truelife
12.02.2013., utorak
|
Ta nebeska čud buđenja ..Od pješčanih tragova noci bez tebe prazni su pokreti ruku probudila si se u meni poput vihora. Zasjala si vatrom rađanja i otvorila svoje predivne latice. Tvoji su mirisi moj san, a tvoja ljepota moj smisao. osječam te , kao što i ti mene osječaš . U ovim stihovima iz dubine duše progovaram i predajem ti svoju zahvalnost za osjećaje, s kojima sam napokon počeo živjeti. Osjećam kako se svojim dodirima i svojim pogledima javljaš u mom disanju. Sa prvim nesigurnim pokretima, u snu i zbilji, vješto, poput blagog daha, ulaziš u mene i nikada me više nećeš napustiti. Danas sam sretan, jer si sa mnom i oblikom misli me stvaraš i dotičeš |
