Svaka predizborna utrka je slozen projekt, uvijek vladaju ista pravila, uposleni su cijeli timovi strucnjaka i volontera, svi moraju odigrati najbolje sto mogu da bi se postigao rezultat - s tim da smo u nasim uvjetima bili svjedocima i nekih inventivnih metoda kojima je zna se, bio cilj povecati biracko tijelo i prigrliti neke nove glasace. Sasvim je uobicajeno nakititi se, prikazati sve u najboljem svjetlu i dodvoravati ljudima prigodnicarskim izjavama ne bi li oni shvatili da ste upravo VI ona opcija koja ce im donijeti boljitak, nema tu nista lose, to je priroda posla ljudi koji se bave politikom i prodaju maglu.
Ali bilo bi dobro vidjeti cime mi to zapravo raspolazemo i kakva su nam nedavna iskustva. Ima nas tu malo starijih :) koji pamtimo duze i bili smo tamo kad se dogadalo. Bilo je zanimljivo promatrati one koji su prije rata pravili partijske karijere i cijeli vijek prozivjeli kao aktivne komunjare, nisu se znali ni cestito prekriziti, da bi se odjednom dolaskom samostalne hrvatske drzave preobrazili kao larve u predivne leptire crvenbijeliplavi krila s natpisom HDZ u finom uzorku, s krunicom na retrovizoru i svi odjednom zaboravili tko su bili. I voljeli bi da i mi svi ostali patimo od takve selektivne amnezije. Nasuprot tomu, nisam mogla ne postivati ono sto se dogadalo politickim nesretnicima koji su ostali pristojno dosljedni sami sebi i nastavili se deklarirati sa srcem koje im je lijevo. To im je bio neoprostiv grijeh, osporavalo im se cak i hrvatstvo, jer zna se kako to konvertiti rade i tko o cemu najvise prica - kukavice o ratu, lopine o postenju... Tu su jos naravno i seljaci - oni su uvijek pozeljna udavaca koja se okrece boljem ponuditelju pa se koalira svakako, ovisno tko vise da. Pragmatizam na prvom mjestu. Nadalje - tu su oni meni tako zanimljivi intelektualci s problematicnim djedovima koje uglavnom mase za sankom ne razumiju sto pricaju i tehnomenadzeri koji sram ih bilo imaju uspjesne tvrtke koje su godinama u svakakvim uvjetima vodili GDJE LJUDI IMAJU PLACE i koje im nisu bile cacevina ni politicki miraz. Sita sam ja uvijek bila govora ljudi koji cijeli radni vijek muzu placu s drzavnih jasala i teoretiziraju - dajte mi savjet nekog tko je prezivio na trzistu, opstao u negostoljubivim uvjetima i jos prosirio poslovanje !!! Nije im kao nekima odjednom krenulo nakon rata kad se autom moglo do Austrije s kofercicem u banku ili kad se poslije rata samo s jednim satom DOSLO iz te iste Austrije gdje vam biznis bas nije uspio. Tu su i na zalost jalovi liberali, od pocetnog entuzijazma i pozitivnog naboja spadose na - sto spadose. Velike sam nade polagala u njih prije petnaestak godina, mislila sam da su opcija koja moze biti valjan korektivni faktor uz trodiobu vlasti s desnima i lijevima. Vremenom su postigli da im se biracko tijelo svelo na susjede i rodbinu. Steta. Tu su nadalje i pravasi - decki koji su eto posvema izmijenili svoj darkerski modni izricaj i sad blistaju u svim europskim bojama jer su svjesni da im je povijesni background jedno, a politicka realnost drugo. Dobro je. I naposljetku - jedan segment koji okuplja manje stranke, zanimljivi programi, upitno biracko tijelo - u masi. Pred njima je dug i naporan put.
Nadalje - izborni inzinjering. Netko upuceniji bi mogao sad uci u razmatranje nacina odabira celnih ljudi stranaka i pisati prirucnik radnog naziva: " Kako od seljacine napraviti gospodina/kako od nitkoinistanekog u cetiri godine napraviti covjeka s pipcima i tajnim racunima/kako upropastiti dobru reputaciju i postati top politicar ". Moglo bi se i o krojenju izbornih jedinica i dokazanom kako se cini sasvim legalnom manipuliranju s glasovima mrtvih i glasovima dijaspore koja pojma nema o cemu glasuje.
To me je zgrozilo - I NIKOM NISTA !!! nakon toga... Necu o kupovanju glasova grabljenjem iz pettit casha (sto mu ga dode jeftinije) i kupovanju glasova u drukcijoj valuti - sto je malo skuplje. I da ne zaboravimo jos jednu zanimljivu pojavu - kupoprodaja igraca kad im nije prijelazni rok, ljudi koji su bez stida NAKON izbora i postavljanja na prava mjesta odjednom spoznali da pripadaju tamo gdje im se bolje plati, a ne tamo gdje bi ih elementarna pristojnost i dosljednost u nacelima ostavila. Ovdje ne svrstavam one koji su se od maticnih stranaka odvojili zbog ozbiljnih razloga poput gospodina Glavasa primjerice :+ , to je prica za sebe.
Sva ta predizborna retorika - neke stvari koje su izrecene i ponavljane i postale okosnica politickih programa upravo vrijedaju inteligenciju svakoga tko iole pozorno slusa. Jasno je meni da se istupiti mora s programima koji rjesavaju goruca pitanja drzave, jasno je meni i da se sve radi u najboljoj namjeri za dobrobit drustva, i da bismo mi svi voljeli da su stvari idealne i da se sve ono sto je obecano zbilja ostvari, ali kad se besprizorno laze i manipulira neukima to je vec nesto sasvim drugo.Ispada da oni koji nisu dovoljno atraktivni i zivopisni u obecanjima losije prolaze, pa se svi manje vise trude svasta naobecavati-ovisno o mjeri politicke pristojnosti.
Nije rijec o tome da je ITKO nepogresiv, jasno je svima da je sezona cuda zavrsila otprilike onomad kad je jedan skromni gospodin nahranio nekoliko tisuca s par kruscica i ribica, jasno je isto i da nije lako praviti od nicega nesto, nakon sto su prethodnici napravili od necega kojesta sto se sad raspada putem.
Ekonomija je egzaktna znanost - ne ide to tako kako neki zele predociti jadnom puku. Ne mozes dijeliti novce kojih nemas! U vrijeme trajanja zadnje predizborne utrke mi se dlaka jezila niz kraljeznicu dok sam slusala gospodina Sanadera i sva njegova obecanja - ja sam tad zapomagala po kuci a slusao me samo pas - ODAKLEEEEEEEEEEEEEE CES DATI UMIROVLJENICIMA, TRUDNICAMA, BRANITELJIMA, SKOLARCIMA, ZDRAVSTVU, CRKVI, TVORNICE RADNICIMA, AGRARU, TURIZMU, USKLADIVATI U ISTO VRIJEME S EU PRAVILIMA, IZGRADITI CESTE I PUTELJKE, ISKORIJENITI ORGANIZIRANI KRIMINAL, VRTJETI REPOM HAAGU I OSTATI DOMA CIST, UPGRADATI VOJSKU DA BUDE FIT SA NATO STANDARDIMA, ZAVRSITI SVE GDJE STE POSADILI KAMENE TEMELJCE, UPRISTOJITI VANJSKI DUG I SKRESATI PDV !!!???? Dokle je islo to ulagivanje biracima i govorilo se ono sto naivni zele cuti!
Naravno, kad je o suski rijec, uvijek postoji mogucnost da mozete prodati jos ponesto od obiteljske srebrnine dok je jos ima, pa narod vam je za to valjda dao mandat!!! I taman dok izgurate jos koji krug potrajat ce, a onda - ima tko ce se baviti onim sto preostane, biti pod lupom kritike i znjeti lose rezultate politike prethodnog establishmenta dok biraci budu ocekivali cuda od njih. Ljudi su skloni zaboraviti da se neki ucinci pogresnih ekonomskih poteza kumulativno manifestiraju i ne mogu izmijeniti preko noci.
Nadalje, kad su izbori prosli, Europa je bila nesto sto je gospodin Sanader obecao servirati Hrvatima nagodinu - ispalo je da je o poslicima s gospodom iz ekskluozivnog kluba putem kojesta presutio, ponesto uljepsao, podosta izostavio-od svih mogucih izvjesca se serviraju dijelovi izvadeni iz konteksta, javnost se obmanjuje i tumacenja nekih stvari su mastovita do te mjere da sam jednom prigodom dva puta citala neke stvari kako bih bila sigurna da sam dobro shvatila. Koliko biraca u Hrvatskoj moze otici online i procitati dokumente u originalu na engleskom? I to cini? Javnost se sustavno obmanjuje.
Sto se lakrdije s PDV-om tice, kratko vrijeme nakon dobivenih izbora je izrecena povijesna recenica : KAD SE ZA TO BUDU STEKLI UVJETI. SAD NAM TO KAZES !!?????????? Da nije jadno bilo bi komicno.
Vanjski dug - za protekle cetiri godine je napravljena jos veca steta, sav onaj silni rast BDP kojim se gospodin Suker voli hvaliti je samo privid, gotovo pola je u dugu, stopa zaposlenosti katastrofalno niska, pa i od toga je vise od trecine zaposleno u javnom sektoru, dakle na drzavnim jaslama ...
O korupciji koja guta zastrasujuce kolicine novca na svim razinama, traljavo odradenom poslu s Den Haagom gdje se nije nitko bas pretrgao cestito i kvalitetno sloziti optuznice i prikupiti dokaze da bi se osudili krivci, traljavo odradenim poslovima za pristupanje EU gdje se polurjesenja i mrvice tumace neukom narodu kao veliki uspjesi, plasiranje neistina i poluistina javnosti o velikim investicijama i njihovim troskovima, ugrozi slobode govora privodenjem novinara koji pisu nepocudne stvari - bolje ne pricati.
Imamo jos manje od mjesec dana kako bismo dobro razmislili kome dati glas na sljedecim izborima. Pouceni iskustvom - vecina nas je s pravom skepticna, ali moramo imati na umu da idealnog rjesenja nema.
Vidjet cemo ...
UpDatE
I moram nesto dodati - prvo, na zalost ja necu glasovati na iducim izborima sukladno tezi koju godinama podupirem i s kojom se slazem - ja kao ( sad ) dijaspora i osoba koja ne radi, ne zivi i ne placa poreze u maticnoj drzavi nemam prava odlucivati o stvarima gdje ce se posljedice moje odluke odnositi na zivote svih drugih koji tamo zive, a ne i na moj ...
O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima - ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija - barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih "razvijenijih" digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.
Za sve one koji nisu upoznati s tim - postoji site Electronic Frontier Foundation i akcija BLUE RIBBON koji se zalaze za zastitu slobode govora online i podupire pravo na slobodu govora kao osnovu slobodnog drustva. Mozete ih pronaci na adresi EFF i poduprijeti njihov rad - tamo rade razni profili strucnjaka, to je neprofitna organizacija, donacije su dobrodosle ali ne i obavezne. Zadnja kampanja koju su proveli odnosila se na pravnu zastitu blogera i novinara. Zalaganje za digitalna prava i slobodu govora se ocituje u pravu anonimnog bloganja, i opcenito ocitovanja na internetu, uspjelo se izboriti za pravnu zastitu u pojedinim dijelovima USA, razvijaju se tehnologije koje pomazu zastiti identiteta.Govori se o zastiti povjerljivosti izvora informacija, daju se primjeri konkretnih slucajeva - blogera i online novinara koji su dospjeli pred sud. Navodi se pravo na zastitu intelektualnog vlasnistva i komentiranje informacije bez straha za posljedice izrecenog, pravo na imunitet instance koja objavi informaciju - sto se odnosi i na blogersku zajednicu.
Istice se takoder pravo zastite servera od blokade i iskljucivanja uzrokovane visom silom i prisilom ( politicke prirode ), a zbog vrsenja pritiska glede iznesenih informacija. Potvrduje se pravo iznosenja stavova na blogu, a koji se ticu izbora i politicke kampanje, trazi se zastita prava pisanja bloga s tematikom koja se odnosi na radno mjesto i nepravilnosti koje se tamo dogadaju, razvijaju se tehnologije koje omogucavaju pomoc i zastitu "zvizdacima". Istice se pravo blogera na pristup javnim informacijama u obimu koji imaju i mainstream mediji. U svemu ovome, donacije sluze da se podupre rad volontera i uposlenika organizacije, a u svrhu konkretne zastite ostecenika kojima je osporeno pravo na slobodu govora pred sudovima.
Site je ustanovio "Pravni vodic za blogere" kojim se daju osnovne informacije, mogucnosti zastite i eventualni pravni problemi s kojima se bloger moze suociti tijekom bloganja, a koji se odnose na ogranicavanje gradanskih sloboda.
Iako organizacija djeluje na podrucju USA, postoje i regionalne kampanje u drzavama kako je navedeno na dnu stranice, s tim da se ohrabruje suradnja i iz drugih drzava, kako bi se pravo na slobodu govora globalno zastitilo.
Ima li itko volje, vremena i vjerovanja kontaktirati s ovom ekipom ? Glas se mora pronijeti svuda, ako se dopusti da ovakvo zastrasivanje i postupanje s blogerima i novinarima u Hrvatskoj postane obicaj, mogla bi uskoro zavladati gluha tisina u kojoj ce se cuti samo glas jaceg, a ne onog tko govori istinu.
A pjesnik reče : Govori nam o Ljepoti.
A on odvrati :
Gdje ćete naći ljepotu, i kako ćete je naći ako ona sama nije vaš put i vaša vodilja?
I kako ćete govoriti o njoj ako ona ne bude tkalja vašega govora ?
Žalosni i povrijeđeni vele: Ljepota je ugodna i nježna .
Poput mlade majke, napol bojažljiva zbog vlastite slave, ide ona među nama.
A strasnici će reći: Ne, ljepota je moćna i strašna,
Poput oluje trese zemlju pod nama i nebo nad nama.
Umorni i iscrpljeni vele: Ljepota je od tihih šapata. Ona govori u našem duhu.
Njezin glas ulazi u našu tišinu poput slabašna svjetla što dršće strašeći se sjene.
Nemirni vele: Čuli smo gdje vrišti među planinama,
I s njenim kricima dođe topot kopita, i lepet krila, i rika lavova.
Obnoć noćobdije vele: Ljepota će se dići sa zorom na istoku.
A o podne radnici i putnici vele: Vidjesmo je gdje se naginje nad zemljom s prozora zapada.
Zimi vele snijegom zameteni: Doći će s proljećem skačući preko bregova.
A za ljetne žege žeteoci : Vidjesmo je gdje pleše s jesenskim lišćem, i ugledasmo sniježni nanos u njezinoj kosi.
Sve to govoraste o ljepoti,
Iako, odista, ne govoraste o njoj nego o nezadovoljenim potrebama.
A ljepota nije potreba nego zanos.
Ona nije žedna usta ni prazna pružena ruka,
Nego, prije, zapaljeno srce i začarana duša .
Ona nije slika koju ćete vidjeti ni pjesma koju ćete čuti,
Nego, prije, slika koju vidite iako su vam oči sklopljene
I pjesma koju čujete iako su vam začepljene uši.
Ona nije sok na ispucaloj kori drveta ni krilo pričvršćeno za kandže,
Nego, prije, vrt zauvijek u cvatu i jato anđela zauvijek u letu.
Orfaležani, ljepota je život kad život skine koprenu sa svog svetog lica.
Ali vi ste taj život i ta koprena .
Ljepota je vječnost što se gleda u zrcalu.
Ali, vi ste ta vječnost i vi ste to zrcalo.
KHALIL GIBRAN - The Prophet & The garden of the Prophet / Heineman, London 1974/
PROROK i PROROKOV VRT / prijevod – Marko Grčić – izdanje 1990.
Blog Action Day je organizacija kojoj je cilj iskoristiti moć bloga i glas blogera kako bismo svi zajedno na isti dan prenijeli i dignuli svoj glas o određenoj temi.
Moto akcije je "One issue. One day. Thousands of voices."
Danas, 15.10.2007. - ta tema je Okoliš!
Detalje akcije mozete vidjeti na Blogaction day portalu, gdje vele :
What would happen if every blog published posts discussing the same issue, on the same day? One issue. One day. Thousands of voices.
O ovoj temi su dakle nadasve nadahnuto i iscrpno pisale dvije top blogerice, Kinky i Choco, pa da se ja ne ponavljam - jer je puno toga lijepo i pregledno receno da bolje biti ne moze
Ono o cemu cu ja pisati je tematski - o SMECU iliti otmjenije receno OTPADU...
Godinama sam zivjela u svijetu gdje se smece kupilo i odvozilo jednom tjedno. Onda sam prije dvadesetak godina doselila u centar grada pa me je tu osamutio luksuz odvoza smeca DVAPUT tjedno - mom veselju nije bilo kraja! Naime, kad ste u uvjetima da svakovrsni otpad odlazete u crne vrecice-smecice i drzite nadomak ulaznih vrata na verandi, a iza zidica i ispod grma sipka, onda je to primjerice ljeti jako dobra stvar. Da ne spominjem azurne macke skitare koje sa zadivljujucom upornoscu nocom provaljuju u zatvorene vrecice u potrazi za solidnim obrokom - mozete vi zamotati ostatke hrane u dvije folije i u tri dodatne vrecice potom, sve se to raskopa, pa vas ujutro prije posla ceka ciscenje ispred vlastitog kucnog praga. Nakon par takvih organiziranih macjih akcija i incidenata sam pocela ostatke hrane u vrecicama odlagati u malu plasticnu kanticu posebno - i tu je pocelo moje nesluzbeno RAZVRSTAVANJE OTPADA. Stari papir i novine koje sam tad (u doba dok interneta nije bilo) kupovala, ionako sam odvajala sa strane jer su ponekad klinci iz obliznje osnovne skole dolazili po to. Staklo se naravno nije moglo stavljati u vrecice smecice - to je islo u kartonsku kutiju i odlagalo se sa strane da bi trash gang ekipa to mogla bez problema i ozljeda odnijeti.
I tako, bilo je svakovrsnih improvizacija, tad mi naime na pamet nije padalo da dajem (u to doba nemalu) lovu za kupovinu kante za otpad, to mi se cinilo bespotrebna stvar, krama koju susjeda koja je ima mora svaki tjedan ljeti prati da ne dode do pojave kolere i kuge (kao kod nekih gdje sam vidjela da se nesto zivo crvasto radosno bacaka unutra o mirisu da i ne govorimo).
Onda su se prvo pojavili kontejneri za staklo i papir. Oni su naravno bili daleko i meni koja sam bila bez auta i uvijek kronicno kratka s vremenom, na pamet nije padalo da hodocastim okolo sa smecem u vrecicama i budem ekoloski osvijestena. Isto je bilo i kad su se pojavili oni za skupljanje PET ambalaze. Bilo mi je jednostavnije plasticnu bocu jednostavno dobro saviti i zguzvati i ponovno zatvoriti zatvaracem da zrak ne ulazi i da ona takva zguzvana ostane i zauzima sto manje mjesta.
Onda se dogodio moj prvi susret s jednim drukcijim ustrojem smecarenja.
Te godine smo Gazda i ja kao i obicno isli u Njemacku registrirati auto. On je tad zivio i radio u Bosni, ali auto mu je bio s NATO registarskim tablicama i sve sto se dotikavljalo osiguranja, tehnickog pregleda i registracije se moralo obavljati u njihovom administrativnom sjedistu i kod ovlastenih za tu namjenu, tu u Mannheimu. Obicavali smo doci na tjedan dana, odsjesti u namjestenom stanu njegovog kolege koji je vazda bio prazan i obaviti sve sto trebamo (kolega je bio u Kuvajtu, Iraku). Tako smo i tad dosli u subotu ujutro, Gazda se javio stanovlasniku, a ja sam po obicaju prionula prvo brisucem ciscenju stana - nazovite me fanatikom, ali ja nikad ne bih koristila iciju kuhinju i kupaonicu prije nego li ih sama dobro ocistim i prebrisem (iako je doduse izgledalo cisto), a ponijeli smo i svoje stoljnjake, posteljinu i rucnike naravno. U srijedu uvecer je netko pozvonio - vlasnik zgrade u kojoj su svi ti stanovi bili iznajmljeni i koji je zivio u prizemlju. Dosao nam je reci da je ZABRANJENO odlagati otpad bez sortiranja i da tako MORAMO postupiti jer je u protivnom vrlo efikasno kaznjivo. U hodniku je vec bila jedna velika vrecica smecica PUNA. Druga u tijeku. SAD MI TO KAZES !!!
Od narecene subote ujutro kad smo stigli do srijede uvece se naravno i visekratno kuhalo, potrosilo nebrojeno papirnatih salveta i rola papirnatih rucnika, otvorilo boca s vodom, ocistilo povrca i ostavilo mesozderskih ostataka, razbucalo ostale plasticne ambalaze i ...
Kad su se vrata za stanovlasnikom zatvorila i kad se Gazda okrenuo prema meni, imao je oci ocajnika. Nakon toga je rekao da moramo istresti sve smece i razvrstati. KAKO DA NE !!! ne pada mi na pamet ! On je malko nervoznim glasom rekao da ni on najradije ne bi kopao po tome, ali ... mora se.
I tu dolazi do izrazaja koliki je on legalist. Izjavila sam da cemo smece jednostavno odvesti na benzinsku stanicu i tamo baciti. Onda je on rekao da to ne dolazi u obzir jer su tamo ljudi i vide i sve je osvijetljeno i imaju kamere. I da se on nece blamirati. I da smo mi gosti u stranoj zemlji i da se moramo ponasati po zakonima te drzave. Onda sam ja rekla da idemo na neko od onih velikih ugibalista uz auto-cestu gdje se parkiraju kamioni tegljaci i gdje preko noci vozaci spavaju. On je rekao da nece, jer MORAMO razvrstati taj otpad i jer nije dozvoljeno drukcije. Onda sam ja rekla da JA preuzimam potpuno na sebe odgovornost za taj gnjusni, antidrzavni i protuzakoniti cin i da me on samo odveze i stane sa strane, a ako me netko spopadne nek se pravi da me ne pozna. Ja sljepljeno i pomijesano smece staro cetiri dana razvrstavati NECU !!! I nece mi valjda reci da vozaci kamiona i slucajni namjernici koji tamo zaglave RAZVRSTAVAJU OTPAD prije nego ga mrknu u kantu ili kontejner ! Vec zamisljam bradatog Turcina kako odvaja smece i pazljivo ga odlaze po vrstama! Na to je Gazda zgrabio jaknu i kljuceve od auta, natmuren ko olujni oblak, a ja besna i glasna zgrabila vrecice smecice velike obje za vrat i niz stubiste! I onda smo krenuli - padala je hladna ozujska kisa i mi smo se vozili - ko za inat, ugibalista ni za lijek. Nakon dobrih dvadeset minuta voznje naisli smo na jedno. Gazda parkirao. Mrak. Kamiondzije parkirane uokolo tiho hrcu. Lijepo sam izvukla obje te vrecice iz auta i utrpala svaku u jedan od onih malih kontejnera. I kuci. Trauma !
Sad tu gdje zivimo, od prvog dana kako sam uselila dobila sam detaljan naputak kako se postupa sa smecem i tog se pridrzavam. Poglavito otkad sam dobila dobronamjernu napomenu da se tetrapak od mlijeka NE MOZE i NE SMIJE uredno poravnat odlagati s papirnatim otpadom, nego ide u plastiku !
Tu se smece razvrstava u pet kategorija:
1/ Plastika, aluminij i konzerve idu u posebne zute vrecice odredene vrste, i nikakve druge, kad se prva zatvori, preko nje se navlaci druga - pakira se dvostruko i nikako drukcije. Plasticne boce se odlazu u trgovinama koje ih otkupljuju, ali ne svake, samo proizvodaca koje ta trgovina prodaje - ja primjerice nisam mogla odloziti boce od mineralne kupljene u bazi niti u jednoj njemackoj trgovini jer ne odgovara bar code s pakiranja, tako da ih odlazem u plasticni otpad. Stiropor se odlaze posebno u drugu vrecicu.
2/ Papir (mnogobrojni prospekti kojima vas ovdje doslovce zasipavaju u postanskim sanducicima i novine) ide u ogromnu platicnu kantu. Ako se slucajno navlazi, prije odlaganja svaki papir se mora osusiti. Kartonske kutije se uredno rastave, saviju i uredno sloze i povezu u male buntove.
3/ Organski otpad - ostaci hrane, koscobe, kore od povrca i voca odlazu se dobro zamotani u novine ili u papirnate vrecice, odlaganje u plasticnim vrecicama NIJE dozvoljeno, upotrijebljeno ulje od kuhanja se odlaze u plasticne kontejnere od tri litre koje kad napunite odlozite kraj kante.
4/ Staklo - kontejneri su doslovce na svakom koraku, nema vise od deset minuta hoda u radijusu od jedne do druge lokacije. Odvaja se smede, zeleno i bijelo staklo posebno, s tim da NIJE dozvoljeno bacati metalne i plasticne poklopce staklenki - njih odlazemo posebno. Boce ne smiju biti s ostacima icega unutra (hrane, pica, pekmeza). Ja pazim da nitko ne vidi da bacam staklene posudice od aroma mirisnih svijeca u kojima ostane malo voska koji ne mogu pocistiti, valjda me nece zbog toga jednog dana netko ukebati i uhititi.
5/ OSTALO sto podrazumijeva sve sto ne spada u prve cetiri skupine - ono sto ne biste voljeli da vam rodena mati otvori i pregleda. To se pakira dvostruko u plasticne vrecice po izboru ne prevelike i odlaze u posebnu kantu. To se dakle ne otvara. Upotrijebljene baterije se odlazu posebno.
Kod Amera sam vidjela jos dodatno jednu stvar - jednom mjesecno ili po potrebi se kraj ceste iznese sve sto vam iz kuce vise ne treba, namjestaj, kucni uredaji, odjeca, obuca, igracke, knjige, posude, racunala - i to je slobodno uzeti.
Kad kazem da se svi doista ovog rezima pridrzavaju uopce ne pretjerujem - kazne su zbilja navodno drakonske. Jednog Gazdinog kolegu je #KOMUNALAC# ozenio sa 50 eura kazne jer su pronasli da organski otpad odlaze zajedno sa plastikom - nesretnik je bacao ostatke voca i povrca, kosti i ostatke klope i kuhanja u plasticnim vrecicama, pa u kantu! a oni vjerovali ili ne - kontroliraju i pregledavaju. Jedan drugi kolega je kaznjen jer mu je curilo ulje iz auta, po tragu su ga pronasli i dosli mu doma, odrapili su ga da je zujao k'o bumbar-ne znam sad vise koliko, ali dobrano! Ove price se sa strahom i respektom prepricavaju medu Amerima, kruzi fama da ce vas prijaviti rodeni susjed Njemac ako vidi da ne postupate u skladu s ovim pisanim i nepisanim pravilima o odlaganju otpada. Nepojmljivo je na ulici nesto baciti na zemlju ili ne pokupiti pasju pu-pu. Okomit ce se na vas prvi najblizi prolaznici, i to bez iznimke - tako sam upozorena cim sam dobila pasa od nase dobre vile kucevlasnika.
Na svakih prekonekoliko udaljenosti se nalaze kosevi za otpad, ponekad su i dva - od toga jedan sa slikom pasonje i malim kontejnerom s vrecicama ispod.
Cijela smecovska filozofija !!!
I sad ovo sve skupa mozda djeluje malo pretjerano, ali kad bolje razmislite - sustav je fantastican, oni recikliraju sve sto je uopce moguce reciklirati ! Nema rasipanja. Meni koja sam oduvijek u vlastitoj kuci propovijedala i tulila kako se svjetla moraju gasiti ako nismo u prostoriji, kako peci ne trebaju grmjeti na sedmici ako nismo doma cijeli dan, kako ne treba pustati vodu da tece bespotrebno, kako je steta bacati papir ako se moze "nekud odnijeti" da necem koristi, i pored sto je to neminovno i sto sam to i sama radila, kukala kako ne treba kupovati stalno plasticne vrecice i gusiti se u tom neunistivom smecu kad mozemo sve strpati u dvije tri stalnopostojece torbe, kako treba racionalno ... ovaj nacin upotrebe i gospodarenje otpadom je unatoc gnjavatorskom rezimu za svaku pohvalu - planiranje smecarenja je takoder nesto sto osim ocuvanja okolisa donosi i ogromne ustede (a kazu zlobnici i ogromne zarade onima koji su se na vrijeme ubacili u ovakav biznis).
Bilo kako bilo - vrijeme je ozbiljno se prihvatiti i pokusati nauciti zivjeti drukcije , nas doprinos je malen i mozda izgleda nevazan, ali i takav - on je bitan. Ova smecovska prica je samo detalj u ogromnoj slici i samo poglavlje u velikoj prici koja se tice ocuvanja okolisa, ali krajnje je vrijeme da se odgovoran pristup pokusa uvesti na sve razine ljudskog zivljenja. Adekvatno zbrinjavanje otpada igra i te kako vaznu ulogu u rastucoj posasti i opasnostima koje nam prijete usljed globalnog zagrijavanja, pojave kao sto je zagadenje vodotoka, zraka, tla i nekontrolirana potrosnja resursa su samo dio mozaika. Lijepo je biti komotan i jednostavno ne razmisljati o tako prizemnoj stvari kao sto je smece domesticus vulgaris - ALI - nekad je potrebno shvatiti da se moramo okrenuti jednom prosvijecenom pristupu zivotu i pokusati pomoci u ocuvanju okolisa i vlastitih resursa.
Mozda se tako sad ne cini - ali niti oni nisu nepotrosivi.
Ovo je clanak koji se pojavio jucer u dnevnoj tiskovini Stars & Stripes, glasilu americke vojske koje ima svoje posebno dnevno izdanje za Europu, Istok i Pacifik.
Moj gospon suprug tvrdi kako je taj dnevni list obicna americka vojna propaganda, uz dnevne vijesti, loco i ostale aktualnosti s bojisnica, malo politike, vojne tematske zanimacije, nesto sporta, malih oglasa i handy clanaka za opustanje, meni je to ipak zanimljiv pokazatelj sto Uncle Sam zapravo misli i kad nesto ne kaze izravno, tu se dade iscitati ponesto sto u oficijelnim izvorima ne mozete naci.
Ovaj clanak se bavi dakle i nama bliskom temom, samo iz drukcije perspektive - NATO na brdovitom Balkanu. U zadnje vrijeme se moze cuti dosta oprecnih stavova glede ove problematike, u Lijepoj nasoj mnogi su se uprli dizati graju u korist i kontra, da vidimo sto braca Srbi na to imaju reci ...
Clanak se bavi posjetom pomocnika ministra obrane Srbije Pentagonu i navodi neke njegove stavove - u intervjuu koji je autorici u Pentagonu dao gospodin Dusan Spasojevic, veli se kako srpska vojska ne gubi vrijeme u naporima intenziviranja kontakata s Pentagonom od prosle godine kad je od strane NATO-a dobivena pristupnica Partnerstvu za mir. Navodi se takoder i kako je doduse problem Kosova osjetljivo pitanje, rjesavanje kojeg je slozeno i zahtijevno, ali unatoc tomu je zazivjela izvrsna suradnja americke i srpske vojske na koju se gleda kao dragocjeno saveznistvo, Srbija je ulozila jako puno i nadalje ce nastojati i vise na daljnjem razvoju suradnje.
Autorica clanka daje vrlo kratak sazetak opisa situacije na Kosovu i spominje americko bombardiranje Srbije 1999. godine, koje je bilo dio NATO kampanje kako bi se sprijecilo etnicko ciscenje.
Neovisno o tome, pomocnik ministra obrane Srbije napominje kako je njihov ulazak u Partnerstvo za mir omogucio jos tjesnju suradnju izmedu srpske vojske i jedinica KFOR-a koje su dijelom sastavljene od pripadnika NATO postrojbi, zadovoljan je nacinom kako se sve odvija bez ikakvih zapreka, pruza se logisticka podrska i navodi kako su primjerice srpske vojne bolnice stavljene na raspolaganje KFOR-u .
Razgovori koji su se vodili s visokim americkim vojnim duznosnicima su se odnosili na jos intenzivnije uspostavljanje suradnje i svih potrebnih aktivnosti izmedu Pentagona i srpskog Ministarstva obrane, koje su zapocele potpisivanjem SOFA ugovora u rujnu prosle godine.
SOFA ugovor je otvorio prostor za zajednicke operacije Nacionalne Garde iz Ohia i srpskih specijalnih postrojbi, sto je pocelo odmah po potpisivanju ugovora, da bi se tijekom samo jedne godine ostvarilo 21 vojna vjezba, od toga je zadnja okoncana 19. rujna - u Srbiji je jos uvijek 40 pripadnika postrojbi NG iz Ohia.
Nije zgoreg niti iscitati vezan tekst koji mozete naci na VOA News, srpskom "Glasu Amerike" i koji se bavi istom problematikom. Sudeci po tome - Srbija krece u susret NATO- u punim jedrima.
U isto vrijeme se naslanja na mocnu rusku saveznicku podrsku po vanjskopolitickim pitanjima i vidi se da nastavlja uspjesnu politiku koketiranja s obje strane poradi optimalne korisnosti.
U ovom dijelu Europe gdje je Madarska odavno parkirala NATO kamione u svoje dvoriste, gdje se vec polako ovih dana i obitelji americke vojske spremaju za premjestaj iz Njemacke u Rumunjsku i Bugarsku, gdje americka vojna prisutnost cini se nikad nece biti odstranjena iz Bosne i Makedonije, gdje je Kosovo drugi dom za helikopterske posade ciji clanovi kupuju kuce tamo i zene se, gdje Albanija jedva ceka da pocne pricati engleski, Slovenci znamo kako su - tko to nama prica kako je veliki uspjeh i velika zasluga koju je ova vlada izborila glede ulaska u NATO? Tko jos moze vjerovati da bi nekakav referendum i kukanje nad turistickim rajem u Hrvata mogli sprijeciti odvijanje stvari kako je zacrtano?
Da ne spomenemo reanimaciju okljastrene ekonomije koja ce trebati novu infuziju kad prodamo sve svoje resurse i stavimo ih na raspolaganje abroad...
Jos imamo zaliha koje ce biti jako interesantne.
Gdje smo tu MI - od stoljeca sedmog? Ako uspijemo provesti ono sto si umisljamo da mozemo - a to je da sami odlucujemo o tome kuda i kako dalje, i odlucimo reci NE - bit cemo jedina ponosna neovisna fleka drukcije boje na karti u NATO okruzenju u ovom dijelu svijeta.
Referendum??? Svasta !
Prije bih rekla da je Hrvatska u poziciji djeteta koje odrasli vuku kud oni zele, a ono bi se malo otimalo - uzalud mu dreka, moze jedino birati hoce li ici dobrovoljno i dobiti lizalicu ili se opirati i dobiti po ritici.
I kao sto je dalekovidno napisano u vanvremenskom spisu "The Rules of Acquisition"
14. War is good for business.
15. Peace is good for business
Stoga ... tko to sebi umislja da moze sam odlucivati o svojoj sudbini ?
- mozete vi zamotati ostatke hrane u dvije folije i u tri dodatne vrecice potom, sve se to raskopa, pa vas ujutro prije posla ceka ciscenje ispred vlastitog kucnog praga. Nakon par takvih organiziranih macjih akcija i incidenata sam pocela ostatke hrane u vrecicama odlagati u malu plasticnu kanticu posebno - i tu je pocelo moje nesluzbeno RAZVRSTAVANJE OTPADA. Stari papir i novine koje sam tad (u doba dok interneta nije bilo) kupovala, ionako sam odvajala sa strane jer su ponekad klinci iz obliznje osnovne skole dolazili po to. Staklo se naravno nije moglo stavljati u vrecice smecice - to je islo u kartonsku kutiju i odlagalo se sa strane da bi trash gang ekipa to mogla bez problema i ozljeda odnijeti. 
o mirisu da i ne govorimo). 
I nece mi valjda reci da vozaci kamiona i slucajni namjernici koji tamo zaglave RAZVRSTAVAJU OTPAD prije nego ga mrknu u kantu ili kontejner ! Vec zamisljam bradatog Turcina kako odvaja smece i pazljivo ga odlaze po vrstama! Na to je Gazda zgrabio jaknu i kljuceve od auta, natmuren ko olujni oblak, a ja besna i glasna zgrabila vrecice smecice velike obje za vrat i niz stubiste! I onda smo krenuli - padala je hladna ozujska kisa i mi smo se vozili - ko za inat, ugibalista ni za lijek. Nakon dobrih dvadeset minuta voznje naisli smo na jedno. Gazda parkirao. Mrak. Kamiondzije parkirane uokolo tiho hrcu. Lijepo sam izvukla obje te vrecice iz auta i utrpala svaku u jedan od onih malih kontejnera. I kuci. Trauma !
uhititi.
. To se pakira dvostruko u plasticne vrecice po izboru ne prevelike i odlaze u posebnu kantu. To se dakle ne otvara. Upotrijebljene baterije se odlazu posebno.
, nas doprinos je malen i mozda izgleda nevazan, ali i takav - on je bitan. Ova smecovska prica je samo detalj u ogromnoj slici i samo poglavlje u velikoj prici koja se tice ocuvanja okolisa, ali krajnje je vrijeme da se odgovoran pristup pokusa uvesti na sve razine ljudskog zivljenja. Adekvatno zbrinjavanje otpada igra i te kako vaznu ulogu u rastucoj posasti i opasnostima koje nam prijete usljed globalnog zagrijavanja, pojave kao sto je zagadenje vodotoka, zraka, tla i nekontrolirana potrosnja resursa su samo dio mozaika. Lijepo je biti komotan i jednostavno ne razmisljati o tako prizemnoj stvari kao sto je smece domesticus vulgaris - ALI - nekad je potrebno shvatiti da se moramo okrenuti jednom prosvijecenom pristupu zivotu i pokusati pomoci u ocuvanju okolisa i vlastitih resursa. 