TYCHE

Kako prevariti vrijeme + prozorcic u neki drugi svijet

Dobro bi bilo izvuci odnekud jos barem sat-dva dnevno ...

Ovih dana smo bili u poprilicnoj jurnjavi, sto poslovno sto private.

Gazda je srecom strpljivo celjade i imun na sve usputne stresove, moji papiri, cedejovi i registratori se samo kote i polako vec prelaze i na njegov teritorij - sve uz ispriku da ima vecu radnu povrsinu nego ja. Ionako je to samo na par sati dok ne zavrsim. I tako svaki dan . Njegova dokumentacija je u odvojenoj zoni u kojoj ja ne zelim imati pristup - on se u tom najbolje snalazi sam. Ne biste vjerovali koliko podjela radnih povrsina izmedu nasa dva racunala i kvalitetna organizacija razdvajanja istih ima korisnosti za dobar brak. Kao i GPS u autu - ja vise ne moram biti navigator. On ne brunda - na GPS ne mos marogati kad naletis na radove na cesti kojom te isti tjera dalje jer ne zna pametnije.

Ustedi vremena ne pripomaze svakodnevnih sat vremena workouta od cega nemam luksuz odustati, pet dana u tjednu - sto se mora nije tesko.
I sve je dobro dok se ne mora u svom tom rusvaju daleko vozikati i gubiti vrijeme na pretrpanom auto-putu. Unatoc svemu imam jako puno razloga biti zadovoljna jer se stvari dobro odvijaju.

Nanijelo nas u Ramstein ponovno. Ovaj put poslom, ne zabavom i druzenjem. Gazda mi godinama pokusava objasniti razliku izmedu rodova americke vojske, gdje je naglasak bio uvijek na US ARMY i US AIRFORCE osoblju. Imala sam se cesce prigodu druziti s ovim prvima, a za ove druge sam vjerovala da ih casti pohvalama samo zato sto je i sam radio tamo tako dugo. Kaze da se za Marine Corps i US Air Force biraju kvalitetniji kadrovi, ovisno o potrebama. Medjutua ...

Kad sam radila na preinstalaciji racunala u ucionicama vojske i uopce - normalnim svakodnevnim zivotom i radom u facilities, bila sam impresionirana tim jednim sasvim drukcijim svijetom, docim dosavsi medu postrojbe zrakoplovstva, shvatila sam da ima i vise od toga.

Ramstein je najveca americka zracna utvrda u Europi i sukladno tome cvoriste i mozak svih operacija te vrste i iako nemam autorizaciju za pristup, motala sam se okolo bez problema. Jednom kad se prode ulazna provjera, ne pitaju vas puno vise. Svak zuri svojim poslom i imam utisak da je sve dovedeno do perfekcije. Prvi put u zivotu sam bila tako blizu piste, putovala sam Boeingom 777 u tri navrata, ali sam zgutala knedlu kad sam vidjela koliko je ogroman C -5 - vojni transportni zrakoplov... taj se puni u zraku i doslovce moze letjeti danima samo s izmjenama posada.
Ne samo racunala, nego i sva postrojenja - sve doslovce blista, u prolazu smo vidjeli radionice gdje se obavlja odrzavanje svih vrsta zrakoplova, podovi su cistiji nego u nekima od ureda u koje sam zalazila drugdje...

U zajednickoj prostoriji gdje osoblje odrzavanja zrakoplova obitava za vrijeme pauze nalazi se stol za rucavanje, dva racunala s izborom za spajanje izvan mreze za slobodan pristup internetu i daska za glacanje s dobrim kvalitetnim glacalom pored na stolicu. Uniforme djelatnika su besprijekorno izglacane - kako onih u uredima, tako i onih u pogonima odrzavanja - neki od ovih potonjih preko odjece imaju fluorescentne pojase u raznim bojama koji oznacavaju gdje je tko i sto u hijerarhiji.

Administrativni poslovi su informatizirani doslovce 100% i ako trebate ishoditi ikakav dokument, popraviti kucne instalacije, dobiti besplatan pravni savjet, kupiti auto, zatraziti obiteljsko savjetovanje, cuvanje djeteta, kucnog ljubimca ili medicinsku uslugu - to je rjesivo ODMAH i NA JEDNOM MJESTU... Mene naviklu na silno birokratiziranje i odugovlacenje u rodnoj mi okolini ova stvar ispunjava postovanjem. I nema musavih tipkovnica i zaslona - oprema se blista kao i sve drugo, od cizmica mladih cura u uniformama sa kosom podignutom iznad okovratnika do gelendera stubista. Osoblje susretljivo i ljubazno, buduci da govorim engleski gotovo bez akcenta, moje predstavljanje u novoj okolini i napomena da sam iz Hrvatske uopce ne zbunjuju nikoga - ovi Ameri oko mene svi tocno znaju i gdje je Hrvatska i sto tamo ima... nitko nas ne trpa u drzave istoka.

I da - kratak osvrt na vikend - bili smo u posjeti bazi u Baumholderu, nedjelja je bila posvecena turniru u paintballu - tamo su i klupske prostorije - i usput otisli do Idar Obersteina - posjetili malenu crkvicu uklesanu u stijeni iz trinaestog stoljeca i utvrdu na vrhu brijega otprilike iz istog vremena. Slike mozete vidjeti NA OVOJ GALERIJI WEBSHOTS.COM, ili kao slideshow



Idar Oberstein
Mjestasce je vrlo zivopisno i ima doslovce na svakom koraku mnostvo trgovina koje se bave prodajom kristala i poludragog kamenja. Ima svega - od predivnog nakita - u jeftinijoj i skupljoj verziji u zlatu ili bijelom zlatu kombiniranom s poludragim i dragim kamenom i fino obradenim mineralima, pomalo kicastih kucnih ukrasa, figura zivotinjica, pribora za svakodnevnu uporabu ukrasenog ametistom, zadom, hematitom, opalom, malahitom, jantarom, rosenkvarcom ili nekom drugom vrstom, do malih fontana izradenih u svakovrsnom kristalu i sa diskretno umetnutom rasvjetom. Takoder, koga zanimaju cijene moze povecati slike iz galerije i vidjeti - nije preskupo.





Takoder mozete naci pristalice alternative i lijecenja kristaloterapijom











Muzej u koji nismo mogli uci jer nismo gdje imali ostaviti cuku, u autu nije islo jer je bio vreo jesenji dan




ali sam zato Gazdu ostavila vani s cukcem i otisla obici crkvicu, ulaz kao i crkva je isklesan u zivoj stijeni, sve je restaurirano i ulaz se placa samo dva eura









dvije male tvrdave na dva susjedna brezuljka



panorama gradica snimljena s tvrdave



i pogled prema gore sa ulica gradica



Obilazak svih tih silnih trgovinica, uspon do crkvice i do tvrdava je bio naporan, nije se znalo tko je umorniji na kraju dana, mi ili Maggie ... s tim sto ona nije morala voziti natrag nego je lijepo odmarala na zadnjim sjedalima u autu



i na kraju jedna predivna jesenja ...