turimti

30.05.2009., subota

Šutnja je...

Jutros sam se probudila u šutnji. Nisam imala izbora. Ili ću šutjeti ili ću dobiti po pi*** kako su mi poručili fanovci čuvenog «photoshopiranog» blogera. Moram priznati «kokodakanje» je urodilo plodom. Nema svježih jaja, ali ima novih saznanja o svijetu u kojem živimo. Ovo podneblje ne priznaje raznolikost. Ne priznaje pravo na drugačije mišljenje. Prijetnje sam ozbiljno shvatila tim prije što je moj identitet voljom drugih javno obznanjen na blogerskoj farmi.
U vremenu kad se svi kriju iza PTSP, nesređenih obiteljskih prilika, pravdaju teškim stanjem u državi, ne odgovaraju za svoje postupke, bolje je šutjeti.
Šutnja je zlato. Svi šute. I svi «misle»skoro pa isto. Boduli, kako Majka kaže, u Zagori kako Ćaća «reče», u državi kako vlast hoće. Zato ništa nije čudno što nas svijet naziva superbogatašima.
U rijetkim trenutcima «razboritosti» kada netko progovori, onda je to:
-Imamo Hrvatsku!
-Kakvu? Na to pitanje teško ćete dobiti odgovor. Šutnja je zlato.
Umjesto nas govore poruke upučene susjedima sa jumbo plakata kako bi ih doveli kao spasitelje turističke sezone:
-Kad srce kaže leto, kaže...Hrvatska!
-Hrvatska tako lepa , tako naša! Genijalno!
Prosto da ne veruješ. Virujem da je riječ o nesporazumu.

Privatna svojina je opasna stvar. Naša zemlja,naše more, moj muž,moja žena, naša djeca, naš kredit,njegov auto,moj motor,moje naslijedstvo, tvoji dugovi,moj blog, naša blogerska «farma», naše granice, bezgranični su izvori napetosti, nesporazuma i podjela.
Jedino nas spašava zajednička šutnja.

Šutnju ipak ponekad razbiju naši vrhunski intelektualci u trenutcima lucidnosti, između dva mirogojčeka uz «čašicu» razgovora u birtiji.
Neki se sjete kako je nekada mozak bio na cijeni, 2 marke kilo. Neki , poput Zdravka Tomca na kraju križnog puta od nevjernika do vjernika, nazivaju svog duhovnog oca, predsjednika Josipa Broza Tita, zločincem. Tomac kasno stiže do Jasenovca.
Dvojac iz HaHaO-a, Ivo Banac, Zvonimir Čičak nakon prekopavanja grobnica i hudih jama u kratkim stankama rastjeraše u tišini 14. intelektualaca.
Šuti se kada se gube radna mjesta, šuti se kada se studenti bune, liječnici, sindikati...
Šuti se nad činjenicom da zemlja ima više branitelja nego što ih je bilo u ratu.
Šuti se nad nelogično velikim brojem upisanih u biračke spiskove.
Šutnja se traži i od onih koji pevaju poput Lepe Brene.
Dođite dragi gosti, ali šutite. Ponesite novac, a pesmu ostavite kući.
Šutnja je zlato...
BTW.
Između dvije šutnje, uz Antu & Darinku, može se čuti i onaj drugi «narod»:
#Kazalištarci su se obratili Kerumu da novčano pomogne «Malu Florami».
#Poznati humanitarac je pozitivno odgovorio:- Dat ću pare, ali što je maloj?

Tajništvo poglavarstva grada Splita za prvu sjednicu nove vlasti priprema prijedlog preimenovanja HNK u KERUMPUH.

- 21:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.05.2009., nedjelja

Na vrhuncu...

Jutros sam se probudila na vrhuncu. Tukac kroz ponistru s ponosom viče:»-Vidi mi se Gospić, vidi mi Ka-ćun/k/a!
«Tjednik « (SD-e ) don Anđelka Kaćunka , župnika vikara u Gospiću, bode oči naslovom:
-Hrvatice na Mount Everestu samo gube vrijeme!- Sve novine danas (20.05.09.) ističu uspon Hrvatica na M. Everest kao veliki uspjeh, a neki kažu da bi se cijela Hrvatska trebala u njih ugledati.Uopće se s time ne slažem,-kaže Kaćunko.-Što takva za život opasna ženska ekspedicija znači jednom narodu koji se strmoglavljuje u demografsku provaliju ? Tko bi tim ženama čuvao djecu da su tamo stradale?-poanta je pisca kolumne, Don Kaćunka.
Tukac nakon što je svršio s vikom, pomirljivijim tonom gledajući sliku vjernog pratitelja prsate Nivesice, završi pitanjem:
-E, moj Done, tko bi djecu pravio da su svi otišli u popove?!
Odgovor na ovo pitanje nećemo dočekati. Ne, bar za života ovoga Pape.
Prava istina je negdje u sredini.I u tom slučaju kao i do sada,djeca bi se rađala, samo bi u krštenici,rodnom listu, rubrika otac, ostala prazna.
Znaju popovi što im je raditi...Irska je tako daleko, a tako slična nama...

(Slike su posuđene iz SD-e, Cropix-a)

- 13:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.05.2009., ponedjeljak

Pet do sedam...

Jutros sam se probudila pet do sedam. Nekima to neće poći za rukom ni u pet do podne. Zadnja prilika za istinskim buđenjem je propuštena sinoć pet do devetnaest. Bila je to mnogima zadnja, odnosno predzadnja prilika za otvaranje očiju i ne/davanje svog glasa za novu narodnu vlast. Tridesetak posto birača svojim izlaskom na glasačka mjesta odlučivalo je u svoje ime i u ime preostalih 70% glasača o gradonačelniku, županu, te ostalim izvršnim tijelima vlasti. Naredne četiri godine u 2/3-ne domaćinstava i na preostalim radnim mjestima morao bi vladati mir i suglasnost po pitanju izabrane vlasti. Bez komentara!
Imat ćemo vlast kakvu smo željeli. Izabrali smo one koje smo zaokružili na listićima…Ostanak kući, glasačima oduzima pravo žalbe na izabrane.
Srećom , u mnogim sredinama postoji mogućnost popravnog za petnaest dana.
Glasači prije što opsuju vlast, spomenu im majku, prozovu im korijene, nazovu ih; vlajima, seljacima, dotepencima, rijetko fetivim, moraju stati pred ogledalo i sebe uvjeriti da su psovali pravu osobu. Možda su prethodno trebali spomenuti svoj rod koji im je stvorio takav svjetonazor u kome su im svi krivi, a samo su oni i njihovo mišljenje ispravni.
Izlazak na izbore, građanska je obveza jednaka osmogodišnjem obveznom školovanju. Izaći na izbore se mora, ali glas se ne mora dati osobi ili listi koja ti nije po volji. Može se ubaciti i nevažeći listić. Na žalost takav listić ide u prilog onima za koje inače ne bi glasovali.
Zato izađite na izbore za petnaest dana tamo gdje je popravni i budite sigurni naredne četiri godine u miran san, mir u kući i na poslu. Znat ćete tko je krivac za vaš propali san o demokraciji.
Uživajte u pravednom snu sve do pet do sedam...

- 21:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.05.2009., utorak

He,he,...

Jutros sam se probudila sa smiješkom. U zemlji smijeha, probuditi se drugačijeg raspoloženja moglo bi se krivo protumačiti, osobito u tjednu Izbora.
9.-ti maj , Dan pobjede, Dan konačnog pada fašizma (u normalnim zemljama), naš dnevni tisak nije zabilježio niti jednim slovom (SD).
Ali zato 9. svibanj nije propustio donijeti u medijima još jednu sliku o zločinima partizana, jamama, križnim putevima, Jasenovcu i usputnim pominjanjem slučajnog događanja ZAVNOH-a ( pitanje za kviz).
U Lori , u Splitu, a gdje drugdje, četiri mladića su pjesmom ; Gori vatra, gori borovina i inim folklornim motivima budili osjećaje nazočnih. Bilo je tu i Zore, Jure i Bobana, Herceg Bosne, domoljublja na pretek. Okolne vrbe su na vrijeme potkresane kako neki u zanosu ne bi doslovno umjesto blagdanskog nakita povješali Srbe sukladno izrečenim porukama:-Srbe na vrbe. Nema straja , poruke iz Pule odgovornih ljudi koji čine vlast kako će se «ljudski»postupati s manjinama (T.K) daje nadu da se to ipak neće dogoditi.
U zemlji smješka, Glavaš postaje žrtva sistema. Sistema u kojem ne postoji politička volja provođenja pravde, da se zločini i kriminal sankcioniraju na pravi način i u pravo vrijeme. Tužbe redovito padaju u vodu, dokazni postupci su prava farsa, ubicama se proglašavaju osobe čiji kvocijent inteligencije garantira nesposobnost izvršenja čina za koji su optuženi, presude se čitaju krivcima u odsustvu, dnevna politika se igra sudstvom, na mjestu sudaca sjede nekompetentne osobe...,sve to da nije smiješno bilo bi tužno.
A, da je pravda dostižna kako za koga, vidljivo je po tomu što vam svakodnevno neko iz susjedstva ode na odsluženje zatvorske kazne dan-dva zbog neplaćanja kazni za parking, ne nošenja kacige na motoru. Deložiraju se uboge starice, a 13. svibnja trebalo bi deložirati 100 stanara iz kuće koja je svojevremeno unatoč zabrana, dobila priključke na struju, vodu, telefon, kanalizaciju. Tako je sud presudio. Sud nikada neće presuditi onima koji su to svojevremeno gledali, podržavali ili u krajnjem slučaju svojim neradom odobrili.
Ludilo brale. Smešno, oliti ga, smiješno je , ali nekim je doista do plača.
He, he,he...
Plači voljena zemljo, naša Argentino...

- 07:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.05.2009., petak

Feštaduri...

Jutros sam se probudila kao pokisla kokoš. Ma kakva kokoš, istinska Tukica.
7. svibanj , Dan grada Splita se posebno fešta. Fešta traje danima. Sudamja. Gradski oci uoči blagdana svetog Duje, zaštitnika grada, uručili su na svečanosti u zgradi HNK najveća gradska priznanja; za životno djelo, osobne godišnje nagrade te skupne nagrade zaslužnim građanima i društvima. Ono što me je oborilo s nogu , pokvarilo «frizuru» , bilo je saznanje da su samo i isključivo, nagrađeni, MUŠKARCI. Na pozornici teatra, teatar apsurda. Slika 17. muškaraca ukrašenih jednom jedinom ženom predstavnicom turizma , novinarkom koja nije imala «jaja» ( što je normalno za njene godine) da se ukloni iz tog društva i u znak prosvjeda zbog izostavljanja žena sa spiska nagrađenih, skine se do gola. Bila bi to gola istina da ovaj grad jedino primjećuje žene kada su nage.
Splićanke su najlipše žene na svitu, kunu se fetivi, svojim nježnikom. –Splićanka je moja muza-kazat će veliki slikar. Drugi će reći; ONA je najbolja u kužini, odlična majka naše troje djece, držač tri kantuna kuće. –Najbolji golman,-dodat će poznati ćelavi nogometaš pri trećem ulasku u njeno međunožje. Na modnoj pisti, TV reality-u, u krevetu ni jedna žena se ne može mjeriti sa Splićankom.
Koji, stas, koji seks, glas, koje sise? Pamet?! Neš ti?!
Koja crna pamet u «plavuše», pa još Splićanke...
Tako pametne odavno ne žive podno Marjana. Ostale su samo Tukice. Kokoši.
Tako zaključuju predstavnici grada koji su izveli na pozornicu nagrađene muškarčine za pamet, životno djelo, doprinos društvu; don Bezinu, Lovrića, Marasovića,Trebotića, Đikića, Musića, Vrdoljaka, Šegvića, predstavnike klape Lučica, Jedinstva, Lige za borbu protiv raka.
Na pozornici, reflektori nisu osvjetlili niti jednu ženu, umjetnicu, gospodarstvenicu, liječnicu, radnicu, jednostavno, zaslužnu Splićanku.
Ni ovima na pozornici , a ni prisutnim u gledalištu u tomu ništa nije bilo nenormalno.
Gdje to mi živimo? Gdje su bile i gdje su danas da se oglase, udruge žena; «babe», lezbijke, zviždačice, «blokirane» studentice, intelektualke, Splita ?!
Kakva diskriminacija žena 2009.-te, u godini kada bi Europi trebala dati zeleno svjetlo za završetak pregovora o pridruživanju.
Tukice svih gradskih kotareva Splita-ujedinite se!
Guske su spasile Rim. Vi još možete spasiti svoje dostojanstvo i dostojanstvo ženske pameti Splita. Oglasite se!
Splite, srami se!
(korištene neke slike A.K.-izložba sv. Duje)

- 00:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.05.2009., ponedjeljak

Gripozna "Farma"...

Jutros sam se probudila na «životinjskoj farmi». Uzbuđeni glasovi puka nisu mi dali spavati do podne kao što radi cili svit u ove neradne dane. Povorka razdraganih je skandirala:
-Živija animalizam!
-Doli vlastelizam!
Na čelu povorke vijorile su se zelene zastave bez obilježja farme, potkova i rogova.
Zadnji u masi slavljenika propinjali su se na zadnje noge.
Svinje su roktale, tovari njakali, guske gakale, kokoši kokodakale, konji rzali, krave mukale, ovce i koze meketale, mačke mijaukale, psi lajali... Prava kakofonija zvukova i parola:
-Sve su životinje jednake ali neke životinje su jednakije od drugih. (G.Orwell)
S prozora okolnih kuća povorka je zasipana cvijećem, sijenom i travom. Novinari su na postavljeno pitanje :
-Što je to ujedinilo životinjski svijet, kao u pravilu dobijali jedan jedinstveni odgovor:- Prdež!. Svinja prdne u Meksiku, a Amerika se zatrese. Maske se navuku, gaće svuku, serumi se podijele. Indexi na N.Y.S.E skoče, farmaceuti procvijetaju.
Biznis prati glamur.
Najljepša u povorci, kraljica po imenu Simonica sva sretna ponavlja u kamere TV ekipa:
-Svinjica, svinjici glize lep! Moj Antiša je najljepši!
Hor mlađahnih svinja sa farme neumorno pjeva:
-Budi se istok i zapad, Bandijera zelena, Prdonje svih farmi, ujedinite se!
Starog tovara, novinari nisu mogli iznenadili pitanjem:
-Je li bolji vlastelizam ili animalizam?
Njegov odlučan odgovor- JESTE!- blokirao je nova pitanja.
Pogled životinja koje su hodile u povorci «klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka, ali već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek»(G.O.).
Živio animalizam!
-Doli vlastelizam!

Starci na klupi su gužvu doživjeli kao dane borbi:
-Pazi metak, Slavko!-Hvala, Mirko!, dok su neki novi klinci uklanjajući se iz gužve, jedni druge upozoravali sa :
-Pazi gripa, Prdonjo!. –Hvala Orwell!

BTW. Prvomajski dodatak:
Jeste li za njoke s kobasicom ili za fažol s plodovima mora?
Jedni viču: -Mere !
Drugi: -More !
Treći: -Može oboje!

- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.