Tučepski librić
petak, 08.01.2010.
Zbrajanje učinaka ili Lik i djelo zaslužnika
Sjećanja i prepričavanja mogu biti varljiva, stoga prema usvojenom Zapisniku sa sjednice Vijeća od 23. 9. 2009. navodim odgovore koje sam dobila na pitanje o posjetu J. Rošina, sadržaju, sudionicima i njihovim ulogama u razgovorima o hotelu Jadran.
”A. Čobrnić odgovorio je da je susret s gosp. Rošinom vezan što je on kao predsjednik državnog savjeta za urbanizam bio u sastavu komisije koja je trebala raditi posebnu studiju zone hotela Jadran nakon izrade konzervatorske podloge.
M. Luketina odgovorio je da je zaposlenik (direktor) hotela Park u Makarskoj kojeg je vlasnik Park hotel d.o.o., a vlasnik Park hotel d.o.o. je tvrtka Georad. Gosp. Rošin je došao na privatni poziv kao jedan od mogućih ponuditelja za izradu projektne dokumentacije ako se izvrši kupnja hotela Jadran. Sastanku su bili nazočni i općinski načelnik kao i zamjenik općinskoga načelnika.”
Što je od navedenoga odgovor na moje pitanje? Je li se g. Rošin a) sastao s obnašateljima lokalne vlasti – načelnikom, donačelnikom i predsjednikom Vijeća – kao predsjednik državnog savjeta … ili
b) kao jedan od mogućih ponuditelja …, na privatni poziv s direktorom Park hotela d.o.o. čemu su nazočili načelnik i donačelnik.
Zbog nejasnoga odgovora, općega interesa za hotel Jadran, planiranja prihoda od prodaje Jadrana u proračunu i rebalansu po načelu ”sad ga ima, sad ga nema”, te izbjegavanja nesporazuma u usmenome komuniciranju, zatražila sam od gospodina načelnika pismeni odgovor na sve sastavnice moga pitanja te redovito upoznavanje Vijeća i javnosti o sudbini hotela Jadran.
Ni od koga pitan, gospodin predsjednik Vijeća našao je potrebnim odgovarati i dati komentar da je moje inzistiranje na Jadranu i navodnom sukobu interesa prevršilo mjeru, da samo gubimo vrijeme, a imamo važnih poslova te nastavio opsežnim izlaganjem, vidljivo uz pripremljeni pismeni predložak, na temu Lik i djelo M. Luketine.
U skladu s čl. 48. Poslovnika javila sam se za riječ koju mi gospodin predsjedavajući nije dao. Stoga smo zatražili stanku, ali ni nakon stanke predsjedavajući mi nije dao riječ za očitovanje u ime kluba vijećnika, već tek nakon zahtjeva po kojem je g. pročelnik citirao Poslovnik.
Tako je bilo na sjednici Vijeća, pa činjenice jasno govore o tome tko nepotrebno troši vrijeme, ne poštuje akte ni dnevni red. A kada smo već kod prevršene mjere, onda držim da je g. Luketina prevršio mjeru zlorabeći svoju funkciju predsjednika Vijeća i predsjedavajućega sjednice da bi promovirao svoj lik i djelo.
Nisam se našla uvrijeđenom izlaganjem g. Luketine niti branim bilo kome da komentira moje riječi, ali držim nedopustivim da s pozicije funkcije izriče vrijednosni sud o mome pitanju. Vijećnica sam, a ne zaposlenica g. Luketine, on je predsjednik Vijeća, a ne moj direktor! Usput, sukob interesa nikada nisam ni spomenula, a pitam i pitat ću ubuduće sve što zanima mene i građane. Rasprave i ćakule po gostionicama ostavljam drugima. I ne razumijem zašto bi bilo koje vijećničko pitanje trebalo izazivati nervozu i bilo kome činiti štetu.
No, nakon izlaganja g. Luketine i njegove objavljene poslovne biografije, sada je barem jasno svim Tučepljanima tko je zaslužan što su ”Tučepi dobile današnji oblik”. Crno na bijelo mogu, od točke do točke, ponovo vrednovati učinak g. Luketine kao direktora Hotela Tučepi. Šteta što je propustio istaknuti doprinos podizanju prometne kulture i sigurnosti osobnim promoviranjem ”ležećih policajaca” u jeku turističke sezone.
Ja držim da je prošlost prošlost. Okolnosti i zakoni su bili takvi kakvi jesu. Ali kada smo već kod ponavljanja gradiva, mnogi bi bili zahvalni da mogu pročitati i sve o privatizaciji hotelskoga poduzeća, dogovorima i ugovorima, savjetničkim i drugim ulogama, o tome jesu li izabrane i iskorištene za mjesto najpovoljnije mogućnosti, o tome kako su sva vrata na hotelu Jadran nakon odlaska izbjeglica ostala bez ključeva pa je put daljnjoj devastaciji i padu vrijednosti ostao otvoren ... Ima pitanja, ima i odgovora, a ima i vremena. No, to je prošlost, zanimljiva najviše kada nas može nečemu podučiti. Mene ipak više zanima budućnost.
A što se tiče primjedba na račun SDP-a, mogu samo reći da ne bježim od odgovornosti svoje stranke, ni za sve dobro što je učinjeno, ni za eventualne propuste. Uostalom, račun svi dobivamo na izborima. Osobno, članica sam stranke s početka 2009., a Tučepi su ponovo moje prebivalište od jeseni 2005., pa je toliko i moje stranačke i građanske odgovornosti za javni život u Tučepima. Ni više, ni manje.
