Eh :)))
ne znam kako je to u vasoj kuci, ali ja osobno imam problem koji nije vidljiv slucajnom promatracu i koji me u zivotu jako znade kostati dodatnog vremena i jalovog objasnjavanja : nikako ne mogu odrediti kamo pripadam!
Ovo cijelo razmatranje naravno ne ukljucuje NACELA.
Stavovi su tu da se mijenjaju ako treba, nacela su ona koja su trajna. Ukoliko se primjerice promijene okolnosti, mora postojati prostor za promjenu misljenja o necem, rigidnost je smrtni grijeh za svakog tko drzi do mentalne higijene. Isto tako, moralna, casna i dosljedna osoba je IPAK drukcija kad ima 20,30 ili 40 godina - postoji nesto sto se zove prioriteti i zivotno iskustvo, i te stvari i te kako oblikuju nasa razmisljanja.
Zavidim ljudima koji su nepokolebljivo sigurni cega su dio, ma sto da se dogodi imaju cist i nedvosmislen stav o opciji koju zastupaju, nikad nista ne podvrgavaju ispitivanju, nemaju sumnji o onom u sto vjeruju i bez ostatka su odani svojoj zivotnoj filozofiji do te mjere da su spremni bez razmisljanja dati strelicu gore ma tko i ma sto je u pitanju - samo ako je dio njihovog copora/stada/grupe/stranke/vjeroispovijesti/nacije/whatever dodajte ... Neki o tome cak niti ne razmisljaju svjesno i odlucuju, nego im se pripadnost dogodi.
S druge strane, meni je oduvijek navada da sve preispitujem, u zivotu imam jako malo autoriteta i pojava koje me bez ostatka nadahnjuju, sklona sam gubiti vrijeme na proucavanje svake opcije i onda se opredjeljivati, cesto DOISTA gubim vrijeme na kojesta, cak sam ponekad sklona protivniku priznati dobre strane ako ih ima i navuci na sebe gnijev istomisljenika. Deklarativno ne priznajem optuzbe da izvlacim stvari iz konteksta - kontekst je i sam po sebi grupa cinjenica povezanih u cjelinu, tko jamci da se u obilju dobrih stvari ne moze potkrasti losa, i obrnuto - moramo li zato gutati cijeli koncept bez obzira na sve? Muku mucim kad shvatim da meni nedraga opcija ima 15% dobrih rjesenja o necemu i onda dobim po tamburi ako ih ponukana nekim unutrasnjim bespotrebnim i glupim porivom glasno spomenem u neprikladnom drustvu ili trenutku. Isto tako, ako oni programi koje ja osobno drzim pogodnima i sebi bliskima imaju ikakvih losih strana, dobim graktanje okoline ako ih slucajno iznesem na svjetlo dana.
I onda ti imaj svoj stav !!!
Poimanje socijalizacije u cijeloj vertikali razumijevanja je naviklo na omedene grupe koje imaju svoje leadere koji znaju sto je dobro za njih ( i za njih ), stavove i boje, nema izlijetanja, slobodni strijelci su i sami predmetom odstrela od strane organiziranih nacina misljenja - soleri nisu uvijek i svugdje dobrodosli i rado videni jer unose metez u jasan i odreden ustroj koji nazivamo drustveno uredenje. To je onda jako lose za primjereno odgojene sljedbenike svake vrste i kreatorima se samo pravi dodatni nepotreban posao. Izazivanje sumnje u osnovna nacela ideologija nikad nije bilo dobrodoslo. MI VEC ZNAMO STO TREBA MISLITI !
Ja pak od sveg obilja oko nas IZABIREM ono sto mi se svidi, s rizikom da me pravovjerni proglase svastarem bez stava. Pa i kad je o politici rijec.
A to mene ruku na srce ne muci previse. Nikad mi nije bio problem strsati, to sam odavno rijesila.
MORAMO li odabirati kamo spadamo, desno, lijevo ili naglavacke, je li neuputno ponekad baciti oko na alternativu bez da vas se proglasi neozbiljnim, SMIJEMO li razmatrati DIJELOVE koncepcija koje inace u cijelosti ne bismo prihvatili, je li takav nacin razmisljanja svastarenje ili otvorenost u shvacanju i dozivljavanju svijeta oko sebe? Sto se dogada kad zagazite u polje gdje niste dovoljno strucni da razaznate whole picture nego ste kadra spoznati samo dio i na temelju toga trebati formirati stav - i toga ste svjesni?
Kako se vi nosite s tim dilemama, ili ih uopce i nemate?
Post je objavljen 20.08.2007. u 14:57 sati.