trying to get away

Gledam te proklete slike, te usne, tu kosu, sve na njoj i sjecam se , sjecanja naviru, hvatam se za glavu, zadrzavam suze.....al nemogu, poteknu kao posljedica nemogucnosti trpljenja ovog osjecaja.....a onda se pitam zasto gledam njene slike, zasto se sama mucim?znam da vise on ne bi, nema hrabrosti, ja to ne bi oprostila, on me ne bi vise tako povrijedio, ali ta jebena muka kad pocnem razmisljat o tome.....kad znam da ju je drzao za tu glavu, ljubio te usne, ma sve to.....nemogu uopce ni izdrzat, samo me srce stegne, zatvorim oci, pokusam maknut sliku, al nista od toga, samo razmisljam o tom, kako je mogao, KAKO da NAPOKON predem preko svega toga nakon 2god sto su prosle, KAKO da zaboravim koliko me povrijedio.....ocito nemogu, jer ce to biti u meni uvijek, i uvijek ce boliti, mozda ne ovom jacinom, mozda ce slike izblijediti, ali oce, boljet ce, znam da oce.....jer time mi je unistio nevinost, naivnost, do tad sam bila neiskusna, ali dobra, toliko me pokvario, da sam u tih 8mj. upoznala sebe, svoju drugu stranu, i koliko god mi drago sta sam se promijenila ponekad se sjecam kako je lijepo bilo zivjeti u toj nekoj naivnosti.....a nju mrzim zbog toga jos vise.....u ovim trenucima gledam ga pored sebe kako spava, i inace bi mi bio sladak,a sad ga mrzim iz dna duse, i pocela bi ga tuci.....udarati, samo da izbacim sve sto je u meni, a ne mogu, ne zelim, mrzim ih.....
U slijedecih nekoliko dana, mozda i mjeseci, malo cu vam dosadivati s time, jer jedino ovdje mogu izraziti svoje prave osjecaje.....