Marketing
Politicko bice - ili pisanje u slobodnoj formi
Nisam nikad - unatoc svom poganom jeziku - bila politicko bice, bar mislim. U politiku se nisam mijesala, svoj politicki stav drzim samo za kucnu upotrebu, volim o sebi misliti kao o nekom tko nije podlozan hirovima prirode ponasanja ljudi u velikim skupinama i izmjenama godisnjih doba i stranaka na vlasti.
Takoder nikad nisam pala u napast da se negdje politicki angaziram, iako je poziva bilo i napretek. U oba rezima. Razlog? Ja sam izmedu ostalog i drustveno bice, a kad sam vidjela neke od onih koji se u tim drustvima okupljaju, to je za mene bio jasan i nedvosmislen signal da ja tamo ne pripadam - kao vjerodostojnu i realnu ispriku uvijek sam znala reci da sam kratka s vremenom, sto je bila istina, ali ne ona temeljna istina. Imam gadnu "falingu" u zivotu i to me prijecilo da se u mnogocemu po uzoru na druge lagano uzverem, sasvim lagodno na zaslugama tude odgovornosti - uvijek imam nagon slusati ono sto netko prica i to onda usporediti s onim sto radi, a potom pitati glupa pitanja. Stvari koje su svima jasne i nitko ih ne pita. Stvari koje spadaju u kategoriju - ne cackaj mecku. Neduzno rasirim oci i u najgorem trenutku kad je svima sve jasno pitam zasto je nesto tako kako jest - niti malo provokativno, ja sam zapravo samo zeljna da me se prosvijetli. I to onda nije dobro za mene jer neki ljudi ne vole kad ih se pita glupa pitanja na koja moraju dati nedvosmislen odgovor. A na zalost odgovor ne moze biti poezija gdje moze biti ili ne biti - ili domoljubni govori koji klistiraju mozak i uvijek dobro dodu kad zelite izmigoljiti. Ako je rijec o ekonomiji ili novcu koji uvijek negdje nedostaje - odgovor su brojevi - cista matematika. I sad znamo zasto sve te godine zapravo imamo problema - matematika je teska znanost.
I sasvim je na mjestu tvrdnja da ako si na vrhu brda vidis vise i bolje, i whole picture. Ali ako si u podnozju - bolje vidis sitne detalje. Uopce ne zarezujem komentare tipa - tko sam ja da procjenim rad primjerice jednog ministra, kao i ona vjecna - u politiku se valjda svatko razumije pa si umislja da je mjerodavan nesto reci. I to stoji - ja zbilja nisam toliko pametna i upoznata s relevantnim cinjenicama i toliko potrebnim backgroundom dogadanja da mogu prosuditi je li netko na takvom nivou radi pravo ili krivo. Ono sto ja MOGU - a to bez dvojbe jest istina - procijeniti posljedice onog sto gospoda na vrhu rade, ja samo vidim dokle je to dovelo i kako se manifestira.
I zato - nije politika za mene. Ne volim sindrom naknadne pameti, kad svi znaju POTOM kako je trebalo nesto napraviti i postupiti. I kad propovijedaju onima koji su se usudili postupiti, a sami sa strane cekaju ishod pa da se priklone jacem.
Ne jednom mi je i u poslovnom okruzenju bilo zamjereno da sam neambiciozna. Cini se da jesam - veranje po drustvenim lijanama, a pogurana mocnim rukama politike koje upiru u guzu mi nije od nikad bilo od presudne vaznosti. Pusti me da radim, ne zanima me odradivanje politicke promocije za nekog samo zato sto znam brzo pricati. A onda se upitam jesam li zbilja bezveznjakovic koji ne zna prepoznati vaznost poretka stvari u danasnjem svijetu gdje nam pamet u Saboru propisuju oni koji su je na papiru kupili od korumpiranih pametnih ljudi, gdje nam moral propisuju oni koji su se govornica docepali na nemoralan nacin, gdje nam pravila u zivotu propisuju oni koji su sva pravila pristojnosti povrijedili da bi bili u mogucnosti propisivati ih drugima. Iskreno zalim sve pristojne radisne ljude koji se bave politikom. Da - nisam nikad u politiku ulazila jer sam posvemasnja kukavica - jeza me hvatala od gledanja ljudi koji vicu na skupovima jer su im prokuhali geni u venama, muka me hvatala od gledanja ljudi koje sam poznavala godinama i koje je vlast promijenila, na zalost ne na bolje, nelagodno mi je bilo od komentara koje u dnevniku uvecer u 19.30 vrijedaju svaciju inteligenciju i od manipulacija onim jadnim stadom koje ne zna za bolje nego pokorno hodati iza... Je - na kraju zakljucim da sam sinja kukavica - ne zelim biti dijelom tog establishmenta - s druge strane probudi se ona moja druga nemilosrdno logicna strana koja mi kaze - OVCO, AKO ZELIS PROMIJENITI STVARI ONDA MORAS BITI DIO SISTEMA I MIJENJATI GA IZNUTRA !!! ZNACI - POTEGNI MALO I SUDJELUJ - pa ce stvari jednog dana biti drugacije. Nadi jos nekoliko takvih koji ce naci jos nekoliko takvih i poceti mijenjati stvari - najlakse je stajati sa strane i zgrazati se nad svime sto se dogada... I sve to stoji, samo muci me pojam entropije i zasto se nekako uvijek dogodi da oni koji se bune protiv establishmenta, kad uspiju i dobiju malo vlasti postanu tako slicni tom istom protiv cega su se bunili? Uz sve duzno postovanje cinjenici da za promjene treba vremena i stvaranje cijelog niza pretpostavki...
Uskoro ce izbori - prica poznata - desni ravno s nedjeljne mise noge saplicu jureci na biralista, lijevi kojih je manje isto iduc s nedjeljne mise se putem pravdaju kako nisu vise tako crveni majkemi i hrvatskiji su nego sto zamisliti mozete, nazovi intelektualci dezurni katastroficari i prezrivaci svega sto je manje od skandinavskog modela se gnusaju od same pomisli da sudjeluju u toj paradi kica, GONG bespomocno mase nekorisnim papirima. Ali predstava ide, ipak smo mi jedna razvijena demokracija... Muci me nemoc malog covjeka i njegova vjecna sudbina da je on taj koji placa ceh i cijenu necijih gresaka i necijeg nepostenja. Sad vam je jasno otkud dopire moja frustracija politikom? Ne, po svemu sudec, ja definitivno nisam politicko bitje. I jos imam dobru srecu da ne zivim u srednjem vijeku i mracnim nedemokratskim vremenima, tamo bi mi prvo jezicinu stavili na panj, a ako to ne bi pomoglo, onda bi me lagano napalili za primjer ostalim divljim primjercima vrste koji pitaju glupa pitanja...
Post je objavljen 08.06.2007. u 09:30 sati.