| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

|
Jutros sam se probudila s pogledom na cruiser, po naški; kruzer, loser-«luzer», prekooceanski brod usidren ispred splitske luke. Za TZ-turističku zajednice gradova diljem obale, sezona 2009. je gotova. Izvješća govore o broju ostvarenih noći, popunjenosti kreveta, strukturi gostiju, procjeni potrošnje posjetitelja. Zaključak koji opravdava postojanje TZ-a je kako «nismo podbacili» unatoč recesiji. -Je li moglo bolje?- e , time se izvješća ne bave. Običan građanin ipak može vidjeti «crnu rupu» u ponudi stranim gostima koju Split / a možda i druga mjesta/ nije popunio. Tisuću petsto gostiju s usidrenog « hotela « je iskoristilo lijep i sunčan dan, ponedjeljak, za iskrcaj te obilazak grada, vožnju busom, posjetu Saloni, Trogiru i možda Međugorju. Povratak u red na obali ispred Lučke kapetanije odakle se turisti prevoze do broda pokazao je onu crnu rupu u ponudi na koju želim upozoriti. Od deset parova, mahom starijih gostiju, samo je jedna osoba držala u rukama vrečicu sa kupljenom robom, mogućim suvenirom. Potrošnja skoro zanemariva. Možda je pokoji sendvič, pizza, popijeni sok, čaša piva, maksimalno butelja talijanskog, čileanskog vina, popravilo lošu sliku potrošnje. Cijelo jutro, čamci, prije brodovi, prevozili su turiste s kruzera do obale i natrag. Na obali osim šatora i jedne osobe nije se stekao dojam da te posjetitelje ikoga zanimaju. Nitko im nije dijelio prospekte, vodiče dobre kupovine, spize, mirise Dalmacije, miris lavande, okus rakije, sušene smokve, maslinovog ulja, bračkog sapuna, komadić sira i srdele s gradela. Nigdje klapske pisme … Nezaposleni klapski pjevači, folkloristi, slikari, majstori iz kućne radinosti, suvenirnice, nisu došli u susret gostima. Ostali su u svojim mislima o lošem životu, u svojim dućanima, u podrumima Dioklecijanove palače… Split, Dalmacija svoju promidžbu grade na sajmovima u Berlinu, Londonu, Pragu, Moskvi…Na promidžbu putem zadovoljnih gostiju koji su sutra najbolja preporuka za nove goste, morat ćemo pričekati… Mi smo na to navikli. Na čekanje. Čekamo bolju budućnost, čekamo na mirovinu, čekamo… Bolje čekati nego raditi. Nitko se nije obogatio poštenim radom. Od čekanja se mogu dobiti proširene vene i invalidska prijevremena mirovina. E, to je već dobro. U čekanju je spas… |