U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila s crnim mislima. Ne mogu vidjeti praznu čašu. Na stolu me čekao Jeretov „Bišovski plovac“. Na balkonu, crni kišni oblaci. Na granicama država izbjeglicama se crno piše. U Osijeku crne košulje. Crno ispod nokata... Što učiniti? Ništa. Dobro, nalila sam bićerin, odsjekla nokte, uzela Bronhi, lakše se diše...