Kako prevariti vrijeme + prozorcic u neki drugi svijet
Dobro bi bilo izvuci odnekud jos barem sat-dva dnevno ...
Ovih dana smo bili u poprilicnoj jurnjavi, sto poslovno sto private.
Gazda je srecom strpljivo celjade i imun na sve usputne stresove, moji papiri, cedejovi i registratori se samo kote i polako vec prelaze i na njegov teritorij - sve uz ispriku da ima vecu radnu povrsinu nego ja. Ionako je to samo na par sati dok ne zavrsim. I tako svaki dan . Njegova dokumentacija je u odvojenoj zoni u kojoj ja ne zelim imati pristup - on se u tom najbolje snalazi sam. Ne biste vjerovali koliko podjela radnih povrsina izmedu nasa dva racunala i kvalitetna organizacija razdvajanja istih ima korisnosti za dobar brak. Kao i GPS u autu - ja vise ne moram biti navigator. On ne brunda - na GPS ne mos marogati kad naletis na radove na cesti kojom te isti tjera dalje jer ne zna pametnije.
Ustedi vremena ne pripomaze svakodnevnih sat vremena workouta od cega nemam luksuz odustati, pet dana u tjednu - sto se mora nije tesko.
I sve je dobro dok se ne mora u svom tom rusvaju daleko vozikati i gubiti vrijeme na pretrpanom auto-putu. Unatoc svemu imam jako puno razloga biti zadovoljna jer se stvari dobro odvijaju.
Nanijelo nas u Ramstein ponovno. Ovaj put poslom, ne zabavom i druzenjem. Gazda mi godinama pokusava objasniti razliku izmedu rodova americke vojske, gdje je naglasak bio uvijek na US ARMY i US AIRFORCE osoblju. Imala sam se cesce prigodu druziti s ovim prvima, a za ove druge sam vjerovala da ih casti pohvalama samo zato sto je i sam radio tamo tako dugo. Kaze da se za Marine Corps i US Air Force biraju kvalitetniji kadrovi, ovisno o potrebama. Medjutua ...
Kad sam radila na preinstalaciji racunala u ucionicama vojske i uopce - normalnim svakodnevnim zivotom i radom u facilities, bila sam impresionirana tim jednim sasvim drukcijim svijetom, docim dosavsi medu postrojbe zrakoplovstva, shvatila sam da ima i vise od toga.
Ramstein je najveca americka zracna utvrda u Europi i sukladno tome cvoriste i mozak svih operacija te vrste i iako nemam autorizaciju za pristup, motala sam se okolo bez problema. Jednom kad se prode ulazna provjera, ne pitaju vas puno vise. Svak zuri svojim poslom i imam utisak da je sve dovedeno do perfekcije. Prvi put u zivotu sam bila tako blizu piste, putovala sam Boeingom 777 u tri navrata, ali sam zgutala knedlu kad sam vidjela koliko je ogroman C -5 - vojni transportni zrakoplov... taj se puni u zraku i doslovce moze letjeti danima samo s izmjenama posada.
Ne samo racunala, nego i sva postrojenja - sve doslovce blista, u prolazu smo vidjeli radionice gdje se obavlja odrzavanje svih vrsta zrakoplova, podovi su cistiji nego u nekima od ureda u koje sam zalazila drugdje...
U zajednickoj prostoriji gdje osoblje odrzavanja zrakoplova obitava za vrijeme pauze nalazi se stol za rucavanje, dva racunala s izborom za spajanje izvan mreze za slobodan pristup internetu i daska za glacanje s dobrim kvalitetnim glacalom pored na stolicu. Uniforme djelatnika su besprijekorno izglacane - kako onih u uredima, tako i onih u pogonima odrzavanja - neki od ovih potonjih preko odjece imaju fluorescentne pojase u raznim bojama koji oznacavaju gdje je tko i sto u hijerarhiji.
Administrativni poslovi su informatizirani doslovce 100% i ako trebate ishoditi ikakav dokument, popraviti kucne instalacije, dobiti besplatan pravni savjet, kupiti auto, zatraziti obiteljsko savjetovanje, cuvanje djeteta, kucnog ljubimca ili medicinsku uslugu - to je rjesivo ODMAH i NA JEDNOM MJESTU... Mene naviklu na silno birokratiziranje i odugovlacenje u rodnoj mi okolini ova stvar ispunjava postovanjem. I nema musavih tipkovnica i zaslona - oprema se blista kao i sve drugo, od cizmica mladih cura u uniformama sa kosom podignutom iznad okovratnika do gelendera stubista. Osoblje susretljivo i ljubazno, buduci da govorim engleski gotovo bez akcenta, moje predstavljanje u novoj okolini i napomena da sam iz Hrvatske uopce ne zbunjuju nikoga - ovi Ameri oko mene svi tocno znaju i gdje je Hrvatska i sto tamo ima... nitko nas ne trpa u drzave istoka.
I da - kratak osvrt na vikend - bili smo u posjeti bazi u Baumholderu, nedjelja je bila posvecena turniru u paintballu - tamo su i klupske prostorije - i usput otisli do Idar Obersteina - posjetili malenu crkvicu uklesanu u stijeni iz trinaestog stoljeca i utvrdu na vrhu brijega otprilike iz istog vremena. Slike mozete vidjeti NA OVOJ GALERIJI WEBSHOTS.COM, ili kao slideshow
Idar Oberstein
Mjestasce je vrlo zivopisno i ima doslovce na svakom koraku mnostvo trgovina koje se bave prodajom kristala i poludragog kamenja. Ima svega - od predivnog nakita - u jeftinijoj i skupljoj verziji u zlatu ili bijelom zlatu kombiniranom s poludragim i dragim kamenom i fino obradenim mineralima, pomalo kicastih kucnih ukrasa, figura zivotinjica, pribora za svakodnevnu uporabu ukrasenog ametistom, zadom, hematitom, opalom, malahitom, jantarom, rosenkvarcom ili nekom drugom vrstom, do malih fontana izradenih u svakovrsnom kristalu i sa diskretno umetnutom rasvjetom. Takoder, koga zanimaju cijene moze povecati slike iz galerije i vidjeti - nije preskupo.
Takoder mozete naci pristalice alternative i lijecenja kristaloterapijom
Muzej u koji nismo mogli uci jer nismo gdje imali ostaviti cuku, u autu nije islo jer je bio vreo jesenji dan
ali sam zato Gazdu ostavila vani s cukcem i otisla obici crkvicu, ulaz kao i crkva je isklesan u zivoj stijeni, sve je restaurirano i ulaz se placa samo dva eura
dvije male tvrdave na dva susjedna brezuljka
panorama gradica snimljena s tvrdave
i pogled prema gore sa ulica gradica
Obilazak svih tih silnih trgovinica, uspon do crkvice i do tvrdava je bio naporan, nije se znalo tko je umorniji na kraju dana, mi ili Maggie ... s tim sto ona nije morala voziti natrag nego je lijepo odmarala na zadnjim sjedalima u autu
I tako smo se u subotnje jutro zaputili prema Frankfurtu.
Odluceno je da idemo vlakom, buduci je Frankfurt Messe udaljen samo desetak minuta ugodnog hoda od glavnog kolodvora, i to nam se cinilo zgodnije nego traziti mjesta za parkiranje - pretpostavljali smo da ce biti guzva. Karte smo prethodno kupili putem interneta, ponijeli smo kameru, dovoljno baterija i kartica.
Kompletnu galeriju od 337 slika mozete vidjeti na OVOM LINKU - WEBSHOTS.COM, a ja cu u ovom postu uvrstiti samo nekolicinu.
Ovako nas je docekao Frankfurt u sneno suncano jesenje jutro, odlucila sam da mi se svida.
Ulaz u kompleks Frankfurt Messe
Ulazni lobby
Passage koji vodi od jednog dijela kompleksa do drugog - u pojedinim dijelovima postoje i pokretne horizontalne trake, i ma koliko se to cinilo neobicnim, cijeli kompleks je toliko ogroman da nakon nekog vremena elevatori i pokretne trake jako dobro dodu. Iz prilozene tlocrtne dispozicije se mozda ne da to tako dobro vidjeti, ali vjerujte mi na rijec - lipsali smo od ujutro do kasnog poslijepodneva !
U unutrasnjim dvoristima su smjestene razne zalogajnice, maleni restorani, pivnice, kafici, igralista za djecu, trgovinice svake vrste, a mozete se i malo zabaviti na zanimljiv nacin - kome je do viska adrenalina
Obilje je zelenila, fontana i mjesta za opustanje
Nije se gledalo samo automobile, tu su bile i simpaticne hostese
Decki i gospoda su se naravno slikali s njima na svakom koraku.
Mi smo uslikali dvije simpaticne male zvrndave zaraznog smijeha sa majicama koje su imale displej na sebi
a ja sam ostala zatecena kad mi jedna malo kasnije tako socno namignula da sam se morala okrenuti oko sebe misleci da je upuceno nekom drugom - nakon cega je nabrala nosic, napucila usnice i mahala glavom u znak da je to bilo MENI ! Gazda je bio na drugom kraju sale, pa kad sam mu to ispricala, ooooma me je trazio da ga odvedem i pokazem mu koja je to TA ! Jesam. Onda smo oboje dobili pusu kroz zrak :) Naravno, posrijedi je bio samo objektiv mog fotoaparata, a ne ja, mlada dama je vrhunski radila svoj promotivni nastup .
Ovo je bila jedna od rijetkih hostesa koja je vozila - doduse u malo drukcijem izdanju
Inace, guzva je bila strahovita, svugdje, ali na pojednim mjestima je izgledalo kao da ste u krcatom tramvaju ili u prvim redovima nekog rock koncerta, ako prosjecno na kvadratni metar prostora stane pet osoba, ovo je izgledalo kao da ih ima deset! Najkriticnije je bilo u dvoranama koje su izlagale program Mercedes Benza, Fiata , BMW i dvorana broj osam u koju uopce nismo zeljeli uci jer smo bili posvema zgadeni i umorni od guranja i laktanja - i na zalost propustili vjerujem impresivan prizor izlozaka iz programa Corvette, Hummera, Opela, Sabb, Cadilac - samo da nabrojim neke. To je izgledalo ovako - stojite u guzvi, milite polako i ne vidite nista od izlozaka jer su se kraj najatraktivnijih natiskale seljacine da tamo ostanu. Dobra klimatizacija nije bila potpuno u stanju rijesiti taj silan pritisak tisuca ljudskih tijela, a pod galerije pod nama je doslovno zastrasujuce vibrirao !!!
Ovako je to izgledalo u dvorani Mercedesa, po mom sudu najatraktivnijeg izlagaca kojeg sam vidjela, a vjerujte, bilo je tesko odluciti - svakako posjetite galeriju na linku koji sam navela na pocetku teksta pa se sami uvjerite, mozete pregled podesiti i kao slideshow.
Inace, nevjerovatno je kakav je sve bio profil posjetitelja - musko, zensko, bebe u kolicima preko kojih u guzvi posrcete, invalidi sa stakama, osobe u kolicima sa i bez pratnje, djeca u dobi do deset godina koja urlicu i skacu po sjedalima skupocjenih izlozaka, teenageri koji se slineci ne micu od automobila i hostesa jer cekaju u redu na slikanje, ljudi u skupocjenoj odjeci koje stoje po strani i tiho razgovaraju s neuglednim osobljem koje stoji u sjeni iza prezgodnih hostova i hostesa, oni u cipelama po pet eura koji sjede u autima po deset minuta i natezu se s drugim seljoberima koji s visoka zavrnutog nosa znalacki kritiziraju neko bezvezno rjesenje u automobilima koji kostaju 150 000 eura ... Ne biste vjerovali kako se matora bakica (koja bi se u normalnim okolnostima iscrpljena od starosti i iznemoglosti srusila na stolicu u tramvaju nakon sto VAS sikcuci istjera s nje) moze energicno gurati, laktati i izbiti vam bubrege u nastojanju da se docepa vidika, da samo vidite kako se cijele obitelji ponosno slikaju NA i U automobilima u osam poza ...
Slikovit primjer - imate ovu simpaticnu gospodu koja je dosla s postarijim dobrocudno izgledajucim gospodinom koji voliiiiiii cickanje na uho - i morao ju je slikati u prekonekoliko poza rasprostiranja po cijelom autu (jedan broj pretijesan brushalter, zanimljivi nokti, uzorak suknje oderanog tigra, a ispod impresivan nabor crne cipke i tila, lagano izlizane potpetice i diskretni brcici ispod kose u crno-blonde nijansi dvoslojne kompozicije+lakirana torbica s nitnama)
ili prizor ove druge neupadljivo i otmjeno obucene gospode koja nehajno ostavlja dizajnersku torbu pokraj auta u koji je sjela samo na par minuta nakon razgovora sa zastupnikom Aston Martina i srdacnog rukovanja...
S druge strane, mi nismo bili ozbiljan kupac i klatili smo se okolo samo radi cistog neopterecenog uzivanja ! Jedino sto mi se silno svidjelo, Gazdi niti jednom nije palo na pamet pozirati kraj automobila i nedajboze traziti da ga slikam okolo u izloscima - dobro je !
Ono sto je bilo najgore je da se od silne guzve nije moglo uopce slikati kako treba, ljudi su stalno bili natiskani oko automobila - s tim da pojedine najatraktivnije modele uopce nismo mogli niti vidjeti, a kamoli zabiljeziti objektivom.
Inace, IN je ekoloska osvijestenost, predstavljeni su modeli sa smanjenom produkcijom CO2 i oni sa alternativnim pogonima - biodiesel, vodik i elektricna energija.
Bilo je i krizanaca izmedu motocikla i neceg ...
Jos malo lijepih prizora ...
Svasta je jos bilo, prodavali su se mali autici svih vrsta, kolekcionarske zbirke, prezentirala tehnicka rjesenja, bilo je izlozenih i iznutrica i motora, prekrasnih video projekcija, mobilnih modela, nagradnih igara u kojima su se izvlacili sretni dobitnici kojekakve skupe zvjeradi, oldtimera, trkacih modela, motora i motora s prikolicama ... vratite se na GALERIJU, i uzivajte
Definicija kaze da pojam DEMOKRACIJA označava oblik vlasti u kojem "sve" odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore.
Naravno, definicije su jedno, praksa je drugo. Ima tu i neke ironije. U nase vrijeme svjedocima smo da su u svijetu mnoge apsolutisticke vlade i diktature dosle na vlast pomocu izbora. Cak i kad izbori nisu farsa, koliko je doista mjerodavno ono sto na kraju dobijemo i koliko je to stvarni odraz volje naroda, a koliko dobar izborni inzinjering i neizlazak znacajnog dijela biraca na izbore?
Ne treba smetnuti s uma da smo bili svjedocima recimo da su na proslim izborima u Hrvatskoj glasovale mrtve duse, dijaspora - ljudi iz bijelog svijeta koji pojma nemaju o cemu glasuju zapravo i kakve ce biti posljedice koje se njih nece uopce ticati, nije nebitno niti kako se formiraju izborne jedinice, porazno je koliko ljudi ne zeli uopce sudjelovati.
Deklarativno, demokracija je sastavljena od vise cimbenika - Ustav koji stiti prava svih gradana, slobode govora, slobode okupljanja, slobode tiska, imamo i visestranacje, imamo i jednakost pred zakonom, po definiciji imamo neovisno sudstvo i sustav medusobnog nadzora medu granama vlasti...
Da .
Prije svega, demokracije nema u siromasnim drustvima, politicko razmisljanje je NADOGRADNJA - dok se mase bore kako da prezive, njihovo politicko razmisljanje ne ide dalje od ulicnog bunta kad postane stvarno neizdrzivo i kad im se dokinu i one najelementarnije stvari.
Porazavajuca cinjenica je da onda takvo jedno drustvo odgaja takoder mladi narastaj koji nije senzibiliziran razmisljati o icemu dalje od " u se, na se i poda se", a oni koji se politikom uopce bave su im smijesni, ne izlaze na izbore, sve im je bezveze jer se ionako nista ne moze promijeniti.
Mi smo zapravo suoceni sa stanjem politicke nepismenosti.
Siromastvo - materijalno - je na zalost cesto razlogom duhovnog siromastva i neznanja, ne uvijek i ne nuzno, ali uglavnom ljudi koji su u financijskim problemima imaju samo jednu misao - kako ih se rijesiti, a gdje su uzroci tog stanja, zasto nema posla, zasto svi grcaju u dugu - to oni nisu kadra niti razumjeti, a ako i jesu, nemaju snage i sredstava da to pokusaju rjesavati.
To je onda naravno jako dobro za one koji su politiku shvatili kao orude za postizanje vlastitog materijalnog uspjeha i ostvarivanje osobnog utjecaja i moci na bilo kojem polju - umjesto vizijom demokracije, na ovim nasim prostorima, raju se homogeniziralo na nacionalnoj osnovi, sto je daleko lakse i ukljucuje najjacu polugu oko koje kreatori ne moraju puno raditi - emocije.
Ono sto nama treba je jedno uredeno gradansko drustvo, radna mjesta da bi svi mogli imati pristojan zivot, demokracija uoblicena na temeljima multikulturalnosti i uvazavanja razlicitosti, visoke svijesti o potrebama koje nadilaze usko ogranicene lokalne interese i kao najvaznije DRUSTVO ZNANJA.
Post industrijsko drustvo i globalizacija koja je neizbjezna nalazu drukcija pravila igre, mi ne mozemo ostati u zatvorenom sustavu spojenih posuda koji nekima odgovara jer se profiti i vrijednosti nekontrolirano prelivaju u upitnim zakonskim relacijama. Pokrice za takvo stanje se dovijeka trazi u njegovanju individualnosti i odricanju asimilacije kao neceg negativnog - medutim u svjetlu velikih promjena u ljudskom drustvu, "digitalne revolucije" i pojacanog protoka informacija, intenzivnih migracija i preslagivanja sfera utjecaja, svijet vise nikad nece biti isti. U nekoj dalekoj fazi poodmaklog globalizacijskog procesa kad se dogodi jedan multikulturalizam i ono sto je najblize pojmu stvarne demokracije, pitanje nacije postaje potpuno pitanje samo folklora i niceg drugog.
Razumijevanje toga je dijelom uvjetovano i politickim opismenjavanjem, koje svoje zasade ima u opcem obrazovanju populacije i odgajanju drustva da "politicki misli".
Tradicionalisticki pristup kakav je uvrijezen na nasim prostorima je uvjetovao ovisnost da čovjek svoj osobni identitet definira na temelju cinjenice u kojem je političko-kulturalnom miljeu odrastao. Tu igra veliku ulogu i nacionalna nota gdje se ocituje jak utjecaj Katolicke crkve. Kao rezultat toga dolazi do sudara koncepcija, gdje je cijela jedna generacija glasaca odgojena na zasadama komunizma kao totalitaristickog rezima, navikli smo misliti kako nam se kaze i ne razmisljati puno dalje od toga, ne propitivati kvalitetu dobivenog stava koji moramo imati - s druge strane ista ta generacija je "kalemljena" nakon nacionalne katarze tijekom Domovinskog rata snaznim emotivnim osjecajem pripadnosti necem sto se ranije nije moglo ispoljavati u tolikoj mjeri - naciji i vjeri.
Rezultat toga je podjela - tzv " kineski zid" koji je hrvatski nacionalni korpus i pripadajuce manjine podijelio na dvije velike glavne skupine - lijevi i desni.
Paradoks je sto su zapravo ispod manje-vise tankog sloja politicke opredijeljenosti (tankog jer sedamnaest godina u povjesnim politickim relacijama i nije neko dugo razdoblje) svi ISTI konglomerat nastao na istim "demokratskim" nacelima.
Paradoks je da u taboru "desnih" ima vise bivsih tvrdih komunista nego u taboru "lijevih" i da biraci u masi to jednostavno ignoriraju - meni je uvijek bilo nejasno ZASTO?
Ista grupa ljudi je jednostavno samo promijenila boje i zastavu, bili su na polozajima prije pocetka rata, imali utjecaj i mogucnost da se tamo zadrze, tako su i napravili - i uveli u igru svoje istomisljenike i rodbinu.
Cinjenica je isto tako da se tijekom i iza rata utjecaj raspodijelio tim "desnim" silnicama, "lijevi" su bili gotovo anatemizirani kao partija s pogresnim, ili bez nacionalnog identiteta u vremenima kad je nacionalni identitet bio imperativ.
Svi sustavi kontrole su zakazali - umjesto u demokraciju, vlast odabrana demokratskim slobodnim izborima nas je odvela u kleptokraciju.
Nitko nije imao moci ili hrabrosti reagirati - jer u nasem obliku demokracije ljudi ne znaju politicki misliti - odgojeni pedeset godina na strahu od vlasti i posljedica neposluha, priklanjaju se jacem autoritetu, gdje je samo jedan zamijenjen drugim. Alternative su nepoznanica i potencijalno opasne - pogotovo ako su crvene boje. Kao sto sam napisala vec u jednom prijasnjem postu - neobrazovan um se priklanja SIMBOLIMA - pojavnostima politcara, vjestom oratotrstvu, manipulacijama i emocijama u politickom odlucivanju. Osjecaj pripadnosti krdu je vazan - stoga, nije svejedno na kojoj strani kineskog zida je vas politicki stav.
Zanemaruje se cinjenica da je um koji ima spoznaju slobodan od ikakvih zidova i sposoban sam odluciti sto je pravo, a sto nije - i ne trpi svrstavanje na osnovi podjela zacetih u proslosti.
Treba vec jednom shvatiti da neke stvari moramo prerasti, stalna mijena i rast s njom su temelj napretka drustva.
Nema jedinstvenog recepta za demokraciju, postoje samo smjernice i pokusaji - ali u jedno moramo biti sigurni - demokracije nema u siromasnim drustvima.
Prvi korak je promjena, rusenje svih zidova i okretanje buducnosti, osnovno pitanje nije da li to mozemo - nego da li to zelimo.
Kao sto je vec receno - zaceci demokracije su tu - ostalo je na nama.
Jučer sam dobila mail od poznanice - molim vas obratite pozornost jer riječ je o nečemu što niti ja nisam znala - i ovo nije samo za žene .
Na žalost, materijal je na engleskom, kao i siteovi jer nisam uspjela upornim pretraživanjem na internetu pronaći niti jedan site ili članak koji obrađuje ovu materiju na hrvatskom, pa ćete mi oprostiti na mom možda nedovoljno stručnom prijevodu, ja nisam medicinar nego samo ubogi inžinjer. Važno je znati.
Riječ je o INFLAMMATORY BREAST CANCER - tipu raka dojke koji se ne može ustanoviti uobičajenim metodama pretrage (mamografija, ultrazvuk) a pogađa ne samo starije dobne skupine, nego SVE - ugrožena je i mlađa populacija. Statistike su porazne. Ono što je problematično je činjenica da se ova zloćudna bolest javlja zakamuflirana u simptome neopasnih poremećaja, tako da ju je moguće previdjeti dok ne postane kasno i karcinom ne uđe u stadij kad je izlječenje upitno.
Svi znamo koliki je značaj redovitog jednogodišnjeg medicinskog pregleda svake vrste, i to ne samo za žene. Užurbanost, svakodnevne brige, ozbiljni problemi, nedostatak vremena i novca i brzi ritam života ne smiju biti razlogom i isprikom za zapuštanje ovakve vrste obaveza.
U ovom konkretnom slučaju prepuštene smo same sebi, ovaj oblik bolesti nije vidljiv kod pregleda mamografom, iako se njime može dobiti konačna potvrda, s tim da se mamografije preporučaju samo iza četrdesete. Imajte na umu - važno je voditi redovitu brigu o svom zdravlju, preventiva je neophodna i životno važna.
Što je (IBC)?
Inflammatory breast cancer je rijetka ali vrlo agresivna vrsta karcinoma gdje stanice raka blokiraju limfne kanale. Većina oboljenja ( po recentnim statistikama u USA ) se javljala u MLAĐIM DOBNIM SKUPINAMA gdje uobičajeno nisu dijagnosticirani drugi oblikci raka dojke karakteristični za starije. .
Koji su simptomi IBC?
Simptomi su crvenilo kože, otok - nateknuća, toplina ili vrelina u dojkama, obično bez izraženih kvržica. Ponekad se ispoljava kao masnica ili je struktura kože i tkiva nalik narančinoj kori. Drugi simptomi mogu biti žarenje, "težina" u grudima, povećanje obujma, povećana osjetljivost na dodir i vidljive promjene na bradavicama. Simptomi se uglavnom razvijaju jako brzo, u razdoblju od par tjedana ili mjeseci. Nateknuca mogu biti prisutna i ispod pazuha u predjelu čvorova limfnih žlijezda, ispod ključne kosti ili na oba mjesta. Također se može javiti lagani svrbež i peckanje, kao i izlučivanje tekućine. Problem je što se ovi svi simptomi mogu tumačiti kao obične infekcije ili povrede.
Kako se IBC dijagnosticira?
Dijagnoza je prvenstveno rezultat kliničke pretrage, biopsija, mamogram i ultrazvuk mogu poslužiti da se dijagnoza potvrdi. IBC se rangira kao stupanj IIIB ( lokalno uznapredovali ) ili stupanj IV ( metastazirani ) raka. IBC se širi jako brzo i izgleda drukčije nego druge vrste raka dojke.
Ako se ustanovi na vrijeme izlječenje je moguće klasičnim metodama, kemoterapijama, zračenjem, operativno i hormonskim terapijama nakon toga.
Neki od siteova gdje možete dobiti podrobnije informacije :
International Rhein-Main-Classics Airshow 2007 Oppenheim
Da, nikako stici i napraviti post - bilo je zabavno.
Unaprijed naglasavam da vas necu zamarati tehnikalijama, ovo je jedan light izletnicki putopisni kratki report sa zanimljivog eventa...
Internacionalni Airshow se odrzao u malenom zivopisnom gradicu Oppenheimu, trajao je od 24.-26. kolovoza. Koga zanima vise o dogadanjima ove vrste, ima na ovom mjestu .
Te subote smo se nesto pred podne otputili na oko 45 minuta voznje udaljeno odrediste - nismo bili bas sigurni kako naci mjesto dogadanja, ali signalizacija je bila izvrsna, tako da nismo mogli promasiti prostor za parkiranje. Nijemci, kakvi vec jesu, uredno su pokosili okolna polja i oznacili trakama i natpisima mjesta za parkiranje, predvidjeli osvjetljenje ogromnim pokretnim reflektorima, toi-toi toalete cak i izvan podrucja u koje mozete samo s placenom ulaznicom, security i studentariju u fluorescentnim prslucima sa znakovljem koji su regulirali kretanje vozila i parkiranje, te stalni nadzor terena.
Ljudi je bilo JAKO PUNO - sveopca guzva na ogromnom prostoru, od civila, nesto malo vojske, profica - pilota, posada i mehanicara, sponzora, novinara i snimatelja, trgovaca, lijecnickih ekipa i vatrogasaca, cijelih obitelji s malom djecom, mnostvo pasa, standovi za prodaju hrane, pica, odjece i obuce, suvenira, strucne literature - tu se dolazi iz svih krajeva Europe, culo se mnostvo raznih jezika. Ovaj show je ujedno bio i izlozba oldtimera - nije bilo bas puno starih automobila i motocikala, ali bilo je jako zanimljivo razgovarati s vlasnicima. Bilo je i nekoliko mjesta gdje ste mogli ostaviti klince da se zabavljaju, minijaturnih djecjih parkova za igru gdje su mlade lijepe tete uz asistenciju po jednog mladog kolege gorile vodile racuna o redu, igri i sigurnosti.
Cijene ulaznica paprene, pa su mnogi promatrali sve izvan ograde s udaljenosti cca 200 metara, pod suncobranima i sa ligenstulima, satorima termosicama s kavom i sendvicima, dalekozorima i kamerama sa stativom i zoomovima. Automobilima uopce nije bio dozvoljen pristup blizu, pjesacili smo oko kilometar od parkiralista do naplatne kucice. Pri ulasku u naplatnu zonu je bio i detektor metala, security teams svuda. Kao sto rekoh - dobra organizacija.
Cijelo podrucje je izgledalo ovako :
Clanak o ovom dogadaju se pojavio i u dnevnim novinama americke vojske, cemu se nije za cuditi obzirom da je bilo puno osoblja iz Ramstein zracne baze, kao i helikopterskih posada iz Mannheima.
Mi smo jos u dolasku zamijetili prvo helikoptere - sto u zraku, sto na tlu- predivni, pravi ukras na nebu
U jednom trenutku se umalo dogodila nesreca, jedan od aviona je kod rulanja prednjim krilom - nisam vidjela pocetak zapravo, nego cula od ljudi koji su vidjeli - dotakao zemlju i zavrsio sa repom u zraku, puno dima i malo vatre, na svu srecu nije bilo posljedica, vatrogasci su dojurili odmah, ono sto je svakog najezilo je cinjenica da se sve dogadalo nadomak helidroma gdje su pocivali helici s punim tankovima...komentator s tornja ni rijeci o tome !
Avioni su polijetali prema predvidenom rasporedu, njemacki komentator na tornju je samo povremeno imao kompanjona koji je prenosio na engleskom, tako da nisam sve bas razumjela, ali kupili smo malenu brosuru pa smo bili u prigodi i procitati ponesto o svakom od natjecatelja.
Inace, mogli ste se i provozati helicima ili avionima po cijeni od 45 € za odrasle i 35 € za djecu za 15 minutnu voznju na Antonovu.
Bilo je i jedrilica - izlozaka
Messerschmitt Bf 108 "Taifun" (Typhoon) - meni jedan od najdrazih i za doba u kojem je nastao jedan od sofisticiranijih - ovo je malo poboljsani design iz 1930. inace ...
Na zalost, nismo vidjeli "setace po krilima" na djelu, samo na tlu - ali vjerujem da je to predstava bez premca
Doznali smo da medu ovim atraktivnim zracnim akrobatima u timu od pocetka rade i dvije dame, ali postoji posebna eskadrila Flying ladies - jedna od njih izbliza - obratite pozornost na amblem na oplati njenog zrakoplova
i jos jedna izdaleka
Naravno, poznat je obicaj "krstenja" aviona - neki su imali na oplati reklamu sponzora, dame su male charming cupave vjestice na metli, a neki su imali ... pogledajte i sami
Piton
Super Puz
Tiger
klasika - pticuljak na oplati
Cemu je ovaj kriv da visi, ne znam
u slucaju da niste vidjeli dobro - detalj uvecan
a bilo je i intenzivnijih vizualnih identiteta
i onih razigranih
maskote nisu bile samo na oplati aviona, sva ta ekipa je - hm - zanimljiva tasmanijsko zvjere
Ima jedna pricica - dok smo vozili prema Oppenheimu, velim ja Gazdi kako sam davne 1997 upoznala na ICQ jednog jordanskog pilota, clana pocasne kraljevske eskadrile. Po njegovoj prici, to nisu bili borbeni, nego cisto paradni piloti, akrobatika i letacko umijece itself - ali kako je on tada tvrdio, najbolja klasa svijeta. Nismo pricali dugo, mozda svega par tjedana - nikad covjeku nisam saznala ni ime.Taj me je inace kontaktirao jer mu je promaklo da sam zensko i bio razocaran kad je shvatio da nisam pilot iz Hrvatske - jako su ga zapravo zanimala ratna iskustva.
Naravno, obzirom da sam ja od malena zaluđena avionima i svime sto leti, neki moji ICQ kontakti su bili i takve vrste, naposljetku, tako me je jednog dana i Gazda pronasao i pozvao, preko "Interests" tagova - AIR FORCE, SPACE,
I tu se ja do sita njemu napricala o jordanskoj elitnoj eskadrili. Nasem iznenadenju nije bilo kraja kad smo dosavsi na teren izmedu ostalih ugledali nikog drugog do :
Royal Jordanian Falcons
Njihovi zrakoplovi su do perfekcije odrzavani i izgledaju kao velike sjajne igracke, jos na tlu predu kao mace, ocigledno sve prva liga
Ogromna bina s ogromnim razglasima - svaku noc se uz nocni letacki 3D svjetlosni show odrzavao i koncert - po onom sto pise u prospektu bilo je desetak izvodaca, meni doduse imena ne znace puno, ali su bili kako se cini zastupljeni razni zanrovi.
Padobranci
Standovi
Oldtimeri
malo pracakanja po nebu
letjelica raznoraznih
I naposljetku, svugdje je bilo mnostvo pasa-neki su imali sesire na glavi bas kao i vlasnici, unatoc svim pokusajima da ne budem napasna,covjek upravo ne moze odoljeti a da se ne poigra s njima - ovo je bila jedna predivna stara, pomalo debeljuskasta kujica Trixy, a ja nisam znala da me Gazda dokumentira
. Njegova dokumentacija je u odvojenoj zoni u kojoj ja ne zelim imati pristup - on se u tom najbolje snalazi sam. Ne biste vjerovali koliko podjela radnih povrsina izmedu nasa dva racunala i kvalitetna organizacija razdvajanja istih ima korisnosti za dobar brak. Kao i GPS u autu - ja vise ne moram biti navigator. On ne brunda - na GPS ne mos marogati kad naletis na radove na cesti kojom te isti tjera dalje jer ne zna pametnije.
! Jesam. Onda smo oboje dobili pusu kroz zrak :) 
Naravno, posrijedi je bio samo objektiv mog fotoaparata, a ne ja, mlada dama je vrhunski radila svoj promotivni nastup 
.
u nastojanju da se docepa vidika, da samo vidite kako se cijele obitelji ponosno slikaju NA i U automobilima u osam poza ... 
kompozicije+lakirana torbica s nitnama)
kratki report sa zanimljivog eventa...
tasmanijsko zvjere
