Rekao bih, ljudima je prirodno voljeti ,sviđati se jedno drugom.... Osjećati simpatiju ,čak i tu ljubav ....Boriti se za nekog, držati za ruku... Osjetiti mekoću usana i tu uzdrhtalost tijela ..... Ali sve to ima vrijeme ,rok trajanja i postajanja u vremenu i prostoru ....a sve što ima rok i prolazi ....Prava ljubav dolazi iznutra ,darovana srcem ,stopljena dušom...Prožeta najčišćim osjećajem želje ,nade i vjere... Voljeti tu tišinu ,ćuteći tvoj šapat ,osjećati tvoje tijelo kako prožima me ,spoznah sve .. Voljeti tebe malena nešto je jače, postojanije ,voljeti tu dušu tvoju u isčekivanju običnog šapata ...Ljubav koja iz duše dolazi ,neprolazna je ..Tada i sva obećanja sitno zvuče ,jer tada ljubav je jača od svega .... I možda nismo tu jedno uz drugo ,putovi nas vode na različite strane ...vrijeme nas razdvaja ...prostor čini svoje.....daljine nas dijele.... I svako obećanje tada teže zvuči ...poput zauvijek ... Zauvijek ...Tako jaka riječ....Doslovna ...Potpuna ...Zaključna .... I ne znajući kuda sve to vodi... Kako će šta biti ?Otkuda sva ta snaga ,želja... Ljubav ....Ja čekam tebe .... Čekam strpljivo ,poput slatke ovisnosti... Danima prepuštam se ,nestajem ,gubim se u tvojim dodirima .... Osjećam tada koliko me činiš boljim ,stapaš se u samu dušu moju .. Poput mjesečine osvajaš me i sakrivaš noću ... Dok čekajući taj naš tren jednom ,pobjegnemo sa te šumske staze .. U taj trenutak vječnosti ,gdje biti ćemo prepušteni jedno drugom .. Zauvijek ...
|
