subota, 04.01.2014.
ZA BOGA MILOGA, PRESTANITE !!!!
 Napokon imamo i Ured Dobrodošlice u našoj Vladi. Da li to znači da smo tamo dobrodošli ? Da li to znači da su tamo svi dobrodošli koji imaju životnih problema ? Ma je. I danas se sjetim mojih prijatelja koji nisu sa nama, sjetim se njihovih pogleda, osmijeha… Skoro svaki dan u godini mi budi neke uspomene iz rata. Sjetim se raznih događaja . Dobrih i loših, velikih i malih. Sjetim se tuge i bola, sjetim se rađanja moje djece. Sjetim se, da smo nekada bili skoro svi ponosni na našu Domovinu na našu pobjedu u ratu,a sada ? Sada je ušlo neko zlo između nas, zlo podjela. Vidim našu Domovinu kako pleše tango koji joj može biti i posljednji . Vidim vatru koja gori i svako malo ,sa lijeve i desne strane, baci netko drvo na vatru i ona postaje sve veća ,veća i veća. Ta vatra koja je počela gorjeti kao mali žar ispred kuće, sada prijeti da toliko naraste da izgori cijela naša kuća (dom). Ne vidim nikoga koji je spreman uzeti kantu,a kamoli vatrogasno crijevo, i početi da je gasi ili barem da spriječi ove da više ne stavljaju drva na vatru. Ne vidim nikoga, svi se takmiče tko će prije i više donijeti drva i baciti ih na tu vatru. ZA BOGA MILOGA, PRESTANITE !!!! Tražim, ali ne vidim ,za sada, nikoga tko je spreman ugasiti tu buktinju. Svi gledaju kako da iskoriste situaciju i da za sebe nešto ušićare. A ja ? Što ja mogu učiniti? Mogu pisati ovaj oblog i nadati se da će ga pročitati netko to ima veću moć da zaustavi ovo ludilo. Da zaustavi one koji kažu da oni koji su 1941.g. bili za neovisnu Hrvatsku odmah ustaše. Da su oni koji su 1945.g. bili protiv Nijemaca , Talijana odmah komunisti. Svi su oni bili protiv onih koji su napadali njihove najmilije, napadali njihova sela, njihove živote. Bilo je mnogo zanesenjaka koji su otišli u ustaše misleći da je to njihova vojska, kao i onih u partizanima. Taj rat je gotov. Ako sam ušao u rat kao dragovoljac 1991.godine , da li sam ja ustaša ? Ja , i meni slični, su nekome razbili san, razbili smo njihovu Jugoslaviju. Kada bi trebalo, opet bih istu stvar napravio . Ne žalim niti malo. Najžalosniji sam kada vidim danas neke ljude koji su privođeni jer nisu htjeli ići u HV-e. Vidim neke koji su davali i primali mito da ne bi se išlo u Hv-e. Danas ti ljudi visoko kotiraju u društvu. Vidim ljude koji su na visokim političkim pozicijama u Hrvatskoj,a rat , koji je razdirao, su vidjeli na televiziji i to gledajući u stranim državama. Danas nam ti ljudi pričaju da moramo zaboraviti rat? Što pod tim misle ? Oni hoće reći da mi moramo ZABORAVITI njihove uloge u ratu, da zaboravimo razne kukavice koji su na prvu opasnost pobjegli iz Hrvatske, koji su pljačkali ovu zemlju dok je netko krv prolijevao za nju, da ne cijenimo one koji su sve dali za našu Domovinu,a preziremo njih. Ne, neću zaboraviti nikada.  Zbog ovog sam tužan branitelj, zbog ovog me srce boli, kida se, hoće da iskoči, da pobjegne od mene. Oznake: Hrvatski vojnik, branitelji, izdajice |
