TYCHE

Maggie mekodlaka i Ramona streetfighter ...

UPOZORENJE - Ovo je post za pasoljupce kakva sam i sama

Dugo nisam postala ništa vezano za moju malenu Maggie... Sad castim cijelom galerijom...


by tyche177


by tyche177


by tyche177

Dragi moji, da citiram samu sebe kako sam vec rekla prijateljima i rodbini:
obzirom je zvjere valjda zasvagda naraslo i doseglo punu velicinu, negdje putem za ovih gotovo 11 mjeseci je je dobila cijelih 4,3 kg, tu su vam slikice pa se divite grdosiji - prilicno je zivahna i luduje po kuci, baca u zrak gumenog pilica, trci za lopticom, naizmjence lovi svoj rep, klize se na bulji po podovima kad se zaleti previse u trku, pozorno gleda tv i glode svoju umjetnicku kost sa okusom maslaca od kikirikija ( fuj ) koju najobozava, ujutro zdusno pomaze gospodinu suprugu zavezati pertle ( a onda meni odmaze spavati jer cijelih pol minute kmeci, zavija i dize uzbunu zato sto je on otisao raditi - samo sto se ja ne obazirem previše pa ona dode i legne u svoju logu i nastavi spavati ).

Naravno da je nakon stanovitog vremena naucila raditi delikatne radnje u svoju rezidenciju, nerado napominjem da je to macja kucica gdje smo joj u pocetku sukladno pravilima europske unije koje mi postujemo jer želimo u Evropu - stavljali pseci pampers, a pošto nije željela niti imala motivacije raditi ono drugo na isto mjesto, prešli smo na klasicne macje litter pijesak stvari , pa je ispalo da - O PONIžENJA - ljudi misle da imamo macku kad kupujemo underdownpupu pijesak... Kupanje je obvezatno jednom tjedno jer mlada dama ima ovlaštenja skakati po svim mjestima osim po krevetu u nasoj spavacoj sobi i kod stola za vrijeme jela, to poštuje i toga se stvarno drzi, cista je i mirisava, cetka se svaki dan i nema govora o tome da beštija miriše po psu!

Gospodin suprug je u pocetku bio meštar od šišanja, da ne bude neuredna pri jelu još dok je bila maleno štene, dok jos nisu došli gospoda iz grooming agencije koji je sad dotjeruju svako šest tjedana, on joj je ošišao gubicu da joj se klopa ne cijedi okolo i ne ostavlja ostatke vecere na nogavicama kad nam se krene radovati prije nego li je ulovim i obrišem. Odlucno je odbio urediti išta drugo na njoj, tako da je meni palo u zadatak svakih dva tjedna obrijati ... hm... ono znate vec što juzno - kako bi curica bila cista . Kako je on vrlo organizirana osoba, kupio joj je i ono cudo za šišanje - mašinicu jer ne zeli dijeliti svoju mašinicu za bradu s njom ni u kom slucaju... a ona se kao svaka uredna curica mora rijesiti suvišnih dlakavoca na obje strane.

Što se tice opreme, Gazda je nakupovao svega, od pijukavih igracaka, loptica, kostiju i poslastica za mito i nagrade, do osušenih svinjskih ušiju u de luxe pakiranju po tri i u prigodnom formatu, mrežu za auto koju nikad ne koristimo, jer mlada dama jako voli preskociti i sjesti meni u krilo, a nasljedila je moju dekicu od drijemanja i sad je to njena dekica za u auto - ja sam dobila novu i ljepšu da mi ne bude krivo LLOLLL . Imamo srece od samog pocetka da je dobra za vrijeme voznje i ne bljuje po autu kao mnogi psi, samo se sklupca i uredno lezi na straznjem sjedalu, naucila je da ne vrijedi stajati jer ju je gospodin suprug par puta u oštrim krivinama ucio da leti po autu! Samo su uši flaparale okolo ...

Da se ne zaboravi i ne zapostavi, u našim životima je postojala još jedna cetveronožna malena- Ramona, izgledala je kao pravi pinc vucjak, mix njemackog ovcara i boze znaj cega jos... al zato se drzala ponosno ko carica .
Nisam mogla odoljeti pa evo i slicica nikad prezaljene ex cukice Ramone, ratnog siroceta koje smo pokupili u vrijeme najvece bubetane sa osjeckih ulica... Bila je tako malena da nije znala jos niti jesti, provela je s nama jedan divan pseci zivot, darovala nam je toliko lijepih trenutaka dok se nije nakon 14 godina preselila kod Duginog mosta... Cesto mislimo na nju ....









btw za sve one koji ne znaju za to mjesto:

Priča o Duginom mostu

S ove strane Raja postoji mjesto po imenu Dugin most.
Kad umre životinja koja je za života bila posebno bliska s nekim od nas, ona odlazi na Dugin most.
Tamo su livade i brežuljci na kojima se svi naši posebni prijatelji druže te zajedno igraju i radosno trče. Uživaju u obilju hrane, vode i sunca, uvijek im je toplo i ugodno.
Sve bolesne i stare životinje opet su zdrave i živahne, a one ozlijeđene i osakaćene ponovo su cijele i snažne. Onakve su kakvima ih pamtimo iz dana i vremena kojih više nema.
Sretne su i spokojne, samo im nedostaje jedna sitnica – svaka od njih čezne za nekim osobitim koga su morale napustiti.

Vesela je to i zaigrana družina, sve do dana kad jedna od životinja iznenada zastane i zagleda se u daljinu. Njezine oči širom su otvorene i sjajne, njezino tijelo zadrhti. Odjednom se odvaja od grupe i potrči preko zelene trave, a njezine je noge nose sve brže i brže.
Tvoje drago biće te ugledalo i kad se napokon sretnete, radosno se grlite znajući da vas nikad više ništa neće razdvojiti. Sretni poljupci pljušte po tvom licu poput kapi kiše, tvoje ruke opet nježno glade voljenu glavicu dok ponovo gledaš u vjerne oči svog dragog ljubimca koji je davno otišao iz tvog života, ali nikad iz tvog srca.

Zatim zajedno prelazite Dugin most...

Nepoznati autor

Eto, odoh sad dovrsavati klopu jer gospodin suprug uskoro stize doma, a ja kao dobra domacica sve toplo i mirisavo njam njam poredam po stolu, pa se onda naizmjence i moja cuka i ja obje vješamo lovcu oko vrata odmah s ulaznih vrata kad dode...

One of the kind

One of the kind

Dao si mi dodir plamena
Vršcima prstiju takao mi dlanove
Dopustio tišini da mi pokaže nepoznato lice
I kao da ponovo učim hodati i govoriti
Pokazao mi kako zvuči voljeti
Kroz otvorena vrata svog svijeta
pružio mi obje ruke
I darovao iskorak u vjeru

Kako si me pronašao i prepoznao
Pažljivo zatvorena soba ogledala
Kojoj nitko nije remetio mir

Jedini od vrste
Koji ne pamtiš svoje snove
Obilježen i progonjen nemirom
U kojem snu si me vidio
Kako si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada

I još ne znam prepoznati nit
Jesam li to tebe čekala
Dok sam zatvorena promatrala
Dok sam sve svoje sile držala
Kao štit od mjesečine i plamena

Jedini od vrste
Vratit ću ti otete ključeve tvoje duše
Jer si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada
Pronaći ću za tebe mir

"Copyright © 2003. A. Roosa"

Preporuka

Svakako provjeriti, ako i niste od onih koji vole tu vrst glazbe, vjerujem da ce vam se svidjeti

http://cdbaby.com/cd/jaderedd/from/garrigus

http://www.myspace.com/jaderedd

predivno!

lijep pozdrav

ps

uopce sad nebitno i outdated, ali sam iskopala neke slikice bozicne pa sam editirala bozicni post od 27. prosinca ...

Imam problem - molim pomoć

Moram priznati da sam ovisnik o informaciji. Ustaljena navika i prva stvar godinama i godinama kad se dođe doma je presvlačenje, pranje ruku, kavica pored tipkovnice, a onda otvaranje favorite siteova, vijesti i pregled mailova. Hrvatsko i englesko govorno područje. Čitanje je esencijalna potreba.
Običavam reći da sam ja jedna od onih koji bi na pusti otok ponijeli struju, toplu vodu i internet.
U obilju podataka i informacija se zbillja rijetko dogodi da se nakon pročitanog počnem pušiti od bijesa. Ja nisam bijesna osoba, dapače, volim si misliti lijepo o sebi kao o nekome tko nije agresivan.
Tko je racionalan, civiliziran, socijaliziran i kooperativan, uvijek spreman poslušati i drugu stranu i pokušati se staviti u poziciju neistomišljenika i shvatiti ZAŠTO netko vrijeđa nečiju inteligenciju. Takva sam ja... divota jedna. Vrlo uporna u pokušajima postaviti se IZNAD niskih i stvari i ne dati se isprovocirati.

Dok me ne ubodu. Na krivo mjesto.

Zašto ovo velim? U moru vijesti nekad pročitam samo naslove, nekad uvodne pasuse, nekad cijeli tekst, a ako me zaintrigira krenem tragom čitati što kažu druge agencije i da li se isto misli i na suprotnom kraju globusa. Okorjeli sam skeptik, duboko vjerujem u preovladavajuću pristranost i plaćenićko pisanje. Ovaj put ne bih o politici i kupovanju/prisilama kad su u pitanju masmediji. Dobro je poznato koji su mehanizmi najlakšeg pristupa i dobrog upravljanja nesvjesnim, slijepim konglomeratom glasača - masama. Ne znam da li igdje postoji nešto što se zove neovisni mediji-čast rijetkima koji pokušavaju. Ali to je tema sama za sebe i posebno elaboriranje.

Dakle - o korištenju medija u političke svrhe - drugi put. Ovaj put bih samo komentirala što sam pročitala i imam problem - ne mogu shvatiti . Mediji su krivi ! Bolje da ne čitam vijesti .

U zadnje vrijeme s velikim gnušanjem čitam vijesti o istupima novog ( nikako da zaboravim mog omiljenog prethodnog ) Svetog Oca. Ja sam stvarno ozbiljno shvatila onaj dio kad su me učili da je ljubav, milosrđe i praštanje temelj vjere. Isto tako mi se čini da je Isus rekao negdje i to je zapisano da treba ljubiti bližnjega svog, a nešto slično je izjavio i o neprijateljima ( OK, taj potonji dio mi je isto malo teže za shvatiti, ali sam sigurna da je dobri čovjek znao o čemu govori).
U svjetlu gore navedenog daklem je potrebno sveudilj nastojati razumjeti i shvatiti svakog, pa i neprijatelje - to je valjda minimalno što možemo napraviti ako ih baš ne možemo od srca zagrliti kad nam se nađu na putu. Tako propisuje naše katoličko učenje.
Nadalje- mi se zbilja ne možemo nadati da možemo biti veći katolici od Pape. Ja nekako očekujem da prvi čovjek Crkve bude više od čovjeka-da bude ako već ne karizmatičan i ZBILJA VELIK kao prethodnik mu, onda barem vjerodostojan i postojan u poštivanju ne samo slova zakona, nego i duha zakona katoličanstva - a dodala bih - i svake druge religije.
Uvijek me je intrigiralo kako vrhunski obrazovani ( jer program njihovog školovanja je stvarno težak i zahtijevan ), načitani i po defaultu intelektualni pripadnici svih crkvenih ešalona imaju tako puno zabludjelih ovaca i zatucanih jednoumnih ( slaboumnih ? ) predstavnika koji drugima osporavaju pravo na različitost, koje nam je zajamčeno Božjim zakonom.
I tu me ne zanima učenje o crkvenim dogmama-ono što je danas stvarno potrebno Crkvi je evolucija, duhovna i svjetovna, nešto što će opravdati njenu vjerodostojnost. Svijet se mijenja, ako želi opstati Crkva se također treba mijenjati.
Prethodni Sveti Otac je bio vizionar koji je znao živjeti u duhu vjere i praviti kompromise, prepoznavao je zahtjeve povjesnog trenutka i ulogu koju bi Crkva trebala imati da poboljša ovaj svijet, ljude ohrabri, oplemeni, potakne ih na milosrđe, pomogne i postavi ih na pravi put u ova teška vremena. Ne samo katolike nego sve ljude dobre volje. Mislim, da je poživio još jedan život i još jednu službu mogli smo biti prisutni zanimljivoj i dobrodošloj promjeni Crkve na bolje. Bio je veličanstven sugovornik svih religija, rasa, društvenih slojeva, uzrasta i spolova.
Da ne bude zabune - ne treba brkati Crkvu i religiju, jer počesto se događalo da vjera i Bog ne stanuju baš uvijek u crkvi... Crkva je dakle institucija koja regulira i artikulira naše doživljavanje Boga i nalaže nam kako trebamo živjeti, uči nas od malena nekim stvarima, ali sama licemjerno drukčije postupa.
I nemojte mi molim vas govoriti da su neki slučajevi izuzeci i da su svećenici samo ljudi koji griješe!!! Oni su također javne osobe koje NAMA GOVORE KAKO TREBA MISLITI I POSTUPATI - njihova odgovornost je golema! Ono što vidimo i što se događa danas pod okriljem Crkve i u njezinim redovima u velikom broju slučajeva je gramzivost, bludnost,poticanje nesnošljivosti prema drugačijem, osuđivanje tehnološkog napretka i osporavanje znanstvenih činjenica - među nama hodaju od Crkve imenovane moralne nakaze koja NAMA propisuju što je moral. Jasno je da nitko ne može odgovarati za djela koja je počinio netko drugi, niti se ljaga može baciti na Crkvu kao takvu zbog postupaka pojedinaca- ali kako ja vidim, Crkva kao institucija ne samo da se nije ogradila i distancirala dugo vremena od grijeha u svojim redovima, objelodanila i izopćila počinitelje - nego naprotiv - Crkva ih štiti i ne sankcionira.

Nadalje, već davno smo shvatili da se promiviraju neke teze koje su najblaže rečeno uvredljive, kako za pojedinca, tako i za zajednicu.

-****-
Sluge Palog anđela su svi oni koji odbijaju Boga i ne priznaju Njegova Sina Jedinorođenog. Vladaru pakla i njegovim spletkama podlegli su ateisti, inovjernici, bezvjerni znanstvenici i postmodernisti.
"Misterij zla, moć tmina" u naše se doba očituje u "još podlijim i opasnijim oblicima": kroz opredjeljenja "od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa".

To je, među inim, rekao papa Benedikt XVI. u katehezi za opće audijencije u prepunoj Dvorani Pavla VI. u Vatikanu.

Neću uopće ovo komentirati - degutantna izjava! Sve što je drukčije od nas je ZLO KOJE VREBA I TREBA GA EVENTUALNO ELIMINIRATI - što drugo??? Kad smo mi kršćani to opet postali fundamentalisti?

Isto tako mu po volji nije tehnološki napredak i sve se pitam da se ne daj Bože ozbiljno razboli - nekako ne mislim da bi se svim silama opirao da ga se smesti u najelitniji medicinski tretman koji postoji; nadalje - je li mu netko objasnio da se njegovi govori prenose putem satelita urbi et orbi i da nema tehnološkog napretka pričao bi samo susjedima i rodbini ???

Muka mi je i kad se prisjetim afere s muslimanima - cini se da u njihovo ime najglasnije govore radikali i na stranu što su oni u ova vremena postali osjetljivi ko mimoza na svaki kli..c i ako im pokažeš mali prst reže da si antikoješta i prijete - ali gnjusno je što je kad su iskrsli problem nakon njegovog govora, Papa kao opravdanje naveo da je kriv jedan od njegovih asistenata koji GA JE TREBAO UPOZORITI na to kako njegov govor može utjecati na muslimane - šta je njemu? Pa nije on tako nevješt i siroče neuk da ne zna kako bi to moglo utjecati bla bla bla na muslimane i kakva je situacija nego treba asistenta da mu to kaže ! BLJAK!

Ne mogu više - toliko je retrogradnih stvari i postupaka koji me razočaravaju da ih je teško nabrojati.
Puno toga što je prethodni Sveti Otac pokušao postaviti na zdrave temelje se jednostavno zanemaruje i inzistira se na dogmatizmu koji će Crkvu kao takvu u ovom novom izmijenjenom svijetu i budućnosti koja dolazi skupo stajati. Carl Sagan je napisao da je opasno kad religija dođe do te točke kad počne vrijeđati intelekt svojih vjernika... i to je istina. Ono što se danas događa je još gore - kad ( u ovom slučaju Crkva kao eksponent religije ) počne vrijeđati MORAL svojih vjernika.

Isto je i kod Crkve u Hrvata - okočoperila se otkad više nismo u raljama mračnog komunizma pa se ponaša kao neprikosnoveni monopolist u mnogočemu. A Hrvati - a šta će ... poštuju . Jer netko nam je rekao da smo mi predziđe kršćanstva. Ovce smo mi bili i ostali, dozvoljavamo svakom svašta jer smo inertni, nezainteresirani i neuki. Neukusno je što se sve događa i kud se sve Crkva u Hrvata trpa i što traži za sebe-bilo bi bolje da sva dobra prepusti programima za zbrinjavanje sirotih, da se odrekne svojih sredstava i povlastica i pomogne nemoćnima, starima i bolesnima, da osigura sredstva koja bi omogućila i potaknula zapošljavanje, zbog toga propadaju brakovi i obitelji - NEMA SE NOVCA DA SE PRISTOJNO ŽIVI !!!

Dobri Bog sigurno tako nije zamislio svijet koji nam je dao. Ne znam što je mislio i kakve su mu bile namjere, ali sigurno nije izvršenje svoje volje monopolistički dao Svetoj Katoličkoj Crkvi. Svi imamo pravo da budemo Božja djeca, i nije važno jesmo li katolici, muslimani, budisti, ateisti, agnostici ili pingvini... Svima je Bog dao poslanje da žive na dobrobit svoju i svojih bližnjih ma kako različiti bili.

U tom svjetlu ne mogu, stvarno ne mogu shvatiti istupe u javnosti Pape i ono što on govori. Ako si dobar katolik - to je tako kako on veli ! A ako kažeš da se ne slažeš ili posumnjaš - loše - onda si bla bla bla izrod koji je vjerovatno pod utjecajem nečastivog , ali zasigurno je preglup da shvati što je pisac htio reći.

Kako nam je rečeno, sam Isus nije bio sklon suditi i osuđivati druge - pa što daje pravo današnjoj Crkvi da to čini???

Ne razumijem - imam problem - molim pomoć!

Dump

Ovih dana sam krenula u još jedan kućni poduhvat - sređivanje podataka na svom i suprugovom arhivskom back up disku.

Prvo da pojasnim - ja sam osoba koja sve podatke na svakom, bilo osobnom operativnom računalu, bilo tvrtkinom - drži u savršenom redu ( jednom je kolega informatičar zavirio i dobrano se nasmijao - veli - vidi se da je to žensko računalo ). U svako doba dana i noći snalazim se gdje je što, pa i oni stari godine 1994 fileovi koji su spremljeni u prošlostoljetni direktorij. Dakle - jedna navika koja seže u praskozorja moje informatičke civiliziranosti kad se moralo jako štedjeti na prostoru i meni osobno su organizacija podataka i back up na vrijeme bili na prvom mjestu. Uključivo i diskete, zip drive-ovi i cd-ovi u potrebnim količinama ( blažena paranoja koja nikad ne spava ).

Još se sjećam tv ekrana umjesto monitora, PACKOVA koji su se ubacivali u Atari i smiješnih velikih disketa, oduševljenja kad sam radila ne taktu ne više 16 nego čak 25 ili 33 ( push the button ), sjećam se kako sam samo bila oduševljena kad se ispilila 95-ica ( oprostite mi MS mrzitelji, ali to je tako ), sjećam se malih crnih šugavih kutijica eksternih modema i kako sam najviše voljela samo izvući "kabl" iz struje pa nek se sam restarta i nakopon radi kako treba.

Danas, megabajti i gigabajti su poprimili neke sasvim druge redove veličina u našem doživljavanju prostora za pohranu podataka, tako da se sad baškarimo na puno više mjesta i puno smo komotniji.

To je u mom konkretnom slučaju značilo sljedeće - moj prvi arhivski dvjesto gigabajtni disk je doživio da ga u početku upotrebe particioniram na četiri dijela, prozaično nazvana: doc private, glazba, software, doc posao, naravno različitih veličina jer su i potrebe drukčije (bile). Mislila sam da je pitanje pohrane podataka riješeno u idućih podosta XY godina. GRIJEŠKA !

Vremenom sam postala komotna i samo ubacivala i ubacivala... pa shvatila da su pojedine particije postale tijesne, a onda je i cijeli disk hm... postao tijesan.

Manija downloada je naravno počela u doba one free verzije Napstera i kad sam išla online k'o u crkvu - sat vremena dnevno - papreno se plaćalo tad. Nisam samo ja bila inficirana - mom dragom nećaku sam jednom prigodom rekla - kad sam preko plemenskih kanala čula grmljavinu - da je on valjda jedini slučaj kojeg će ćaća razbaštiniti ne zbog pića i kocke, nego zbog interneta i telefonskih računa...

Onda se prešlo na pretplatu i osjećalo da se možemo toliko rastegnuti sa lovom pa eto sto razloga - jer više ne pušim, jer nikad ne izlazim, jer ne trošim na žene i piće i ne kartam, ne kladim se, ne kupujem si krpice s potpisom, vozim se tramvajem i busom ... jednom rječju - ljudi moji PA VALJDA MOGU BIT OVISNIK O INTERNETU!!!!!!!!!

Biti single mama nije lako, pamtim vrijeme devedesetih kad sam uzdisala i brojala mjesece da prođe sezona grijanja i račun bude niži, pa se mogu uvaliti u neki malecni mali kredit da kupim novi hladnjak i štednjak - ali zato je nova pila vrhunske konfiguracije bila na stolu u radnoj sobi plaćena u cashu i nećak se cenio od smijeha kad sam mu kukala da je krajnje vrijeme i da moram obnoviti nešto namještaja u dnevnoj sobi. Pravdala sam se time da računalo donosi dodatnu lovu u kuću, a nova garnitura za sjedenje ne...

Bilo kako bilo - da se vratim u sadašnjost - prešlo se na ADSL čim se moglo, downloadalo se, podaci su se gomilali, što od potrebe, što od obijesti . Kad sam nakopon završila sa pregledom arhive i pravljenjem reda, brisanjem nepotrebnih stvari i selidbom na cd ove outdated koječega , te oslobađanjem dodatnog prostora , shvatila sam da trebam JOŠ !!!

Na ruku mi ide i olakotna okolnost da je gospodin suprug itekako svjestan da više knjiga, glazbe i filmova traži više mjesta - a on ih dakako vooooliii , tako da moja ovisnost ne dolazi tako jako do izražaja.

Često običavam reći - ŽIVIMO U BUDUĆNOSTI .

Prošli mjesec sam vidjela terabajtni disk u PX na odjelu tehnike, informatičke opreme i ostalih sličnih slastica, smješten na donjoj polici u lijepoj sjajnoj kutijici, još uvijek bez cijene... Tek su ga vele dobili. Sad ću za vikend opet obići i pogledati ga. Možda imaju cijenu. Meni još uvijek doduše ne treba, preživljavam i s ovim što imam. Ali lagano se obliznem na pomisao ...

Lijep pozdrav

Dance

sjecam se ljeta

Danas je zbilja siv, bljuckav i polukisan dan.

Dobro je podsjetiti se nekih prijasnjih obicaja , pade mi na pamet kako smo znali lunjati kad je bilo lijepo vrijeme vikendima ujutro i prije podne, sjetim se jedne od dobrih navika, nedjeljnog dorucka na #Pampasu# donesenog iz omiljene pekarnice ( to vam znaci #izaci na dorucak# - nije rijec o poshy dorucku u jednom od osjeckih restorana, nego o vrecici iz koje se pusi svjezi mirisavi burek i kroasana, a u drugoj je cokoladno mlijeko, jogurt i papirnate maramice - jer jos nitko nije izumio nacin kako jesti burek iz ruke i ostati svoj i neucmeljan od uha do uha pa na do/alje ).

To ide ovako : sjedis na obali Drave na nekom zgodnom mjestu uzduz longitudinalno postavljene linije sjedenja, od Visnjevca do Donjike - dok se dorucak ne pobrsti, mrvice i eventualne ostatke pobacas okolo jer ce ih vec naci i na njih se obliznuti ptice nebeske i zvjeri zemaljske.
Vrecice i nejestive ostatke poneses da se bace doma.
Napravis par fotkica.







Nakon toga na kavicu u grad, a onda doma na presvlacenje u staru trenerku i stare tenisice i potom u posjet Azilu za napustene pse u Nemetinu... sto ce biti tema jednog od mojih iducih postova, tamo smo proveli mnoge sate vikendima.







A onda i opet na kavicu - to je ona kasna prije rucka kad hodocastimo do nekog od moje obitelji na salicu razgovora.

mda... sve je to bilo u dobrom drustvu dobrih ljudi i pasa...

lijep pozdrav