signifying.nothing

Snijeg. Tuca. Ne volim susnjezicu, ali kad je pomijesana sa cistim bijelim snijegom izgleda vrlo lijepo.
Snijeg izgleda prekrasno kad napada na krov od cempresove kore.
Kad se snijeg stane malo topiti, ili kad ga je samo malo napadalo, uvlaci se u sve pukotine medju crijepom, tako da je na nekim mjestima krov crn, a na drugima potpuno bijel - vrlo lijepo.
Volim kad pljusak i grad padaju na krov od sindre. A volim i mraz na sindri ili u vrtu.

ss.mns.136.

Olujni vjetar. U zoru, dok lezite u krevetu, a resetkasti prozori i drvena vrata sirom su otvoreni, u sobu se odjednom zaleti vjetar i ozeze vam lice - nesto izvanredno.
Studeni, zimski vjetar.
U srce me dira vlazni, njezni vjetar sto puse s veceri u Trecem mjesecu.
Dira me i hladan, kisni vjetar u Osmom i Devetom mjesecu. Sa strane udaraju zestoki mlazovi kise, a ja uzivam gledati ljude kako preko ukrucenih halja od neporubljene svile ogrcu podstavljene kaputice koje su odlozili nakon ljetnih kisa. U ovo bi se godisnje doba najradije rijesili i svojih neporubljenih halja koje su im postale prevruce; umjesto toga, zatekla ih je neocekivana promjena vremena i trebaju se odijevati jos toplije nego prije.
Koncem Devetog i pocetkom Desetog mjeseca nebo je potpuno zastrto oblacima, puse jak vjetar, a zuto lisce njezno pada na tlo, osobito lisce tresnje i brijesta. Sve to izaziva najugodniju sjetu. U Desetom mjesecu volim vrtove pune drveca.

ss.mns.118.

Volim bijele, grimizne i crne oblake i kisne oblake kad ih nosi vjetar. Carobno je zorom gledati kako sivi oblaci polagano bijele. Mislim da je to opisano u kineskoj pjesmi koja govori o "bojama koje nestaju u zoru".

ss.mns.137.

Lastavice, kad hrane svoje mlade. Prolaziti pored mjesta gdje se igraju mala djeca. Spavati u sobi u kojoj gori neki fini miomiris. Opaziti da se necije elegantno kinesko zrcalo malo zamaglilo. Vidjeti gospodina kako zaustavlja kociju ispred necijih dveri i daje upute pomocnicima da najave njegov dolazak. Oprati kosu, urediti se i odjenuti namirisanu odjecu; cak i kada vas ziva dusa ne gleda, ove pripreme pruzaju veliko zadovoljstvo.
Noc je i ocekujete posjetioca. Odjednom vas prene zvuk kisnih kapi koje vjetar zanosi, pa udaraju o kapke.

ss.mns.16.

Macka koja je zivjela u Palaci dobila je plemicko oglavlje i ime dama Myobu. Bijase to vrlo ljupka macka i Njeno se Velicanstvo pobrinulo da se prema njoj postupa s najvecom paznjom.

Jednog je dana odlutala do trijema, i dama Una, koja je pazila na nju, povice: - O, ti zlocesto stvorenje! Molim da smjesta udjes unutra. - Ali se macka na to nije ni najmanje obazirala vec se nastavila pospano grijati na suncu. Htijuci je zaplasiti, ona pozove psa Okinamara.
- Okinamaro, gdje si? - povice. - Dodji ovamo i ujedi damu Myobu! - Budalasti Okinamaro, vjerujuci da dama Uma govori ozbiljno, srne na macku koja iznenadjena i uzasnuta, potrci iza zastora, pa u Carsku blagavaonicu, gdje se zatekao i Car. Njegovo Velicanstvo, jako iznenadjeno, uzme macku i pridrzi je na rukama, te zazove dvorske posluzitelje. Kad se pojavio Tadataka, komornik, Njegovo Velicanstvo naredi da se pas isiba i protjera na Pasji otok. Sva se posluga uskomesa i stane goniti psa. Njegovo Velicanstvo ukori damu Unu. - Moramo naci novu njegovateljicu za nasu macku, - rece joj. - Osjecam da vise ne mogu racunati na vas i na vasu pazljivost. - Dama Una se nakloni i od tada se vise nije pojavljivala u Carevoj blizini.

Carski cuvari uskoro su uspjeli uhvatiti Okinamara te ga udaljise iz okruzja Palace. Jadni pas! Znao se tako veselo sepuriti. Jos nedavno, treceg dana Treceg mjeseca, kad ga je Prvi tajnik-nadzornik prosetao u svecanoj povorci po okruzju Palace, Okinamaro je bio okicen vijencima vrbovog lisca, s rascvjetalim granama breskve na glavi i tresnjinim cvijetom oko pasa. Kako je mogao i pomisliti da ce ga zadesiti ovakva sudbina? Svi smo ga iskreno sazaljevali.
- Kad bi Njeno Velicanstvo objedovalo, - prisjecala se jedna dvorska dama, - Okinamaro bi nam uvijek lezao sucelice. O, kako mi nedostaje!

Nekoliko dana nakon protjerivanja Okinamara zaculi smo nekog psa kako prestravljeno zavija. Kako je moguce da neki pas tako dugo tuli? Svi ostali psi uzbudjeno izjure van da pogledaju sto se zbiva. U medjuvremenu, zena koja cisti nuznike u Palaci dotrca do nas. - To je strasno, - rece. - Dvojica upravitelja sibaju psa. Sigurno ce ga ubiti. Kaznjavaju ga zato sto se vratio nakon sto je bio protjeran. Tuku ga Tadatako i Sanefusa. - Ocito, zrtva je bio Okinamoro. Bila sam potpuno utucena kad poslah sluzavku da zamoli muskarce naka prestanu; ali upravo tada zavijanje napokon zamre. - Mrtav je, - obavijesti me jedna od sluzavki. - Bacise ga preko ograde.

Te veceri sjedili smo u Palaci, tugujuci zbog Okinamarove sudbine, kad udje neko bijedno pseto: svo drscuci, jezivo natucena tijela.
- Nebesa, - rece jedna dvorska dama. - Zar je to Okinamaro? Dugo nismo vidjele nekog psa nalik njemu, zar ne?
Pozovemo ga po imenu, ali se pas ne odazva. Neke su od nas uporno tvrdile da je to Okinamaro, a druge opet da nije. - Molim vas, posaljite po damu Ukon, - rece Carica, cuvsi za nasu raspravu. - Ona ce zacijelo znati. Smjesta odosmo u njezinu sobu i rekosmo joj da je hitno traze.
- Je li to Okinamaro? - upita Carica pokazujuci psa.
- Pa, - rece dama Ukon, - svakako mu je nalik, ali ne mogu povjerovati da je ovo grozno stvorenje doista nas Okinamaro. Kad bih pozvala Okinamara, uvijek bi mi prilazio masuci repom. Ali ovaj se pas uopce ne odaziva. Ne, to ne moze biti taj isti pas. Osim toga, nije li Okinamaro bio na smrt pretucen a njegovo tijelo baceno? Kako neki pas moze ostati ziv ako ga izbicuju dva snazna muskarca? - Cuvsi to, Njeno je Velicanstvo bilo vrlo nesretno.
Kad se smracilo, dali smo psu jelo, ali ga je odbio i na koncu zakljucismo da to ne moze biti Okinamaro.

Sljedeceg sam jutra pomagala Carici pri uredjivanju kose i obrednom pranju. Drzala sam joj zrcalo, kad se u sobu dosulja onaj pas od sinoc i zguri se uz jedan stup. - Jadni Okinamaro, - rekoh. - Sinoc su ga tako uzasno premlatili. Kako je zalosno i pomisliti da je mrtav! Pitam se u kakvom je tijelu ovaj put rodjen. O, sigurno se strasno napatio!

U tom se casu pas pored stupa poceo tresti, drhtati i roniti suze. To nas je zapanjilo. Znaci, doista je to bio Okinamaro! Prethodne je noci odbijao odazvati se, da se ne bi odao. To nam se veoma dopalo, do ganuca. - Dobro, dobro, Okinamaro! - rekoh spustivsi zrcalo. Pas se ispruzio na podu glasno stekcuci, tako da je Carica zracila odusevljenjem. Sve se dame okupise i Njeno Velicanstvo posalje po damu Ukon. Kad je Carica objasnila sto se zbilo, svi su se smijali i uzbudjeno razgovarali.
Ta vijest stigla je i do Njegovog Velicanstva pa je i on dosao u Caricinu sobu. - To je nevjerovatno, - rece smijeseci se. - Zamislite da cak i pas ima tako snazne osjecaje! - Kad su caricine dvorske dame cule za tu pricu i one dohrlise. - Okinamaro! - zvali smo ga, a ovaj se put pas osovi na noge i stane bazati po sobi natecene njuske. - Treba mu pripremiti jelo, - rekoh.
- Da, - rece Carica smijuci se sretno, - sada kad nam je Okinamaro konacno rekao tko je.
Obavijestise i komornika Tadataku te i on dohita iz Odaje stolova. - Je li to zbilja istina? - pitao je. - Molim, dopustite mi da se sam uvjerim. - Poslala sam sluzavku sa sljedecim odgovorom: - Nazalost, bojim se da to ipak nije isti pas. - Pa, - odgovorio je Tadataka, - ja cu prije ili kasnije imati prilike vidjeti tu zivotinju. Necete je vjecno moci skrivati od mene.

Domalo je Okinamaro dobio Carski oprost i opet bijase sretan kao prije. Ali cak i sada, kad se sjetim kako je cvilio i drhtao dok smo mi suosjecale s njim, to mi se cini cudesno i potresno; kad mi pricaju o tome i sama stanem plakati.

ss.mns.8.

Sjecam se jasnog jutra u Devetom mjesecu nakon sto je svu noc kisilo. Iako je sunce snazno zasjalo, rosa je jos uvijek kapala s krizantema u vrtu. Na bambusovim ogradama i podrezanim zivicama vidjela sam poderane paukove mreze koje su vijorile poput krpica, a na mjestima gdje su pukle, visjele su kapljice kise poput niskih bijelih bisera. To me snazno ganulo i ushitilo.
Kako je sunce jacalo, rosa se sve vise gubila s djeteline i ostalog bilja na kojem je otezala: grane su se pocele micati i odjednom same od sebe odskocise. Kasnije sam ljudima opisivala kako je sve to bilo prekrasno. Najvise me se dojmilo sto se to njih uopce nije dojmilo.

ss.mns.84.

Bijase vedra noc, puna mjesecine, malo poslije desetog dana Osmog mjeseca. Njeno Velicanstvo, koje je boravilo u Caricinom uredu, sjedilo je na rubu trijema dok joj je Ukon no Naishi svirala flautu. Ostale dvorske dame sjedile su zajedno pricajuci i smijuci se, ali ja sam stajala sama, naslonjena na stup izmedju glavnog predvorja i trijema.
- Zbog cega ste tako tihi? - rece Njeno Velicanstvo.
- Recite nesto. Zalosno je kad ne pricate.
- Gledam jesenji mjesec - odgovorih.
- O, da - zamijeti ona. - Upravo ste i trebali reci nesto tako.

ss.mns.66.

Ljeto i zima. Dan i noc. Kisa i sunce. Mladost i starost.
Kad se netko smije i kad se netko ljuti. Crno i bijelo. Ljubav i mrznja. Sicusna biljka indigo i veliki filodendron. Kisa i izmaglica.
Kad prestanete nekoga voljeti, osjecate da ste postali netko drugi, premda ste jos uvijek ta ista osoba.
U zimzelenom vrtu sve su vrane pozaspale. Oko ponoci, vrane s jednog stabla odjednom se uznemire i probude i pocnu lepetati krilima. Njihova se usplahirenost uskoro prosiri i na ostala stabla i domalo se sve ptice prenu iz sna i stanu preplaseno graktati. Danju su te iste vrane sasvim drugacije!

ss.mns.44.

Osuseni vrtni sljez. Stvari koje koristimo za vrijeme izlaganja lutaka. Naici na komadic ljubicaste tkanine ili tkanine boja grozdja, utisnut medju stranice neke biljeznice.
Kisni je dan i dosadjujete se. Prebirete nekim starim papirima, tek tako da vam prodje vrijeme. I onda naidjete na pisma covjeka sto ste ga nekoc voljeli.
Proslogodisnja papirnata lepeza.
Noc jasnog mjeseca.

ss.mns.17.

Bijeli ogrtac preko ljubicastog prsluka.
Pacja jaja.
Smrvljeni led preliven sirupom povijuse u novoj srebrnoj zdjeli.
Brojanice od gorskog kristala.
Cvjetovi glicinije. Cvjetovi sljive pokriveni snijegom.
Ljepuskasto dijete kad jede jagode.

ss.mns.29.

Zet kojeg hvali tast, nevjesta koju voli svekrva.
Dobra srebrna pinceta za cupanje dlaka.
Sluga koji ne ocrnjuje svog gospodara.
Osoba koja ni u cemu ne pretjeruje, koja je bez nedostataka i koja cijelog svog zivota ostaje cista i neukaljana.
Ljudi koji zive zajedno i jos uspijevaju ponasati se suzdrzano jedan spram drugog. Koliko god pokusavali prikriti svoje slabosti, obicno u tom ne uspiju.
Izbjeci mrlje od tinte u biljeznici gdje zapisujete price, pjesme i slicno. Ako je to vrlo fina biljeznica, silno nastojite da je ne umrljate; a ipak, taj vam trud gotovo nikad ne polazi za rukom.
Kad ljudi, bilo muskarci, bilo zene ili svecenici, obecaju jedan drugome vjecno prijateljstvo, rijetko kad zauvijek ostanu u dobrim odnosima.
Sluga koji je ugodan svom gospodaru.
Odnesite svilaru komad svile da ga preradi i kad ga vrati, svila je toliko lijepa da ushiceno kliknete od udivljenja.

ss.mns.47.

Glas nekoga koji govori dok ispuhuje nos.
Izraz lica zene koja cupa obrve.

ss.mns.54.

Dok cistite ukrasni cesalj, nesto se zaplete o zupce i cesalj se slomi.
Prevrne se kocija. Pomislili biste da ce takva cvrsta i pozamasna stvar zauvijek tvrdo stajati na kotacima. Sve je to poput sna - zacudno i bezumno.
Dijete ili odrasli covjek izlane nesto zbog cega je svima nelagodno.
Cijelu ste noc cekali nekoga za kog ste bili uvjereni da ce doci. U zoru, tek sto ste caskom zaboravili na njega i pridrijemali, glasno grakne vrana. Prenete se iz sna i vidite da se vec razdanilo - vrlo zacudno.
Jedan od strijelaca na streljackom nadmetanju dugo drhti prije nego sto odapne strijelu; kad je konacno poletjela, krene krivim smjerom.

ss.mns.64.

Ruzicasto cvijece, tresnjin cvijet, zute ruze. Muskarci ili zene cija je ljepota opjevana u romancama.

ss.mns.74.

Borovi. Polja u jesen. Planinska sela i puteljci. Zdralovi i jelenovi. Prizori vrlo hladne zime; prizori neizrecivo vruceg ljeta.

ss.mns.75.

Veliki brod koji je ostao na suhom u nekom rukavcu za vrijeme oseke.
Zena koja je skinula lazne uvojke da poceslja ono malo kose sto joj je preostalo.
Veliko stablo koje je iscupao vihor, te lezi na boku s korijenjem u zraku.
Lik sumo rvaca koji se porazen povlaci.
Beznacajan covjek koji kori nekog posluzitelja.
Starac koji skida sesir, razotkrivsi svoj prorijedjeni percin.
Zena koja se naljuti na muza zbog neke sitnice, otidje iz kuce i negdje se sakrije. Uvjerena da ce muz pojuriti da je trazi, ali on to niposto ne cini i drzi se do bijesa ravnodusno. Kako ne moze dovijeka tako izbivati, ona guta svoj ponos i vraca se kuci.

ss.mns.80.

Dodjete u kucu i zamolite da pozovu nekoga koga zelite vidjeti, ali pojavi se kriva osoba, misleci da traze nju; to je narocito nezgodno ako ste ponijeli poklon.
Netko dopusti sebi da lose govori o nekoj osobi, ali bez zle namjere; sve to cuje neko dijete i ponovi pred osobom o kojoj je bila rijec.
Netko jecajuci isprica potresnu pricu. Duboko ste ganuti; ali bude tako da ne mozete ni suzu pustiti - vrlo neugodno. Iako namjestite lice kao da cete taj cas zaplakati, nista ne pomaze: suzi ni traga. A ipak, zbude se da netko isprica sretan dozivljaj i osjetite kako vam suze same teku.

ss.mns.235.

Ruzan covjek loseg karaktera.
Rizin skrob koji se pomijesao s vodom... Znam da je ovo vrlo prostacka tema i nikome se nece dopasti sto to uopce spominjem. Ali to me nece sprijeciti. Trebam se, zapravo, osjecati slobodnom da opisem bilo sto, pa cak i masice koje sluze za pogrebne vatre. Na koncu konca, te stvari doista postoje svuda oko nas i ljudi znaju za njih. Priznajem, ne spadaju u spise koje ce netko vidjeti. Ali, nisam nikada ni pomisljala da ce netko drugi citati ove biljeske i zato sam u njih uvrstila sve sto mi je palo na pamet, ma kako neobicno ili neugodno bilo.

ss.mns.92.

Bojanje u smotuljku, neujednaceno sjencanje i svi ostali nacini visebojnog bojanja.
Kad se zena porodi, zelite sto prije saznati je li rodila djecaka ili djevojcicu. Ako se radi o nekoj uglednoj dami, jasno je da je vasa znatizelja najjaca: ali cak i kad se radi o sluzavki ili o nekom drugom skromnog polozaja, ipak zelite to sto prije saznati.
Rano izjutra prvog dana kad se vrse sluzbena imenovanja, zeljno iscekujete da cujete je li stanovitom vasem poznaniku dodijeljen naslov upravljaca.
Pismo muskarca kojeg volite.

ss.mns.104.

Svecenici. Voce. Kuce. Torbe za hranu. Tintani stapici za tintarnice.
Oci muskarca: kad su suvise uske, izgledaju pomalo zenkasto. Ali kad su pak krupne poput metalnih zdjelica, djeluju mi prilicno zastrasujuce.
Okrugli zeravnici. Zimske tresnje. Borovi. Latice zutih ruza.
Konji, isto kao volovi, trebali bi biti krupni.

ss.mns.126.

Komadic konca kad zelite nesto na brzinu sasiti.
Stalak za svjetiljku.
Kosa zene iz nizih slojeva trebala bi biti uredna i kratka.
Govor mlade djevojke.

ss.mns.127.

Kad nadjete mnostvo prica koje jos niste procitali. Ili kad nabavite drugi svezak price koja vam se veoma dopala.
Ali to je cesto pravo razocaranje.
Netko je razderao pismo i bacio ga. Skupljajuci komadice, ustanovite da se mnogi mogu ponovno sloziti.
Sanjali ste nesto sto vas je uznemirilo i pitate se sto bi to moglo znaciti. Veoma zabrinuti, posavjetujete se s tumaciteljem snova, koji vam kaze da u tom snu nema niceg osobitog.
Neka ugledna osoba nadahnuto prica o proslosti ili nekom drugom dogadjaju o kojem se nasiroko govori. Oko njega se okupilo nekoliko ljudi, ali dok govori on uporno gleda u vas.
Razboli se netko tko vam je vrlo drag. Utuceni ste i zabrinuti zbog njega cak i kad zivi u prijestolnici, a kamoli kad se nalazi u nekom zabitnom dijelu zemlje. Kakvog li zadovoljstva kad cujete da je ozdravio!
Najdraze mi je kad cujem da je osobu koju volim pohvalila ili po dobru spomenula neka znacajna licnost.
Pjesma koju je netko srocio za posebnu priliku ili je napisao nekome kao odgovor, te je sad svi hvale i prepisuju u svoje biljeznice. I premda se meni to jos nije dogodilo, mogu zamisliti kako je to ugodno.
Netko s kim niste osobito prisni, spomene neku drevnu pjesmu ili pricu koja vam nije poznata. Potom cujete da je netko drugi spominje i zadovoljstvo vam je kad je prepoznate. Jos kasnije naidjete na nju u nekoj knjizi i pomislite: - A, to je ta! - i odusevljeni ste osobom koja ju je prvi put spomenula.
Jako mi je drago kad dobijem malo Michinoku papira ili neki ukraseni bijeli papir; ili, cak i kad dobijem papir bez ikakvih ukrasa, samo da je fin i bijel.
Netko u cijem se drustvu ne osjecate ugodno, zamoli vas da ga podsjetite na prvi i posljednji stih neke pjesme. Ako se slucajno prisjetite, vrlo ste zadovoljni. Ipak, takvom prilikom cesto zaboravite nesto sto inace uvijek znate.
Trazim neku stvar koja mi taj cas treba - i nadjem. Ili, pak, trazim knjigu u koju moram smjesta zaviriti; sve izvrnem, pa je nadjem. Kakve li radosti!
Kada se takmicite u natjecanju predmeta (nije vazno koje vrste), kako mozete a da se ne razveselite pobjedi?
Veliko mi je zadovoljstvo zadirkivati nekoga tko je zadovoljan samim sobom i izgleda vrlo samouvjereno, osobito ako je rijec o muskarcu. Zabavno je gledati ga dok napeto iscekuje moju sljedecu doskocicu, ali je isto tako zanimljivo kad nastoji uspavati moju budnost pretvarajuci se da je potpuno ravnodusan, kao da ne misli bas ni na sta.
Znam da je to opako, ali ne mogu da se ne poveselim kad neka meni mrska osoba dozivi nesto neugodno.
Veliko je zadovoljstvo kad dobijete ukrasni cesalj koji ste narucili i vidite da je vrlo lijep.
Draze mi je kad se nesto lijepo dogodi nekome koga volim nego meni samoj.
Ulazeci u Caricinu odaju i vidjevsi da su se dvorske dame zbile oko nje, odlazim do najblizeg stupa, ponesto udaljenog od mjesta gdje ona sjedi. Kakav je uzitak kad me Njeno Velicanstvo pozove k sebi, a sve se druge dame moraju razmaknuti.

ss.mns.148.

Volovi bi trebali imati vrlo nisko celo s bijelim dlakama; na trbusima, kod papaka i na vrscima repova takodjer bi trebali biti bijeli.
Volim konje ridje, sarce, sive s tamnim pjegama ili crno prosarane s bijelim pjegama na sapima i po nogama; volim i konje svijetlo kestenjaste dlake i sasvim bijele grive i repa - toliko bijele da im dlaka izgleda poput niti svilca.
Volim macku kojoj su ledja crna a sve ostalo je bijelo.

ss.mns.19.

Kocija od palmina lisca treba se sporo kretati inace gubi dostojanstvenost. Kocija od pletera treba, pak, ici brzo. Tek sto je ugledate gdje prolazi kroz dveri, vec vam zamice s ociju te vidite samo pomocnike koji trce za njom. Tada uzivam pitati se tko li bi mogli biti putnici. Ali, ako se ta kocija krece sporo, imate dovoljno vremena promatrati je i to postaje vrlo dosadno.

ss.mns.18.

Prvog dana Prvog mjeseca i treceg dana Treceg mjeseca volim da je nebo sasvim vedro.
Petoga dana petog mjeseca vise volim oblacno nebo.
Sedmog dana Sedmog mjeseca takodjer bi trebalo biti oblacno; uvece bi moralo biti vedro, tako da mjesec blista na svodu i da se vide obrisi onih zvijezda.
Devetoga dana Devetog mjeseca trebala bi od rane zore sipiti sitna kisica. Tada ce na krizanteme pasti teska rosa, a polusvilena tkanina koja ih pokriva sva ce promociti i natopiti se dragocjenim mirisom cvjetova. Ponekad kisa prestaje odmah rano izjutra, ali nebo je jos uvijek zastrto oblacima i izgleda kao da bi svakog casa ponovno moglo kisiti. I to mi je vrlo ugodno.

Sei Shonagon (966.-10..?) MAKURA NO SOSHI .9.

...... . . . . ... . .. . . . . . . . . ......... . . . . ... . . ...... .. . . .. .. . . .... . .. . .... . . .. . .......... . .. ..... ..... .. . . . . ...... . . . . . .. ....... . .. . . . ........................... . . ... .

"You are old, Father William," the young man said,
"And your hair has become very white;
And yet you incessantly stand on your head-
Do you think, at your age, it is right?"

"In my youth," Father William replied to his son,
"I feared it might injure the brain;
But now that I'm perfectly sure I have none,
Why, I do it again and again."

-Lewis Carroll