nedjelja, 05.02.2006.
Zastani i pomiriši ruže...
Živimo u užurbanom svijetu...sve je danas "fast"... fast food, fast cars...A gdje žurimo, hoće li nam nešto pobjeći? Ili nas netko proganja? Ne znam. Ali da bi se prilagodili današnjem svijetu moramo juriti 100 na sat. Dan nam je prekratak. I tako nam prolazi cijeli život...
Jeste li se zapitali da li nešto propuštamo!? Kao kad jurimo autom pokraj prekrasnog pejzaža...a ni ne primijetimo ga, jer jednostavno nemamo vremena usporiti...
Uvijek kao da smo korak do sna...kada bi samo još malo ubrzali, uspjeli bi...Ni ne mislimo kako naša krhka tijela to možda neće izdržati...pa ni onako čvrst auto ne može izdržati jurcanje...
Često i sama se toliko "upletem" u obveze da pomislim: da je dan barem duži za koji sat uspjela bih sve obaviti." I onda sam pod stresom jer ne stignem sve...kao da mi sve izmiče kontroli...nemam vremena za sebe...
Dan sadrži 86 400 sekundi...a mi nemamo vremena...
Trebamo odvojiti vremena za one male stvari koje nam uljepšavaju dan...što je nekoliko tisuća sekundi naspram 86 400...a samo nam toliko treba da se posvetimo sebi...da "pomirišemo ruže"...i treba samo nekoliko sekundi da nekom uljepšamo dan...jednim osmijehom...koji ne košta ništa...a vrijedi puno...
Nemojte dopustiti da vam život projuri...jer povratka nema...usporite...
I nešto za nas žene...da vam uljepšam dan...
I stvori Bog ženu...
Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.
Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj
radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"
Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za
sastavljanje?"
Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati
više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti,
njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se
hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće.
Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora
imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti
sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje.
Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta
istovremeno.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do
slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti,
ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke"
Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve
funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije
ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan
dan, završi to sutra"
"Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da
završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim
zaustaviti. Već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest
sati na dan. "
Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali
Bože, napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju
istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što
sve može postići"
"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i
pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."
Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo
ženino lice.
"A joj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za
jedan dan." izjavi pobjedonosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje,
bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i
ponos."
Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si
mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja
vrijedno. Žena je čudo."
ŽENE znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose
veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.
No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime,
često zaboravljaju koliko zaista vrijede...
- 22:58 -
