truelife

12.02.2019., utorak

Zimsko veče

I ta pahulja što u letu pomiluje ti lice..
Zagrlih te i šapnuh ,ne dam te nikom.
Pitam se ?Da li se sječaš tih trenutaka!
Pitam, jer ja tako sjedeći u polutami sobe ,
svaku misao u sebi oslikam .
Upletem se u te pahulje ove zimske noči
i tako se stopim na usnama tvojim ..
Znam da voljela si te riječi ,šapatom prenesene tebi..
Volio sam te stvari ,jer si ih voljela i ti..
Zavoljeh i osmijeh usred poljupca..
I tu polutamu sobe ispunjenu tvojim mirisom..
Tišnu te nježnosti prekinutu uzdahom..
Ali nočas je hladno,čak i pahulje više nema..
Izlazim,hodam ,lutam ulicama,moja malena…
Znam da postali smo svijeta dva..
I znam da te imam ,danju,noću,taj korak do sna..
I mada još uvijek volim stvari koje voliš..
Teško je biti ,sve to znati a ne učiniti ništa..
Ostati svoj..
A ne pitati se gdje tomu je kraj..
Da li je to život ili smrt!!
- 18:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.