TYCHE

nedjelja, 31.12.2006.

Nakopon - kako sam provela Božić

Stalno kaskam za vremenom - nekih par dana, ali red je da zabilježim i ponešto o tom kako sam provela ovaj Božić.

Novi svijet, nova mjesta, novi ljudi, novi običaji.
Moj prvi Božić u novoj orbiti . Izmještena iz onog što sam bila i gdje sam bila.

Dan prije Badnjaka smo obavili kupovinu. Ne treba niti napominjati da ove godine SARME za Božić u ovoj kući - NEMA.
U svih ovih skoro devet mjeseci nisam uspjela uspostaviti kontakt niti sa jednim Hrvatom, iako sam ih čula govoriti hrvatski u Kauflandu i na drugim mjestima. Opis mjesta gdje živim nekom drugom prigodom, ali stvarno mi je bilo nezamislivo prići nekom od njih i iznebuha upitati : Znate li, molim vas gdje bih mogla pribaviti dobre prave finokupusne listove za motanje sarme?
Inače naša se obiteljska opskrba odvija na dvije strane - manje u njemačkim trgovinama, većinom u bazi - Ameri to zovu PX - to je nešto tipa robne kuće od igle do hummera, a spiza se kupuje u COMMISARY što je ekvivalent našem Kauflandu i otprilike je isti asortiman, samo u daleko većem obimu, s tim da se gotovo sve dovozi iz USA, a manji dio opskrbe je mislim iz Danske i Njemačke.

Ovako to izgleda tamo ako vam padne na pamet da bi u prolazu uz grincajg mogli kupiti i auto
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U kupovinu smo poveli i Maggie, dobra je stvar što je za vrijeme kupovine možemo ostaviti u autu kao psa čuvara ( ako ne zaspe i ako uspije ikoga uvjeriti da je opasna )

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Drvce koje smo imali ove godine je bilo - umjetničko, a grane za ikebanu sam dovukla i nakitila- da barem malo kuća miriši na pravu smrekovinu.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dok smo kitili naše drvce koje smo smjestili u office, naravno gledao se tradicionalno Caprin

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

( Inače zanimljiv je detalj da su ga naravno davali i na TV, ali kako oni pokrivaju tim svojim satelitskim programom 24 sata dnevno sve vremenske zone na svim kanalima u svačijem realnom vremenu, tako ste ga mogli gledati u razmacima od dva sata cijeli iduci dan ... ako vam je bio gušt )

Finalni proizvod - maleno ali za našu malu obitelj dostatno...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Naši prozori

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tko je najviše uživao u večeri?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ja sam pored ostalog dobila i najneobičniji, najneočekivaniji poklon sukladno mojim afinitetima - ali nevjerovatno - na stranu što ja obožavam medvjede rofl i niti sama ne znam koliko slika, članaka i clipova vezano za medonje imam, ali moj najdraži suprug mi je za poklon odabrao USVOJENJE PREKRASNE CRNE MEDVJEDICE imenom JENNY na godinu dana, putem American Bear Association i dobrano me iznenadio.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nije baš dozvoljeno slikati, ali ja sam mobitelom kresnula pa što bude - kapela i jaslice u bazi - tu zapravu službu održavaju sve konfesije, samo u različito vrijeme.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I za kraj

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

lijep pozdrav


- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.12.2006.

Blagdani moji ... nekad - dio drugi

Ovo će biti kratko i nostalgično - kako je bilo slaviti Božić kad sam ja bila malesna i malo manje malešna ( o jeee, iz perspektive mojih sadašnjih 42 godine to izgleda poprilično u magli yes).

Kao prvo, nije bilo baš isto, osim u crkvi, slavlje Božića se zadržavalo isključivo u kućama i nije izlazilo na TV, ulice i novine. U to prahistorijsko doba kao što znate interneta nije ni bilo wink, a medvjedi su doista spavali zimski san.

U mojoj obitelji božićno drvce se dovlačilo sa osječke tržnice uglavnom dva do tri dana prije Badnjaka, smještalo u dvorište i tad je uglavnom počimalo napekavanje kolača. Na sam Badnjak drvce se unijelo u kuću i ja još i danas pamtim miris smrekovih iglica i bombona zvanih "saloni" koji su bili u sjajnim omotima raznih boja i vješali se na drvce da bi kasnije bili poklopani - svake godine su se naravno kupovali svježi. Godinama je okus postao drukčiji i bolji. U početku, u to mračno nekomercijalizirano doba su to bili maleni šećerni pravokutnici, kasnije nešto poput karamela, a naposljetku neka vrst želea. Obavezan dio dekoracije su bile i prskalice.

Ništa mi neće nikad slikovitije prizvati čaroliju Božićne noći nego sjećanje ( neka vrsta sinestezije ? ) i slika - zapaljena prskalica u mračnoj i božićnomirisavoj sobi u kojoj samo svijetli stotinu raznobojnih svjetala sa "bora". A negdje iz blagovanja se čuju božićne pjesme sa sivog magnetofona kolutaša kojeg još uvijek pamtim - sad je negdje kod starog na tavanu .

Kako sam od malena išla na "pjevanje" u crkvu, tako su i probe učestale u to doba, a gotovo svake godine se pravila i "priredba" gdje se naravno sudjelovalo kako god. Tih dana je i klinčadija i malo stariji bila u trku po kućama uokolo, jer je retfalačka župa uvijek organizirala obilazak bolesnih i starih osoba sa prigodnim simboličnim poklončićima.

Imali smo neopisivo fenomenalnu ekipu vudrenih časnih sestara u to doba, na čelu sa po mom skromnom mišljenju pravim genijalcem - gospodinom velečasnim Schumaherom. On je i danas jedan od mojih uzora i autoriteta ( a nema ih bas puno u mom životu koje poštujem smijeh ).

Kao što rekoh - u to doba je sve bilo drugačije, pa se tako na službenoj razini slavila samo Nova godina. Ono što je bilo cool u ta vremena bile su djedmrazovske bakanalije. Zašto tako kažem? E zato što se na klincima u firmama nije u ta socijalistička vremena štedjelo. Pokloni Djed Mraza su bili OGROMNI . U firmi mog starog je to išlo ovako: baš na današnji ili neki sličan bliži datum se organizirao doček Djed Mraza-obično je firma organizirala doček u osječkom kinu koje se tad zvalo Crvena Zvijezda naughty, današnja Europa.

Vrtjeli su se crtići Tom & Jerry i nakon dva sata počela je podjela poklona. Bile su dvije ogromne hrpe - to je bila velika firma - jedna za djevojčice, druga za dječake. Svi pokloni isti. Nije bilo moguće doplatiti pa da tvoje klinče dobije nešto bolje. To si doma radi.
Obavezni sastojci u poklonu : dva velika ručnika- za dečke plavi, za curice ružičasti ili crveni; "materijal" za šivanje- vjerovali ili ne - u to doba su se pidžame šivale, i također smo imali isti muško-ženski-plavo-roza-cvjetićasto-medvjedićaste uzorak ovisno o tome za koga je poklon. U velikoj vrećici se nalazila jedna velika i jedna mala igračka. Lopta- crvena ili plava, sa tufnama ili bez - ne prevelika. Slatkiši - bomboni, čokolade i cigaret žvake u kutiji. Keksi-jedna kutija. Praline . Ajmeeee sreće ...

To je izgledalo ovako - ovo je bila doduše jedna od godina koje se ja zapravo i ne sjećam, ali proslava je održana u prostorijama firme - obratite pozornost na "parolu" iza Djed Mraza i moje malenkosti

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

(digresija: za postsocijalističku mlađariju - u to doba parole sa komunistički i socijalistički inspiriranim tekstovima su bile po defaultu svugje na javnim mjestima, a neki su ih čak i držali u prozorima svojih kuća na dane državnih praznika, naravno s prigodnim tekstom).

Ne smiju se izostaviti ni "čajanke" u školi, puštala se glazba i drugarice i drugovi puni entuzijazma su dežurali na staru godinu u školi - i tako od devet do dvanaest - podne. Tu smo se mi od petog do osmog razreda do sita naplesali i nazabavljali. Uz štapiće, bobi flipse, sokiće i kolu . To je doista bilo drukčije djetinjstvo rofl. Hit je bila Gloria Gaynor, Abba, Bony M i Smokie. roflroflrofl.

Nekolicina nas čudaka koji smo u to doba nosili bijele "dukserice" i "sajmonke" i slušali Dylana, Younga, Zeppeline i Stonese sjedili smo u kutu i ismijavali establishment i šećernu vodicu finih curica koja se rasipala plešući "bump" . To su bili začeci kasnije pobune puknucucerekdead.

Na žalost, nemam slika iz tog doba ...

Samo jednu s malo kasnije novogodišnje priredbe, ali tu sam već bila prvi srednje i čitala poeziju Nerude i Preverta - što se tiče fotke, nadam se da me nitko neće optužiti za copyright i nagrditi što sam sebe malenu smjestila među velikane epohe - ali tu sam slikicu smontirala davno i baš je volim

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

dosta za danas, odoh praviti ručak

lijep pozdrav


- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.12.2006.

Blagdani moji ... nekad - dio prvi

Prvo i vazno - Sretan i blagoslovljen Bozic svim ljudima dobre volje, a i onim Grinchevima medu nama
njima je najvise potrebno ...


Ovo je prvi Bozic koji provodim u novom domu, promijenila se rutina, tek ponesto ostalo isto, ali o tome kasnije; ovaj post je posvecen mojem vremenu proslom. Sva sam doduse sa tematskom zadrskom od tri dana, ali vjerujem da je jos uvijek aktualno kiss

Ovako je to meni nekad bilo u dane prije Bozica :
(dinamika)
- TJEDAN PRIJE BADNJAKA - uvijek sam radila negdje gdje se bas u to doba posao kotio ili je priroda posla bila takva da se moralo biti prisutan - rezultat ? Sve sto se moralo napraviti doma bilo je U PUNOM OBIMU, ali kompresirano do maksimuma - znaci kao svaka dobra domacica ( koju ne zanima sto je poslovna zena i single mama odradila 8+ i nakon toga dovlacila vrecice sa spizom i ostalim iz robne kuce svaki dan malo po malo kao mago ) oprati prozore, napraviti generalku da se stan blista i mirisi, napuniti hladnjak i ostavu jer dolaze gosti, spremiti ica i kolaca...

- DVA DANA PRIJE BADNJAKA - pocinje pravljenje kolaca , normalna stvar je zagaziti do ponoci sa napekavanjem, jer Boze moj - kakav je to BOzic bez cetiri ili pet vrsta kolaca, hoces sitnih suhih i bar dva filovana .

-DAN PRIJE BADNJAKA - ide se kod NANE I OTATE ( tj. mojih staraca ) po kupus za sarmu. Oni su institucija koja se u nasem plemenu bavi kiseljenjem naaaaaaaaaaajboljeg kiselog kupusa koji je covjecanstvo uopce imalo priliku probati (njihova verzija, sve drugo po nekom drugom modelu je nesto sto zasluzuje prezrivo odmahivanje rukom i specificnu facu mog starog koja govori sve).
I ribani kupus isto . Spremljen u tri nepropusne vrecice da ne bi uzrokovao kontaminaciju okolisa. Srecom, od mojih do njihovih vrata ima samo 15 minuta hoda, pa ne moram gradskim prijevozom ako necu. Mesnica je vec obavljena i meso se stavlja u marinadu. Ribestina za sutra isto .

-BADNJAK - e ako imam srecu da je radni dan, onda zagazim do kasnog poslijepodneva. KAKVO ICI DOMA RANIJE???? Vec jucer priredenu ribestinu u jeni i pokrivenu folijom negdje kad joj je zgodno i kad dode doma moja cera zvjera stavlja odmaaa u pecnicu. A ja cim sam doma prvo meso u pecnicu, pa francuska - buc u vodu s povrcem - naravno smrznuti francuskosalatni povrtni mix, tko bi cistio pravu mrkvicu, nema se kad... onda motanje sarme na brzu brzinu. Kad je smotana zna se kud s njom. Polako hrcka i krcka. Ondak kreme na vec ispecene kolace, jer kreme moraju biti friske - tako je moja mama uvijek radila i meni naredila da se ponasam sukladno #zbog male dice koja bi mogla jesti pa nek je frisko# LLOLL.

Ovako je izgledalo bozicno drvce u mom domu na bozicno vece 2005 ...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Godinama sam se nakukavala svima koji su me imali sapi slusati : eee da mi je na Badnje poslijepodne sjesti na kavicu negdje u gradu, pa laagano do povecerja... sto mi se i ostvarilo u zadnje dvije godine tek party - da na badnji dan ne vitlam po kuhinji nastojeci pretrcati i prestici samu sebe njami

U sest polako vec pristizu gosti... u neka druga vremena dok se nisu poudavale i pozenili moja je kuca uvijek bila puna mlade sestre, necakinja i necaka, njihovih lega i legica i svi smo obozavali biti skupa i larmati da se krov na kuci dizao... i pas vrtio oko svoje osi i tanjura. Kako mi ti dani nedostaju...Oko osam je bilo vrijeme da se francuska zgotovi, pa je najmlada obiteljska neudana cura po tradiciji ustanovljenoj u mojoj kuci i upraznjavanoj godinama prije i potom isla loviti krastavce u burencetu s tursijom. Burence je ono od 25 litara, a krastavci su se lovili dugackom kutlacom s rupicama. Kad ih se nafatalo dovoljno, onda ih je ta ista mlada dama sjeckala. To je najcesce bila moja mlada sestra, a kasnije kcera. Negdje oko devet se veceralo, po jednoj totalno nepostnoj i nekrscanskoj tradiciji svi su mlatili manje po ostacima ribe od rucka, a vise po sarmi, mesu i francuskoj. Nekad je bilo i juhice i pecenih krumpirica. A onda kolacaaa... e da. POtom se dangubilo i zafrkavalo do petnaest pred ponoc, a onda je ekipa lagano kretala ka osjeckoj #katedrali# za sto nam nije trebalo puno vremena je je samo tri minute udaljena od mojih vrata. Nismo bas odradili cijelu misu nikad . A onda se malo visilo po vani ako nisu puno prastale petarde oko usiju - za nas koji smo proveli cijeli rat u Osijeku i malo smo labavijih zivaca na te stvari ... hm - bar u mom slucaju - dode mi da te balavce jednog po jednog istresem iz gaca i dobro nalemam po ritici!!!@#$%^&&**^%^$! ali to nije dio bozicnog ugodaja pa onda necu o tom

- BOZIC - spava se do kasno, zoblju redom kolaci nataste, oko pola jedan kod staraca na rucak - a tamo ko u prici svega... i cijelo pleme na okupu. Imam dva brata i dvije sestre, svako po jedno, dvoje ili troje izdanaka, a zadnjih godina bogme i oni postali bake i djede, pa je to cijela ludaona od galame i cike. Moj siroti stari je jos u komunistickim mracnim godinama pravio jaslice od gipsa i ukrasio ih zelenjavom u doba Bozica, a imao je cijelu kolekciju sitnih zivotinjica - dijelom kupljene tko zna kad i gdje, dijelom iz vrecica sa zvakama, uglavnom jos uvijek tamo ima svega- raznih su velicina i fela, od kokosiju do dinosaura, a nije rijetkost da je ta kokos veca od vola nadomak nje. Patke, ofce, t-rex i lavovi leze u bozicnom raspolozenju i miru jedno kraj drugoga. Sveta obitelj je prvotno bila klasika, kipici tek malo veci od dinosaurusa na padini male planine u polju ispred spilje, a onda je jedne godine osvanula osvijetljena i suvremena pa je bilo milina gledati.

Jedina slika iz daaaavnih vremena koju imam tu i koju sam mogla skenirati stara je xy godina koje necu navesti zbog dobre reputacije najboljih godina svoje sestre i necaka koji vec imaju svoje klince i koji su se slikali u jaslicama, ali eto tek da se vidi kako je to nekad izgledalo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tradicija je isto bila dovuci klince, unuke i kasnije praunuke da kite drvce kod otate, a onda u sest u retfalacku crkvu na djecju polnocku sa nanom ( naglasak na kratko a u rijeci nana . Moja je stara postala baka prvi put sa 42 godine pa joj nije bilo milo da je zovu baka - nego je bila i ostala nana ). Klinci su naravno bili zaduzeni za zivotinje-slaganje i uskladivanje sa okolisem u metar sa metar ogromnim jaslicama, koje nisu kasnije bile vise od gipsa vec od Purpen pjene (kojom se zaptivaju vrata i prozori na tek izgradenim zgradama, za one koji ne znaju, moze se oblikovati, a kad se osusi zadrzava zeljeni oblik ).
Inace drvce kod mog starog je uvijek bilo ogromno i kako moja stara veli - prenakiceno... Lanaca sa svjetiljkama po cijeloj kuci, ukrasa na boru nebrojeno i uvijek novih svake godine bar po nesto - nikad ne znam sto radi sa starima. Stara maroga kako bi ona bila najsretnija malenim drvcetom sa malo #pamuka# rasperjanog uokolo po granama, par srebrnih kuglica i srebrnih lamelica i jednim lancem bijelih svijecica, jer to je njoj najljepse. Ja odobravam starom - bor mu izgleda kao svjetla Las Vegasa, ali ja shvacam razlog tomu... On je bio dijete koje je zaradivalo od malena kako bi odrzao na zivotu svoju siromasnu obitelj iz dalmatinske zagore, prehranjivao poslije rata mater i sestre i nije nikad nista imao... Najgore mu je valjda bilo za Bozic u toj svoj bijedi. Zato se ja odmalena sjecam raskosnih bozicnih drvaca i uvijek svakovrsne klope na stolu.

Ovako to izgleda danas :

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I jos malo ugodaja - nadam se da moja seka ( to je ona sa prve male slike iz davnina koja sjedi u jaslicama ) nema copyright na ovaj video koji je napravila i koji sam posudila - na zalost ne znam kako da utisam ton pa mozete cuti kako se organiziraju blagdanski tulumi jer je multitask seka dogovarala dogovore dok je snimala klince



Ali da ne odmaknem od teme - u rano poslijepodne dolazi DJED MRAZ I DIJELE SE POKLONI. Stari se naravno preobuce u crveno odijelo ( to je u zadnjih sest-sedam godina, prije toga je bio u civilki ) i dijeli poklone svima pa i mom najstarijem bratu koji sad vec ima cetvero unuka , naravno tu su ukljucene i prikolice, sto ce reci snaje i zetovi, kao i sluzbeni i nesluzbeni privjesci unuka ...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

POkloni ??? MOj stari nije bogatun, to su sve sitnice koje on kupuje cijelu godinu, prije kod Poljaka
( stariji Osjecani tocno znaju sto zelim reci- to je bio nekad ekvivalent danasnjim kineskim ducanima) , a zadnjih godina naravno, inspiracija je u kineskom civilizacijskom i trgovinskom ataru - ljudi moji - treba za svakog smisliti neku sitnicu, ipak je u plemenu po najnovijim podacima 33 osobe, bez pasa, macaka, kornjaca i papiga. Bilo nas je i vise, ali smo vremenom ostali bez dva supruga (rastavom), tri psa, tri kornjace, i cini mi se cetiri papige - za macke nisam sigurna- svi pokraj duginog mosta... Dobili smo i neke nove supruznike, decke i male bebe, a i ponesto pasa i macaka.
Uhh nesto sam se pogubila na vremenskoj ljestvici, ali ne zamjerite - kod nas je uvijek bilo jako dinamicno

I tako do uvece, onda se svi razidemo doma sa obaveznom vrecicom neke klope, iako svi imamo i doma, ali od njih se mora ponijeti, inace ...

U ovo doba se i sa velikim postovanjem sjecamo tete Anice i cika Tonce koji su nam bili dobri i koji nas sad gledaju negdje odozgo.

Jedna slikica - cak i moja mama mora Djed Mrazu u krilo jer i za nju ima poklon

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ove godine sam se cula sa ekipom telefonom - nazvala sam starce a tamo cika i vriska kao i obicno...pleme na okupu i ronda. A mene unatoc cinjenici da sam imala caroban i predivan Bozic u svom novom domu puca nostalgija.

Jedna stvar me ove godine ipak odusevljava: moja cera zvjera je odrzala obicaje kuce na najbolji moguci nacin ( ovo je njena prva godina da je alfa zenka u kuci ) i napravila sve u duhu tradicije, plamen se na nasem ognjistu mojim odlaskom nije ugasio - sve je bilo kako treba unatoc cinjenici da je i ona radila sve iz trka i uz posao sa 12 satnim smjenama u bolnici - ma bas je prava! Bozic je dosao u cistu i uredenu kucu sa kolacima i napravljenom vecerom na stolu - a samo joj je dvadeset i jedna godina ...

Do daljnjeg

lijep pozdrav

- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.12.2006.

Zvjere


E, da

Prilažem slike - moje malo zvjere koje upravo danas navršava devet mjeseci - Enora Van Dorada - skraćeno Maggie ( mi smo je preimenovali, tko bi je po kući dozivao krsnim imenom ajmeee )

Mlada dama ima svoju dekicu u autu, tu je samo pet mjeseci stara

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo je bilo PMS razdoblje, zbog toga je dodatna oprema...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.12.2006.

jesam li to ista ona *.ja

Otvorila sam blog jako davno.
Povremeno se logirala s namjerom da nešto objavim URBI ET ORBI u trenutku kad sam bila zadivljena, kivna ili nečim zgranuta - ali vjerovatno nisam bila dovoljno nešto od ove tri navedene stvari, pa sam samo lagano kliknula crveni iksić u gornjem desnom kutu i odjedrila dalje . I nije da ne bih imala sto reći - napisati... Ovako - ostavila sam poluosobnu iskaznicu uvodnu i nešto svoje poezije, e da bi cenjeni publikum mogao iščitati stanje moje duše rolleyes

Bilo je sasvim udobno kao razlog nepisanja kriviti tempo kojim sam odrađivala dan za danom - kad je svaki radni dan 8+, ne računajući ostalo - valjda je bilo lakse samo čitati, čitati i čitati.

Unazad deset mjeseci zivot se drastično promijenio. Zasigurno - na bolje. Pažena i mažena kao nikad u životu. Vremena na pretek. Ponovo u bračnim vodama nakon jako dugo godina. Nova je i malena ćuketina koja se odazivlje na ime Maggie. Nije bolja stvar što sam se odselila iz svog Osijeka. Nedostaje mi i puca me homesick. Sanjam cesto svoju kćeru, svoje ljude, svoj grad i suncem oprane ulice.
Njemačka nije "preko svita" što bi moja mama rekla - ali nije ni iza Katedrale ... odakle su se budila sva moja jutra.

Kćera je dvadesetjednu i pol - zmaja koja zbilja dobro odrađuje svoj dio života, pregrmjela je neke zamke, naučila puno, sad je mudrija kako se čini i imam sve razloge biti ponosna na nju.
NEDOSTAJE MI .

Eto, čini mi se sasvim dosta opisa, updatea i kukanja za ponovni početak blogiranja.

Lijep pozdrav

- 23:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #