Tučepski librić

nedjelja, 08.11.2009.

Razmišljanja jednoga maslinara

TUČEPSKA ULJARA

U sićanju su mi se urizali mirisi stare tučepske uljare kad smo mi kao prvašići sidili na katu iznad i u tišini slušali povike: „Sipaj bolje!“
A ona dva kola su se nama dici činila velika ka kuća.

U međuvremenu je ta naša uljara modernizirana, ali je princip prerade osta isti – starinski, tradicionalni.

Ove godine čujem neće radit, već četvrtu godinu zaredom, navodno, triba joj servis, ne isplati se.
U tih nekoliko godina u susjednim općinama otvarale su se uljare. Oni su trebali pribavit dozvole, napravit objekte, kupit strojeve, sve to sa skupim kreditima … A svejedno im se isplati!?

Polemike oko namjene prostora naše uljare su nam svima poznate i sve mi se više čini da je tu na djelu čista opstrukcija. Vrimenom će i oni koji tu u budućnosti nisu vidili crkvu, dignuti ruke od svega i reć: „Pa šta će mi uljara koja godinama ne radi?“

Mi Tučepljani od ulja ne živimo. To nam je gušt, hobi. Svi mi živimo od turizma i šansu te uljare vidim baš kroz turizam. Jesenske goste iz naših hotela sa 4 zvjezdice vodimo u Neretvu na berbu mandarina. Zar ne bi bilo bolje da ih ujutro odvedemo u maslinik, a popodne, nakon marende, u uljaru na preradu maslina?
To ulje bi platili koliko zatražiš, a doma otišli zadovoljni noseći nezaboravno iskustvo.

Tučepljani moji, prvenstveno dioničari – zadrugari, ne dajmo našu uljaru! To je naša tradicija, a i naša budućnost.
Josko Vitlić

	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Srpanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (21)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv