|
|
srijeda, 29.08.2007.
Jedan kuhinjski brzopotezni - TURŠIJA
 
Danima se nakanjujem ovo objaviti Urbi et Orbi - jer steta je ne probati, ne kosta puno, a blagodati su obilate - svakako pokusajte napraviti ove godine TURŠIJU.
Pod glupim imenom se krije zapravo fenomenalna mijesana salata od povrca - recept je tajna formula dobivena od obiteljske poznanice koja je radila do mirovine kao kuharica u jednom od prestiznih osjeckih restorana.
Inace sama rijec TURŠIJA je ostatak iz osmanlijsko - turske vladavine u Slavoniji, s nekolicinom turcizama koji su i danas u upotrebi se zadrzala i ta rijec i - to izvrsno jelo koje pripada u staru etnicku slavonsku kuhinju.
Ja tursiju serviram u staklenoj providnoj masivnoj zdjeli, osim sto izgleda dekorativno na stolu, (buduci je napravljena od raznobojnih sastojaka, sva se sareni i mirise - meni je izmedu ostalog uvijek vazno i da hrana bude raznobojna i da ima intenzivan fin miris) pospem jos malo kopra prije serviranja i eee ... to je nesto
TURSIJA
- 10 kg razlicitog povrca
- 8 l vode
- 2 l octa
- 2 konzervansa
- 1 vinobran
- 35 dag soli
- 25 dag secera
- biber u zrnu
Manual - kako ja to radim
Plasticno burence od 25 l i dvostruka kolicina onog sto je u receptu, prednost je da povrce mozete dodavati i naknadno - iako vrlo pazljivo da se tekucina u kojoj je povrce ne pokvari. Poznanica je imala iskustvo da joj se kod dodavanja povrca sve zamutilo i dobilo neki drukciji miris, pa je morala preprati kompletno povrce i napraviti novu tekucinu, ali nista se lose nije dogodilo i sve je bilo ukusno i dobro naposljetku.
Povrce koja ja koristim je sljedece: paprika svih boja - zuta, crvena, zelena, narancasta (to je nuzno jer kao sto rekoh vec hrana koju ja stavljam na stol mora uvijek biti sarena), luk, mrkva, zelene rajcice, mali krastavci, cvjetaca, malene glavice kupusa, netko voli i feferone - ja ih zaobidem ... Svi sastojci se dobro operu, mrkvu uzmite malenu da je ne morate guliti ili veliku pa je ogulite i nasjeckajte na stapice, luk na pola ovisno o velicini, zelene rajcice na pola. Ja nista ne sjeckam na sitno.
Volim ovu salatu jer se ne potrosi puno vremena za pravljenje, cijeli posao vam je gotov za tri sata i imate obilnu zimnicu. Nema pretjeranog usitnjavanja ni daveza - dok radite ono malo sjeckanja i pranja, uzavrite vodu, uklonite s vatre, umijesajte sve sastojke i zalijte povrce koje ste stavili u plasticno burence. Naravno, trebate dodati konzervas i vinobran. Poklopite. Provjeravajte svakih tjedan dana pet minuta i ako osjetite bilo sto osim carobnog mirisa koji vam necu opisivati jer je neopisiv, preperite sve i stavite novu vodu, konzervans, vinobran, sol, secer i ocat. Ocat koji ja koristim je mix jabucnog i obicnog.
NE DOZVOLITE ukucanima da vam pojedu pola burenceta do kraja studenog. To onda nije ZIMNICA. Ili napravite dva burenceta kao sto sam ja morala raditi. Pojedu mi pola do zime - a i za Bozic se podijelilo nesto malo i rodbini i prijateljima. Paprika vam ostane tvrda, hrskava i lomi se - I CIJELA STVAR IMA NISTA KALORIJA - nemojte izostaviti ono malo secera i konzervansa u ime zdravog nacina hranjenja - od to malo vam nista biti nece, toliko pojedete i inace iz drugih izvora.
UPOZORENJE: Malenu glavicu kupusa i cvjetacu koja ne smije biti jako rascvjetana OBAVEZNO presijecite na pola ili na cetiri dijela - ja sam jednom nasla debelog pjegavog puza goluzdravca kako blazeno spava medu listovima u kupusu. Ako bas zelite meso uz tursiju, servirajte odvojeno.
Cula sam za jos jednu huncutariju, ali sama nisam isprobala - da bi se ustedjelo na vremenu, mozete povrce oprati u cistoj vodi u stroju za pranje rublje na 40 stupnjeva   bez centrifuge - nakon sto ste prije toga protjerali jedno pranje na prazno sa cistom vodom da se isperu eventualni ostaci detergenta za rublje - tako radi jedna poznanica, tvrdi da je sve jos brze onda za napraviti ... eto.
Iz vlastitog iskustva - ne moze ne uspjeti, daleko je jeftinije od onog sto kupite u trgovini u istoj kolicini, ukusnije je, zdravije i znate sto jedete.
Ostajte mi u zdravlju
|
- 13:07 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
petak, 24.08.2007.
Kud se lunjalo i sta se radilo - part II
U ozujku ove godine sam slozila post Dobar provod+Update usamljenog zvjereta , gdje je bilo rijeci o posjeti ovom nadasve zanimljivom mjestu.
Ovaj post je na neki nacin nastavak prethodnog, svojevrstan kratak  report posjete ovaj put Tehnickom muzeju u Speyeru.
Vrijeme dogadanja : dok su Gazdini potomci bili u gostima - i time bi opis njihove posjete bio dovrsen  , a i vise necu vas sve daviti beznacajnim muzejima - ali sto mogu kad ih volim!
Jednog dana san mi je vidjeti Louvre, Metropolitan Museum i neke od Smithsonian muzeja - ahhhhhhhh sve se bojim ! Ali ako mi se to i omakne, bit cete prvi koji ce dobiti izvjesce 
Za sad prizemni ciljevi i kako je bilo - obilazak je naravno bio u sklopu akcije : Izvucimo djecu iz kuce milom, a ne silom da ne gledaju filmove sa dvd-a i ne grakcu po cijeli dan SIT LUCY, SIT DANE u svoje Nintendo igrackice ( kupili su softwarea u Mediamarktu za preko 100 eurica, pa sad imaju virtualnih pasa do mile volje da ih dresiraju i kote - jer mozete na jednoj nintendo kerefeki imati vise pasa ).
Dakle idemo redom - slike govore vise od rijeci, ja sam naravno uzivala u posjeti, a sigurna sam da su i oni - bili su umorni ali zadovoljni...
Tehnicki muzej Speyer
jedan od hotela nadomak Muzeja
izlosci razlicitih razdoblja - u pozadini originalni ostaci zrakoplova iz WWII tipa Messersmit
i jos ponesto iz ratnog razdoblja - ima podosta kojekakve krame i kopnenih vojnih vozila iz tog razdoblja i origigi uniformi, ponajvise rekla bih zrakoplovaca
vrijednost muzeja je i u tome da to nije samo dokumentiranje tehnickih dometa odredenih povijesnih razdoblja nego i pregled dijela drustvenog miljea u kojem su se izlosci nalazili
kako su pravili platno
kako su imali klince
o modi tih dana
i kako se sivalo
ovako su se brckali
"vesmasina"
i naravno "peglanje"
morate priznati da su i "pegla" i tangice malo drukcije izgledali prije stotinjak+ godina
manekenke se drukcije slikale
ljudi su znali kako biti dokoni
i bilo je dobrog vina
fotoaparat koji je nekad zauzimao pola sobe
cini se da su vrtuljci bili vrlo omiljena stvar, ima ih dosta, bogate su izrade i ocuvani su - ili restaurirani do te mjere da rade jos i danas i zvuk glazbe je cisto uredan
orgulje - velike
orgulje male - radi !!!!!!!!! zvuk jos uvijek dobar i bili smo u prigodi povremeno uzivati u probranoj klasicnoj glazbi razgledavajuci - samo ako neko upikne par eurica da se orgulje pokrenu
vatrogastvo
osobna vozila - Rockfelerov auto na struju/baterije - pise da radi i danas - sa svjezim baterijama negdje oko tri sata, ukljucivo s rasvjetom
trkalice
Bile su tu i lokomotive, ogromni diesel motori, avionski motori, javna prometala svake vrste, helikopteri i zrakoplovi, modeli i originali, makete i ...svasta cime vas ne zelim previse daviti  jer znam da nije puno onih koji bi se otkacili na sliku motora koji je nekad pogonio njemacki ratni brod, a velik je poput autobusa 
VODA
Ima tu kojekakvih brodova, iako ne znam po cemu je ovaj poseban, ali je origigi i lijepo opituran
unutrasnjost kapetanove kabine snimljena izvana kroz staklo prozorcica - moze se samo poviriti, ulaz nije dozvoljen
a dovukli su i podmornicu, samo je repina ljudi koji su cekali na ulazak ipak bila predugacka pa nam se nije dalo cekati
ima i mala podmornica jednosjed
dijelovi ronilacke opreme
i svijet kakvim su ga poznavali stari moreplovci
NEBO
mene su naravno najvise zanimali zrakoplovi
kaze Gazda da mu je ovaj bio najdrazi dok je radio u US AIRFORCE, volio bi ga covjek imati i za po kuci, mala a jako zgodna makina
a ako dignete pogled prema gore, vidjet cete
ili ako vam treba prometalo za voznjicu po drugim nebeskim tijelima
modni trendovi za one koji imaju radno mjesto iznad oblaka
SVIJET U MINIJATURI
mnostvo maketa posvema do u detalj minijaturno oblikovanih, ali vjernih izgledom originalima
Napominjem da je ovo samo dio od velikog mnostva slika koje sam napravila, ispunila dva giga memorije i krenula s iducom karticom - ali ponijela samo dva seta od po 4 baterije i sve ispraznila , ostala bez pogona  , pa sam na kraju opet kao ocajnik slikala Gazdinim mobitelom, stoga cete mozda zamijetiti razliku u kvaliteti fotki  , to mi se vise zasigurno nikad nece dogoditi.
Eto, ukoliko vas o ovom mjestu zanima nesto vise, detalje mozete naci na ovom mjestu
Ugodan vikenad svima 
|
- 09:44 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 20.08.2007.
Kamo pripadati ~ MI vec znamo sto treba misliti
Eh :)))
ne znam kako je to u vasoj kuci, ali ja osobno imam problem koji nije vidljiv slucajnom promatracu i koji me u zivotu jako znade kostati dodatnog vremena i jalovog objasnjavanja : nikako ne mogu odrediti kamo pripadam!
Ovo cijelo razmatranje naravno ne ukljucuje NACELA.
Stavovi su tu da se mijenjaju ako treba, nacela su ona koja su trajna. Ukoliko se primjerice promijene okolnosti, mora postojati prostor za promjenu misljenja o necem, rigidnost je smrtni grijeh za svakog tko drzi do mentalne higijene. Isto tako, moralna, casna i dosljedna osoba je IPAK drukcija kad ima 20,30 ili 40 godina - postoji nesto sto se zove prioriteti i zivotno iskustvo, i te stvari i te kako oblikuju nasa razmisljanja.
Zavidim ljudima koji su nepokolebljivo sigurni cega su dio, ma sto da se dogodi imaju cist i nedvosmislen stav o opciji koju zastupaju, nikad nista ne podvrgavaju ispitivanju, nemaju sumnji o onom u sto vjeruju i bez ostatka su odani svojoj zivotnoj filozofiji do te mjere da su spremni bez razmisljanja dati strelicu gore ma tko i ma sto je u pitanju - samo ako je dio njihovog copora/stada/grupe/stranke/vjeroispovijesti/nacije/whatever dodajte ... Neki o tome cak niti ne razmisljaju svjesno i odlucuju, nego im se pripadnost dogodi.
S druge strane, meni je oduvijek navada da sve preispitujem, u zivotu imam jako malo autoriteta i pojava koje me bez ostatka nadahnjuju, sklona sam gubiti vrijeme na proucavanje svake opcije i onda se opredjeljivati, cesto DOISTA gubim vrijeme na kojesta, cak sam ponekad sklona protivniku priznati dobre strane ako ih ima i navuci na sebe gnijev istomisljenika. Deklarativno ne priznajem optuzbe da izvlacim stvari iz konteksta - kontekst je i sam po sebi grupa cinjenica povezanih u cjelinu, tko jamci da se u obilju dobrih stvari ne moze potkrasti losa, i obrnuto - moramo li zato gutati cijeli koncept bez obzira na sve? Muku mucim kad shvatim da meni nedraga opcija ima 15% dobrih rjesenja o necemu i onda dobim po tamburi ako ih ponukana nekim unutrasnjim bespotrebnim i glupim porivom glasno spomenem u neprikladnom drustvu ili trenutku. Isto tako, ako oni programi koje ja osobno drzim pogodnima i sebi bliskima imaju ikakvih losih strana, dobim graktanje okoline ako ih slucajno iznesem na svjetlo dana.
I onda ti imaj svoj stav !!!
Poimanje socijalizacije u cijeloj vertikali razumijevanja je naviklo na omedene grupe koje imaju svoje leadere koji znaju sto je dobro za njih ( i za njih ), stavove i boje, nema izlijetanja, slobodni strijelci su i sami predmetom odstrela od strane organiziranih nacina misljenja - soleri nisu uvijek i svugdje dobrodosli i rado videni jer unose metez u jasan i odreden ustroj koji nazivamo drustveno uredenje. To je onda jako lose za primjereno odgojene sljedbenike svake vrste i kreatorima se samo pravi dodatni nepotreban posao. Izazivanje sumnje u osnovna nacela ideologija nikad nije bilo dobrodoslo. MI VEC ZNAMO STO TREBA MISLITI !
Ja pak od sveg obilja oko nas IZABIREM ono sto mi se svidi, s rizikom da me pravovjerni proglase svastarem bez stava. Pa i kad je o politici rijec.
A to mene ruku na srce ne muci previse. Nikad mi nije bio problem strsati, to sam odavno rijesila.
MORAMO li odabirati kamo spadamo, desno, lijevo ili naglavacke, je li neuputno ponekad baciti oko na alternativu bez da vas se proglasi neozbiljnim, SMIJEMO li razmatrati DIJELOVE koncepcija koje inace u cijelosti ne bismo prihvatili, je li takav nacin razmisljanja svastarenje ili otvorenost u shvacanju i dozivljavanju svijeta oko sebe? Sto se dogada kad zagazite u polje gdje niste dovoljno strucni da razaznate whole picture nego ste kadra spoznati samo dio i na temelju toga trebati formirati stav - i toga ste svjesni?
Kako se vi nosite s tim dilemama, ili ih uopce i nemate?
|
- 14:57 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
utorak, 14.08.2007.
Kud se lunjalo i sta se radilo - part I
Odose gosti u subotu. Gazda i ja smo ustali ko duhovi u dva sata ujutro, prvo smontirali sebe, a onda redom u razmacima od 15 minuta budili ukucane da se ne bi otimali svi u isto vrijeme za kupionicu i naposljetku kad su svi bili spremni – pinkle i pasa u auto. Do zracne luke Frankfurt Hahn je trebalo voziti sat i pol. To je nekad bila americka zracna baza, ali je prepustena civilnoj uporabi, nema blage veze sa Franfurtom koji je oko sat vremena voznje udaljen. Dosli smo tamo u pola pet ujutro i sve je vrvilo ljudima koji su se okolo motali obavljajuci svoje poslove, jeli i pili u 24/7 aerodromskim kaficima ili naprosto spavali na zemlji uza zidove – neki sklupcani na jaknama, neki u raskosi vreca za spavanje. Kupili smo klincima dorucak i mahali im na rastanku. Vratili se doma, na putu do kuce opustosili lokalnu pekaru koja je mirisala po svjezim kroasanama i plijen dovukli doma pa ga slistili uz vrucu kavu . Onda natrag u krevet i u nesvijesti do podneva. Nakon toga sam cijeli dan do veceri cistila, redila, rifljala po kuci sve ono sto nisam cijeli tjedan dnevno kako inace obicavam – i ovako je bilo dovoljno sto su me klinci cudno gledali jer svaki dan perem kadu, toalet i umivaonik – mislim da me drze cudnim, ali bezopasnim fanatikom zbog toga. Stroj za pranje rublja je vrtio i vrtio cijeli dan, pa smo naposljetku predvece sve to odnijeli u veseraj u Bazu da osusimo – nemamo susilicu.
Nedjelja je bio dan Gospodnji odreden za odmor, kasno smo ispuzali iz kreveta i lijepo ljencarili cijeli dan. Ponedjeljak peglanje do zadnje krpice jer ne trpim kad nisam na datumu i kad hrpe rublja reze na mene iz skafa s fotelje u prolazu, ne volim isto niti kad potmulo reze iz ormara ako ih sklonim da ih ne gledam.
Danas sam na datumu sa svim obvezama, stvari se vracaju u normalu.
A kako je bilo prosli tjedan? Pa eto, najmladem gostu je 14 godina, najstarijem 24, dolaze iz jednog jako drukcijeg svijeta. I imaju drukcije navike. Drukcije interese. I DRUKCIJI NAGLASAK !  Ali dobro je, komunicirali smo bez problema, jedino sto jos od srednje skole nisam cula da netko TRUCK zove LORRY – naime – kamion.
Svima sam im kupila japanke za po kuci jer je bila zega prije nego li su dosli, a sa sobom su donijeli kisu, na koncu je doslo do toga da sam najmladem mladom gospodinu kupila suskavac za kisu, a ovim starijima kisobrane jer je cmoljilo bez prestanka stalno osim prva dva dana kad smo uspjeli otici na izlet i u ZOO.
Vodali smo ih svukud - u razgledavanje, u kupnju, restorane, muzeje koji nisu bili dosadni, vukli po gradu i dozvoljavali da se u prolazu sopaju junk foodom i Colom – ta su djeca doslovce sva odrasla na tome i moje kuhanje im je bilo cista egzotika.
Limun u salati ili vrhnje uz punjenu papriku s gustim umakom od rajcice i daškom bosiljka povrh, ruzmarin na mesu, kopar u umaku ??? SUFNUDLE??? SNENOKLE??? LLOLL Voce svih vrsta po malko prije dorucka ??? Oni su kako kazu doma navikli na dostavu pizze, jeftini a jako fini Chinese take off, fish and chips (oni zovu chips ono sto mi zovemo pommes frittes), McSmetje i slicno, a u kuci se nikad nije bez Nutelle i slatkisa, toga mora biti pa smo i mi kupovali ovih dana. Kuhanjem podrazumijevaju kad kupis u trgovini kutiju zivih boja, stavis u mikrovalnu, zavrtis koliko pise na kutiji, skines celofan odozgo sa plasticne, kartonske ili stiropor posudice i to je to ...Voila !!! A ne znam, mozda bih i ja tako da imam troje djece + kcerin decko u zadnjih godinu dana u kuci, vjerovatno je tako lakse...
To su inace lijepo odgojena i pristojna djeca – mladi ljudi i bio je uzitak s njima provesti tjedan. Dobila sam od njih jedan ogroman prekrasan bidermajer buket u zuto narancastoj kombinaciji i lijepo je sto su se sjetili ( Gazda se kune da ih nije on navrkao ).
U ovom postu prilazem slikice iz Hochenheima. Tamo smo obisli pistu Formule 1, poznati Hochenheim Ring, a jos zanimljiviji je bio Muzej
Kako je pocelo ...
Pa onda jos malo zvjeradi novijeg datuma
Ima i karting autica
Kakva je ono vrst zastave zadnja desno? Kud to pripada, kako je ta zvijezda smjestena?
Maketa trkace staze
Prekrasni minijaturni , ali do u detalj napravljeni modeli automobila svih povjesnih razdoblja i vrsta
Stare mrcine - brija za prave decke
Dobar pogled odozgo
Pogled sa tribina na ulaz u Muzej
Pista
Inace je ovo poznata staza medunarodnih natjecanja, ali ja ne znam o tome dovoljno da bih vam mogla ista vise reci, navodno su trke koje se tu odrzavaju jako popularne ( cini mi se da je to Germany Grand Prix ili nesto tako – koga vise zanima tu je LINK.
To mi se cini vjerovatnim, jer kad sam vidjela kompletnu pratecu infrastrukturu - restorane, ogromno parkiraliste, toalete, trgovinice, kamp koji je vec sad popunjen iako se neka valjda velika trka odrzava 17-19.08.2007. i mnostvo ljudi je doslo ranije kako bi uhvatili mjesto. Karte se mogu dobiti doduse i sad po nesto visoj cijeni od 90-120 € za one koji ih nisu na vrijeme u pretprodaji nabavili po 50-70 ovisi o mjestu na tribinama. Mi smo bili vec ranije pozvani na kampiranje i provod na toj trci vec prije mjesec i pol dana, pa smo ljubazno otklonili .
Sam Muzej je zanimljiv, na panoima se moze iscitati prica o auto – moto trkama i razvoju opreme i trkacim stazama od samih pocetaka do danasnjih dana. Meni je postav bio zanimljiv stoga sto je bilo moguce vidjeti prastare motocikle ( 1920 godina ) i zamisliti se kakav je to bio inzinjerski uradak za ono vrijeme – ja sam ipak odrasla s bikerima u susjedstvu pa su mi neke stvari jako poznate. Na pistu smo samo usli razgledati, uokolo je bilo vec mnostvo ljudi i motalo se bez cilja po tribinama bas kao i mi.
Inace, mogu slobodno reci da je od ove posjete jako dobro profitiralo nase pasce... Kao prvo, moji gosti su jeli ( osim Decka GaZdine Kceri ) kao malo gladniji vrapci nakon dugog radnog dana, pa je po restoranima uvijek ostajao komadic mesine i za nju koji se donosio u salveti. Maggie voli leftovers od patke iz kineskog restorana, ostatke od stejka iz americkog Dinera, a nije se potuzila niti na komade neke njemacke kobasice koju su nam servirali u nekom folk okupljalistu kao MUST BE probati kad dobijete goste u Njemackoj – ime joj nisam zapamtila.
Stavila sam zdjelicu s pistacciom i salvetama na stol, i svako malo kako smo prolazili i strpkali ona je dobivala barem po komadic od svakog – nisam nikad doduse spomenula da mi je pasina luda za pistacciom – cmolji cim vidi poznatu zdjelicu i nanusi miris ...I onda udri brigu na veselje 
Za sad toliko, necemo valjda opet praviti dugacke postove 
|
- 18:17 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
utorak, 07.08.2007.
Opsada
Puna kuca gostiju :)
Cika, vriska, guzva i galama - dosli Gazdini potomci iz Engleske :) + Gazdine kceri decko.
Super nam je, dobro se druzimo, i kako se cini i nisam tako losa maceha , samo ih gostim i ugadam im .
Klopa je njima nepoznata i za sad mljackaju i uzivaju u nasim domacim specijalitetima.
Hrvatska kuhinja spravljena od americkih sastojaka na njemackom tlu za mlade Engleze.
Konsultacije izmedu Gazde i mene jos traju - vucarati ih po muzejima ili ne.
Ja kazem - DA ! Treba iskoristiti to sto su pristojni i ne prigovaraju
Bit ce vise kasnije.
|
- 09:04 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
