.
.
.
Hodoljublja - Kravice.
Jutros sam se probudila uz slapove kravice na Trebižatu.
Gledam naše ljude kako se s ponosom slikaju uz slapove Nijagare, viču; „Olla la“ na slapovima Viktorije, na tromeđi u Južnoj Americi, Iguazu..., dok godine prođu da se na svom putovanju zaustave u Jajcu na slapovima, svrate na Bohinjsko jezero i „upad“ Savice u nju, svrate do Vrela Bosne, Boračko jezero, na Plitvice, Martin Brod i vide Unu, Taru, Cetinu, Krku, bace pogled s Durmitora, Žabljaka, Triglava, Kopaonika, Prenja, Mosora...Jurimo kroz život od točke A do tačke B- e. I kad ti Snaša poviše Čapljine pokaže prst, staneš i povezeš je, čut ćeš njeno kazivanje; „Sine, ja ću izaći tu na raskrižju za slapove Kravice na rijeci Trebižat. Stani, pogledaj, odmori, zaslužio si...“ Priroda to zaslužuje. Hvala Ti draga Hercegovko što voliš svoje ali ne zaboravljaš da bi i drugi mogli podijeliti tu ljubav. Ljubav prema prirodi, prema svom okolišu...Ma, ke, Nijagara, Iguazu, Viktorija...Kravice, Jajce, Plitvice, Krka...prvo pa sve ostalo. Jasno sve treba oli triba, vidjeti i osjetiti...
.
Vrijeme, vreme, vrime je za naše slapove...
|