TYCHE

Dump

Ovih dana sam krenula u još jedan kućni poduhvat - sređivanje podataka na svom i suprugovom arhivskom back up disku.

Prvo da pojasnim - ja sam osoba koja sve podatke na svakom, bilo osobnom operativnom računalu, bilo tvrtkinom - drži u savršenom redu ( jednom je kolega informatičar zavirio i dobrano se nasmijao - veli - vidi se da je to žensko računalo ). U svako doba dana i noći snalazim se gdje je što, pa i oni stari godine 1994 fileovi koji su spremljeni u prošlostoljetni direktorij. Dakle - jedna navika koja seže u praskozorja moje informatičke civiliziranosti kad se moralo jako štedjeti na prostoru i meni osobno su organizacija podataka i back up na vrijeme bili na prvom mjestu. Uključivo i diskete, zip drive-ovi i cd-ovi u potrebnim količinama ( blažena paranoja koja nikad ne spava ).

Još se sjećam tv ekrana umjesto monitora, PACKOVA koji su se ubacivali u Atari i smiješnih velikih disketa, oduševljenja kad sam radila ne taktu ne više 16 nego čak 25 ili 33 ( push the button ), sjećam se kako sam samo bila oduševljena kad se ispilila 95-ica ( oprostite mi MS mrzitelji, ali to je tako ), sjećam se malih crnih šugavih kutijica eksternih modema i kako sam najviše voljela samo izvući "kabl" iz struje pa nek se sam restarta i nakopon radi kako treba.

Danas, megabajti i gigabajti su poprimili neke sasvim druge redove veličina u našem doživljavanju prostora za pohranu podataka, tako da se sad baškarimo na puno više mjesta i puno smo komotniji.

To je u mom konkretnom slučaju značilo sljedeće - moj prvi arhivski dvjesto gigabajtni disk je doživio da ga u početku upotrebe particioniram na četiri dijela, prozaično nazvana: doc private, glazba, software, doc posao, naravno različitih veličina jer su i potrebe drukčije (bile). Mislila sam da je pitanje pohrane podataka riješeno u idućih podosta XY godina. GRIJEŠKA !

Vremenom sam postala komotna i samo ubacivala i ubacivala... pa shvatila da su pojedine particije postale tijesne, a onda je i cijeli disk hm... postao tijesan.

Manija downloada je naravno počela u doba one free verzije Napstera i kad sam išla online k'o u crkvu - sat vremena dnevno - papreno se plaćalo tad. Nisam samo ja bila inficirana - mom dragom nećaku sam jednom prigodom rekla - kad sam preko plemenskih kanala čula grmljavinu - da je on valjda jedini slučaj kojeg će ćaća razbaštiniti ne zbog pića i kocke, nego zbog interneta i telefonskih računa...

Onda se prešlo na pretplatu i osjećalo da se možemo toliko rastegnuti sa lovom pa eto sto razloga - jer više ne pušim, jer nikad ne izlazim, jer ne trošim na žene i piće i ne kartam, ne kladim se, ne kupujem si krpice s potpisom, vozim se tramvajem i busom ... jednom rječju - ljudi moji PA VALJDA MOGU BIT OVISNIK O INTERNETU!!!!!!!!!

Biti single mama nije lako, pamtim vrijeme devedesetih kad sam uzdisala i brojala mjesece da prođe sezona grijanja i račun bude niži, pa se mogu uvaliti u neki malecni mali kredit da kupim novi hladnjak i štednjak - ali zato je nova pila vrhunske konfiguracije bila na stolu u radnoj sobi plaćena u cashu i nećak se cenio od smijeha kad sam mu kukala da je krajnje vrijeme i da moram obnoviti nešto namještaja u dnevnoj sobi. Pravdala sam se time da računalo donosi dodatnu lovu u kuću, a nova garnitura za sjedenje ne...

Bilo kako bilo - da se vratim u sadašnjost - prešlo se na ADSL čim se moglo, downloadalo se, podaci su se gomilali, što od potrebe, što od obijesti . Kad sam nakopon završila sa pregledom arhive i pravljenjem reda, brisanjem nepotrebnih stvari i selidbom na cd ove outdated koječega , te oslobađanjem dodatnog prostora , shvatila sam da trebam JOŠ !!!

Na ruku mi ide i olakotna okolnost da je gospodin suprug itekako svjestan da više knjiga, glazbe i filmova traži više mjesta - a on ih dakako vooooliii , tako da moja ovisnost ne dolazi tako jako do izražaja.

Često običavam reći - ŽIVIMO U BUDUĆNOSTI .

Prošli mjesec sam vidjela terabajtni disk u PX na odjelu tehnike, informatičke opreme i ostalih sličnih slastica, smješten na donjoj polici u lijepoj sjajnoj kutijici, još uvijek bez cijene... Tek su ga vele dobili. Sad ću za vikend opet obići i pogledati ga. Možda imaju cijenu. Meni još uvijek doduše ne treba, preživljavam i s ovim što imam. Ali lagano se obliznem na pomisao ...

Lijep pozdrav