TYCHE

sjecam se ljeta

Danas je zbilja siv, bljuckav i polukisan dan.

Dobro je podsjetiti se nekih prijasnjih obicaja , pade mi na pamet kako smo znali lunjati kad je bilo lijepo vrijeme vikendima ujutro i prije podne, sjetim se jedne od dobrih navika, nedjeljnog dorucka na #Pampasu# donesenog iz omiljene pekarnice ( to vam znaci #izaci na dorucak# - nije rijec o poshy dorucku u jednom od osjeckih restorana, nego o vrecici iz koje se pusi svjezi mirisavi burek i kroasana, a u drugoj je cokoladno mlijeko, jogurt i papirnate maramice - jer jos nitko nije izumio nacin kako jesti burek iz ruke i ostati svoj i neucmeljan od uha do uha pa na do/alje ).

To ide ovako : sjedis na obali Drave na nekom zgodnom mjestu uzduz longitudinalno postavljene linije sjedenja, od Visnjevca do Donjike - dok se dorucak ne pobrsti, mrvice i eventualne ostatke pobacas okolo jer ce ih vec naci i na njih se obliznuti ptice nebeske i zvjeri zemaljske.
Vrecice i nejestive ostatke poneses da se bace doma.
Napravis par fotkica.







Nakon toga na kavicu u grad, a onda doma na presvlacenje u staru trenerku i stare tenisice i potom u posjet Azilu za napustene pse u Nemetinu... sto ce biti tema jednog od mojih iducih postova, tamo smo proveli mnoge sate vikendima.







A onda i opet na kavicu - to je ona kasna prije rucka kad hodocastimo do nekog od moje obitelji na salicu razgovora.

mda... sve je to bilo u dobrom drustvu dobrih ljudi i pasa...

lijep pozdrav