truelife
25.10.2012., četvrtak
Ponekad
|
ponekad baš kao recimo danas ,ali sve češče ..kao upravo sada..uvijek....ali potpuno nedostaješ ,i mada znam gdje si ,mada znam sve poželim da dođeš..poželim da me dodirneš.. i nedostaješ mi M...kao sad.. struji to nedostajanje mojim venama ,srcem ali mijenjao ne bih ništa ..neka bude ovako..barem za sada ,jer ljubav ova vječna je poželim samo..tj.želio bih ,duša ta moja kojoj toliko nedostaješ da si malo bliže da barem u daljini pomilujem te pogledom ,da vidiš u očima mojim taj žar tu snagu vjere u ljubav onu trajnu i iskrenu koju probudila si svojim jednim ,jedinim pogledom .. i tvoje pisanje u ovom virtualnom svijetu kao najnježniji šapat do mene stiže, struji prema srcu, onom tajnom mjestu koje samo nas dvoje znamo, i tada u tom kratkom trenu želim da priviješ srce svoje uz srce moje..jer toliko mi nedostaješ...Znaš li da bih volio biti i ona tišina na usnama tvojim ,onaj trenutak mira ,misli u tebi dok čitaš poruku koju ti poslah ,i znam da kada više nema riječi , kada pogledi govore sve ...puno se pričati netreba jer malena Ja sve više volim te  |
