne mogu se suzdrzati.
U potpunosti mi je jasna Vasa zadaca sirenja poslanja i naravno da najbolje sto mozete branite pravila kuce, ali dobro bi bilo neke stvari malo staviti na mjesto.
Osoba sam odgojena u krscanskom duhu, doslovce odrasla na zupnom dvoru, obitelj mi je na vise nacina povezana s Crkvom. Upravo ovom odgoju i velikodusnoj nicim trazenoj i placenoj edukaciji mogu zahvaliti sto sam vec u osmoj godini razlikovala Bacha od Mozarta, sto sam grcke mitove koje spominjete LOL apsolvirala vec prije desete godine i sto su me upravo casne sestre opskrbljivale knjigama i usmjeravale - citati, citati, citati, uciti ... Filozofija, teologija, logika, Biblija, ekumenizam kao nada u bolje sutra, ljubav prema bliznjemu, snosljivost, karitativna djelatnost, milosrde i oprastanje kao osnov krscanskog zivota...
Zivjela sam godinama s ljudima kojima materijalno nije bilo na pameti, bavili su se DUHOVNIM, i zupnik i sestre s kojima sam odrastala.
Znate li sto je bila posljedica toga? Postala sam heretik ... Rekla bih da imam jedan pazljivo odnjegovan stav prema duhovnosti i Bogu, jedno veliko postovanje za svaku vrst duhovnosti ma kako se ona artikulirala, jednu praksu koja u srediste mog duhovnog zivota stavlja COVJEKA, jer mislim da je to jedini put ka Bogu- biti dobar i plemenit prema COVJEKU koji kraj tebe zivi. Ono sto ja poricem iz dna duse su crkvene dogme, donesene od strane ljudi koji sebi umisljaju da mogu raspolagati monopolom na ljudske duse - shvacam da je mnostvo stvari imalo svoju funkciju i ulogu u proslosti kad je pucanstvo i stado bilo neuko, danas - danas je sve drukcije. Ja danas uopce ne mogu razumjeti ponasanje RKC, od onih gornjih esalona, do nekih na terenu koji sramote sve one koji nisu krivi, to silno idolopoklonstvo, kriminal, grijeh crkvenih struktura, grabez i pohlepa, nerazumijevanje socijalnog i povijesnog trenutka, nesposobnost Crkve da evoluira i postane duhovna snaga ovog stoljeca... Ali Crkva mora poceti OD SEBE PRVO, ako nitko od crkvenih ljudi ne vidi da nesto tu nije u redu, onda je to jako jako lose. Umjesto da se posveti cijelo poslanje karitativnoj djelatnosti i edukaciji, ekumenizmu i oprastanju kao temelju nauka, crkva danas insistira na dogmama koje vrijedaju inteligenciju i moral ljudi, grabi materijalno, rasipa i uziva u raskosi dok tisuce ljudi zivotari u siromastvu i bijedi, zataskava skandale, umjesto da se od njih ogradi i iskorijeni zlo u vlastitim redovima... Zasto gospodine Angelo, molim Vas pomozite mi shvatiti, i molim Vas nemojte mi reci da su i svecenici samo ljudi - to ne drzi vodu. Hocu bolje objasnjenje!
Kud ja spadam? Ja koja ne priznajem crkvene dogme, gnusam se nekih stvari koje Crkva prakticira, ali se nastojim drzati Bozjeg nauka i postovati ljudsko, okajati svaki grijeh koji sam napravila prema ljudskom i duhovnom iz dubine srca i nastojati ga ne ponoviti ? Jesam li ja ateist, agnostik, katolik, new age sanjar ili nesto sasvim drugo?
Vidim spominjete Chomskog, ima on podosta slijepih tocaka, citala sam ga u originalu i pokusala shvatiti u originalu, jalovo uzaludno naricanje, nije mi nista nova donio niti me icemu poucio ! I nekolicina velikih imena koja su napravila kompilacije da ne morate citati dvadeset knjiga nego samo jednu - pa dobro, i to nije lose :) ali nam nije donijelo nikakve nove istine koje vec nisu spomenute.
Ne mozemo promijeniti svijet, ali mozemo promijeniti SEBE !
Radi boljeg razumijevanja daljnjeg teksta, moram navesti da je na to sjeo usputni komentar neduznog promatraca
zeitgeist1
tyche za papu ! :)
Po tim definicijama bi onda bili ateistički kršćanin ako ne spadaš u kršćanske ateiste...
Uostalom tko kaže i da se ja kao ateista ne držim osnovnih vjerskih principa koji se tiču isključivo odnosa prema drugom čovjeku i prirodi.
To da su ateisti zli ljudi, sluge sotone ili što već, to su samo mentalne konstrukcije i želje ovog zadnje panzer pape.
Pozdrav
A onda sam dobila i odgovor stovanog gospodina Kacunka
angelo
@tyche, teško je a i nezahvalno strpati čovjeka u neku ladicu samo na temelju njegove površne ispovijesti - samo Bog zna gdje si ti točno o odnosu prema njemu! Zato ću samo, s velikim oprezom, reći da si možda tamo gdje te je smjestio @zeitgeist, ali si možda i vrlo pobožan "protestant"... nemoj me uzeti za riječ. Svakako, o "dogmama" ne može suditi dovoljno objektivno nitko tko nije kao zreo čovjek po njima živio - što potvrđuje stotine tisuća umnih ljudi, kršćana od rođenja ili obraćenika (među kojima je i sadašnji Papa, kojega @zeitgeist vulgarno vrijeđa kao da mu je balavac iz susjedstva koji mu je upravo razbio prozorsko staklo - nevjerojatna nekultura - ne shvaćam ljude koji na blogu o drugima govore ono što im se ne bi usudili reći u lice! - to više što papa Benedikt nikada i nigdje nije rekao ono što mu pripisuj zlobne mentalne konstrukcije...).
Tvoja tvrdnja da je "u proslosti kad je pucanstvo i stado bilo neuko, danas - danas je sve drukcije" potpuno je smiješna i naivna. U svim je vremenima bilo genija, umnih ljudi, prosječnih, kao i mnoštvo neukih. Isto je tako i danas. S tom razlikom da prije ljudi nisu imali mogućnost učenja, a danas ih mediji zaglupljuju. Sva istraživanja pokazuju da je današnji čovjek gluplji, jer manje koristi mozak. Ozbiljni autori govore o novoj nepismenosti. Tome je značajno pridonijela medijska "diktatura slike", ali ne samo ona...
I što da ti kažem na kraju? Kad si već toliko ojačala oslobođenjem od crkvenih dogmi (i svega "suvišnog" što si navela), molim te javi mi se kada se nađeš u nekoj delikatnoj životnoj situaciji da doista moraš promijeniti SEBE i prenesi mi kako si to uspjela svojim snagama. Možda i meni bude korisno. Želim ti uspjeh u svemu dobrom i neka te prati Božji blagoslov!
E sad, idemo redom.
Uvazavam dvojbe o definiranju mog profila samo na osnovi nekoliko recenica :) - i to je jedini suvisli odgovor koji sam dobila na moj komentar.
Mozda je Don Angelo bio malo umoran sinoc kad je pisao odgovor pa me je povrsno odradio ... Njegova argumentacija i tvrdnje su me pomalo razocarali - nadala sam se boljemu. Napokon, stajati na braniku onog u sto vjerujes i ciniti to na DOSTOJAN nacin bi trebalo izgledati drukcije kad si obrazovan svecenik s dobrom podlogom iz humanistickih znanosti, educiran po zahtjevnom programu, kako se vidi, s puno procitanih knjiga , duhovnik koji bi nama trebao pokazati primjerom - ili kad si piljarica s placa koja opet ima neke druge kvalitete, ali ...
Ja sam dobila nedvosmislenu poruku - ne mogu suditi o dogmama objektivno jer kao zreo covjek nisam po njima zivjela. Umjesto odgovora na ovu tvrdnju samo trazim primjenu istih kriterija argumentacije - znaci u istom tom duhu Crkva sudi o braku, spolnosti, djeci, mladezi ... daje manuale za odgoj i uporabu zivota bas kao da ga sama zivi na nacin kao i mi obicni ljudi pa ima sva iskustva i znanje potrebne da nas pogura kad zapnemo ...
Nadalje, nije mi jasno sto to potvrduje stotine tisuca umnih ljudi i kako Don Blog to zasigurno zna, kako je moguce to utvrditi i zasto se u odgovoru MENI pljuje po @zeitgeistu, kakve veze ima MOJ komentar s njegovim, dopustam da se ponesto nespretno izrazio, ali nisam uopce shvatila tocno u cemu je to on vulgaran (ovdje Don Angelo poistovjecuje kritiku i pravo na misljenje drukcije od njegovog - s uvredama) i ne razumijem cemu takvo slikovito istresanje na sugovornika koje je neprimjereno za jednog duhovnika.
Sto se tice vaseg komentara o mojoj smijesnoj i naivnoj tvrdnji o neukosti ljudi u masi u proslosti - tu ste potpuno promasili shvatiti znacenje onog sto sam rekla, nisam mislila da moram crtati - nikad se ne bih usudila poricati da je "u svim vremenima bilo genija, umnih ljudi, prosjecnih kao i mnostvo neukih" - ili mozda samo manipulirate mojim tvrdnjama izvrcuci im znacenje - jako dobro shvacamo da sam govorila o opcem, generalnom nivou obrazovanosti masa u prosjeku gdje je svijet postao globalno selo, drzava u obrazovanju odvojena od Crkve, ljudi vise ne umiru od kuge jer se ne peru, Crkva nije glavni arbitar zivota i smrti i zenu ne mozes spaliti na lomaci samo zato jer je netko rekao da je vidio kako je parkirala metlu na mjesto za invalide.
Slazem se u potpunosti da mediji zaglupljuju mase, ali koja to istrazivanja pokazuju da je danasnji covjek gluplji jer manje koristi mozak?????
Slazem se s tezom o novoj nepismenosti, ne poricem medijsku diktaturu slike - gnusam se toga, ali to je sve tema za neku drugu raspravu. Ovi konkretni argumenti su plicina kojima vrijedate svaciju inteligenciju.
Na kraju ... prepuni ste sarkazma i ironije koje mi upucujete, niti traga od duhovnog ohrabrenja koje sam ocekivala od covjeka kojemu je profesija bavljenje ljudskom dusom.
Moje zivotne situacije - samo kratko pojasnjenje rasprave radi - u usporedbi s onim kako sam zivjela prije, moj zivot je sad nalik godisnjem odmoru. Pregrmjela sam neke probleme u djetinjstvu, pregrmjela sam ex muza koji je nakon koju godinu braka postao skolski primjer alkoholicara, kockara, boema i neradnika, bila pred financijskim ponorom, radila mjesecima koji su se pretvorili u godine i nacin zivota po deset- dvanaest sati dnevno, grcala u kreditima koje sam sama otplacivala, pravila grijehe i okajavala ih, podigla kcer i stekla kucu, posao, status i divne prijatelje, permanentno se obrazovala i nakon diplome i dalje, svake veceri vodila polemike s Onim gore, kuhala, peglala i prala, pregrmjela cijeli rat pod granatama kad nas je malo bilo tamo gdje smo bili, bez sponzora i icije zastite...
I cijelo to vrijeme sam mijenjala sebe, DA, vlastitim snagama, grijesila i lutala, ucila i padala na ispitima, vracala se i pokusavala.
Doduse - with a little help from my friends - s Onim gore sam se cula svaki dan, dobro je vodio racuna o meni, a mogu reci i da je velika stvar imati obitelj koja je uvijek bila tu kad je trebalo rame za kukanje . Unatoc svim problemima, neimastini, inatu da uspijem sama i mizeriji koju sam prosla, uvijek sam smatrala da sam rodena pod sretnom zvijezdom i da mi Onaj gore nikad nije dao tezi kriz nego li ga mogu ponijeti - i hvala Mu na tom razumijevanju. Uvijek sam drzala da mi je dao najveci moguci poklon - zdravlje, meni osobno i mojoj obitelji. Sto covjek vise moze traziti? Svako iskusenje koje je On stavio pred mene me je necem naucilo i ucinilo jacom. Naucilo me je poniznosti. Naucilo me je da raditi na sebi nikad dosta i nikad gotovo. Problemi su samo nalicje svakodnevice, smatrati ih osobnom tragedijom i velikom nepravdom je neozbiljno i pokazuje emotivnu razmazenost.
I da, drznut cu se reci da bi poneka od mojih iskustva mozda bila i Vama zbilja korisna Don Angelo, bez ove silne ironije koju mi upucujete. Vjerovatno je Vama zivot iz Vase tople, meke, intelektualno nadmocne i materijalno osigurane svecenicke sponzorirane i placene fotelje drukcije izgledao putem nego meni...
Niste odgovorili na moja pitanja, elegantno ste ih ignorirali, ne trazim da Vi pravdate stavove Crkve jer ih niste niti propisali, niti ih mozete mijenjati, ne trazim niti da pravdate grijehe i probleme u koje je Crkva zapala jer ih niste niti pocinili niti ste za njih krivi - ali sam ostala zatecena - ja Vas pitam jedno, Vi mi odgovarate nesto sasvim drugo.
Postoje dvije mogucnosti - ili odgovor ne znate ili mislite da mi ga niti ne morate dati jer Vam moze biti. Dovoljno je Vasu ljudsku osobnost pokriti Visim Autoritetom profesije i s te visine propisivati tko je dostojan Bozje milosti, a tko ne. Ja vidite mislim da su SVI dostojni, pa cak i ateisti, oni pogotovo. Tko kaze da oni ne zive po bozjim zakonima ili da su nedostojni spasenja - samo zato sto artikulaciju svoje eventualne potrebe za duhovnim ne cine kroz RKC? Jeste li se IKAD zapitali o stvarnim uzrocima krize morala i vjere u drustvu? Nije to samo zbog zaglupljivanja medijima, to je izmedu ostalog i zato sto tom istom drustvu nema tko pokazati svojim primjerom kako treba zivjeti, oni isti koji se na moral i vjeru pozivaju krse pravila koja su sami postavili i propisuju ih drugima za uporabu. Jeste li se zapitali zasto su najveci kritizeri i kriticari RKC u Hrvata danas generacije mladih koje su slusale vjeronauk u skolama? Na zalost, rekla bih. Za ilustraciju ne morate ici daleko, samo pogledajte komentare na post Kinky koji su me zaprepastili svojom zestinom - ma koliko ja uvazavala pravo na razlicito misljenje.
Moja mati je obicavala reci : " Silom se Boga ne moli..."
Jedan od najvecih grijeha - grijeh nesnosljivosti, netolerancije drukcijeg i iskljucivosti hara i pustosi svim religijama danasnjice - oni koji bi trebali biti uzori duhovnosti zaboravljaju da je Bog jedan, samo smo svi njegova drukcija djeca. Tko nam jamci da mi JEDINI imamo monopol na jedinu i pravu istinu o Bogu? Izmedu svih ostalih vjerskih fundamentalizama, tu je i krscanski fundamentalizam - ali to je tema za jedan od iducih postova.
I da, u komentaru branite Papu - hvale vrijedno, ali sumnjam da ga treba braniti, ne mislim da je kolega koji je uputio kritiku mislio doslovno, kao i da Papi ista znaci ako mi o njemu ne mislimo najbolje - on je beyond toga, mi njemu nismo bitni.
Nedostojni smo mi kritizirati Papu, niti mozemo posve razumjeti sirinu i znacaj njegova poslanja, ali ja bih se na ovo nadovezala samo s par opaski:
- da je isto tako zanimljivo kao Papa kao poglavar i vrhovna instanca Crkve salje poziv za oprastanje duga siromasnima, a sam to isto ne radi. Zasto nije prvo pokazao primjerom, pa je Crkva mogla rasprodati vecinu svojih dobara i pokloniti sirotinji, starima, nezaposlenima, raznim programima za zbrinjavanje nemocnih, onda bi njegov poziv za moju prosudbu imao vjerodostojnost. Ovako - kardinali noce u hotelima s pet zvjezdica, Crkva se grcevito bori za svaki pedalj i svaki djelic svoje imovine (to mozemo vidjeti jako dobro i u Hrvatskoj). Lako je drugima savjetovati da oproste dug - nisam jos vidjela da se Crkva kao institucija svela na nacin zivota kako zivi vecina njene pastve - skromno i siromasno.
- citat:
"Prešutili su i njegov poziv SAD-u za prestankom okupacije Iraka."
Rekla bih da je vrhunac ironije da Papa poziva na legalnost u postupku nekoga dok god dopusta nedostatak legalizma u svojoj vlastitoj kuci - nisu oni svi nevjesti da pocesuiraju kriminal u svojim redovima, obiljeze ga, izopce krivce i javno se ocituju o tome. Oni kriminalce i prestupnike, bludnike i prekrsitelje u svojim redovima kriju i time ozbiljno narusavaju svoje prirodno pravo biti vjerodostojni u pozivanju ikoga na legalitet radnji. Ovo sto sam navela naravno ne znaci da Crkva kao moralna vertikala drustva ne bi trebala progovarati i o takvim problemima - ali PRVO NEK POCISTI U SVOJOJ KUCI prije nego pocne prigovarati drugima. I naravno da to ne umanjuje cinjenicu je poziv opravdan, dobrodosao i potreban.
- "Njegov poziv na pažnju da ne budemo prezatrpani s viškom informacija(a zagušenje informacijama je jednako opasno kao i manjak informacija) je protumačen kao pokušaj cenzure interneta."- Nek se Crkva vise brine o tome kako taj isti internet iskoristiti da dopre do sto veceg broja ljudi na primjeren nacin, nego da ga proglasava nepocudnim. Svjedoci smo izmijenjene buducnosti, ova floskula o prezagusenosti informacijama je smijesna, svi mi jako dobro znamo kad nam je dosta.
Iako - Internet je kao auto cesta - voziti moras pametno , a ako se dogodi nesreca, ne mozes kriviti autocestu zbog toga sto uopce postoji... Slazem se da internet ima i svoju negativnu stranu, ali kao i sve ostalo, i njega treba koristiti u kontekstu SIRENJA INFORMACIJA u onoj mjeri u kojoj je koristan ljudskom drustvu uopce, pa bi tako trebao biti koristan i Crkvi - kao sto je to danas radio, televizija, novine, sateliti kojima crkva dopire do svakog, tako bi trebao biti i internet. Svijet je postao globalno selo, svidalo se to nekom ili ne - i zato velim da bi Crkva morala imati sluha za neke stvari i prepoznati korisnost istih za vlastite potrebe, a ne samo apostrofirati negativnu stranu neukom pucanstvu koje ionako nije sigurno sto da misli o toj posasti zvanoj INTERNET.
- "U očima vjerskog vođe, može li ateizam biti što drugo osim vražjeg izuma!?" Na tu rečenicu svi skaču.
Ja osobno negativnu retoriku koristim vrlo rijetko, a i to samo u krajnjoj potrebi. Onaj tko se sluzi negativnom retorikom pokazuje odsustvo profinjenijih tehnika komuniciranja, negativna retorika izaziva nelagodu na strani slusatelja i ne spada u "pametna" oratorska umijeca. Dobar i inteligentan strateg personalnih i masovnih komunikacija nastoji ciljani objekt uvijek PRIDOBITI, a ne ga strasiti prijetecim recenicama.
Sto se tice trzisnog drustva - tu se slazemo - u vecini stvari Crkva se doista ponasa kao RKC d.o.o. umjesto kao duhovno nadahnuce i iscjelitelj teskih rana drustva i devijacija koje se javljaju raspadom sustava vrijednosti.
Na blagoslovu i dobrim zeljama Vam Don Blog hvala, isto zelim i Vama od srca.
I da se vratim na thread gore navedenog Don Blog posta, nakon mog ocitovanja, last, but not least - komentar neke individue, krscanina, koju nista nisam pitala, niti joj se obratila, a koja si je dozvolila slobodu ad hominem napada ne na moje stavove, nego na moju osobu...
mladen
tyche..Preporučam roman - Roger Martin Du Gard(pisac) a djelo se zove - Jean Barois_.Nakladnik je Liber a ja imam izdanje iz 77-dme u ediciji " francuski roman ".Donekle slična sudbina ,jasno,ako tvoja dosadašnja nije fabrikat.Glupo je pitati kamo spadaš ako ne priznaješ crkvene dogme.Pisati o gnušanju spram nekih crkvenih stvari koje crkva prakticira plitko je i paušalno.Kojih stvari ?Za biti heretikom nužno je iznositi herezu.Koja je tvoja hereza?
Odrastati s ljudima kojima se diviš a postati nešto sasvim suprotno upučuje na psihičku bolest.Protuslovlje samom sebi.Ne bih rekao kako se dogme mogu poricati.Mogu se prihvatiti ili ne.To je čin slobodne volje.Dogme nisu dokazi niti to žele biti.Dogme su dogme.evo jednog citata ; Ako osjećam bol u svojoj ruci ,a nje nema , sto vama jamci kako nećete trpjeti paklene muke kad umrete ?< kapetan Ahab u Moby Dicku Hermana Melvila .-----Zdravo rasuđeno ovaj nam citat govori kako su dogme čvršči oslonac nego nama spoznatljiva stvarnost a time i tzv. znanost zato što se temelje na našim osjetilima a ona su nepouzdana a ne treba ni govoriti kako je znanost a naročito zapadna (čitaj američka) zapravo u funkciji poklonika zlatnog teleta.
Još su svježe slike američkih tzv. znanstvenika koji se poljevaju DDT-ijem nebi li posvjedočili njegovu neotrovnost spram ljudi.Danas to rade s GMO hranom i pederima i sličnim moralnim nakazama.Itd.Barba.
U svijetlu boljeg razumijevanja i komunikacije s ovakvima, prenosim jedno iznimno vrijedno stivo vrijedno citanja i pamcenja. Doduse dat cu samo izvadak kako ne bih razvodnila topic, a u cjelini mozete tekst naci kao jako dobar post stovanog kolege Opiniurisa) koji kaze ovako:
Ima ljudi koji misle da je argumentacija zapravo isticanje njihovih vlastitih predrasuda u jednom novom obliku. Takvi naširoko elaboriraju svoje stavove, ali ne nude razloge zašto su oni ispravni. Drugi misle da su argumenti činjenice pa argumentom smatraju statistike, zaključke stručnjaka ili primjere. I jedni i drugi su u krivu.
Argument je složena tvrdnja koja nudi set razloga ili dokaza koji podržavaju određeni zaključak. On ima jasan cilj: učiniti neko gledište prihvatljivim. Njegov temelj je logičko razmišljanje kojem je cilj uvjeriti nekoga u nešto i na taj način utjecati na određene pojave. Taj se utjecaj najčešće koristi kako bi se stavovi izmijenili ili kako bi se izgradili novi.
Argument se temelji na pretpostavljenoj istini koju većina ljudi prihvaća. Upravo zbog te “pretpostavljene istine” javlja se subjektivna dimenzija argumenta pa zbog toga o svemu postaje moguće raspravljati, sve se može zastupati, braniti ili napadati. Na primjer, tvrdnja da
Komercijalna televizija poput RTL-a ugrožava intelektualni standard hrvatskog društva jer ne zahtijeva nikakav misaoni proces od gledateljstva
nudi razlog za zaključak ("jer") i počiva na dvije pretpostavke: (1) ono što ne zahtijeva misaoni proces ugrožava intelektualni standard i (2) hrvatsko društvo se sastoji (samo) od gledatelja televizije. Obje pretpostavke (premise) podložne su napadu. Neke je napasti lakše, a neke teže no obaranjem samo jedne obara se zaključak i argument je pobijen.
Bitno je uočiti da se argument koristi kako bi se izvršio utjecaj na ljude oko nas. Suviše je toga što se olako naziva argumentom, a to uopće nije – najčešće su to situacije u kojima postoji “moje mišljenje” nasuprot “tvog mišljenja”. To nisu argumenti. Istinski proces argumentiranja u biti je proces stvaranja zaključaka na temelju činjenica ili premisa za koje je ustanovljeno da su istinite.
Uporaba argumenata izrazito je raširena u svakodnevnom životu. ... Svi oni koriste tehnike uvjeravanja kako bi usmjerili ponašanje drugih.
Dobar argument je relevantan (između njega i teme postoji jasna veza), konzistentan i logičan (nije u kontradikciji s ranijim argumentom i nema logičku pogrešku), jasan (lako razumljiv), potkrijepljen dokazima (dokazi moraju biti relevantni) i organiziran u strukturu.
II. Vrste argumenata i njihovo pobijanje
Argumenti se za početak dijele na prave i lažne. Lažni argumenti se vrlo često obraćaju prostoru afektivnog i brižno izbjegavaju skliski teren logičkog zaključivanja, a često se koriste humorom kao sredstvom kojim se publiku više zavodi nego uvjerava. O njima više kod argumentacijskih pogrešaka.
Pravih argumenata ima poprilično, a uz iznimku deduktivnih argumenata (hipotetički silogizam, disjunktivni silogizam, modus ponens, modus tollens) najčešći su slijedeći:
1. Argument koji počiva na primjeru
Ovaj argument nudi jedan ili više primjera kako bi potvrdio generalizaciju.
...
Ovaj argument generalizira na temelju jednog primjera. ...
Kao prvo, primjeri podržavaju generalizaciju samo kada su točni.
Drugo, korištenje jednog primjera dostatno je za ilustraciju, ali ne i potvrdu generalizacije jer se uvijek može raditi o atipičnom slučaju ("iznimci koja potvrđuje pravilo").
Generalizacija glede nekoliko stvari zahtijeva navođenje svih ili barem svih primjera. Generalizacija glede većeg broja stvari zahtijeva uzorak ...
Za procjenu primjera potrebne su i dodatne informacije. Možda jest točno da je u Bermudskom trokutu nestalo nekoliko brodova i aviona, ali koliko desetaka tisuća ih je prošlo nesmetano? Provjera generalizacija moguća je dakle i protuprimjerima.
2. Argument analogije
Postoji iznimka od pravila da je potrebno koristiti više primjera – argumenti analogije umjesto višestrukih primjera koji podržavaju generalizaciju koriste jedan specifični kako bi dokazali da zbog toga što su dvije situacije slične u nekoliko aspekata moraju biti slične u još jednom. Analogija uspostavlja usporedni odnos između sviju situacija koje smatramo usporedivima i podvlačenje njihovih zajedničkih točaka.
Kako evaluirati argument analogije? Sjetite se da je početak svega istinitost premisa. ... Prva premisa ovog argumenta je zapravo posebni argument uzroka i posljedice.
Druga i ključna premisa svake analogije uspostavlja sličnost između dvije situacije i za njenu evaluaciju postoje posebna pravila. Kao prvo, analogija ne zahtijeva da primjeri budu identični ali zahtijeva da budu relativno slični.
Ključ pobijanja svake analogije je traženje razlika između predloženih modela jer svaka analogija počiva na sličnosti. Svima je dobro poznat slučaj Adama Nordwalla, poglavice plemena Chippewa koji je sletivši na rimski aerodrom iz Kalifornije proglasio da u ime američkih Indijanaca preuzima Italiju temeljem “prava otkrića”.
Ako je Kolumbo otkrivši Ameriku proglasio Ameriku svojinom onih koji su ju otkrili, unatoč tome što je Amerika već bila naseljena tisućama godina, isto pravo pripada Indijancima koji otkrivaju Italiju unatoč tome što je ona naseljena tisućama godina.
Ova analogija pati od suviše različitosti: Italija u dvadesetom stoljeću nije isto što i Amerika u petnaestom; Italija je poznata svakom pučkoškolcu, dok Amerika u ono doba nije bila poznata velikoj većini ljudi; Nordwall nije istraživač, a niti je komercijalni let na Boeing-u 737 isto što i Santa Maria. No to nije ni smisao Nordwallovog argumenta – on je zapravo htio reći da je u ovakvom slučaju primjerena reakcija, primjerice, uspostaviti diplomatske odnose, a ne potraživati zemlju. S tog nedoslovnog stajališta ova analogija je nevjerojatno čvrsta i (gotovo) neoboriva.
3. Argument autoriteta
Oslanjanje na druge u argumentaciji najčešće rađa argumentom autoriteta koji ima formu "X tvrdi Y, dakle Y je točno".
Oslanjanje na druge je rizično jer izvori informacija se nerijetko mogu kompromitirati i dobar argument autoriteta mora zadovoljiti nekoliko uvjeta. Kao prvo, njegova autentičnost mora biti provjerljiva pa svaki argument autoriteta mora imati provjerljivi citat. Kao drugo, izvor mora biti mjerodavan. To što je Einstein bio uvjereni pacifist ne znači da je pacifizam ispravan jer Einstenov genij na području fizike ga ne čini stručnjakom za političku filozofiju. Također, izvor autoriteta mora biti nepristran odnosno nezavisan te informiran. Uvjerljivost dodatno ojačava porast broja izvora što je posebno bitno kod važnih pitanja. Ne treba smetnuti s uma da napad na osobu kao takvu (a ne njene kvalifikacije za davanje mišljenja) ne diskvalificira izvor nego predstavlja logičku pogrešku poznatu kao ad hominem.
4. Argument uzroka i posljedice
Nije rijetkost da se određene pojave pokušavaju objasniti njihovim uzrokom. ...
Argument uzroka i posljedice se sastoji od ustanovljavanja dviju (ili više) pojava koje su u određenoj korelaciji nakon čega se ta korelacija tumači kao odnos uzroka i posljedice.
Ovi argumenti su često spekulativni i lako oborivi jer je vrlo teško znati što uzrokuje što. Za dobar argument uzroka i posljedica nije dovoljno samo navesti korelaciju nego ju je potrebno i objasniti odnosno elaborirati kako uzrok uzrokuje posljedicu. Isto tako, potrebno je dokazati proizlazi li iz posljedice najvjerojatniji uzrok jer većina događaja ima mnoštvo vjerojatnih uzroka pa pronalaženje samo mogućeg (ali i ne najvjerojatnijeg) uzroka nije dovoljno.
Treba imati na umu da događaji u korelaciji nisu nužno u uzročno-posljedičnoj vezi. To što puno ljudi zaspi pred televizorom ne znači da televizija uspavljuje. Događaji u korelaciji mogu imati zajednički uzrok jer neke korelacije nisu relacije između uzroka i posljedice nego dvije posljedice istog uzroka. Nije vjerojatno da televizija sa scenama nasilja i seksa uništava moral i sigurnost u društvu već je puno vjerojatnije da su i televizijski i društveni nemoral i nasilje rezultat urušavanja tradicionalnog sustava vrijednosti. Na kraju, puno naoko jednostavnih pojava može imati vrlo kompleksnu pozadinu koja se sastoji od više uzroka. Možda industrijalizacija zemlje rezultira većim gospodarskim rastom, ali on ovisi o mnoštvu kompleksnih faktora.
III. Argumentacijske pogreške
Argumentacijske pogreške su logičke greške i lažni argumenti koji su još uvijek dominantni u hrvatskom javnom diskursu. Svi navedeni primjeri zapravo nisu argumenti nego greške, a širu listu možete naći ovdje.
Ad hominem: napad na osobu umjesto njen stav ili kvalifikacije ("Jurčićev prijedlog ne valja jer je bio u vladi koja je izgubila izbore")
Ad ignorantiam: tvrdnja da je nešto istinito samo zato jer nije dokazano da je lažno ili obratno ("Niti jedan slučaj neidentificiranih letećih objekata nije potvrđen kao istinit što znači da takvi objekti ne postoje")
Ad misericordiam: pozivanje na samilost kao argument za posebni tretman ("Feral treba kupovati jer je uvijek na udaru vlasti")
Ad populum: pozivanje na emocije masa ili pozivanje na neki potez jer "svi to rade" ("Đapićev magistarski rad je plagijat ali velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara")
Ad consequentiam: uvjerenje da je nešto dobro jer takvo uvjerenje ima pozitivnu posljedicu ("Treba vjerovati u boga jer inače život nema smisao")
Ad antiquitatem: (ne)opravdavanje politike, ponašanja ili prakse zato jer je "oduvijek bilo tako" ("Nikad se u povijesti nije sudilo pobjednicima")
Post hoc ergo propter hoc ("nakon toga dakle zbog toga"): pretpostavljanje uzročnosti samo zato što jedna stvar slijedi iza druge u vremenskom nizu ("Svi ovisnici o heroinu su koristili marihuanu što znači da marihuana vodi u heroinsku ovisnost")
Petitio principii: korištenje konkluzije kao premise ("Imamo puno delinkvenata jer mladi ljudi krše zakon, a krše ga jer su obični delinkventi")
Accident: primjena općeg pravila na pojedini slučaj čije posebne okolnosti pravila čine neprimjenjivima ("Nije moguće ubiti u samoobrani pa nije moguće ni počiniti ratni zločin u obrambenom ratu")
Sve je pocelo jos prijepodne. Bila sam potpuno sigurna da ne smijem uci u novu godinu s neiznesenim smecem jer to nije dobro, dakle rijec je bila o samo dvije vrecice smecice koje je trebalo odloziti - i onda me uhvatila huja: u napadu odusevljenja sam se navadila cistiti i sto treba i sto ne treba, zaboravila zasto TO nisam isla cistiti od prije Bozica, bila vrlo efikasna i u 10 minuta na brzinu vrlo nepotrebno ocistila prostor oko smecovskih kanti da izgleda lijepo - to je moglo i MORALO cekati do iza blagdana ...
Ne treba niti napomenuti da se ciscenje dogodilo u napadu iznenadne inspiracije i da downstairs nisam ponijela rukavice i nista stavila preko lica - a obzirom da imam tesku alergiju na prasinu, u roku od tih desetak minuta sam si priskrbila unique look za novogodisnju vecer.
Svi se trude naravno za docek sto bolje izgledati - ja sam, unatoc panicno odmah popijenoj tableti, brzinskoj inhalaciji i kapima i kortizonskoj kremi u rano poslijepodne na staru godinu hodala okolo sva pirgava po celom telu belom i naravno faci, s tim da su mi se sinusi potpuno zatvorili i da su mi i oci i jezik i centar u mozgu koji je odgovoran za ciscenje prostora oko smecovskih kanti bili nateceni!
Dogovor za docek - isli smo u Karlsruhe kod Gazdinog kolege s posla koji je organizirao tulum. Sve naravno ekipa s posla, Ameri sa hanumama. Manje od sat vremena voznje. Mi smo trebali tamo biti oko sedam sati, to je bio svojevrstan pinkl-bal, nije se placalo nego je svatko donio ponesto.
Nase zaduzenje je bilo donijeti sastojke za koktel zvan B-52 po spravljanju kojeg je Gazda poznat medu sveukupnom populacijom i svom tom ekipom jos od doba kad sam ga upoznala. Mi smo ponijeli jos jedan sampanjac, zlu ne trebalo. Iako niti jedno od nas ne pije sampanj, za ponoc treba nazdraviti, pa nismo htjeli rizikovati nesto od cega ce nam biti mucno u stomaku kasnije.Takoder, trebali smo kupiti u PX i Commisary par stvari za dorucak svima - malo tanko narezane Oskar Mayer slaninice i onih gotovih Grands zamrznutih biskvita (koje sam vam opisala u jednom od prethodnih postova), cream sir s okusom luka i chives (nesto kao mladim lukom) umijesanim unutra - jaja su osigurali domacini. To je trebao biti pravi americki dorucak od americkih sastojaka. Nas je dopalo kupiti sve ovo jer nemaju svi Ameri pristup u bazu gdje zele - imaju doduse ulaz i dozvolu kretanja samo do posla i mjesta gdje rade, ovisi sto rade i tko su, ali ne i kretanja drugdje. To isto znaci da ne mogu kupovati u robnim kucama i trgovinama u bazi - tako da ih puca nostalgija za nekim stvarima od kuce, pa im kolege koje imaju neogranicen pristup ponekad kupe nesto iz usluge. Iz tog razloga smo recimo za Bozic dosli na blagajnu s tri goleme purice koje su doletjele iz Utaha i takvom hrpom hrane da ti pamet stane - naravno, nista za nas...
No da nastavim - u sedam sati, umjesto da smo kod domacina, mi smo jos uvijek sjedili doma, Gazda za racunalom strpljen-spasen, ja pred ogledalom naricuci. Mljela sam kako ne zelim nigdje dolaziti prva, kako imamo vremena, jos samo par blazinica i obloga na oci, a ionako moram cekati da mi faca jos malo splasne i da ne izgledam kao da su me ose izbole. I islo je to, ali polako. Onda sam pristupila Photoshopu ispred ogledala... Pa se ponesto od ocajnog izgleda sakrilo iza NEW INSTANT AGE REWIND DOUBLE FACE PERFECTOR podloge i ostalih naslaga make upa - u ovoj dobi i s ovakvom alergijom MORATE imati takve trikove u pricuvi, stare mudre zemske lisice to znaju.
Plan je bio da se tamo i prespava, to je jedno sat vremena voznje udaljeno i Gazda nije htio voziti doma natrag iste noci - domacini imaju mnostvo soba, ponudili su prostor, ali ne i krevete. Srecom, mi imamo ogroman Queen size madrac na automatsko elektricno napuhavanje, visok 70 cm. I dvije deke i dva mala jastuka i trenerke za spavanje. I sve sam ja to lijepo spakirala, uredno u putni veliki kofer. Osim naravno madraca koji je stajao sa strane u svojoj torbi.
I tako smo krenuli - s velikim zakasnjenjem , umjesto u sest - u pola osam. Sve je nesto islo mimo plana, ali se mi nismo dali smetati i odati losem raspolozenju. Maggie je isla naravno s nama, napunili smo njen ranac, stavili tri igracke, obje posudice za hranu i vodu i tri Pampers pelene, zlu ne trebalo ako ne bude mogla izaci iz sobe gdje cemo biti, nisam znala sto nas ceka.
Na pola puta, ja pitam Gazdu je li mu se rucka od torbe madraca otkvacila dok je nosio. MUK. On je zapravo uzeo samo kutiju s hranom i cugom, Maggien ranac, moj nesseser, veliki putni kovceg s dekicama i ostalim potrepstinama, torbu s madracem je previdio !!!
NATRAAAG! Onda smo vec bili malo manje dobro raspolozeni jer smo sad vec jako kasnili. Pa sam ja rekla da odoh gore po madrac, jer se kanim presvuci - naime, tek kasnije sam skuzila u autu da ta bluza koju sam tad prvi put obukla ima malo preveliki dekolte za moj ukus - nije mi se tako cinilo dok sam kupovala, nisam obratila pozornost dok sam se na brzinu oblacila, a nisam bas bila voljna blendati boobies okolo pa je bila dobra prigoda da se rijesim te obleke i obucem nesto staro i provjereno.
I tako i bi ...
Sisla jureci dolje prema autu kad ono - DREK ! !!!!! Stadoh punim korakom na ogroman pseci drek koji neki idiot nije pocistio za svojim pasom orijasem ! Uvalila sam torbu u auto i panicno rovala odozada. U autu sam davno ostavila plasticnu kutiju s poklopcem i u njoj skare, papirnate maramice, plasticne vrecice, rolu papirnatog rucnika, dva velika paketa vlaznih maramica. U kutiji je bila preostala samo jedna jedina plasticna vrecica. Pa sam je stavila na lijevu nogu i usla u auto s paketom vlaznih maramica.
Zurili smo, kasnili i nije bilo rijeci o tome da se vratim gore u stan, domacin je vec dva puta zvao da gdje smo, ekipa je vesela i pita za nas.
Receno mi je da je dogovor - opusteno... Velika vecina ljudi koji ce se tamo okupiti su bikeri, dakle, jeans i koza su neformalni dress code, nisam morala brinuti o vecernjoj toaleti. Sukladno tomu, imala sam svoje cizmice koje idu na farmerice. One fine tople, s mackom unutra i RIPNAMA. Sto se u slucaju da stanete na drek pokaze gadno.
Sjedila sam na sjedalu suvozaca s jednom izuvenom cipelom i cistila drek vlaznim maramicama s potplata i iz ripni. I ko zadnja seljacina to sve malo po malo bacala kroz prozor. Srecom pa nije bilo auta iza nas. Vrecica smecica za odlaganje tog zasranog otpada jednostavno nismo vise imali u autu, zadnju sam stavila na nogu.
Da sam ja recimo bila u autu iza nas, zapisala bih registraciju seljacina i idiota koji bacaju kroz prozor usranu vrecicu i usrane vlazne maramice tijekom voznje i nekom to prijavila. Obzirom da sam bila u autu sa samom sobom i napaljenim grijanjem i smrdljivom cipelom u ruci, a u mene uslo sto vraga, naglas sam rezala i pricala sebi samoj, a pas i suprug su se sklupcali i usutili sa strane. Too much.
Ipak - uspjela sam ocistiti ripne iznutra - ljudi se nece odmicati cijelu vecer od mene !!!
Jos me i sad sramota kad se sjetim tih maramica bacenih van, ali - vjerujte mi, vi ne biste nista drukcije postupili !!! Bog blagoslovio vlazne maramice i moju maniju da ih imam svugdje i u svako doba pri ruci.
Ostatak veceri je prosao dobro, svi su bili raspolozeni, kuca ogromna i topla. U podrumu je interijer bikerskog kafica sa svom ikonografijom po zidovima, ima tamo kozna crna tapacirana garnitura za sjednje, bar, barske stolice, ogromni zvucnici, slike s bikerskim motivima na zidovima ... A dim prestrasan, puse svi osim nas troje. Pas u centru obozavanja zenskog dijela populacije. Glazba - AC/DC, Blue Oyster Cult, ZZ Top, Metallica, Black Sabbath, Deep Purple, Led Zeppelin, Motley Crue ... U prizemlju je bila servirana hrana i iguane u terariju pod crvenim lampama - tri decka koja su klimala glavama na mene kao sto to vec iguane cine. Maggie je bila zainteresirana i plesala na dvije noge oko terarija, ali ja nekako ne mislim da bi se iguane znale s njom igrati. Tu je jos bio i sivi macak koji je zbrisao tko zna gdje kad je pas dosao.
Na katu i u potkrovlju su bile sobe - mi smo dobili potkrovlje gdje im je inace spremiste pecaroskih stapova, lukova i strijela i nesto iza zavjese sto nisam provjeravala, ali mislim da su bila skijaska odijela povjesana sudeci po onom sto se vidjelo iz jednog procjepa u zavjesi. I jedna fotelja i stolic i police s cvijecem. Dobro je, taman dosta mjesta da se rasiri krevet.
Inace, iako dijelom tog drustva, Gazda nije biker, tako je ispalo. Odrastao je uz strog odgoj u vojnickoj obitelji, caca nestoSergeant mu je ovako rekao : " Tri stvari ti nije dozvoljeno NIKAD napraviti dok si pod mojim krovom : tetovirati se, dovesti crnkinju kao curu u kucu i voziti motor !".
Pa je nekako tako i ispalo. Ni danas jos nije tetoviran ( a Ameri se i muski i zenski jako rado tetoviraju, pogotovo u vojsci), kaze da nikad nije imao sklonosti ka "chocolate milk" ( tako u slengu zovu crne komade - ili ako su cure posebno atraktivne, onda " vruca cokolada") i nikad nije kupio motor ( jer je procijenio kao mladac da dobar Harley-Davidson kosta kao i auto, a on je skloniji onda imati auto).
Bilo kako bilo, bikeri su jedna zanimljiva subculture grupa, oni zive svoj film i onda je to jako cute kad vidite cca pedesetogodisnji bracni par u kozi, jeansu, nitnama, oboje s dugackim repinama i karakteristicnim nakitom od metala.
I Ameri i Njemci vole vatromete do ludila - pribor se ne prodaje prije cini mi se dvadeset i devetog prosinca, ali onda svi polude. Nesto malo prije ponoci krene, a u ponoc cijelo nebo zablista. Inace, obicaj je izgleda da SVI izadu van i docekaju novu sa susjedima i ljudima na ulici, mnogi iz kuce iznesu veliki radio, kazetofon, sto li je, pa glazba tresti, ulica gdje smo mi bili je bila puna ljudi, a isto mi je rekla i kolegica koja je cekala novu u Mannheimu.
Mi smo imali cijeli vatrometni arsenal, prastalo je dobrih pola sata. I svi to rade. Nebo je izgledalo predivno u cvjetovima tisuca boja. Imali smo vedru i hladnu noc.
Vozeci doma iduci dan smo vidjeli da su inace poslovicno ciste njemacke ulice izgledale kao "Bojno polje Zemlja" - prekrivene crvenim prahom i lesinama vatrometnih patrona raznih boja. Zao mi je sto nisam napravila fotku, nogostupi i ceste su bili doslovce pokriveni ostacima. To su neki revnosniji doduse vec o podnevu i cistili.
Pilo se i rondalo, ja cijelu vece na tri case mineralne, pa su me pitali jesam li bolesna. Faca mi je doduse vjerovatno izgledala cudno, ali pod debelim naslagama Photoshopa i prituljenim svjetlima je bilo podnosljivo.
Gazda je bio popularan po obicaju , nesto zbog toga sto je i inace zafrkant, a nesto i zbog njegovog specijaliteta - koktela B - 52 - ili "BiFi" ( za one koji ne znaju, B-52 Stratofortress je americki zrakoplov, strateski bombarder koji nosi nuklearne bojeve glave "delivering the goods where diplomacy fails since 1955")...
Bio je ljubazan pa nam je ustupio recept
Recipe for a B-52
Baileys irish cream
Kahlua liquer
strong rum 80 (80 % alcohol) or any flammable whiskey or rum.
Pour in a shot glass 1/3rd of each Baileys on the bottom, the Kahlua in middle and whiskey/rum on top - do not mix it!
Light and let burn for a few seconds, then while burning insert straw into bottom of glass and try to drink it all - without stopping. It can also be drunk cold, or you can blow out flame and drink it ( adviceable, as the more you drink the greater the risk of fire or burning facial hair).
Happy New year to everyone
Woofie aka Gazda
P.S. It is best not to mix your combination of drinks such as whiskey and beer if you are drinking B-52.
Napominjem da se nikako ne smije preskociti obredno macevanje slamkama prije paljenja koktela. Srce se naiskap dok je jos u plamenu, slamka ide na dno case - ili birate hladnu varijantu ako ste kukez i plahe naravi.
I hrvatski prijevod:
Recept za B-52
Baileys irish cream - liker
Kahlua liquer
jak rum ili viski (80 %) koji se moze zapaliti
Sipati u malenu casu 1/3 od svake komponente, s tim da Baileys ide na dno, potom Kahlua, a na vrh viski ili rum - ne mijesati!
Zapaliti i pricekati par sekundi, potom odmah iskapiti slamkom. Za one koji imaju brkove/bradu preporucljivo je da otpuhnu plamen da se ne zapale dok piju. Prave muskarcine ne mare.
Gazda takoder preporucuje - ne mijesati viski ili pivo s ovim koktelom da ne bi zazalili.
U nekim varijantama Kahlua ide na dno, Baileys u sredinu.
I tako, mi smo oko jedan sat otisli. Ispostavilo se kasnije, taman na vrijeme - naime, svi koji su tamo bili su bili bracni parovi, izuzev susjeda koji su visili cijelu noc s nama i nekih koji su nailazili u cestitare... i jedna lujka koja je bila dijelom drustva i sama caskala leptirajuci okolo. Dok nije docekala svojih pet minuta. Dakle, ja nisam vidjela slike, ali je Gazdi na brzinu pokazano prije nego li sam iduce jutro sisla u prizemlje na kavu - kad je te noci nakon sto smo mi otisli zabava poodmakla, jedan od susjeda se lijepo uvalio lujki pa se imalo slika gdje joj sisa gole nozne prste bljaaakk ! Ali onda ih je domacin nakon dobrog smijeha rastjerao i poslao na hladenje i spavanje.
Sutradan kad smo dosli doma, odmah nakon dobrog i finog rucka koji sam spravila jos na staru godinu sam nagarila Gazdu u bazu - deke i jastuci i jakne i sve sto smo imali na sebi je islo na pranje i susenje - mi nemamo susilicu. Od silnog pusenja oko nas cijelu noc smrdjeli smo kao tvorovi ! Ne zamjerite mi dragi kolege pusaci, i ja sam do prije devet godina bila jedna od vas i znam jako dobro kako vam je - ali nama koji smo sad oboje nepusaci svijet mirise drukcije.
Prvo sam strpala stvari na pranje, onda smo se svi troje redom pracaknuli pod tus i dooobro se oribali od najvisljeg cuperka kose do repa... Do veceri je sve bilo doma cisto i mirisavo, a mi osim mladog crnog gospodina samca u veseraju bile jedine budale koje novogodisnje poslijepodne provode tamo. Doduse, samo 45 minuta.
Na samu staru godinu smo zasijali dva Bonsai drveta, treba im 4-10 tjedana da izniknu, a onda cemo vidjeti kako dalje...
Tako, proslo je, sad se vracamo normalnim dnevnim poslovima, ponovno na dijetu i tako to... nadam se da je i vama docek bio dobar i zanimljiv.
I nemojte mi samo reci da stati u drek znaci srecu ... nije me to utjesilo...
, u petak smo sve odradili oko kuce, u subotu i nedjelju lunjali, obisli Garrison Hanau i Garrison Darmstat koji se pomalo gasi i prazni, putovali jos ponegdje o cemu ce biti rijeci u nekom od iducih postova, u ponedjeljak opet kupovali ( luda snizenja kud god krenete, Escada, Hugo Boss i Mexx u bescjenje od-do, Armani odijelo za mene snizeno sa 700 eura na pisljivih 400 - ALI - nismo se razularili, samo smo se malo pocastili uzajamno kao poklon za godisnjicu 
i otisli na rucak ).
, ja ne bih bila ja da ne raskrcim sto se nakupilo od petka.
. Sjetite se samo da biste vi postupali isto kad biste bili mama s mladima u borbi za prezivljavanje vrste na nepoznatoj planeti.
- to je moglo i MORALO cekati do iza blagdana ... 
podloge i ostalih naslaga make upa - u ovoj dobi i s ovakvom alergijom MORATE imati takve trikove u pricuvi, stare mudre zemske lisice to znaju.
On je zapravo uzeo samo kutiju s hranom i cugom, Maggien ranac, moj nesseser, veliki putni kovceg s dekicama i ostalim potrepstinama, torbu s madracem je previdio !!!
!!!!! Stadoh punim korakom na ogroman pseci drek 
koji neki idiot nije pocistio za svojim pasom orijasem ! Uvalila sam torbu u auto i panicno rovala odozada. U autu sam davno ostavila plasticnu kutiju s poklopcem i u njoj skare, papirnate maramice, plasticne vrecice, rolu papirnatog rucnika, dva velika paketa vlaznih maramica. U kutiji je bila preostala samo jedna jedina plasticna vrecica. Pa sam je stavila na lijevu nogu i usla u auto s paketom vlaznih maramica.
bljaaakk ! Ali onda ih je domacin nakon dobrog smijeha rastjerao i poslao na hladenje i spavanje.