|
|
petak, 15.06.2007.
- 07:46 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
petak, 08.06.2007.
Politicko bice - ili pisanje u slobodnoj formi
Nisam nikad - unatoc svom poganom jeziku - bila politicko bice, bar mislim. U politiku se nisam mijesala, svoj politicki stav drzim samo za kucnu upotrebu, volim o sebi misliti kao o nekom tko nije podlozan hirovima prirode ponasanja ljudi u velikim skupinama i izmjenama godisnjih doba i stranaka na vlasti.
Takoder nikad nisam pala u napast da se negdje politicki angaziram, iako je poziva bilo i napretek. U oba rezima. Razlog? Ja sam izmedu ostalog i drustveno bice, a kad sam vidjela neke od onih koji se u tim drustvima okupljaju, to je za mene bio jasan i nedvosmislen signal da ja tamo ne pripadam - kao vjerodostojnu i realnu ispriku uvijek sam znala reci da sam kratka s vremenom, sto je bila istina, ali ne ona temeljna istina. Imam gadnu "falingu" u zivotu i to me prijecilo da se u mnogocemu po uzoru na druge lagano uzverem, sasvim lagodno na zaslugama tude odgovornosti - uvijek imam nagon slusati ono sto netko prica i to onda usporediti s onim sto radi, a potom pitati glupa pitanja. Stvari koje su svima jasne i nitko ih ne pita. Stvari koje spadaju u kategoriju - ne cackaj mecku. Neduzno rasirim oci i u najgorem trenutku kad je svima sve jasno pitam zasto je nesto tako kako jest - niti malo provokativno, ja sam zapravo samo zeljna da me se prosvijetli. I to onda nije dobro za mene jer neki ljudi ne vole kad ih se pita glupa pitanja na koja moraju dati nedvosmislen odgovor. A na zalost odgovor ne moze biti poezija gdje moze biti ili ne biti - ili domoljubni govori koji klistiraju mozak i uvijek dobro dodu kad zelite izmigoljiti. Ako je rijec o ekonomiji ili novcu koji uvijek negdje nedostaje - odgovor su brojevi - cista matematika. I sad znamo zasto sve te godine zapravo imamo problema - matematika je teska znanost.
I sasvim je na mjestu tvrdnja da ako si na vrhu brda vidis vise i bolje, i whole picture. Ali ako si u podnozju - bolje vidis sitne detalje. Uopce ne zarezujem komentare tipa - tko sam ja da procjenim rad primjerice jednog ministra, kao i ona vjecna - u politiku se valjda svatko razumije pa si umislja da je mjerodavan nesto reci. I to stoji - ja zbilja nisam toliko pametna i upoznata s relevantnim cinjenicama i toliko potrebnim backgroundom dogadanja da mogu prosuditi je li netko na takvom nivou radi pravo ili krivo. Ono sto ja MOGU - a to bez dvojbe jest istina - procijeniti posljedice onog sto gospoda na vrhu rade, ja samo vidim dokle je to dovelo i kako se manifestira.
I zato - nije politika za mene. Ne volim sindrom naknadne pameti, kad svi znaju POTOM kako je trebalo nesto napraviti i postupiti. I kad propovijedaju onima koji su se usudili postupiti, a sami sa strane cekaju ishod pa da se priklone jacem.
Ne jednom mi je i u poslovnom okruzenju bilo zamjereno da sam neambiciozna. Cini se da jesam - veranje po drustvenim lijanama, a pogurana mocnim rukama politike koje upiru u guzu mi nije od nikad bilo od presudne vaznosti. Pusti me da radim, ne zanima me odradivanje politicke promocije za nekog samo zato sto znam brzo pricati. A onda se upitam jesam li zbilja bezveznjakovic koji ne zna prepoznati vaznost poretka stvari u danasnjem svijetu gdje nam pamet u Saboru propisuju oni koji su je na papiru kupili od korumpiranih pametnih ljudi, gdje nam moral propisuju oni koji su se govornica docepali na nemoralan nacin, gdje nam pravila u zivotu propisuju oni koji su sva pravila pristojnosti povrijedili da bi bili u mogucnosti propisivati ih drugima. Iskreno zalim sve pristojne radisne ljude koji se bave politikom. Da - nisam nikad u politiku ulazila jer sam posvemasnja kukavica - jeza me hvatala od gledanja ljudi koji vicu na skupovima jer su im prokuhali geni u venama, muka me hvatala od gledanja ljudi koje sam poznavala godinama i koje je vlast promijenila, na zalost ne na bolje, nelagodno mi je bilo od komentara koje u dnevniku uvecer u 19.30 vrijedaju svaciju inteligenciju i od manipulacija onim jadnim stadom koje ne zna za bolje nego pokorno hodati iza... Je - na kraju zakljucim da sam sinja kukavica - ne zelim biti dijelom tog establishmenta - s druge strane probudi se ona moja druga nemilosrdno logicna strana koja mi kaze - OVCO, AKO ZELIS PROMIJENITI STVARI ONDA MORAS BITI DIO SISTEMA I MIJENJATI GA IZNUTRA !!! ZNACI - POTEGNI MALO I SUDJELUJ - pa ce stvari jednog dana biti drugacije. Nadi jos nekoliko takvih koji ce naci jos nekoliko takvih i poceti mijenjati stvari - najlakse je stajati sa strane i zgrazati se nad svime sto se dogada... I sve to stoji, samo muci me pojam entropije i zasto se nekako uvijek dogodi da oni koji se bune protiv establishmenta, kad uspiju i dobiju malo vlasti postanu tako slicni tom istom protiv cega su se bunili? Uz sve duzno postovanje cinjenici da za promjene treba vremena i stvaranje cijelog niza pretpostavki...
Uskoro ce izbori - prica poznata - desni ravno s nedjeljne mise noge saplicu jureci na biralista, lijevi kojih je manje isto iduc s nedjeljne mise se putem pravdaju kako nisu vise tako crveni majkemi i hrvatskiji su nego sto zamisliti mozete, nazovi intelektualci dezurni katastroficari i prezrivaci svega sto je manje od skandinavskog modela se gnusaju od same pomisli da sudjeluju u toj paradi kica, GONG bespomocno mase nekorisnim papirima. Ali predstava ide, ipak smo mi jedna razvijena demokracija... Muci me nemoc malog covjeka i njegova vjecna sudbina da je on taj koji placa ceh i cijenu necijih gresaka i necijeg nepostenja. Sad vam je jasno otkud dopire moja frustracija politikom? Ne, po svemu sudec, ja definitivno nisam politicko bitje. I jos imam dobru srecu da ne zivim u srednjem vijeku i mracnim nedemokratskim vremenima, tamo bi mi prvo jezicinu stavili na panj, a ako to ne bi pomoglo, onda bi me lagano napalili za primjer ostalim divljim primjercima vrste koji pitaju glupa pitanja...
|
- 09:30 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
utorak, 05.06.2007.
I moja verzija - veze i sve sto uz njih ide - za one koji su pitali...
Prvo sam imala dvoumljenja - ovako javno pricati o svom privatnijem dijelu private zivota ili ne. A onda opet, moje shvacanje virtualne socijalizacije i druzenja s ljudima podrazumijeva medusobno upoznavanje kao nesto sasvim prirodno i nesto sto se dogada samo po sebi - ako nista, a onda barem onaj dio koji i inace o nama okolina zna u "realnom" zivotu. Dakle - ide moja verzija za one koji su pitali.  .
Meni je ovo kao sto je razvidno - drugi brak. U jednom prethodnom zivotu sam izgubila dosta godina nadajuci se da ce se druga strana promijeniti i uvidjeti neke stvari. U meduvremenu, mijenjala sam se i ja - ako cu biti postena, rekla bih u nekim stvarima ne na bolje, tesko je biti objektivan prema sebi u losim vremenima - da biste opstali, na grubu stvarnost reagirate tako da postanete zrtva ili "Bitch". Rekla bih da je ovo drugo imperativ prezivljavanja.
Bila je to veza koja je trajala od moje sesnaeste godine, zavrsila brakom, jedna predivna stvar koja se dogodila je moja kcera i nakon cetiri godine hodanja i osam godina braka sve se okoncalo. Razvodom. Posljedica je da smo moj ex i ja sad u boljim odnosima nego dok smo bili u braku. Tijekom razvoda mi covjek nije pravio nikakve probleme jer je bio dovoljno svjestan da sam prema njemu u zbilja vaznim zivotnim stvarima bila fer i pomogla mu, unatoc svim problemima. Problemi su bili - alkohol, kockanje i manje-vise permanentna nezaposlenost - gubio je posao za poslom, iako da bih ostala dosljedna istini moram naglasiti da nije bas uvijek bio kriv za to. U tim nekim losim vremenima sam zivjela od navika i govorila da su svi isti i da uvijek mora postojati neki problem i da nista nije idealno i zivotu. Onda je prevrsilo svaku mjeru, alkohol je cinio svoje sa svim ruznim posljedicama, kockanje je dovelo do jezivih financijskih problema, prijetila sam razvodom dvije godine i naposljetku odlucila. Kao sto rekoh - ja nisam tip zrtve. On je cak i nakon razvoda dugo jos bio u kuci jer nije radio, a nisam ga mogla bas baciti na ulicu, mnogi ljudi godinama nisu niti znali da smo razvedeni. I bila nakon toga dugi niz godina sama jer mi je bilo mucno i od same pomisli na nekog novog tko "je isti kao i svi oni". Onda se pokazalo da postoji netko tko nije isti i tko je bolji i tko te moze tretirati drukcije od prethodnika i tko ti ne pravi probleme i drame od zivota, tko te postuje i dozivljava onakvu kakva jesi i ne trazi da se mijenjas. I koga ti postujes-sto je u mom slucaju prilicno tesko zasluziti, nema bas puno autoriteta u mom zivotu.
A ja sam netko tko je uvijek sumnjicav - moram citirati svoju omiljenu rečenicu iz doba dok sam samovala ( kad je o muškarcima riječ ) - ispricavam se na izrazu - SVE BI TO SAMO J***LO ! Nisam bas imala nesto puno dobrog reci o muskarcima tad - iako znam da se ne smije generalizirati-ali bila sam potpuno podivljala, puna cinizma i bijesa. Jedan susjedin sugovornik sa ICQ kojeg sam i ja povrsno na "dobar dan" znala nas je zvao DVIJE GUJE SKEPTIČARKE i nije bio daleko. Moram napomenuti da je i ona bila u istom statusu kao i ja, s gotovo identicnom bracnom pricom.
Moj osobni život tad nije postojao – postojalo je radenje po cijele dane i postojao je uveče zanimljiv online chat sa ljudima preko cijelog svijeta – gotovo nikad nisam pričala s Hrvatima – na žalost, većina njih je razgovor običavala skrenuti u poznatom, meni neželjenom pravcu. Stupidna pitanja – jesam li udana i nek pošaljem sliku --- ajme ! Znala sam odgovarati da ne mogu poslati sliku. Onda su me išli upućivati na tehničku stranu stvari, a nakon mog odgovora da znam KAKO poslati sliku, ali NE MOGU jer sam ružna i debela  i ako vide sliku više neće htjeti pričati sa mnom... pa su me tješili da fizički izgled nije bitan bla bla bla i da je potrebno biti dobar čovjek i imati dušu  ... i polako je konverzacija zamirala  . Ja doduše nikad nisam prva zvala nikog u chat ili IMS, uvijek su zvali mene. A onda sam prekinula s chatanjem na hrvatskom jer se pojavila osoba sa istim nickom kao i moj koja mi je napravila niz problema na domacim međuchatovskim odnosima jer su nas ljudi poistovjećivali.
I tako sam ja bila dobrodrzeća ženska-raspuštenica u srednjim godinama, obrazovana, kulturna i načitana, s dobrim poslom i dobrim primanjima, vlastitom kućom u centru grada, predivnom pametnom lijepom kćerom, brojnom obitelji kod koje uvijek možeš naletjeti na kavicu i popričati, dobiti podrsku svake vrste, prijateljima s posla, jaka, financijski neovisna i samostalna, kojoj je dobro išlo u životu. DO JAJA ! A meni muka – bilo mi je dana kad sam mislila – eto, i moje pseto ima nekog da je pogladi po glavi i zagrli, i da zna da je to od srca i iskreno - ja nikog ...
Neke udane žene su mi tad rekle da bi se rado mijenjale za moj život. Zanimljivo stajalište. Ja sam doduše tad bila najglasnija kuja u dvorištu koja je lajala da se nikad više neće udavati. Sad su dvije od tih žena rastavljene (u oba slučaja te žene izgledaju izuzetno dobro, nisu zapuštene i glupe - ali su muževi našli mlađe cure i viđala sam ih gdje se vodaju ruku za ruku kao balavci s njima) – u oba slučaja to su uspješne žene (s karijerom direktorice i managerice) koje su također na svu sreću financijski neovisne pa su mogle povući djecu i kupiti stanove – naravno isto na kredite, ali ... Kad sam razgovarala s obje prošlog ljeta, kažu otprilike obje nešto u stilu – " Blago tebi !!! Frenk je tako divan i dobrica, mora da si sretna u braku s njim...Da je meni naći nekog takvog, ali NEEEMAA !!! Umorna sam od traženja, a tako bih se željela smiriti kraj neke prave osobe..."
Ironija je bila da sam ja naposljetku ipak upoznala čovjeka svog života online - Gazda me je pozvao preko ICQ i bio inteligentan, duhovit i strpljiv. U sve dužim razgovorima kad smo počeli napokon nakon dužeg vremena raspravljati i o bračnom statusu, teško je bilo njemu objasniti ZAŠTO sam ja bila sama i to tako dugo. On nije tad razumijevao moju grubost kad ja velim da NE ŽELIM TUĐE OTPATKE – ružno i arogantno rečeno, ali u većini situacija u Hrvatskoj ljudi se razvode zbog teških poremećaja u obiteljskim odnosima, a ne zbog neslaganja naravi kao na zapadu. Kad bih i upoznala nekog razvedenog, moje prvo pitanje na pameti je bilo ZAŠTO JE RAZVEDEN? Tu se žene mahom ne razvode zbog obijesti i neslaganja stavova, nego zbog cuganja, kocke i nasilja, a neće se razvesti dok stvarno ne prigusti jer većinom ne mogu same financijski opstati. Ispalo je da u mojim godinama NE MOŽEŠ naći primjerenu osobu, jer što vrijedi to je oženjeno. Što je slobodno, ja se pitam ZAŠTO je slobodno. Naravno – ČAST IZUZECIMA. A ja isto ne bih makar šta ! I onda je moja teorija bila – BOLJE BITI SAMA, NEGO LI S POGREŠNOM OSOBOM. Kao što sam već rekla jednom zgodom – romantična nisam, cijepljena sam od toga, moj ex suprug mi je smjestio imunizaciju za cijeli život, a ja nisam od onih koji vole ponavljati greške. Ali to je jako daleko od toga da ne vjerujem da prava osoba za svakog negdje postoji. Kad je Gazda predložio da se nađemo na kavici i napokon nakon prekonekoliko obavezama opterećenih nenalaženja vremena ja pristala, i to se nastavilo vikendima, dobio je od mene odgovor da on uopće nije moj tip. Na to mi je odgovorio - "Mozda ti i ne znas sto je ZAPRAVO tvoj tip, ja cu tebe uvjeriti da sam to upravo JA." To se meni tad ucinilo kao krajnje dobar, drzak i duhovit odgovor, jer tipove bih obicno rastjerala s tom recenicom dok si rek'o keks ! Ovaj se nije dao nicim rastjerati ! Ja mu nisam vjerovala – to je prava istina – ne njemu kao njemu osobno – ali što se tiče mene, njega je donio živio slučaj preko pola svijeta, Amer koji je ovamo došao poslom – baš taj mene treba !!! I uz to rastavljen, inteligentan, duhovit, načitan i ima dobre higijenske navike – MA BAŠ! I on je mogao imati dvije supruge, osam djece i pet kokica sa strane, sve najbolje što možete dobiti za svoj novac na ovim balkanskim prostorima – ja to ne mogu provjeriti ! Mogao mi je pričati što je htio ! I zato je dugo bio kod mene na ledu zapravo. Ni kriv, ni dužan. A prvi dan kad je došao i našli se na kavici pokazao mi je sve svoje papire i putovnicu da me uvjeri u svoje časne namjere LLLOLLL a kasnije kad smo kao počeli „hodati“, donio je i papire kojima potvrđuje da plaća redovito alimentaciju za klince + slanje dodatne love blagdanima i rođendanima...I tako smo se poceli vodati, nakon godinu dana me je upitao bi li se ja udala za njega, sto je mene natjeralo u pomalo nervozan smijeh. Nakon toga smo se jos vodali tri godine, njegovi dolasci u Osijek svakog petka i odlasci nedjeljama uvece natrag u Tuzlu gdje je radio. I onda je on dobio papire o prekomandi u Njemacku - sto je znacilo preseljenje i moju konacnu odluku.
A ovo su bile prve tad napravljene slike koje smo si poslali online nakon nekog vremena i prvo upoznavanje:
Kako je zaradio nadimak GAZDA? Hmmm – od kad sam se prvi put udala, moj stari je uvijek običavao pitati kad smo pričali telefonom – Šta ti radi Gazda? Jer moj ex suprug uglavnom nije radio. Ja sam mrzila takve ironične upite mog starog i jednom kad me je naletio s tim pitanjem a ja bila PMS pomanitala, iako ni u ludilu tako ne pricam s njim, dobio je nazad – U OVOJ KUĆI NEMA NIKAKVOG GAZDE! MENI GAZDA NITKO BIT NE MOŽE ! I SKINI MI SE VIŠE S VRATA S TAKVIM KOMENTARIMA ! Ali ako trebaš mog muža eno ga gleda tv pa ću ti ga zvati ! Tako je moj stari prestao rabiti mrski termin. Elem, kad sam se ponovno udala, i on zvao jednom telefonom - PONOVNO nakon deset godina isto – Šta ti radi Gazda? Mene uhvatio smijeh – NEMA TU NIKAKVOG GAZDE, ALI AKO PITAŠ ZA MOG MUŽA, ENO GA GLEDA TV... Od onda sam počela ironično nazivati mog gospona supruga GAZDA. On je za vrijeme rada u Bosni naučio što TOČNO znači termin i kaže mi kako on nikad ne može bit nikakav Gazda, kako smo oboje jednaki i zašto ga ja tako zovem - svjestan je lagane ironije u mom tonu, ali se ne ljuti. On mene jako dobro poznaje i za ove sve godine je dobro premjerio moj background i ljude oko mene, moju obitelj i moj posao. I pokazao mi svoj background, obitelj, bivšu ženu (btw kao sto sam vec pisala čist pristojna cura), prijatelje i posao. Ne znam kako će biti sutra, ali za sve ovo vrijeme je isto, ako ne i bolje nego u početku. Ja sad ZNAM da je ipak moguće naći pravu osobu, i čini se da ima negdje na svijetu ljudi koji se ne boje jakog sudruga u vezi i ne osjećaju se ugroženima.
Stalna i cista dvosmjerna komunikacija je kljuc-od samog pocetka sam rekla gosponu - kod mene nema igara, sto vidis, to sam ja, prematora sam i svasta sam preturila preko glave da bih se dala oblikovati, nemam nista protiv razumnog kompromisa, isto tako nastojim zivjeti po pravilu - ne cini drugom ono sto ti ne bi volio da cine tebi i uvijek se pokusam postaviti u polozaj druge strane. Nacelo reciprociteta u svemu - i apsolutno bez mutnih mjesta, od proslosti do sadasnjosti. Ja sam inace tip koji nema zivaca nesto tajiti i onda stepiti - kazem kako je pa sta Bog da, ako je nesto lose bolje se suociti s tim prije nego li kasnije. Mislim da smo oboje naucili puno iz prethodnih veza i pogresaka i zato sad jako pazimo, njegujemo i cijenimo kvalitetu veze. Preduvjet svemu - samopostovanje, postovanje partnera, fair play i dobra volja. Ako toga nema, nema se na cemu dalje graditi. Naravno, tu pripada i nesto sto zovemo ljubavlju, u svim njenim aspektima, ali srz svega je zapravo da smo mi prije svega dobri prijatelji kojima je dobro zajedno, koji se smiju istim stvarima, koji imaju veliko preklapanje interesa, a jos uvijek mjesta za iznenadenja koja vas ne plase  , koji se BRINU jedno o drugom na svaki moguci nacin.
Nikad nisam zapravo puno razmisljala o tome sto zapravo znaci dobra veza, moram reci da sam uvijek u stanju "borbene pripravnosti" s ljudima, ali bit ce me je Gazda pripitomio - i naposljetku sam zavrsila u opravi od zute santung svile i rekla DA dok je vani prstao prvi snijeg te pretprosle zime...
I promijenila cijeli svoj zivot s punim pouzdanjem da je on pravi covjek za mene... I BOLJE mu je da bude !!!
I da - od danas Gazda na novoj adresi Woofie.
Za sad je unio svoje tekstove kojima je gostovao na mom blogu, ali kasnije ce biti jos ponesto ... dajte ga malko ohrabrite i ponekad zavirite 
|
- 05:57 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
petak, 01.06.2007.
Sto je navaliooooo...
Prvo je bilo zgodno, dovela covjeka kao gosta na blog. Onda mi je rekao - imam zgodnu idejicu za jos jedan post - pa je napisao Jackalope tekst. Nakon toga mu se ZBILJA omililo pisati na mom blogu i to sam shvatila kad mi je rekao prije par dana - "Znas, imam nesto teksta za ovaj mjesec napisano...daj vidi je li to u redu " i tu sam ja shvatila da on kani svaki mjesec jednom gostovati na mom blogu. Nikad nije razmisljao o otvaranju svog vlastitog bloga - kaze da NEMA o cemu bas pisati, i to ljude ne bi zanimalo. Ovako mu pase svako malo meni doc u goste. Naravno - rijec je o Gazdinom sudjelovanju na mom blogu.
Sto da radim - ispada da ce neki od mojih postova biti u maniru - ucimo engleski. Cini se da pisati povremeno pokoji post vama svi dragi ljudi koji tu imate zivaca dolaziti - njemu zbilja znaci - tekst kao i obicno ide bez mojih intervencija, iako me tipkovnica golica da prepravim, izbacim, ubacim, pojasnim - al sam obecala da necu ... Uz tekst je sam odabrao i sliku - ne bih se ni tu mijesala u izbor jer je ovo ipak njegov post, valjda je zelio pokazati kako kod nas u obitelji izgleda razmjena misljenja . Ovaj put mozete imati uvida kako Gazda razmislja o vezama - imajte na umu da nije frisko zatetrijebljen, skupa smo vec dugo .
Dobra Dan
It is I "Gazda" again. Tyche and I were talking about what I would write for the next guest article - I decided to talk about relationships. I am in no way considered an expert; I just wanted to share my thoughts. But before I begin I wanted to tell you that the quilt covers are turned inside out when they are ironed and put away until they are ready for use. I thank all of you for your input.
First let me say that Tyche is allowed to have any opinion she wants as long as it agrees with mine!! Just kiddiiiiiiiiiiiiiiing.!!! But more to the point I believe it is very important to have similar interests and to be able to communicate, and communicate well. This is key to every relationship. I am not saying you must convey your every thought to each other - just communicate... how you feel, what you like and dislike, even a good joke can go a long way. To sometimes look at things from your partner’s point of view. Sometimes we just talk for hours and hours about everything from politics to the science, from life issues to what color and design a car should be. And at the same time we can enjoy in each others silence just to know that the other is close by.
About serious things in life : we have something we say to each other every time we see a small child crying in a store or giving their parents a bad time. "PUPPIES" is the word we both agree and that the only little ones we want - are puppies. I have 3 children from a previous marriage and Tyche has one child. We decided by mutual agreement that we have enough and that having more is a closed chapter in our life.
Sharing and caring with each other is very important too. Sharing the events of the day or a dream that we might have had the night before.
Being able to change or compromise a little for the other. Everyone has their moments and sometimes being able to look past those moments that bother you is important. It can be little things that set off bigger arguments most little things can be easily fixed . Something as simple as leaving the cap off the tooth paste is easily fixed just buy his and hers tooth paste.
I believe change in a person should not be forced; change should be wanted by the other. I believe we both have changed allot.
I also believe that having the same goals is important and can be a challenge. After all you have a partner for life - you both should want the same things that life has to offer.
Teaching and learning, seems we learn from each other every day and yes, sometimes we learn something about each other that we didn't know before. Just this morning I was looking at boats on the internet, it came out that Tyche had no idea that I liked them. Having the ability to learn from your own mistakes and your partners understanding can help you allot.
Being honest to your partner is very important, but being honest to yourself is just as well important. Don't sell yourself short, the rewards are endless.
Mutual respect and commitment can carry so much weight in a relationship. Being there for each other through the best and the worst of times.
Well I believe I have said enough I can hear Tyche calling it's time to change the bed again, it's good thing you cant hear me saying "Yes Dear" "Yes Dear" “I'll be right there Dear”. 
As I said change and compromise is important and for some reason we are changing the bed a day early.
Be good to each other. Live well. Love well.
Have a great summer.
Hope to talk to you soon.
See you,
Gazda
P.S. I was just joking about changing the sheets.
Ja tu nemam sto dodati...osim da mi je u utorak dolazeci s posla donio cvijet . Maznuo ga je s grma kod susjeda usred bijela dana. Cvijet je donio nicim izazvan, iz cista mira, nista nismo slavili i nista nije skrivio.
ostajte u dobru
|
- 17:46 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
