Očajne cure: U selu nam fale dečki, a mi bi se malo ljubile - Brzog datiranja
utorak , 25.12.2018.
Click here: Očajne cure: U selu nam fale dečki, a mi bi se malo ljubile
Hajde, ulazi i gari! Mora da je umiruća dama, ona što sam je držao na rukama, prečula negaciju u mojoj izjavi o stanju sreće u mojoj duši, kad je rekla: »Ja sam na samrti, ali sam također sretna.
Ispred nas i iza nas bilo je prosvjeda sličnih prosvjedu konjevodca pred Šabanom: »Pod ovim sam četiri godine ratovao, u ovom ću pred Poglavnika i na smotru 52 izići, da vidim kakvu kapu i kakav znak on sada nosi! Sve je hitalo naprijed ne želeći se susresti sa »crncima« kad se vrate i kad pred sobom budu tjerali ljude kao stado ovaca. I tako o tomu čitavu noć, uvijek ukrug na isti način.
- Netko kaže, čini mi se Gaston, da ona spava i sad dolazi red na mene da odigram završnicu.
Ivan Aralica Četverored 1996. Jedni su rekli: »Hrvatski vojnici moraju umrijeti, da bi Jugoslavija mogla živjeti. « Drugi su im odgovorili: »Jugoslavija mora umrijeti, da bi mogao živjeti hrvatski narod. « A ja sam živio u dolini između ta dva brijega dok su se oni samo u mom vijeku nekoliko puta sudarali. Drama je mog života počela onu večer kad je jedna knjiška drama na kazališnim daskama završila. Bio je to zadnji i predzadnji prizor Dame s kamelijama, u kojoj je glavnu ulogu, lik kurtizane Marguerite Gautier, igrala Božena Kraljeva, a ja njena ljubavnika Armanda Duvala, ne tako veliku ulogu kakva je Boženina, ali svakako ulogu bez koje njena gluma nije mogla doći do punog izražaja. Mizernu ulogu bez koje se ne može, pa se zato i dogodilo da sam je ja tu večer, kad se ustanovilo da je nosilac role ljubavnika odlepršao bez najave, mogao iz nužde odigrati, kako predstava pred punim kazalištem ne bi bila otkazana. Na samrti je dama s kamelijama živnula kao što se živne u knjiškim dramama, na svjetlu pozornice, iako pričaju da takva vrsta oživljavanja postoji i u stvarnom životu, u što ja sumnjam jer me do danas u to stvarni život nije uvjerio. Preplavljena blaženstvom što me vidi i što mi, uz prigodne riječi, može predati zavjetni dar, uručila mi je medaljon sa svojim portretom i rekla: »Sačuvaj ga, on će kasnije pomoći tvom sjećanju. Ako se jednog dana u tebe zaljubi kakva lijepa djevojka, koju ćeš uzeti za ženu, i nađe kod tebe taj portret, reci joj da je to portret jedne prijateljice, koja se, ako joj je dopušteno da prebiva i u najmračnijem kutu raja, za tebe i za nju iz dana u dan moli Bogu. Ako ona bude ljubomorna na tvoju prošlost i zatraži od tebe da žrtvuješ portret, učini joj po volji, bez straha i bez grižnje savjesti. Ja ti unaprijed opraštam. Moj Armande, da li me čuješ i da li si me dobro razumio? « Istini za volju, nisam je slušao. A da sam je i slušao, taj tekst, koji mi je od prvog dana neshvatljiv, ni sad, na kraju balade, ne bih mogao razumjeti. Dok je ona izgovarala svoj dugi monolog, ja sam razmišljao o sutrašnjem danu, jer je današnji bio pri kraju i jer o preksutrašnjem nisam imao hra brosti razmišljati. « U tom trenutku ja okrećem glavu prema Gustavu, još jednom muškarcu, postarijem, koji služi da se dama s kamelijama bolje istakne, i kažem mu u povjerenju da naša umiruća ljubav ne čuje, što je u stvarnosti neizvedivo, jer mi je dama na rukama: »Oh Gustave, kako sam ja nesretan! « Moram priznati da sam taj uzdah, s obzirom na prinudu da sam prestao biti inspicijent i postao glumac za jednu večer, i s obzirom na ono što me iza predstave čekalo, istisnuo iz dubine ojađene duše. Ako su to gledaoci primijetili i pripisali moju nesreću glumljenoj tuzi za smrću dame s kamelijama, nemam ništa protiv toga, osim da bi morali znati kako ja nisam samo glumac, kako u duši oplakujem još jednu umiruću damu, koju sam volio, iako je ona, kao i Marguerite, za neke bila kurti zana a za neke romantična ljubovca. Mora da je umiruća dama, ona što sam je držao na rukama, prečula negaciju u mojoj izjavi o stanju sreće u mojoj duši, kad je rekla: »Ja sam na samrti, ali sam također sretna. « Puštam je da govori, ne ispravljam njen previd, jer pisac u tom dijelu drame za moju ulogu nije predvidio nikakav tekst. »Kako je neobična stvar taj prvi život, a kakav će tek biti drugi? « izgovara dama misao koju je pisac preuzeo od jstočnjačkog vjerovanja o inkarnaciji, što je meni uvijek bilo drago čuti, ali za tu robu ne bih dao ni prebijenu paru. »Razgovarajte o meni koji put«, moli me i kaže: »Armande, daj mi svoju ruku. « Što ona želi, ja činim. »Uvjeravam te da nije teško umrijeti. « Ni u to ne vjerujem. Da mi nije teško umrijeti, ne bih se bojao preksutrašnjeg dana. Sad na scenu ulazi Gaston i Marguerite s njim nešto priča. Ja to i ne slušam. Tek kad ona reče »Ah, kako je to neobično«, jaje pitam što tu može biti neobično i ona izgovara svoje posljednje riječi: »Više ne trpim. Gotovo bih rekla da se život vraća u mene. Osjećam blaženstvo kakvo nikad nisam osjećala... Ah, ja ću živjeti! Kako se dobro osjećam. « Ona je sjela i činilo se da je zaspala. Netko kaže, čini mi se Gaston, da ona spava i sad dolazi red na mene da odigram završnicu. Nekoliko puta za redom izgovaram njeno ime, a potom, slijedeći uputu u didaskaliji »On mora upotrijebiti snagu da bi 8 istrgnuo svoju ruku iz Margueritine«, pokušavam izvući ruku iz stiska pokojničinih ruku. Mislio sam da taj napor treba sa mo malo odglumiti, ali sam se prevario. Božena me ščepala tako jako da sam morao snažno trgnuti, pa opet nije išlo. Kao da su joj se ruke zalijepile za moju! Potegnem li još jače, sa stolice ću je svaliti na pod. Zato, prestravljen vičem: »Mrtva! « Onako kako je predviđeno u tekstu drame, ali i onako, budući da sam u dami s kamelijama čitavu večer gledao i nešto dru go, kako mi je s dna ojađene duše uskipjelo. Ako ona umire i lijepo joj je umirati, neka umire, ja umrijeti ni s njom ni bez nje ne želim! Božena mi je, srećom, ispustila ruku. Da to nije učinila, svalio bih je na pod i pokvario kraj predstave, kojom, po zamisli redatelja, dominira slika lijepog i slatkog umira nja. Oslobođen mrtvačeva stiska, mogao sam prići Gustavu i reći mu — njemu, gledalištu i magli ovoga svijeta: »Bože moj! Što će biti sa mnom? « Bilo je još toga, nekoliko ganutljivih replika iz usta Gusta va i Nichette, ali ja to više nisam slušao. Bilo je spontanih čestitki, čim je pao zastor da sam dobro odigrao Armanda, da ga bolje ne igra ni Maričić, koji je tu večer nekamo pobje gao sileći mene, inspicijenta, da ga zamijenim; bilo je tu i kla njanja ispred i između zastora, bilo je i cvijeća i suza, jer smo svi znali, i glumci i publika, da sutradan uvečer neće biti pred stave i da je neće biti do bogzna kada. Bilo je tu mnogo tuge, ali je za mene sve to završilo onim vapajem »Što će biti sa mnom? « I s pozornice sam otišao po odgovor ravno Mirti u njenu sobicu. Neka ona samo priča kako je smrt lijepa! Ne bih želio da i nas dvoje odvuče u smrt. Ja se i pakiram da se to ne bi dogodilo — reče mi ona. U kartonski kovčežić, koji kod nje nikad nisam vidio pa ga je vjerojatno nabavila za ovu priliku, i koji je stajao pred ogledalom gdje je Mirta i večeras pripremala glumce za izla zak na pozornicu, pomno ih odabirući, slagala je vlasulju na vlasulju. Koliko sam mogao vidjeti dok sam se presvlačio, nije uzimala vlasulje alonž i rokoko stila, koje zapremaju mnogo mjesta, već vlasulje bidermajer i vlasulje za suvremenike, gra 9 đane, seljake, intelektualce, snahe, starice, vlasulje s čelom i bez čela. Nije ih stavljala izravno u kovčežić. Prije nego će ih tamo pohraniti, polagala bi ih u kartonsku kutiju s poklopcem, kutiju u kojoj su se vlasulje čuvale da ne bi gubile prirodnu svježinu i da se ne bi prašile. A maskiranje je umjetnost u koju mnogi ne vjeruju, pa ni ti. Da o glumcima i ne govorim! Dobra je maska pola dobro odigrane uloge. Ali gospoda to ne priznaju! Oni čitavu ulogu pripisuju svojoj da rovitosti — govorila je Mirta i u kovčežić nastavila slagati smo tke krepa i sve vrste brada i brkova, nosni kit, mastiks i eter za rastapanje mastiksa, pamučni til, grebenar, knif i sve ostalo što služi izradi vlasulja i lijepljenju noseva, brada i brkova. Na kraju je na počasno mjesto, u sredinu kovčežića, smjestila li menu kutiju, nenačetu, ličila marke Leichner u kojoj su boje označene brojevima. Bez tih se ličila nijedna maska ne može završiti ni dovesti do savršenstva, što je želja svakog majstora koji masku smatra umjetnošću. Uzbuđena, na rubu pla ča! I da ne proplače, morala je neprestance govoriti. Od mršavog lica može napraviti debelo i podbuhlo. S nosom masker može učiniti što poželi. Može ih umanjiti i povećati, podignuti i spustiti. Maska može sve, pa i jednog inspicijenta kakav si ti, koji je iz dosade naučio čitav tekst drame, za jednu večer pretvoriti u glasovitog glumca, koji je podvio rep i klisnuo prije svih, ostavljajući nama da rješavamo što ćemo s predstavom, da li da je igramo s inspicijentom u ulozi Armanda ili da iziđemo pred prepuno gledalište i kažemo: »Gospodo, raziđite se, večeras predstave neće biti jer je jedan od nas pobjegao dan ranije nego ćemo i svi ostali uraditi što i on, razilazeći se kud koji mili moji. « E, tada sam ja uskočila u igru i rekla da ću te tako maskirati da nitko u gledalištu neće zamijetiti kako slavnog glumca zamjenjuje inspicijent. Kad ti kažem, maska je umjetnost! Iz razgovora na ulici i iz novina! Lako je moguće da smo uspjeli. Samim tim što su došli večeras u kazalište, u zdravlje njihove pameti i prisebnosti treba sumnjati. Ostavimo to za sutra, sada te pitam što će ti taj kovčežić i što će ti to što si u njega 10 nabila. Ako kovčežić i sve što je u njemu ostaviš u stanu, u redu, neka potrebni pribor umjetnici bude pri ruci. Ali, ako tu prtljagu nosiš sa sobom,'prvo, mislim da bi u taj kovčežić bilo bolje staviti rublje, a drugo, koga ti na tom putu namjeravaš maskirati i misliš li ti da tamo kamo idemo nema toga alata i tog materijala? Iz kazališta smo, čini mi se, izišli posljednji. Ja sam trebao pogasiti sva svjetla na pozornici i u svim prostorijama iza pozornice. Ali, kad smo krenuli prema sjevernom izlazu i vidjeli da nigdje nikoga nema, gasio sam i svjetla u prostorijama kroz koje smo prošli. Na portirnici nije bilo vratara, pa Mirta reče da i tu treba pogasiti svjetla i zatvoriti vrata. Tko poželi ući, neće razbijati vrata, što bi, da su zaključana, sigurno učinio. Stanovali smo u unajmljenom suterenskom stanu od dvije pro storije u jednoj od onih kuća što se pružaju uz sjeverni rub perivoja u kojem je Sveučilišna knjižnica. Od kazališta do ulaska u kuću, prolazeći ispod tek ozelenjelog drveća po ugodnoj noći, nismo susreli ni jednog šetača ili prolaznika. U stanu su nas dočekale dvije kartonske kutije što ih je Baja, Mirtin brat, koji je imao ključ našega stana, za našeg izbivanja donio i ostavio na prolazu da ih zapazimo čim u stan uđemo. Pošto je pored kreveta smjestila svoj kovčežić s vlasuljama i ličilom, Mirta je dohvatila nož, njime razrezala špagu kojom su bile vezane kartonske kutije i iz njih izvadila dvije uniforme, jednu manjeg broja, za sebe, i drugu većeg broja, za mene. Nismo se iznenadili, Baja nam je te uniforme obećao, čak nas i za veličinu pitao. Mirta je predložila da ih odmah isprobamo kako bi imala vremena da nešto skrati, pro širi, produži i suzi, ako treba, na gazdaričinoj šivaćoj mašini 11 koju smo imali u stanu, gdje je, izuzev nas dvoje, našega bilo malo ili nimalo! Uniforme su bile vojničke, ali nas dvoje nismo mogli po goditi kojoj vojsci pripadaju. Nisu bile ni ustaške, žute, ni do mobranske, sivozelene, a nisu pripadale ni posebnim rodovi ma ustaških i domobranskih postrojbi, zrakoplovstvu ili mor narici. Odgovor je nađem u Bajinu pismu koje smo našli u jednoj od kartonskih kutija. Baja piše da mu je uniforme, po narudžbi, dao pukovnik Joso Rukavina, njegov idol, a pukov nik je do njih došao u magazinu gdje su se dijelili odjevni pred meti vojnim jedinicama čija je odjeća i obuća bila pohabana i neprikladna za put. Javlja nam da ne razbijamo sebi glave pitanjem kojoj vojsci te uniforme pripadaju. To je samo odjeća prikladna za put, a za koga je krojena i šivena, to u ovom trenutku nije važno. No, ako baš žele znati, reći će im da su uniforme šivene za kozačke i čerkeske jedinice u njemačkoj službi i da su bez oznaka, ako se oznakom ne drži kožom podšiveni tur. Bilo ih je šteta ostaviti u skladištima, a vojsku povesti na dalek put u staroj odjeći. Zato je donesena odluka da se dijele svima koji nemaju prikladne odjeće, bez obzira tko su i da li pripadaju ili ne pripadaju vojnim jedinicama. Toliko u Bajinu pismu! Po onomu što smo mogli vidjeti dok smo ih oblačili, bile su to uniforme sivoplave boje, slične onima što ih nose zrako plovci, uniforme šivene od dobra sukna, uniforme čija se blu za sprijeda zakopčava i po osnovnim oznakama kroja, po stru ku, džepovima i ovratniku, nalikuje na rusku košulju, na ru bašku. Pošto smo o njima doznali što se imalo doznati, i po što smo ih svojim očima razgledali, potom odjenuli, pogledali jedno drugo i svatko sebe sama u ogledalu, obostrano smo zaključili da nam odgovaraju veličine, da nam uniforme lije po pristaju i da će u njima biti zadovoljstvo putovati. Vesti inicijale nemamo kada, ali ja imam drugo rješenje — rekla je Mirta. U svojim je torbama pronašla kutiju sa slovima, odabrala tri koja će joj trebati, namočila ih na jastučiću s bojom za pečate i na boku hlača, iznad džepa a ispod vezice za pojas, otisnula naše inicijale. Na mojim hlačama I T, na svojima M M. Uniforme smo svukli i, kako se ponovo nismo htjeli obla čiti u civilnu odjeću, jer se približavala ponoć a sutra smo 12 morali rano ustati i nastaviti pripreme za dugo putovanje u nepoznato, zagrlili smo se i svalili na postelju, gdje smo prije sna vodili blagu, dugu i snenu ljubav. Kad sam pokušao zaspati, u predsnu, jedna mi izreka, koja je kao riba iz morskih dubina isplivala iz mog sjećanja, nije dala da tvrdo usnem. »Odjeća čini gospodina«, govorila mi je majka kad bi me spremala za nedjeljnu misu. Ta odjeća koja čini čovjeka gospodinom sad je, kao proždrljiva riba s dna na površinu, upadala u moj razrijeđeni san i nije mi dopuštala da na miru i tvrdo spavam. Ako je točno da odjeća čini čovjeka, mora biti točno i da ta uniforma nekoga vraga znači. Ona se ne može obući bez opa snosti da te u njoj netko ne prepozna kao Kozaka i Čerkeza, kako to lakomisleni Baja misli. Uniforma čini vojnika, a običan je čovjek tek u uniformi vojnik! Uniforma znači i pripadništvo pojedinim vojskama, držao Baja ili ne držao do izreke moje majke i onog što proizvodi moj sneni mozak, on bi morao znati da se uniforma u ratne dane ne oblači samo tako, jer ti je ćef i jer ti je u njoj udobno. Ali, što je Baja mogao znati a što ne znati, bilo je pitanje na koje se ni upol bijela dana ne može naći odgovor, a kamoli ćeš ga naći u snu o ponoći. I tako o tomu čitavu noć, uvijek ukrug na isti način. Kad sam se sutradan probudio, držao sam sve to nepotrebnim op terećenjem i prihvatio oblačenje čerkeske uniforme kao što bih prihvatio oblačenje prikladne odjeće za subotnje penjanje na vrh Sljemena. Do tada sam znao da je naša putna uniforma bez oznaka, a tada sam otkrio da je i bez kape, što je postalo posebno značajno. Uniforma može biti samo kapa i odjeća s oznakama kojoj se vojsci i kojem rodu vojske pripada; a uni forma bez oznaka, bila ili ne bila s kapom, samo je svako dnevna odjeća. U našem slučaju odjeća s kožnim turom. Morao sam otići kod Baje, čuti najnovije vijesti, one koje se ne mogu naći u novinama, one što do njega dopiru iz posebnih izvora, najviše od pukovnika Rukavine i Nove Senjaka, ministra u nekom ministarstvu. I da vidim kako teku pripreme za polazak, kad točno krećemo i što sve sa sobom treba ponijeti. Na putu do Jurišićeve ulice, gdje je Baja stanovao, na kio sku sam na Cvjetnom trgu kupio »Hrvatski narod«, kao što sam ga kupovao svako nedjeljno jutro kad bih prije ručka 13 prošetao do Trga u potrazi za društvom. Da nedjeljno jutro nije obično, moglo se zapaziti po velikom broju vojnika i mno štvu svijeta sa sela i iz provincije. I jedni su i drugi besciljno lunjali ulicama ili sjedili uz rub nogostupa i na stubama is pred ulaznih vrata. Očito, nešto se krupno pokrenulo, nešto se izglobilo iz svakodnevne kolotečine, ali ni gužve, ni nereda, ni očaja još nije bilo. Sve nešto u pripremi za pokret i očeki vanju spasonosne zapovijedi da se tu ostane i nikamo ne odla zi. Ne znam ni danas je li to doista bilo tako ili sam ja svoje duševno stanje preslikavao na ono što sam vidio oko sebe. Dok sam prolazio Trgom, gdje nema opasnosti da se su dariš s prolaznicima jer te mogu vidjeti izdaljega i zaobići, bacam pogled na novine, za početak na zadnje stranice, gdje se nalaze oglasi po kojima se najbolje poznaje pulsira li život u gradu normalnim ili ubrzanim, bolesnim pulsom. Nalazim tu da netko prodaje posteljinu u koju ubraja strunjaču, ja stučiće, perinu i dva vunena pokrivača. Čovjek očito nema što jesti! Zanimljivo, koji je to novac da nas, marke ili kune, toliko vrijedan da se za njega prodaje zlato? I što se to danas ne može kupiti zlatom, a moglo bi se kupiti markama i kunama? Ako tu problem nije težina, ne znam o čemu bi se drugom moglo raditi. Čovjek ima toliko zlata da mu ga je teško nositi, pa želi nešto pretvoriti u marke koje je lakše tegliti putem! A onda: »Gospođa prima osobu k sebi u sobu. « Ne kaže prima li se muško ili žensko, vjerojatno jer se žensko podrazumijeva kao što se podrazumijeva ćudoredna narav oglasivačice. Ali zašto se ne bi tražilo i muško, zašto gospođa ne bi zlorabila ćudorednost oglasnika? Da mi nije Mirte, koja je navalila da iskoristi priliku i ode u svoj civilizirani zapadni svijet, i da mi nije njena brata, koji na tom putu očekuje apoteozu, najbolje bi bilo da odem u Vlašku do te gospođe i upitam je želi li muško primiti k sebi u sobu, bar na kraće vrijeme, dok se sve ovo ne smiri. Sudeći po tih nekoliko oglasa i mojim reakcijama na njih, izobličenim sumnjama, neke su tetive života u gradu pukle, a neke su se napele do rasprsnuća. Tražim u »Hrvatskom narodu« recenziju izvedbe Dame s kamelijama, da vidim što je recenzent uspio zapaziti za vrijeme predstave i napisati sinoć kasno, dok smo ja i Mirta vodili blagu ljubav. Čitam: »Rasprodano gledalište bilo je dugo pod dojmom Božene Kra ljeve i Veljka Maričića. Za vrijeme rata, kad je koncentracija te 14 ška, ne samo za kazalište već pogotovo za umjetnike, a smrt je gost dnevni našeg vremena, teatar je opet pobijedio. Gledalište je ipak bilo potreseno i nad turobnom sudbinom Marguerite Gautier... « I prestajem čitati jer sam s Trga prešao na nogostup u Jurišićevoj, gdje bih s otvorenim novinama smetao svijetu nenaviknutu na gradsku vrevu da bez sudaranja prolaze jedni pored drugih. Ne vjerujem da je Mirta takav umjetnik da bi od mog lica mogla napraviti lice glumca Maričića, niti vjerujem da sam tako dobar imitator da bih mogao odigrati njegovu glumu Armanda.. Ili gledalište razliku između mog oponašanja Mariči ćeve glume nije zapažalo ili ju je pripisalo ratnoj dekoncen traciji glumaca? A što se tiče potresenosti gledališta »nad tu robnom sudbinom Marguerite« i pobjede teatra nad ratnim stra hotama, to neka recenzent priča nekom drugom a ne meni, ja valjda znam, i po sebi i po drugima nad čijom je turobnom sudbinom publika bila potresena i koga je oplakivala u liku dame s kamelijama, što priča daje smrt slatka i što vjeruje da će joj svi grijesi biti oprošteni, jer je mnogo voljela i mnogo za ljubav žrtvovala. Isto tako dobro znam da je rat pobijedio tea tar, ako ni po čemu, onda po tomu što večeras predstave neće biti, jer su svi izvođači krenuli putem glavnog glumca, posa krivali se čekajući one što dolaze ili se, kao ja, spremaju po bjeći. Baju sam našao ushićena, u tamnoplavoj uniformi vojnih pi tomaca, iako je njemu kao studentu prava treće godine pripa dala samo uniforma Časne radne službe, sivozelenkasta i ne odveć paradna odjeća. Na moje pitanje gdje je to nabavio, ka že mi da ih je bilo tamo gdje je i naše uniforme našao koliko hoćeš i kakvih hoćeš, sva su skladišta otvorena i danas možeš dobiti sve ono što jučer dobiti nisi mogao. To izobilje pred od lazak dobar je predznak izobilja koje nas — i ove je riječi zna čajno naglasio — tamo očekuje. Sve mi je to govorio krećući se po sobi u sporom ritmiziranom hodu, pri čemu je posebnu pažnju poklanjao mimohodu pored dva ogledala u kojima se odražavao njegov lik u pitomačkoj odori, s pomnjivo začeš ljanom »Tarzan« frizurom, koja je bila ne samo u modi već i 15 znak statusa mladih pripadnika ustaške vojnice. Svaki put kad bi prošao pored ogledala i pogledao se u njemu, lijevom bi ili desnom rukom, ovisno pored kojeg je ogledala prolazio, za gladio onu stranu »tarzanice« koja se u ogledalu odražavala. No, ni »tarzanica«, jutros posebno lijepo začešljana, jer je glavu čitavu noć imao opasanu rupcem, koji kosu u zaliscima sljubljuje uz glavu, a onu na tjemenu pušta da strši kao pjevčji rep, ni pitomačka uniforma nisu razlog da se Baja vinuo u sed mo nebo radosti. Kad sam jučer iz vojarne iznosio one vaše čerkeske uniforme, na izlazu vidim kako se neki natporučnik muči s motorkotačem. Neće da mu upali! Dignuo taj glavu, psuje i tare znoj s čela. Vidim, poznat mi je! Kad tko, Keko Tomljenović, moj gimnazijski kolega! »Neće da upali, a potpuno je nov. Njemačka marka NSU, iz magazina, neka rezerva. Ti se razumiješ u mo—tor—kotače. Baja«, kaže mi Keko. »Daj, molim te, pogledaj što mu je. « Ja znam motor—kotač voziti, ali se u mehaniku ne razumijem. Ipak, pogledam i vidim da je Keko zaboravio otvoriti dovod benzina iz rezervoara u motor. Otvorim benzin, zakurblam i motor rikne! Dajem ga Ke—ku da uhvati ručice upravljača i odmagli, a on meni kaže: »Eto ga tebi, Baja! Ja se u to ne razumijem i neću da s tim imam posla. Naći ću drugo prijevozno sredstvo ili ću ići pješke... Znaš da je moj Guzzi u slabom stanju, na popravku kod Miceka Jurleka? Odem k Miceku i kažem mu: »Prestani popravljati Guzzija. Samo mi prikolicu s Guz—zija premjesti na NSU. Da napraviš one sklopke! « I on sretan! Kako ne bi bio sretan kad je za malo rada dobio rabljen motor—kotač. On će ga srediti i bit će kao nov. A meni je obećao da će mi to s prikolicom do danas srediti. Ali mu ja ne vjerujem. Znaš ti toga kretena Jurleka, on je uz onoga tko je trenutno s njim; a kad s njim nema nikoga, on je sam svoj. Ne budem li uz njega, on to s prikolicom nikada neće napraviti. Ako je sada netko s njim u garaži, on za njega radi; ako nema nikoga, on popravlja svoj Guzzi, iako taj poklon nije odradio. Zato moramo ići k Jurleku i biti uz njega dok nam to ne sredi. A kad sredi, ti na sjedalo iza mene, Mirta u prikolicu i gari na zapad. A sa mnom ne bi ni htjela ići. Kaže, što bi joj njezini rekli? Ona se na motorkotaču ne bi ni održala — rekao sam. Baja se nasmijao kad je shvatio na što aludiram, i krenuli smo k onom kretenu Miceku. Našli smo ga na Guzziju, doslovce, uronjena u njega do ušiju. Rastavio je sve što se dalo rastaviti i, pošto je svaki dio očistio od stare masti i premazao novom, započeo sve ono rastavljeno sastavljati. Ili je mislio da ćemo doći nešto kasnije ili je očekivao da i nećemo doći, da će mu Baja prepustiti oba motor—kotača! Počeo se izmotavati kako, evo, samo što nije prešao na rad s našom prikolicom. Da je istina što govori, dokazivao je time što je prikolicu prije našeg dolaska odvojio od Guzzija i primaknuo NSUu. Mi smo šutjeli i uvažavali njegove isprike, ali smo mu dali do znanja da se ne mičemo dok nam ne obavi posao. Videći da nam ne može izvrdati, svojski je prionuo na posao. Na ono zavarivanje, na to brtvljenje, što li je sve to bilo, jer se ja još manje od Baje razumijem u mehaničarske poslove. Dok je tra žio prikladne komade željeza u drvenoj sandučini, gdje je bilo svega i svačega, koje će zavariti na motor—kotač i na njih na biti već postojeće brtve na prikolici, dok je namještao aparat za zavarivanje i turpijom strugao ležište za var, govorio je što bi mu tog trena palo na pamet, a padalo mu je samo ono što se ticalo posla i našeg odlaska. Sve ono što je izrekao dok sam ja bio uz njega, a bio sam dok nije počeo variti, ne bi se zbog obilja izrečenoga dalo zabilježiti da sam sve to i popamtio. Ali nešto malo, ono što se ticalo našeg putovanja, moram navesti jer ću se toga često sjećati u danima što stoje preda mnom. Ja se nikada ne miješam u politiku i zato sam pametniji od svih političara. Goni se, ostavi me! I to ti je politika nad politikama. Sad jedni odlaze, drugi će doći, a ja sam stalno tu. Meni kažu: »Mijenjaš se, Micek! « Ne mijenjam se ja, čovječe, mijenjaju se oni! A ja ostajem uvijek isti. Tebi se, Baja, čisto čudim što odlaziš. Pa što si ti bio? Tamo nešto među studentima, Časna radna služba i tomu slično. Svući tu uniformu, koju nikada do sada ni nosio nisi, obuci radni kombinezon i dočekaj ih ako hoćeš, ovdje sa mnom u garaži! Popravljaš svoj motor—kotač i ni za što te nije briga! Ja ću to potvrditi i gotovo! Imaš lijepu frizuru, imaš motor—kotač, pa kad raspališ od Crnomerca do Maksimira, za tebe će se djevojke lijepiti kao muhe za muholovku. Čekat će 17 na red da sjednu na stražnje sjedalo i obujme te rukama oko pasa. Pa ti prislone lice uz lice! Ti juriš, a vjetar ti baca žensku kosu po licu. Baja, promisli što radiš! Sjeti se onoga što gubiš! I od koga da bježiš? Od onih što dolaze, onih partizana, onih komunista. Pa, ovako: kad razmišljam tko su oni, komunisti, velika stvar, gadna stvar, trta me hvata. Ali kad ja to prize mljim, pa se sjetim svojih prijatelja i znanaca koji su otišli u partizane, čisto mi na srcu bude lakše. Pa to su, Baja, dobri dečki! Ti neke od njih poznaješ, popravljali su ti Guzzija što si ga meni darovao. One koje ti ne poznaješ, poznajem ja i mo gu ti reći da su još bolji od onih što ih znaš. Vida Meglu poznaješ, dobar je kao kvasan kruh. Tončija Mar tinjaka isto znaš. Taj nikomu nije dao da plati ceh mimo nje ga. To mu je bilo nešto kao pitanje časti. Zvonkeca Pajeka isto znaš, onog auto—električara. Taj samo o ženama slini. Daj mu dobru pucu i taj će misliti daje u komunizmu. Drageca Skr beina ne znaš, to je istina, ali ne misli da je išta gori od njih trojice, čak je i bolji, taj će za dobru klopu svima sve oprostiti. Ne znaš ni vratara Punčeca, ali to je mustra kao i svi ostali. Eto, ti će sada doći, to su sve ti strašni komunisti. Baja, nemaš se čega bojati... E, ali Mato Godec, auto—limar, to je nešto čisto drugo. Taj ih je sve osim mene zaludio komunizmom i odveo u šumu. Ali, pokuša li on nešto meni podvalji vati, neće to dati drugi dečki, znaju oni tko je Micek Jurlek. I tebe bi oni, Baja, kao svoju staru mušteriju zaštitili... Čuj što mi je jutros pričao Jura Zvonarek, tu, naš čistač, bogec, ju tros došao iz bolnice na Rebru. Otpustili ga jer otpuštaju sve koje mogu otpustiti. A njemu je komad željeza zgnječio samo tri prsta na lijevoj nozi. Kaže, bio kod njih u sobi neki četnik Rista. I čuo on kako se priča, eto partizana na vratima. Ma nije se mislilo na vratima bolnice, nego na vratima grada. Znaš kako se ono kaže! A on glupan pomislio: eto ih na vratima bolnice. I kako je čuo, tako je štakom, jer je imao ranjenu nogu, udario bolničara i sestru preko leđa. Jedva ga svladali da i druge ne izudara. A kad su ga primirili, pi taju ga što je počeo mlatiti štakom. On kaže da ga je uhvatilo veselje kad je čuo da su partizani na vratima. Kažu mu: nisu došli tvoji, četnici, došli su partizani. A on odgovara da je to svejedno, i partizani su njegovi. I sad tu mene nešto brine: ako su četniku i partizani njegovi, što onda tom Risti dođu oni moji dečki koje je Mato Godec nagovorio da odu u parti zane? Hoće li on i njih svrstati na svoju stranu ili će ih svrsta ti na stranu ustaša? To me, em mu zeca, brine! Jer, možda me dečki od Riste i Ristinih partizana neće moći zaštititi ni ako 18 budu htjeli? A posebno me brine ono što mi je Jura Zvonarek na kraju rekao. Kaže on meni: »Pazi, Micika, ako je Rista počeo tući štakom samo kad je čuo da su partizani u blizini, kako će tek tući kad partizani uđu u grad? « Ti bokca, a? A ja opet vjerujem našim dečkima da ćemo imati našu socijalističku republiku i da nam nitko neće moći ništa. A Švabe neka idu v rit! Kad je Jurlek počeo zavarivati, kad su iskre poletjele na sve strane i on prestao govoriti, da mu jarko svjetlo vara ne bi prouzročilo upalu očiju, udaljio sam se od Baje, koji je pratio sve što Micika radi i od zavarivača i zašao u dijelove radionice gdje su bile parkirane olupine raznih vrsta vozila, koje su nalikovale na riblje kosture s kojih je skinuto. Odneseno što je komu nedostajalo! Na toj sam šetnji otkrio da u prostranoj radionici Micika nije sam. Na samom kraju, pred nekim kioskom, bio je parkiran luksuzni automobil. Sagnut nad volanom, u njemu je po električnim instalacijama kopao i petljao neki mladi, valjda, auto—električar, ako je taj ikakvo zvanje imao. Ako to nije bio naučnik bez zvanja i znanja. Dok je on kopao i petljao po žicama, udaljivši se od njega, da majstor ne bi slušao njihov razgovor, dva su ustaška časnika, najvjerojatnije vlasnici automobila, vodili temperamentan ali prigušen razgovor. Da ne bi umukli kad mene ugledaju, zastao sam iza jedne oglodane olupine i, tek kad sam se sklonio, zapazio sam sliku obojice u velikom retrovizoru starog autobusa iza kojeg sam se sakrio. Sad sam ih mogao i čuti i vidjeti. Bio je to mladolik bojnik i sredovječan vojni kapelan. Gdje se zagubila kad je trebala postati vidljiva, kad je trebala proraditi? Do jučer su mu usta bila puna »Zvonimirove linije«, a sad o njoj šuti. Uvjeravao nas je sve da će se Zagreb braniti, da preko »Zvonimirove linije« neće partizani prijeći. A sad, što možeš vidjeti? Sva je vojska kao stado nagrnula u grad i nikakve obrambene linije nema. Ta vojska po ulicama i vojarnama nije vojska, to je rulja koja ne zna što će sa sobom, jer onaj koji joj je zapovijedao nije znao što će s njom — govorio je vojni kapelan. Zašto se od toga odustalo i je li se odustalo. Valjda 19 postoji neki razlog. Dapače, ja vjerujem da postoji i da ga on zna — govorio je bojnik, koji, čini se nije, bio dorastao kapelanovoj žestini i obaviještenosti. To je gerila, to je ona njegova: »Ako partizani uđu u gradove, mi ćemo otići u šume i samo ćemo na izmijenjenim položajima nastaviti rat. « To je bila alternativa »Zvonimirovoj liniji«. I što je ostalo od nje? Mislite da je moguće te vojnike s ulice poslati u šumu? A kad je tako. Iako sam ja to objašnjenje čuo od časnika s višim činom nego što ga vi imate. A svi smo ga mi čuli od jednog čovjeka. Od njega smo ga čuli! Otkuda sad najednom to? Pokretač se rata ubio prije četiri dana. Ubio, nestao, predao vlast, svejedno! Zapravo, mi smo ga vodili, a nismo ga trebali voditi, nego smo trebali voditi svoj rat. I sad bismo mi, kad bi bilo pameti, trebali voditi svoj rat. Mi nismo u prilici da biramo između dobroga i lošega; prilike su takve da mi biramo između zla i gorega. Zato i mislim da je bolje sada se oduprijeti svom žestinom, ili na »Zvonimirovoj liniji« ili u šumama, nego bježati. Gdje je ta zemlja u koju bježiš? Koji je to domaćin što će te primiti? U bijegu se krije velika opasnost. Izvedi toliki narod na put bez cilja, i što si učinio? Izložio si ga smrtnoj pogibli, sramotnom stradanju, učinio si ga bespomoćnim pred neprijateljem koji ne zna što je milost. I nestali su s retrovizora. Ni čuo ih više nisam. Dok sam očekivao da se ponovo pojave, začuo sam paljenje motora, a 20 kad sam pogledao tko to čini, ugledao sam ih obojicu na pred njim sjedalima. Bojnik je upravljao automobilom, a kapelan mu je sjedio zdesna. Vjerojatno je i dalje uvjeravao sebe i vozača da ne bi trebalo bježati na zapad. Time će svoje lamentacije o otporu, o vođenju rata u svoju korist, svestj. Prije će ovo željezo pući —i pokaza na kostur motor—kotača — nego moj var. Ja smo i ti kvit! Guzzi je moj, a ovo je tvoje. Baja je vozio prema Novakovoj ulici gdje je u jednoj od prekrasnih kuća živio Novo Senjak, njegov gospodin ministar, sa svojom suprugom Malvinom. Bio je to dužnosnik najvišeg ranga do kojeg su doprla Bajina politička poznanstva. Meni nije prvi put da ga posjećujem. Baja nije mogao odo ljeti dražima da me ne upoznaje sa svima onima koje je sam poznavao, jer je svako svoje poznanstvo držao predvorjem u nova poznanstva s ljudima na vrhu vladajuće kreme. Meni se, čim sam ga prvi put vidio, taj čovjek nije dopao. Nisam mogao shvatiti da je Baja toliko zaslijepljen i da u tom čo vjeku ne vidi siromaška zabrinuta za svoju kožu i svoj obraz. Obraz, koji je bio najupitnija stvar u njegovu životu. Pričalo se da je ciganskog porijekla, da je od onih Cigana koji su pri hvatili katoličanstvo, što nije bilo posebno važno, kao ni bilo koje drugo porijeklo kad je u pitanju karakterna crta. Ali je važno kad se želi steći uvid u njegovu karakterološku sliku, jer se tom porijeklu pripisivala njegova prevrtljivost u politici. Zapravo, njegova postojanost, u smislu da se održi na vlasti kroz sve mijene i u smislu onoga što je kreten Micika rekao za svoj slučaj, da se on ne mijenja, da on ostaje isti, nego se mijenjaju oni što dolaze i odlaze. Tom se porijeklu — najvjero jatnije stoga što postoji stereotip da Cigane ne možeš ničim 21 uvrijediti ako im uz uvredu dadeš milodar, stereotip isto toliko problematičan kao i svaki drugi — pripisivala i njegova osobina da lako prelazi preko uvreda. Prelazio je preko njih kao da ih ne čuje, ako ih je slušao, i kao da ih nije bilo, ako bi mu ih netko drugi saopćio ili bi ga o njima obavijestile novine. Kamo te uvrede trpa, a bilo ih je puna torba, nitko nije znao, pogotovo ne oni koji bi planuli, izgubili prisebnost i rasuli se na najsitniju primjedbu. I jedno i drugo, da je u politici postojan onoliko koliko mu postojanost omogućava ostajanje u njoj, i da ga ne možeš uvrijediti ni uvredom izbaciti iz sedla, dokazivano je djelićem njegove biografije, po kojem je prije rata sudjelovao u desetak jugoslavenskih vlada, da bi se, kad je rat počeo i bila osnovana hrvatska država, našao i u njenoj vladi, s portfeljem koji nikad nije bio ustaljen, jer je Novo Senjak bio istinski ministar, što znači ministar za što god hoćeš, ministar u nekom ministarstvu. Baju je upoznao kao nadobudnog aktivista studentske mladeži na nekom susretu, na nekom sastanku, prije godinu dana, a kako je bio ljepljiv na sve što bi mu u određenom trenutku moglo pomoći, ili da se uspne ili da se održi, poklonio mu je malo pažnje. A Baji, koji je čeznuo za pažnjom onih što se penju svako jutro na Markov trg, nije trebalo mnogo. Odatle su se izlegli Bajini povremeni odlasci u Novakovu ulicu, ne više od jednom mjesečno, jer »gospodin ministar« ima puno posla. Za pola sata, koliko je susret trajao, Novo bi ga nakljukao tajnim vijestima od kojih bi moj šogor živio mjesec dana, do drugog susreta, koji bi uslijedio kad bi se Bajine baterije ispraznile. Na novom punjenju često bi čuo stare vijesti, malo prepravljene, ali i kao stare u novoj opremi dobivale su munjinu koja bi Baju nosila isto onako kao da je vijest prvi put čuo. Takva jedna vijest, vijest koja se stalno obnavljala i koja je u Bajinu zanosu imala značaj lajtmotiva kroz čitavu godinu njihova poznanstva, bila je priča o njemačkom tajnom oružju koje će jednog dana, kad iziđe iz tvorničkih hala, preokrenuti ratnu sreću sa savezničke na njemačku stranu, kao što je bilo na početku rata. Tajno je oružje nosilo ime »Fau 3« i pripada lo je porodici već poznatih oružja »Fau«, koja su eksplodirala pod brojem jedan i dva. O tomu se i u javnosti pričalo, to je bila tajna samo za onoga koji o tomu nije ništa htio čuti. Baja je pak od svog ministra donosio pojedinosti o tome dokle se stiglo s izradom, što su pokazali pokusi, koja količina toga 22 oružja treba da bi se s njime krenulo u akciju i kakvi se poli tički preokreti očekuju. Iz Bajinih sam priča doznavao da to oružje ima razornu moć, da uništava sve živo i ruši sve što je podigla čovjekova ruka na prostoru od dvadeset četvornih ki lometara. To će oružje prisiliti protivnika, najprije, na bezglavo povlačenje, a potom, kad bude sabijen u stupicu, na predaju. Tajne informacije o tom oružju nisu ni do danas prestale curiti. Ipak, nemam snage, sada dok me vozi u Novakovu ulicu, gdje ćemo Novu Senjaka pitati što najviša vlast kaže, treba li se povlačiti ili ostati u gradu, upitati Baju što je bilo s tim oružjem, je li proizvedeno ili nije, hoće li zapucati ili se već ispucalo u pričama o njegovoj razornoj moći i presudnom utjecaju na ratnu sreću. Nema razloga da prema Baji budem pakostan, dok je on prema meni i Mirti toliko obziran, premda mi, ne od danas, njegovi zanosi idolima i njegovo vjerovanje u ono što idoli kažu, sve više smeta. Makar i on u svemu tome imao nekakvo pravo: kamo ćeš dospjeti ako nikomu ne budeš vjerovao, a nisi ostao bez potrebe, nisi otupio i nisi poludio, da vjeruješ i da se nadaš! Vrata nam je, nakon kratke zvonjave, otvorila sluškinja i odvela nas u prostran salon, gdje smo našli Novu i njegovu gospođu Malvinu. Uz njih još najmanje petnaestak muškaraca raznih godina i svega tri postarije žene. Je li nekoga od njih Baja poznavao, ne znam, ni s kim se nije rukovao, ni prema komu se nije ophodio kao da ga poznaje. Sudeći po tomu, bit će da nikoga nije poznavao, ali kako se nije rukovao ni s domaćinom ni s njegovom ženom, tomu se ne može pokloniti potpuna vjerodostojnost. Možda je nekoga i poznavao? Sva su mjesta bila zauzeta. I među onima koje smo zatekli bilo ih je na nogama. I oni što su sjedili i oni što su stajali držali su se skrušeno, kao da je u susjednoj sobi mrtvac, a mi se skupljamo u predsoblju da bismo, kad nam dopuste pristup odru, preminulom odali počast, križanjem, prskanjem svetom vodom i kratkom molitvom, a ožalošćenima izrazili sućut. Nije se znalo koji mrtvac leži u susjednoj sobi. Da nije moja dama s kamelijama? Da ja ponovo neću izvlačiti ruku iz njezina pred—smrtnog stiska? Nije se znalo ni tko je ožalošćen, ni tko izražava sućut. Ali da je u salonu atmosfera bila pogrebna, bila je! Da se čekalo što će biti s pokojnikom, čekalo se! To ili nešto drugo, ali se čekalo! Nakon dugog čekanja, kad smo se već upitali čemu dalje čekati, čovjek koji je stajao uz nas, pogledavši prije toga na sat, rekao nam je ispod glasa: 23 — Gospodo, sad je jedan. Točno u jedan i trideset gospodin ministar ima zakazan telefonski razgovor s Poglavnikom. Tada ćemo znati na čemu smo. Kad smo došli i uklopili se u pogrebni ugođaj, nekih je šaputanja, sličnih onomu što smo ga maloprije čuli, i bilo, ali su bivali sve rjeđi što smo bili bliže trenutku telefonskog raz govora, da bi desetak posljednjih minuta zavladala grobna ti šina, na kraju koje je gospođa Malvina dala mužu znak da je sudbonosni čas kucnuo, da mora ustati, otići u susjednu sobu, okrenuti brojeve telefona koje zna napamet, a onda, držeći slušalicu na uhu, saslušati što se ima čuti, ma koliko to bilo gorko. Novo je poslušao ženu i otišao u susjednu prostoriju, a iz nje do telefona nekamo dalje. Nije zaboravio zatvoriti vrata, ni ona na salonu ni sva ona kroz koja je trebao proći da bi dohvatio slušalicu, što se u tišini salona razgovijetno čulo. Pretpostavljam da je to bio ustaljeni obred kad bi razgovarao s kraljem, poglavnikom i predsjednicima vlada u kojima je bio ministar. Pretpostavljam da ta ceremonija i ta diskrecija nije upriličena za ovu zgodu, kako bi nas fascinirao, kao da govori s nekim s onoga svijeta. Čovjek koji se družio s Bajom i volio lakovjerne mora da je uživao u teatru što ga je od vre mena do vremena mogao upriličiti kako bi lakovjerni povje rovali da imaju posla s posrednikom između zemlje i nebesa. Vrata na koja je izišao Novo otvorila su se nakon pola sata telefoniranja, primanja poruke, povjerljivog razgovora ili čekanja — nismo znali čega koliko. Novo ih je otvorio, ali ih nije zatvorio niti je ušao u salon. Ostao je na vratima i s vrata nam se obratio. Mogu reći, optimistički raspoložena. Rekao je da Zagreb neće biti branjen, jer ne bi mogao biti obranjen. Za obranu nema mo odgovarajućeg oružja, niti bi nam doteklo streljiva za oružje što ga imamo. Osim toga, budemo li ga branili, boljševici će uz pomoć Anglosaksonaca razoriti grad koji je do ovog trenu tka ostao netaknut ratnim razaranjima. Mi na takav avantu rizam, na nanošenje štete hrvatskom narodu, nemamo moral no pravo. Zato je Poglavnik odlučio da se vojska, državna uprava i civili koji to žele povuku prema Austriji, gdje će se staviti pod zaštitu civiliziranih naroda, Engleza, Amerikanaca i Francuza, koji će s njima, prema ratnim zakonima, čovječno postupati. Na taj će način biti sačuvano ljudstvo i izbjegnuta 24 surova komunistička osveta. Štoviše, Poglavnik misli da će uskoro između Rusa i zapadnih saveznika doći do ratnog sukoba, pa će zapadnjaci zatražiti savezništvo s Hrvatima i mi ćemo se u Hrvatsku vratiti kao pobjednici. Sve u svemu, gospodo, situacija jest mučna, ali nije, kako ste čuli, bezizlazna i bez dobrih izgleda za konačnu pobjedu. Poglavnik mi je još rekao da on odlazi iz Zagreba danas poslije podne. Razumije se, iz sigurnosnih razloga nije mi rekao ni sat polaska ni smjer kretanja prema Austriji. Mislim da to za nas nije ni važno, neka krene kad tko može tijekom noći i sutrašnjeg dana, a putovi su dobri svi koji vode u Austriju, gdje ćemo naći vojsku zapadnih civiliziranih naroda. Ni nas dvojica ni itko od gostiju na rastanku nije se s domaćinom pozdravio. A ipak je to bio rastanak značajniji od svih dosadašnjih. Možda je za ganutljiv rastanak kod nekih gostiju i bilo volje, primjerice kod Baje, ali za to nije bilo prilike, jer se bračni par Senjak, Novo i Mal—vina, uz dubok naklon i »do viđenja svima«, povukoše u susjednu sobu i za sobom hitro zatvoriše vrata, ostavljajući gostima u salonu na volju da se raziđu odmah ili nakon kraće izmjene misli, u kojoj oni sami ne žele sudjelovati. Baja se neko vrijeme motao po salonu. Čini se da mu nije sve bilo jasno, pa je neke pitao kako će teći ta predaja zapadnim saveznicima. Na to mu pitanje nije imao tko odgovoriti u skupini ljudi od kojih nitko nije davao odgovore na postavljena pitanja koja su svi odreda jedan drugomu postavljali. Dok je Baja tragao za odgovorom, ja sam, gledajući slike po zidovima salona, pronašao da je sa zida iznad stolice za pisaćim stolom nestala jedna poveća slika. To se jasno vidjelo jer je prostor što ga je prekrivala bio bjelji od ostalih dijelova zida koji su na svjetlu i prašini požutjeli. Tu se našlo čak i malo paučine, znak da slika nije davno skinuta i da posluga nije imala kada zid pomesti. Gotovo sam siguran da uklonjena slika nije prikazivala ni pejzaž ni mrtvu prirodu, gotovo sam siguran da je to morao biti portret na mjestu gdje su se i prije njegova sklanjanja događale smjene portreta po filozofskom načelu kretena Micike: da se on ne mijenja, da on ostaje isti, a oni se mijenjaju, portret. Kad za tu mudrost znade jedan kreten iz garaže, zašto za nju ne bi znao i jedan profesionalni ministar koji je ministarsku fotelju zauzimao u više vlada i više država. Premda smo, što se tiče odluke i što se tiče priprema, i mi mogli krenuti toga popodneva, čim smo se vratili od ministra, na put nismo krenuli među prvima, odmah iza Poglavnika, nego smo odlučili pričekati svitanje sljedećeg dana, osmi svibnja, koji je padao u ponedjeljak. Baja je tu noć kod nas prespavao, pošto je motor—kotač s prikolicom ugurao u haustor i lancem ga vezao za rukohvat, da mu ga tko ne ukrade, što je u ovoj bježaniji bilo prirodno očekivati. Kad smo se u svitanje probudili, što je išlo i bez budilice jer smo sve troje imali lagan san, i kad smo izgurali motor—kotač na ulicu, zapazio sam da ptice u mladom zelenilu kestenja i breza pjevaju kao što ih nikad nisam čuo pjevati. Ne kažem da tako nisu pjevale drugih jutara, kažem sasvim precizno da ih ja nisam nikad čuo tako pjevati. Taj mi je pjev učinio be smislenim svaki odlazak. Može se zbiti što god hoće, danas i sutra, te će ptice pjevati sutra isto kao što pjevaju danas. A ipak sam odlazio i smatrao nužnim otići. Naše pripreme za odlazak, uključujući u to sve što smo do tog jutra i to jutro učinili, jedva da se moglo nazvati pri premama, ako se ima na umu da smo odlazili u nepoznato, na daleki put preko stranih zemalja gdje su nas očekivali su sreti s različitim vojskama. Te su pripreme bile na razini pri prema za jednodnevni izlet u okolicu grada, gdje nas očekuje sve što je potrebno za ugodan provod u jednom danu. Kad smo zaključali stan i sjeli na motor—kotač, ja i Baja na dva sjedala, a Mirta u prikolicu, mi smo, osim Mirtina kovčežića, četkica za zube i brijaćeg pribora, od putnih potrepština imali uza se još samo prikladnu odjeću i tri deke kojima smo se namjeravali pokrivati gdje budemo noćivali. Uz to je Baja na glavi imao kožnu kapu kakvu nose vozači motor——kotača i na očale za prašinu i vjetar, Mirta sunčane naočale i maramu kojom je vezivala kosu, a ja nisam imao ni pokrivalo za glavu ni bilo kakve naočale jer sam smatrao da to meni ne treba: od vjetra ću se sklanjati iza Bajinih leđa, a bude li prašine, zatvo rit ću oči. Mislio sam; ako taj put potraje nekoliko svibanj skih dana, kakve mi to putne nedaće i vremenske nepogode mogu činiti nepremostive teškoće? Prošli smo pokraj kazališta i ja smo se i Mirta pogledali — tu smo se upoznali, tu smo se zavoljeli. Za nama je ostajalo ono što je bilo samo naše. Stezalo nam se nešto oko srca pa nismo ni primijetili kako Baja skreće u stranu, zaustavlja motocikl i gasi motor. Neki čovjek, očito Bajin znanac, stojeći pokraj automobila u kojem je bila žena s dvoje djece, molio je Baju da iskrca nas dvoje i da njim ode do Trešnjevke, kako bi odande donijeli nekoliko kanistara benzina što ga je on zaboravio ukrcati u automobil. I ne samo to, nego je zaboravio i rezervoar napuniti, pa mu je tu ponestalo benzina i bez Bajine pomoći ne može ni naprijed, na zapad, ni natrag, na Trešnjevku po kanistre. Ako ga Baja odveze na Trešnjevku, i njemu će dati kanistar, dva, koliko mu treba i koliko može povesti. Ni ja nemam ni pun rezervoar ni bilo kakvu rezervu. Dok su oni bili na putu do Trešnjevke i natrag, ja sam promatrao gospođu Blazinić i njezino dvoje djece. I ona i djeca bili su veseli što odlaze na taj put. Držala je jedinom nezgodom što su zaboravili naliti benzin u rezervoar. Sad, kad se našao mužev znanac koji će riješiti tu nezgodu, pred njenom obitelji više nevolja nema: auto je nov, muž je dobar vozač, a put do Austrije neće prvi put uz muža prevaliti. Dugo je godina samo u Austriji kupovala odjeću, pa su i taj auto tamo kupili. Kad je Baja došao s benzinom i Blazinić mu ustupio dva kanistra, a Mirta ih stavila do svojih nogu, ostavili s mo obi telj sretnom što je prvu nepriliku, sigurno najveću, riješila na tako lak način. Oni će sad nastaviti ugodno obiteljsko puto vanje. Eto, nismo bili jedini koji su ovo putovanje shvatili kao izlet u malo udaljeniju okolicu grada. Kad smo se približili Ilici iz jedne sporedne ulice blizu Črno merca, našli smo je u svoj širini zakrčenu vozilima na motor nu i konjsku vuču, biciklima i pješacima svih uzrasta. Ljudi 27 su se opraštali, obećavali jedni drugima da će se uskoro vidjeti, nagovarali jedni druge da krenu na put ili da od puta odustanu. Sve se doimalo ishitreno, lakomisleno, bez prave nužde, iz hira! Iako tu nismo dugo stajali i promatrali, bili smo svjedoci kako su neki nagovaranje i prihvatili, vraćali se ili se pridruživali onima koji su ih zvali da s njima krenu, bez ikakvih priprema, onako s ulice držeći prazne ruke u praznim džepovima. Ulica nije bila toliko zakrčena da se Baja motor——kotačem ne bi mogao ubaciti u tu bujicu ljudi, vozila i životinja. Čekali smo prolazak kamiona sa studenticama iz Časne radne službe, među kojima je bila Bajina djevojka Magdalena Matijaš. Baja je odlučio voziti iza toga kamiona kako bi Magdalenu držao na oku i kako bi se s njom nalazio na odmorištima i konačištima. Dobio je obavijest da će oni krenuti rano, kao i mi, oko šest sati, i nadao se da bismo ih mogli presresti na Črnomercu oko sedam, ali se dogodilo ono s benzinom i sad nismo znali da li su djevojke otišle ili ih još treba čekati. Dok smo tu stajali ne znajući što nam je činiti, do nas je s Gornjeg grada dopirao miris paljevine. I mirisa je i dima bilo toliko da nisu mogli potjecati od male vatre. Ili je gorjela kuća ili su gorjele vatre velike kao lomače. Rekoše nam oni oko nas da to u Banskim dvori—ma pale povjerljive spise, a kako je jutro vlažno, dim se ne diže u visine, prema Sljemenu, nego pada po gradu i koloni ljudi i vozila koja se na zapadnom izlazu izlijeva iz grada. Daljnjeg nas je čekanja oslobodio jedan Bajin znanac, koji nikamo ne odlazi, koji iz obližnje kuće izlazi od vremena do vremena da vidi tko je sve krenuo na put. Upitao je Baju što čeka, što ne upada kad je odlučio ići, a kad mu je Baja kazao što je posrijedi, reče da je taj kamion s djevojkama Časne radne službe u sivozelenim bluzama i hlačama prošao kad je on zadnji put bio na ulici. Tako, bit će prije pola sata! Baja je dao gas pa smo se uključili u kolonu. Put jest bio zakrčen od jednog do drugog ruba, ali, kako nije bilo prometa iz suprotnog smjera, Baja je uspijevao pre tjecati pješake, zaprežna kola i kamione. Bilo je i guranja i psovki, ali ni na jedno ni na drugo nismo obraćali pažnju. Brzina kretanja kolone u cijelosti nije prelazila brzinu kreta nja umornog i lijenog pješaka, pa ni brzina što smo je posti zali pretjecanjem nije prelazila desetak kilometara na sat. Neki su se izvlačili iz tog krkljanca, sjedali na zemlju pokraj puta i 28 nešto čekali, nešto razmišljali, najvjerojatnije da li put nasta viti ili se vratiti tamo otkuda su pošli. Bilo je i pijanih, koji su se valjali po travi i vikali da oni neće ići nikamo ili, o—bratno, da će ići pa makar im to rakija i ne dala. Ti pijani kao čep vikali su da im se tek sada razbistrio um, da tek sada vide što nikad do sada nisu vidjeli, da tek sada shvaćaju stvari koje za sve četiri godine rata nisu mogli shvatiti. Kamion s djevojkama Časne radne službe, među kojima je, kako je Baja očekivao, morala biti i Magdalena Matijaš, sustigli smo na obali Save kod Podsuseda, nakon puna dva sata prestizanja. Ako se zna kolik smo put prešli, može se znati i kojom smo se brzinom kretali. A tek kolona koja je bila još sporija od nas! Djevojke su sjedile u karoseriji kamiona na klupama koje su bile pribijene na pod od lijeve do desne strane. Gledale su u smjeru kretanja vozila i bile nam okrenute leđima. Da privuče njihovu pažnju, Baja je zatrubio. Nijedna se nije okrenula, valjda stoga što su se već bile navikle ne pridavati nikakvu pozornost ni vici ni trubljenju, čega je u ovoj gužvi i polaganom putovanju bilo i previše. Tek kad je i po treći put zatrubio, jedna se djevojka obazrela, ugledala ga i prepoznala. Onima je oko sebe rekla koga vidi, pa se prema nama najednom okrenula čitava zadnja klupa. Ne znam što su učinile djevojke kad su prepoznale Baju. Nakon kraćeg vremena pred onima iz zadnjeg reda, koje su sjedile i gledale naprijed, našla se Magdalena koja je stajala i gledala natrag, prema nama. Bila je to izrazito lijepa djevojka, kao papir čiste i bijele puti, zelenih očiju i plave kose s uvojcima koji su joj padali po ramenima, djevojka koju smo ja i Mirta poznavali iz viđenja, kad bi nam Baja u prolazu pokazao na nju i rekao da je to njegova odabranica. Nikad nas s njom nije u—poznao, pa nismo znali ni da li se ni gdje on s njom susreće. Ili je samo po izdaljeg gleda kao i mi? Rekoh da ne znam kako su djevojke nagovorile Magdale nu da je iz dubine karoserije, s ne znam koje klupe, dovedu pred zadnji red, odakle je mogla vidjeti motociklista koji ih slijedi. Jesu li joj rekle da je tu onaj koji joj se udvara, iako mu ona ne daje povoda za udvaranje niti mu govori što o tom udvaranju misli? Jesu li joj rekle daje tu onaj što joj dosađuje, ili su je na kakav trik dignule s njena mjesta i dovele pred nas? Kako god bilo, ona, kad je ugledala Baju, nije pokazala nikakvo osjećanje, ni da joj je mrsko ni da joj je drago što je i na ovom putu slijedi kao što ju je i po gradu slijedio. Trljala je 29 snene oči, i dva puta zijevnula, a kad se uvjerila zbog čega su je kolegice izmamile, okrenula se i otišla na svoje mjesto. Nalazio je razumijevanje za Magdalenino ponašanje, općenito i maloprijašnje. Došla je iz Vukovara, na prvoj je godini studija. Drži se roditeljskog savjeta da ne popušta muškarcima dok ne upozna njihovo poštenje i prave namjere. Drži se i majčina savjeta da zaspi kad joj je najteže. Nakon sna sve će biti drukčije, vedrije i u tebi i oko tebe. Više nismo pretjecali vozila, išli smo za kamionom s djevojkama, i pretekli bismo samo ono što bi i on pretekao. Iza nas je išla neka domobranska jedinica, dijelom na konjima a dijelom na karama i lafetima tri topa. Iza Zaprešića, dok smo se približavali slovenskoj granici, putovanje je postajalo sve brže. Niti se smanjivao broj putnika niti su se prijevozna sredstva mijenjala, nego se sam od sebe stvarao nekakav red na uskoj makadamskoj cesti. Oni što su pješačili, a dobrim dijelom i oni što su krenuli na biciklima, nisu mogli izdržati tempo, guranje i pretjecanje motornih vozila, jahača i zaprega, pa su se, kad je dužina puta razrijedila masu, počeli kretati lijevim i desnim rubom ceste. Sredina ceste prepuštena je motornim i zaprežnim vozilima, koja su se, zato stoje na kotačima bilo svega i svačega, kretala samo nešto brže od pješaka. Sva sreća što su proteklih dana padale lagane proljetne kiše, pa je kolnik bio vlažan a samo ponegdje i blatan. Mnogo bi gore bilo da je put bio prašan ili sav u kaljuži! Tek pred večer, koji kilometar iza Šenkovca, kad smo naišli na napuštenu kompoziciju vlaka, sjetili smo se da toga dana nismo ništa jeli, još gore, da smo, pripremajući se za odlazak, zaboravili ponijeti hrane i za jedan dan. Čini se da nismo bili sami, u napuštenim vagonima, uz oružje koje nije nikoga privlačilo, našlo se i prepečenih listića krumpira i kockica u kojima je bila slijepljena kava i šećer. Ljudi koji su bili gladni i bez ikakvih zaliha hrane navalili su na pečene krumpiriće i na tu mješavinu kave i šećera. Učinile su to i djevojke Časne radne službe koje hranu nisu ponijele kao ni mi, ili su htjele povećati zalihe. Nas troje, da ne bi ponovili pogrešku, natrpali smo tim krumpirićima i kockicama sve stoje bilo šuplje na našoj odjeći, motor—kotaču i prikolici. Kad su vidjele što je u va gonima, djevojke su Časne radne službe poiskakale iz svog kamiona i počele trpati kockice i krumpiriće u torbe i džepo ve, samo je Magdalena ostala sjediti na klupi kao da ne shva ća o čemu se radi ili kao da očekuje da će druge djevojke uči niti za nju ono što je ona za samu sebe trebala učiniti. Baja se u vagonima, gdje je bilo svega i svačega, dočepao platnene torbice, napunio je kockicama kave sa šećerom i prženim li stićima krumpira i odnio je do karoserije, u kojoj je, još uvi jek, Magdalena sjedila sama. Ona je ustala bez riječi, uzela torbicu i počela jesti. Gledali su jedno u drugo. Ona je žvakala listiće hrskavog krumpira, a Baja je uživao u tomu kako jede hranu koju joj je on dao. Ali ta sreća nije mogla beskrajno potrajati. Uz buku su im prišle druge djevojke, počele uskakivati u kamion i razbile idilu. Baja se k nama i motor—kotaču vratio sretan i presretan. Vidjelo se to po načinu kako je zakoračio na sjedalo, kako nas je upozorio da budemo spremni na polazak, kako je upalio motor, a posebno kako je pritisnuo na papučicu za gorivo prije nego će motor ubaciti u brzinu da bi motor—kotač kliznuo kao što pri iznenadnu polasku klizne mamuzom podboden konj. Izvukli smo se iz gužve nastale oko vagona s hranom u istom poretku u kojem smo i bili došli: naš motor—kotač u sredini, ispred nas kamion s pripadnicima Časne radne službe, iza nas topnička bitnica na konjsku zapregu, a s jedne i s druge strane puta pješaci koje polako pretječemo. Vozi se u prvoj brzini, malokad u drugoj, a čim naiđemo na nizbrdicu, u leru, na kočnici. Sunce je zašlo, hvata se mrak i mnoge skupine skreću s puta na livadu, u šumu i na seoske trgove gdje kane prenoćiti, a druge, one koje se kreću na kotačima, još ustraju na vožnji, pale automobilske farove i fenjere na zaprežnim kolima i sve se više uvjeravaju da će noćna vožnja biti nemoguća, pa će najbolje biti da skrenu s puta i zanoće na livadi. To čine mnogi, pa je to učinio i vozač djevojaka Časne radne službe. Skrenuo je na livadu ispred visoke šume, gdje je jedva našao mjesta. Za njim smo skrenuli mi, kojima je smještaj bilo lakše naći, a za nama topnička bitnica, koja se smjestila uz sam rub puta tako da od nje nitko više na livadu ne može skrenuti. Uz ponos osjećam i prkos što idem s ovim ljudima koji su krenuli u nepoznato a da ne pokazuju nikakva straha. A kad se zapi tam čemu se nadam na kraju toga putovanja, što, vjerojatno, sudjeluje i u mom ponosu i u mom prkosu, odgovaram da je već bilo vrijeme krenuti na zapad, u civilizaciju, gdje me če kaju neslućene mogućnosti rada, napredovanja u poslu i, bude li sreće, nešto slave u kazališnim krugovima, na čemu god ona bila stečena, na glumi, na pisanju tekstova ili, što će biti najniža razina, na inspicijenciji. Za Mirtu dobro znam da osjeća nešto slično: želi postati vrhunski majstor maske koji će za svoj rad biti dobro nagrađen. O Bajinim razlozima za ovo putovanje ne treba mnogo razmišljati, on slijedi svoje političke ideale i idole: otići, pokloniti se civiliziranom Zapadu, dobiti njegovu podršku i kući se vratiti kao pobjednik nad mrakom koji je na trenutak izmilio iz balkanskih šuma. I još: on slijedi svoju Trnoružicu, koja spava kad god ima priliku zaspati. A zašto Magdalena ide na Zapad, i je li ponosna i prkosna kao nas troje, to ne znam niti mogu znati. Ima li neke ciljeve kao što ih imamo nas troje ili ona, četvrta u našoj skupini, cilja nema i na ovaj put odlazi samo zato što na nj idu njene kolegice sa studija? Što god od toga bilo, mislim da ni ona nije bila odveć zabrinuta kad je u svakoj prilici mogla zaspati. Ne znam koliko sam od prve izbjegličke noći probdio umotan u deku a koliko prespavao, ne znam jesam li imalo spavao ili sam i u snu bdio, ali, kad je ciknula zora i na putu se pojavile prve skupine pješaka, prvi automobili i prva zaprežna kola, meni se više nije dalo glumiti spavanje, ustao sam, i drhturio na prohladnom jutru zaogrnut dekom gledajući kako prame novi magle vise nad pozaspalim domobranima, pripadnica ma Časne radne službe i svima ostalima koji su zanoćili na livadi između šume i puta. Nisam se ni rasanio a već sam primijetio da nisam jedini budan. Bila nas je nekolicina, među nama i satnik topničke bitnice s kojom smo jučer putovali od 32 Podsuseda. Mlad mi se, bljedolik i mršav čovjek, kad sam mu prišao i poželio dobro jutro, predstavio kao Rudi Hunjeta, u građanstvu učitelj, u domobranskoj odori satnik na zapovjed nom mjestu topničke bitnice, koja se usput, a putuje od Vin kovaca, prepolovila, što i nije loše, jer ovo što ih je ostalo ne mora pješačiti, svi imaju mjesta u sedlu, na lafetima i u kara ma. Kažem satniku da sam ja civil i da sam samo zbog pri stanka da budem odjeven u prikladnu odjeću u uniformi, a na zapad putujem iz karijerističkih pobuda, znate ono, civili zacija, mogućnost učenja i velike zarade. On je pak vojnik i, ako nekamo putuje, mora imati zapovijed kamo putuje, pa bih ga molio, ako je ima, da mi kaže kamo mi idemo, kamo ide sva ova vojska i sav ovaj narod? A zapovijed da idem dobio sam, još na polasku, i ona je ovdje. Otvorio je kožni torbak u kojem sam vidio nekoliko poha banih zemljovida, bilježnicu, logaritamske tablice i okruglu kožnatu kutiju. Uzeo je tu kutiju, a ostalo poklopio poklop cem ne zakopčavajući ga. Kutija je po svemu nalikovala na kutiju od kreme za cipele, onoj od dva jednaka dijela. Na sastavu poklopaca bila je sljubljena ljepilom koje se skrutnulo kao pečatni vosak, i otvoriti je kutiju bilo moguće samo ako se ta plomba polomi. Iz kožnate kutije, kao kod metara od tankog lima koji se izvlače iz sličnih ležišta, stršio je komadić papirnate vrpce. Satnik je uzeo kutiju s dva prsta lijeve ruke, kažiprstom i palcem, onako kako bi uzeo kolice iste veličine, a vrpcu na istovjetan način prstima desne ruke. Prišao mi je sasvim blizu i rekao: — Sad ćete vidjeti što su mi na polasku dali i saznati sve što i ja za današnji dan moram znati. Počeo je pažljivo istezati papirnatu vrpcu, pri čemu se kožnata kutija nije vrtjela, ali se u njoj vrtjela neka osovina i neko kolice oko kojeg je vrpca bila namotana. Na vrpci su se vidjela slova pisana strojem u dva reda. Ali se nije dalo pročitati što piše sve dok satnik, ugledavši okomito ucrtanu crvenu liniju, nije prestao vrpcu izvlačiti. Tu je sve što mi je zapovjeđeno za današnji dan. Ne otimati ni vodu ni hranu! Sa mo moliti i plaćati. Ako susretnete slovenske partizane, izbjega vajte sukob, ali, napadnu li vas, branite se. « — A cilj? Ako izvučem vrpcu do kraja, što bih mogao učiniti, ne mogu je vratiti, jer se osovina i kolice na kojemu je ne mogu natrag okretati. Ako moj pretpostavljeni, a ja susret s njim očekujem negdje na putu, nađe vrpcu izvučenu i više od zapovijedi izdane za dan koji je u tijeku, mora me podvrgnuti stegovnim mjerama. A ja to ne želim! Kad bih bio učitelj ili ono što ste vi, ja bih svojoj radoznalosti udovoljio, ali, gospodine, ja sam još uvijek časnik Hrvatske vojske — reče mi Rudi Hunjeta i ode među svoje ljude koji su spavali i među svoje konje koji su pasli po livadi. Kad je sunce odskočilo, topnički konji bili osedlani i u—pregnuti, a djevojke iz Časne radne službe na livadi i u šumi dovršavale jutarnju toaletu, prišao sam Baji, koji se umio na potoku i sada dotjerivao svoju tarzanicu, i ispričao mu svoj razgovor sa satnikom, posebno naglašavajući kako satnik ima kožnatu kutiju s trakom na kojoj su ispisane zapovijedi za pojedini dan, pa je tu, valjda, ispisan i cilj putovanja. Rekao sam to Baji, koji od početka vjeruje da ovim povlačenjem, ma koliko ono bilo kaotično, upravlja jedan viši um, onaj što je preko telefona gospodinu Novi i njegovoj Malvini otposlao zapovijedi pred sam pokret. Baji je bilo neshvatljivo da ja sum njam u postojanje cilja. Za njega su plan i cilj puta postojali, a to što ga mi ne znamo nije od značenja, sve ćemo doznati kad dođe vrijeme. I pošto je čuo za postojanje kožnate kutije u kojoj postoji taj plan i taj cilj, ispisani crnim slovima na bijeloj vrpci, držeći da je to taj trenutak spoznaje, navalio je na mene da obojica odemo do zapovjednika bitnice i da ga nagovorimo neka ku tiju otvori. Baja jamči da će je ponovo slijepiti i da se neće moći poznati da je otvarana. Rekao sam mu da ja na to satni ka nagovarati neću. Želi li, neka ga ide nagovarati sam. I mo lim, neka satniku ne kaže kako sam mu ja otkrio postojanje 34 te kutije. Ipak sam ga podsjetio kako nije lijepo nagovarati čovjeka da krši vojnu stegu i time mu utirati put u zatvor. Nego, mi se držimo satnika! Naše danohode usuglasimo s njegovima! Što bude njemu, neka bude i nama! Ne treba juriti bezglavo kao što neki preporučuju. Nikada ne znaš je li bolje zakasniti ili uraniti. Uz satnika ćemo stići kad stići treba! Ovoga puta u budnom stanju, ispavanu! Baja je i u trku gladio svoju lijepu tarzanicu! Na cestu nije bilo lako izići, bila je zakrčena pješacima i za prežnim kolima. Na trenutke se promet rijedio, ali baš kad smo mi naumili krenuti, nastala je velika gužva. Želimo li ići u jučerašnjem poretku, djevojke prve, mi za njima, a iza nas bitnica, moramo na nekoliko trenutaka zaustaviti kolski promet. Izišao sam na cestu da pokušam nagovoriti kojeg kočijaša neka zastane dok mi ne upadnemo. I posrećilo mi se da naiđem na Josipa Sertića, željezničara iz mog rodnog sela koji sa ženom i djevojčicom u kolima, što mirišu na sijeno, gura na civilizirani Zapad, koji će i njega, vlakovođu iz Generalskog Stola, primiti u svoje velikodušno naručje. Pošto smo se pozdravili, ne propitujući se ni za zdravlje ni za što drugo, pošto sam ga zamolio da odglumi kvar na kolima i pošto je on pristao bez velikog nagovaranja, upitao sam ga što on, za Boga miloga bježi, koliko god nas taj Zapad primao raširenih ruku, kad ima dva sina u partizanima? Ali jednoga imam i među ustašama. Taj je sam u Generalskom Stolu poznatiji od one dvojice u partizanima. Ona dvojica u partizanima ne mogu zaštititi njega, ali mogu tebe. Dok moja dva sina partizana dođu da me zaštite, mene će susjedi ubiti, ozlojeđeni na mog sina ustašu. I požurit će se upravo zato da budu hitriji od mojih sinova! Put nije bio onako zakrčen kao što je bio dok smo putovali kroz Hrvatsku. Nije bilo čekanja da se čep odčepi i kolona krene. Ljudska se masa razvukla na dugom putu, pa makar nisi mogao juriti, nisi ni zastajao, išlo se polako ali postojano. Nisam poznavao taj put niti sam imao podataka o kilometraži između jednog i drugog mjesta, pa ne znam po čemu sam očekivao da ćemo do Zidanog Mosta, ovakvim tempom kretanja, stići i prije kraja dana. Razumije se, ako na putu ne iskrsnu nepredviđene poteškoće. Razmišljao sam ka kve bi naravi te poteškoće mogle biti. Dokučio sam samo dvije: da nam tko prepriječi put, minira most i nešto slično ili da dođe do borbe s partizanima. Ono što će se zbiti kod sela Rožno, koje, dok smo kroz njega u miru prolazili, nije bilo ništa ružnije od drugih sela, nije bilo ni jedno ni drugo od te dvije očekivane poteškoće. Avione nismo ni čuli ni vidjeli, samo smo začuli pucnjavu u pozadini, na prijeđenom dijelu puta. Mi, zapravo, ni tu pucnjavu, od buke motora, nismo jasno čuli. Čuli smo samo nekakav šum od niza eksplozija, a čim smo ga čuli, ugledali smo avione iznad svojih glava i doživjeli pucnjavu avionskih mitraljeza po koloni nabojima, koji su u dodiru s ciljem eksplodirali kao što eksplodiraju kukuruzna zrna kad se na vrućem limu pretvaraju u bulke. Dok smo još svi bili na cesti, prvi je avion doletio tako nisko da sam, kao da je u karoseriji s djevojkama Časne službe, vidio mitraljesca pod partizanskom kapom kako po koloni ispucava dugi rafal. Baja je bio priseban pa je skrenuo s puta niz laganu pa dinu do dna grabe, koja je stajala nad samim sprudom Save. Zaklon nije bio loš da nije bio obrastao svibanjskom koprivom, koja ne peče kako će u srpnju peći, ali nas, kad bismo je dodirnuli rukama i licem, ni sada nije štedjela. Možda nas tako jako ne bi ni opekla da nije doletio drugi avion i da nismo, pekla ne pekla, morali u koprivu leći. Između naleta drugog i trećeg aviona imali smo vremena i smogli hrabrosti da ustanemo iz kopriva i pogledamo što se oko nas zbiva. Koliko smo mogli vidjeti, pješaci su se ili posakrivali po grabama ili su bježali niz padinu, što dalje od ceste i što bliže rijeci. Najveći dio pripadnica Časne radne službe posakrivao se ispod kamiona, a manji je dio zalegao po okolnim graba ma. Samo su domobrani uz svoje konje i topove ostali nasred ceste. Negdje jedan, a negdje i dvojica držali su konje za uzde 36 i nastojali im žvale što više približiti prsima, umirujući ih tapšanjem dlanom po vratu i sapima, da ne podivljaju od straha i ne pobjegnu bezglavo kao što su pobjegli i podivljali konji u civilnim zapregama. Vojnički konji, naviknuti i na pucnjavu i na obuzdavanje u pucnjavi, podnosili su strah topćući na mjestu i drhtureći kožom po čitavom tijelu čineći je sličnom jezerskoj vodi kad je namreška olujni vjetar, ali su konji civilnih zaprega i oko ceste i na cesti stvarali kaos i bili uzrok brojnim nesrećama. Kad je naletio i treći avion a mi se bacili na zemlju gdje nije bilo kopriva, koliko smo strahovali da će nas avijatičar pod petokrakom presjeći rafalom, toliko smo se i bojali da preko nas ne protutnje kopita dvaju konja i prođu kola što ih podivljali konji za sobom vuku. Većim su dijelom to bile napuštene zaprege. Kočijaš je, kad je mitraljiranje počelo, ispustio uzde i zajedno s onima koje je vozio potražio zaklon, a konji su na cesti ostali sami i, onako uplašeni, počeli bježati na sve strane. U bijegu su se sudarali s drugim zapregama, njištali i rzali, sami se zapletali i upadali u grabe i grmlje, ne štedeći nikoga tko bi im se našao na putu. Iza četvrtog aviona peti se — što smo ga očekivali kad su nam domobrani rekli da partizani imaju pet aviona i da svih pet odjednom napadaju — nije pojavio i putnici su se stali dizati iz zaklona, prilaziti cesti i nastavljati put, ako su bili pješaci, a ako su se u nečemu vozili, tražiti svoja vozila i gledati mogu li u njima nastaviti putovanje. Nas smo troje iz grabe izgurali naš motor—kotač i stali uz rub ceste, između kamiona Časne radne službe i bitnice. Začudo, na strani ceste, onoj do rijeke, što smo je iz grabe mogli vidjeti, nije bilo ni mrtvih ni teže ranjenih. Bilo je okrznutih gelerom, ogrebenih i opečenih ko privom koliko hoćeš! Ali na drugoj strani ceste, koju nismo vidjeli dok nismo izišli iz zaklona, bilo je i mrtvih i ranjenih, a ponajviše po lomljenih kola. Pozornost je privlačio zadnji dio seoskih talji ga, koji je ostao u grabi kad su pobješnje—li konji rudo i prvi dio odvukli ne zna se kamo. Na toj polovici rastrganih taljiga, na vreći brašna, držeći se ručicama za lanac koji je vezivao stupove, stajala je djevojčica, ni starija od pet ni mlađa od četiri godine. Držeći se lanca, stupčila je nogicama po vreći brašna i derala se koliko se jače derati mogla. Povremeno je ispuštala krikove užasnutosti kao što to čine nasmrt prepad nuta djeca. Svi koji su na cesti bili mogli su je i čuti i vidjeti, ali joj nitko nije pritekao u pomoć. Jedno, što je u tom trenu 37 nutku svatko liječio svoj strah, a drugo, što dijete, ostalo samo u zadnjem trapu taljiga, kad su drugi njegovi suputnici iz njih poiskakali ili odjezdili na prvomu, za repovima konja, nije bilo ni u kakvoj životnoj opasnosti. Moglo je pustiti lanac, sići s vreće, napustiti kola i prići ljudima bez ičije pomoći. Kao i svi ostali, ni Baja nije potrčao djevojčici u pomoć, iako ju je uočio, kao što su je svi uočili. Ali, pošto je postalo očito da djetetu nitko ne priskače u pomoć a netko bi ipak morao, Baja je pogledao prema djevojkama Časne radne službe, ugledao svoju Magdalenu i više povlačenja nije moglo biti, ako je u očima svoje ljubavi i njenih prijateljica želio ostati dostojan »Tarzan« frizure, koju je s pravom njegovao, jer mu je dobro pristajala. Ostavio nas je uz motor—kotač, otrčao do grabe i polovi. Imala je žutu kosicu, sve na uvojke, imala je umazano lice, umazano suzama, brašnom i kolomašću što ju je s lanca nanosila na obraščiće kad je s njih brisala suze. Djevojčicu je od Baje preuzela Mirta i sve bi bilo blistavo — Baja bi postao milostiv junak u ovoj džungli, a mi njegovi pomagači i poklonici — da je djevojčicu imao tko od nas preuzeti, njen otac, njena majka, i brinuti o njoj brigu kao što je brinuo prije naleta onih prokletih aviona. Taj se netko, međutim, nije javljao. Tko zna otkuda su te taljige dovezene i tu se raspolovile, tko zna što je bilo s onima koji su uz djevojčicu putovali? Jesu li poginuli, jesu li se razbježali, jesu li tamo gdje je i prednji dio taljiga ili su se, kad su im pobjegli i kola i konji, predomislili i, umjesto da idu naprijed, za konjima i svojom djevojčicom, vratili se odakle su i krenuli? Cestom se kretao svatko tko se na bilo koji način mogao kretati. I mi smo morali krenuti, kamion Časne radne službe, nas troje i bitnica, ali nismo krenuti mogli, jer nismo imali komu predati djevojčicu. I umili smo je, i utješili smo je i nahranili smo je slanim krumpirićima, ali je nismo imali komu predati da se o njoj brine. Što s njom, pitalo se nas troje; što s njom, pitao se satnik Hunjeta; što s njom, pitale su djevojke i njihova zapovjednica. Ljudi pored nas prolaze, dolaze iz pozadine otkuda su došle i te taljige s djevojčicom, ali nitko od onih što dolaze i prolaze ne kaže da je to njegovo dijete. Da je ostavimo kraj puta, neka tu stoji i plače dok njezini ne naiđu? Nije lijepo, nije u skladu sa suštinom milosrđa i nije dostojno onog što znači »Tarzan« frizura. Da je sa sobom povezemo, na Mirtinim koljenima, gdje se od početka vozi Mir 38 tin kovčežić s perikama i ličilima? Mogli bismo kad bismo znali dokle ćemo je tako voziti i komu ćemo je na kraju toga puta predati. Mogli bismo kada bismo znali kamo mi zapravo idemo i što nas sve na tom putu čeka. Mogli bismo kad bismo mogli znati da je i tamo negdje nećemo. Kako je plitka posudica u kojoj držimo milosrđe i kako se brzo troše zalihe junaštva! Kako je želja za samoodržanjem duboka i, kad iz te dubine šikne, kako natkriljuje i nas i sve oko nas! Netko reče, netko od djevojaka i domobrana, da se krenuti mora, da se stajati ne smije i da djevojčicu nosimo, malo jedni, malo drugi. Ako ništa drugo ne budemo mogli, ostavit ćemo je u nekom većem naselju, netko će je naći i odvesti kući. Drugi rekoše da to ne valja, bit ćemo krivi što djevojčica nikad neće naći svoje roditelje, koji moraju biti tu negdje u pozadini, koji će se kad—tad pojaviti na ovom mjestu. Zato je ostavimo na njenoj polovici kola i na njenoj vreći brašna. I to kao da odlučismo! Ali nitko nije imao snage da djevojčicu odnese do njene vreće brašna. Tek jedan vojnik, na opće zaprepaštenje, reče da će on to učiniti kad drugi nitko neće. Nije mi prvi put da ovo činim. Vojnik je iskoračio s kolnika na livadu uputivši se prema ostatku onih kola. Bio je praćen pogledima sviju nas, poniženih i ojađenih nad svojom bespomoćnošću i nad onim što u toj bespomoćnosti činimo, kad je djevojčica u krilu vojnika raširila ruke i viknula: — Mama! Dvije su žene, jedna sasvim mlada, ne mnogo starija od pripadnica Časne radne službe, a druga u četrdesetim godinama, trčale prema vojniku koliko su brže mogle i odjednom obje uzele djevojčicu u naručje, ljubile je i grlile. Razumije se da smo s olakšanjem prihvatili ovakav završetak! Ali je ovakvu završetku prethodio drukčiji završetak, onaj kad je vojnik s djevojčicom u naručju pošao prema vreći brašna govoreći da on dobro zna o čemu se ovdje radi. Zato je pravi završetak: — taj u zagrljaju bake i mame s unukom i kćeri, u 39 bakinu i maminu zahvaljivanju, u njihovoj isprici da djevojčicu nisu napuštale nego su izgubile vlast nad konjima i poispadale iz kola, i u njihovoj priči da je djed djevojčice poginuo prije tri dana a da joj je otac negdje u vojnim postrojbama na ovom putu — bio bez sjaja, bez osjećanja da smo nešto učinili i učinjenim pobijedili neiscrpnu količinu sebičnosti. A što je bilo u slučaju s djevojčicom, što je to vojnik prije svih nas znao, doznali smo čim smo krenuli. Ne znam je li stanje na dijelu puta od Rožnog do Zidanog Mosta, kamo smo do mraka morali stići, isključivo bila posljedica ona četiri avionska naleta ili je takvo stanje vladalo i prije dolaska aviona. Što god bilo, ono nije nalikovalo na stanje na putu što smo ga dotad bili prošli. Odjednom su se uz rub ceste, s jedne i s druge strane, uz sam kolnik i podalje od njega, u žitu na njivama i u travi na livadama, pojavile lešine mrtvih konja, smrskana seljačka kola, različita prtljaga, prevrnuti automobili, automobili koji gore i automobili koji su jednostavno stali, crknuli, i postali beskorisni. Valjda su svim onim biciklima što smo ih vidjeli da kreću iz Zagreba, na ovom dijelu puta, pošljunčanu i neutabanu, izdušile gume i popucala pedala — toliko ih je bilo odbačenih u grabama pored puta. U tom kršu od vozila i prtljage koja se iz vozila rasula ležali su ljudi za koje nitko nije znao, jer ih nitko nije pretraživao, jesu li mrtvi, jesu li u ranama ili su samo umorni od puta i iznenađenja pa spavaju. Uz one što su ležali i snivali vječni ili okrepljujući san, susretali smo žene, djecu i muškarce kako sjede ili stoje, plaču, bulje u prazno, a ako se pokrenu, sudeći po tomu u kakvu su stanju, prije će natrag nego naprijed. Bilo ih je i izgubljenih, doista, onih koji su izgubili svoje znance i svoj rod, i onih koji su se izbezumili i samo odlutali. I jedni i drugi su nas pri susretu u mimoilasku pitali jesmo li čuli za toga i toga, jesmo li ga možda vidjeli, tako i tako izgleda. Koga ćemo mi čuti, koga ćemo vidjeti i prepoznati? Tada sam shvatio što je vojnik znao, a mi znali nismo, kad je uzeo djevojčicu iz Bajinih ruku i ponio je do njene polovice kola. Sad i ja i svi ostali koji se nadaju doći tamo kamo smo pošli, znamo vojnikovo znanje. Ni čuti ni vidjeti — ni odbačena vozila ni ljude uz njih što traže pomoć — ni čuti ni vidjeti, nego samo ići naprijed, ako se i ti ne misliš, pomažući im, zaustaviti na putu. Naprijed se nije moglo, a još manje natrag. Pješaci su još neko vrijeme napredovali, ali nakratko. Većina ih se pridružila onima koji su i prije zastoja zastali dvoumeći se da li ići naprijed, ostati gdje jesu ili se vratiti kući. Sunce se klonilo zapadu i, bude li zastoj duže potrajao, danas Zidanog Mosta, odredišta satnikove bitnice, nećemo vidjeti. Od Zidanog Mosta dopirala je žestoka pucnjava, nimalo slična pucnjavi koja nas je pratila čitav put, sporadičnoj, već pucnjava koja govori da se ispred nas vodi žestoka bitka. Iz pozadine su naišla dva motor—kotača i na njima po dva »crnca«, kako smo, ako ih nismo zvali »bobanovci« po zapovjedniku Rafaelu Bobanu, nazivali pripadnike »Crne legije«. Jedan je »crnac« vozio, a drugi je oglašavao da se s puta sklanjaju vozila, kako tko zna i može, makar tko i u Savu morao skočiti. Da ga ozbiljno shvate, povremeno je pucao iz strojnice. Suvozač na drugom motor—kotaču, koji je također povremeno pucao, bio je nešto izdašniji u obavijestima što se pred nama događa i što će se kod nas za koji trenutak dogoditi. Sklanjajte se da vojska može proći naprijed. Koga god ovi što za nama dolaze nađu na putu, ubit će ga — reče i ode. Mjesto za konačenje nije bilo najzgodnije: uzan ispust na vrhu krivine ispod koje teče Sava. Stisnuli smo se, što nam je preostalo, i kamion Časne radne službe, i Hunjetina bitnica, i nas troje. A za Hunjetinu bitnicu, uzgred kazano, to što se pred kolonom vodi bitka i što »Crna legija« hita u pomoć nije značilo baš ništa. U njihovoj zapovijedi za današnji dan lijepo piše da stupe u borbu samo ako budu napadnuti, a oni za sada napadnuti nisu. Kad smo se sklonili u stranu, vozeći brzinom kojom smo i dovde vozili, budući da se po ovakvu putu brže voziti nije moglo, naišla je kolona »crnaca« u kojoj je bilo deset kamiona. Za svakim kamionom vukao se top. Legionari su sjedili u karoserijama, na klupama, a na kabine su bila postavljena po dva mitraljeza s cijevima u smjeru kretanja. Crna im je bila odjeća, kamioni su im bili obojeni sivo, topovi sivozeleno, a za njima je padala crna noć puna očekivanja hoće li do jutra ukloniti prepreke s puta, i hoćemo li, kad se probudimo, moći nastaviti putovanje. Bilo je i jednoga i drugoga, pa će biti da smo bdjeli. Borbe su na Zidanom Mostu trajale do pred samo svitanje, a kad je pred svitanje pucnjava utihnula, uhvatio nas je još veći strah nego dok je trajala. Nismo znali tko je pobjednik, nismo znali je li čep probijen i hoćemo li u razdan krenuti naprijed ili naši uzmiču, kad nam ne bi preostalo ništa drugo nego povratak tamo otkuda smo krenuli. I na tom povratku posvemašnje rasulo! U tim trenucima iščekivanja ni ja ni Mirta nismo mogli spavati. Ogrnuli smo se dekama i sjeli na sprud gledajući pod sobom rijeku koja šumi i nad sobom zoru koja sviće. Pitao sam je bi li, daje sada u našem suteren—skom stanu i da zna što sada znade, krenula na civilizirani Zapad sa svojim vlasuljama i ličilima? Krenula bi, ali bez oduševljenja! Bez lakomislenosti, kako sad ocjenjuje stanje u kojem je donijela tu odluku. Treba pričekati i vidjeti, prilike su teške, ali se brzo mijenjaju i nisu beznadne. Možda je cilj tu odmah pred nama, iza Zidanog Mosta? To je zvijezda Danica, zvijezda Zornjača ili Večernjača, kako je zovu u Generalskom Stolu. Toj ne nedostaje imena! I to bi bilo sve što od astronomije znam a ne bih znao ni toliko da ta zvijezda nije svijetlila mojim ranim ustajanjima za ljetnih ferija, kad je, da bi se izbjegla žega, trebalo poraniti na poljske radove. Mi smo ipak kazališni radnici, bez igre i romantike ne možemo. Ti vidiš koliko ih se na ovom putu izgubilo samo u dva dana, pa možeš pretpostaviti koliko će ih se izgubiti nakon deset dana, ako samo toliko put do cilja bude trajao. I nas se dvoje možemo izgubiti. Nitko nam ne jamči da smo od toga zaštićeni u ovoj gužvi, u ovom krkljancu, gdje svi nešto gube i nekoga traže. Gdje se mnogi gube i ne nalaze se! Ako se nama to dogodi, ja obećavam, a i ti obećaj, da ćemo se svako jutro buditi i gledati u zvijezdu Danicu, misleći intenzivno jedno na drugo. Ako i budemo izgubljeni, s pogledima koji će se na toj zvijezdi križati, bit ćemo jedno uz drugo i radit ćemo jedno za drugo. Meni je, čini se, već na početku ovog putovanja namijenjena uloga romantičnog ljubavnika. Neka tako bude do kraja puta! I za nas troje, i za djevojke Časne radne službe! Ja sam bio prisutan jučerašnjem izvlačenju i kutija me i vrpca danas nisu opčinjavale koliko jučer. Kako su Mirta i njen brat izvlačenju vrpce prisustvovali prvi put, iz njihova je ponašanja bilo vidljivo da kožnatu kutiju gledaju kao što je Mojsije gledao gorući grm na Sinaju i da, isto kao i Mojsije, očekuju glas sa zapovijedima kamo da se ide i kako da se ponaša na tom putu, zapovijedima koja uz naputak propisuju i nagrade kojima će biti nagrađeni ako se naputka budu pridržavali. A taj glas iz kožnate kutije, po mom dojmu, bio je prozaičniji od jučerašnjega koliko je ponavljanje prozaičnije od prvi put čuvenog naputka. Za deveti svibnja bitnici se određuje put od Zidanog Mosta do Laškog nadomak Celju, gdje bezuvjetno mora zanoćiti, kako bi u Celje prispjela tek sutradan. Da smo u Zidanom Mostu, to ne bi bio dug put, ali ni od mjesta gdje smo noćili, blizina sela Orehova, do odredišta nije daleko, pa ćemo zarana stići u Laško bude li probijen čep kod Zidanog Mosta i ne bude li avionskih naleta kao jučer. I ovoga se puta preporučivala suzdržanost pri susretu s domaćim partizanima, ako oni ne napadnu prvi, i strogo zabranjivalo otimanje hrane od stanovništva kroz čija sela prolazimo. Taman smo pročitali što na vrpci piše, kad nas netko sa »Zdravo, drugovi« pozdravi na slovenskom jeziku. Mi pogledasmo u smjeru otkuda pozdrav stiže i ugledasmo tri partizana odjevena u engleske uniforme. Zastao nam je dah, i nismo znali ništa drugo nego im odgovoriti s »Dobro jutro« na hrvatskom. Obazreli smo se oko sebe i s jedne strane vidjeli domobrane a s druge djevojke Časne službe kako zure u ta tri pristojno odjevena čovjeka, nimalo neprijateljski raspoložena, kao što bi zurili u troglavu zmiju koja bi iz grmlja isplazila na put i ustremila se na zapovjedništvo naše dobrom voljom sastavljene skupine. Dalje od pozdrava razgovor se nije micao. Gledamo mi njih, gledaju oni nas! Ali sigurno ne znate da je Njemačka noćas potpisala kapitulaciju. Dajte da za jednički razoružamo Nijemce koji su bili i naši i vaši okupatori. Sad je bio na Baji red da odgovori prihvaća li noćašnju njemačku kapitulaciju i suradnju Hrvata na razoružavanju zajedničkog neprijatelja, dakako, dokazujući jedno i drugo us tupanjem ovoj trojici svoj motor—kotač s prikolicom. Baju smo gledali Mirta i ja i imali razumijevanja za njegov teški položaj, strahujući i za odluku da i za odluku ne. Baju su gledale djevojke, očekujući od njega da se usprotivi, jer su ga sve vi djele kao neukrotiva pripadnika Ustaške mladeži koji spreman dočekuje svaku priliku u kojoj može pokazati svoju čvrstinu. Baju su gledali i domobrani, na čelu sa satnikom, ne znajući kako u ovoj prilici tumačiti zapovijed da se partizanima ne pruža otpor, osim ako s njihove strane nisu napadnuti. Vas dvojica u sedla, a gospođa na lafet. Kad zađete u planine, kakvi vas putovi tamo očekuju, ili će vam motor crknuti ili ćete potrošiti sav benzin. Konjska je zaprega na takvim putovima bolji prijevoz! A vama gospodo odgovaram: radije ću ga zapaliti ili gurnuti niz sprud u Savu nego vam ga dragovoljno predati. Pokušate li silom — i Baja zavuče ruku u torbu koja je visila o upravljaču motor—kotača — sili ću se oduprijeti. Bit će mi zadovoljstvo ako bar jednog od vas usmrtim. Do sada nisam ubio ni jednog partizana, pa bi bilo vrijeme da to već jednom učinim. Nastao je trenutak raspleta. Išli smo, bar mi koji smo se držali sredine ceste i bili na kotačima ili u sedlima, dva puta brže nego jučer prije zastoja, čudeći se takvoj propusnosti. Usput, kao i jučer, susretali smo očajnike uz njihova nepokretna kola, izdušene bicikle i pobijenu zapregu, ili smo, pogotovo u selima, susretali manje i veće skupine partizana, naoružanih i nenaoružanih. Kao i ona trojica što su od nas tražila motor—kotač, i ovi su nas obavještavali o Hitlerovoj smrti, o potpisivanju kapitulacije, i pozivali da zajednički pohvatamo i razoružamo Nijemce, koji se pokušavaju probiti do Austrije i izbjeći pravednu kaznu. Za razliku od one trojice, ovi od nas, osim pomoći u razoružavanju Nijemaca, ništa drugo nisu tražili. Iz njihovih poziva, povika i preklinjanja doznali smo što se to jučer zbivalo u Zidanom Mostu. Tu je iz smjera Zagreba naišla kompozicija puna njemačkih vojnika. Malobrojna skupina partizana minirala je prugu i, kad je prvi vagon, budući je lokomotiva bila straga, naišao na minu i odletio u zrak, osula kompoziciju vatrom, a Nijemce pozvala na predaju. Ali se Nijemci nisu htjeli predati, nego su pokušali partizane odbaciti od pruge, popraviti štetu koju je mina učinila i nastaviti vožnju vlakom prema Celju. U tomu ne bi uspjeli, kao što uspjeli jesu, da im u pomoć nije došla »Crna legija«, koja je partizane otjerala daleko od pruge, dok su je Nijemci popravili i produžili put. Da se to ne bi dogodilo i kod nove zasjede koju će leteći partizanski odredi malobrojnih slovenskih partizana postaviti njemačkom okupatoru, ti su partizani molili braću Hrvate da pomažu a ne odmažu razoružavanje Nijemaca. Nije trebalo ulaziti u Zidani Most, na poprište borbe koja se vodila u noći kad je Njemačka kapitulirala, da vidimo za što se kolona danas kreće brže nego se kretala protekla dva dana. Na ulazu u selo Breg presreo nas je jedan od onih ka miona u kojima su se vozili »crnci« prepun razgoropađenih vojnika. Dok su nas mimoilazili, za što im je trebalo oslobodi ti prolaz zastajući pored puta, oni su nama, pješacima i nesre tnicima što su ostali bez nade da ovaj put ikamo vodi upu ćivali prijetnje da se svi što brže krećemo, jer da će oni kad se budu vraćali, a vratit će se tijekom današnjeg dana, pobiti sve 45 kolebljivce, sve koji odustaju od puta. Upućujući nam prijetnje, ispuštali su u zrak rafale iz »šaraca« kojima su svi odreda bili naoružani. Ni sto metara dalje nakon susreta s »crncima«, više nismo uz put susretali ni plačljive očajnike ni one koji su se odlučili na povratak. Možda je bilo onih koji su skre—tali u šume i sela, kao što svake noći skreću i gube se Hunjetini topnici, ali takve usput nismo mogli susretati. Sve je hitalo naprijed ne želeći se susresti sa »crncima« kad se vrate i kad pred sobom budu tjerali ljude kao stado ovaca. A kako je put od Zidanog Mosta prema Celju jučer, dok su trajale borbe između Nijemaca i par tizana, bio ispražnjen od hrvatskih izbjeglica, što su bježale od borbi u svojoj pozadini, sad smo od Zidanog Mosta imali put nezakrčen i kolona je mogla napredovati brže nego prethodnih dana. Na prolazu kroz sam Zidani Most dočekuje nas mnogo prevrnutih vagona, mnogo napuštenih vagona, mnogo nesahranjenih mrtvaca nad čijim leševima zuje muhe, mnogo oružja svake vrste, mnogo municije za sva oružja, mnogo vreća s brašnom i mnogo konzervi i marmelade. Čini mi se da su od svih koji su odstupali prema zapadu jedino Nijemci mislili da će na tom putu trebati i nešto jesti i da se jesti neće imati što ako hranu ne ponesu sa sobom. Iako je sva ta hrana bila ispreturana i pokrivena rojevima muha, pronašli smo snage da oko tjelesa mrtvih pronađemo nekoliko konzervi i tako obogatimo svoje zalihe. Ne samo nas troje, i djevojke iz Časne službe — sve osim Magdalene, koja je i ovu zgodu propustila, pa se za njenu hranu pobrinuo Baja — i Hunjetini domobrani u tom su kršu i među tim mrtvacima našli ponešto za jelo. Hunjetini vojnici veliku kantu marmelade, koja je bila načeta i na kojoj su bili rojevi muha što su, prije nego na marmeladi, bili na krvi mrtvih ljudi. Na mostu preko Savinje, odmah do njena ušća u Savu i nešto pred račvanje ceste, od koje jedan smjer vodi na sjever prema Celju, a drugi na zapad prema Ljubljani, čekala nas je neka 46 kva kontrola i, kao što se moglo očekivati, usporila prijelaz preko rijeke. Dok smo prilazili mostu nismo mogli znati o čemu se radi, o prebrojavanju, o provjeri, o popisu? Nijedno od toga što nam je padalo na pamet nije moglo izdržati provjeru zdravog razuma: čemu sad još i to? Oni što bi kontrolu prošli, otišli bi uz rijeku i nisu nam mogli reći o čemu se tu radi, zašto toliko čekamo. Tek kad smo mostu prišli na stotinjak metara i gotovo došli na red, vidjeli smo da kontrolu vrši grupa »crnaca«, onih istih ili njima sličnih koji su probijali čep i prijetili da će vatrenim bičem natjerati naprijed sve one koji su klonuli duhom i žele se vratiti. Kad smo prišli još bliže i stupili na sam most, vidjeli smo da grupom »crnaca« zapovijeda satnik bez lijeve ruke do ramena, medvjed od čovjeka, bikovskoga glasa, a i ponašanja. Hunjeta ga je prepoznao i, uzdahnuvši: — Bože, što taj ludi Šaban ovdje sada radi — otkrio »crnčevo« ime i njegovu narav. Mora da je ostavio krave i čobane i ponovo se našao među »crncima«. Ali kako i što sad među njima traži? Prve su na red došle pripadnice Časne radne službe. Kamion se zaustavio pred Šabanom, on se popeo na papučicu i povirio u karoseriju, gdje su bile djevojke, i kroz prozor u kabinu, gdje je bila zapovjednica s vozačem. Uniforma je tu, a gdje su kape? Svi ćete dobiti kape i na njima slovo U. Takvi ćemo izići pred zapovjednike i zapadnjake. Nema izmotavanja: »Mi nismo bili ustaše! « Svi smo bili, i sada smo ustaše! Kad je došao red na nas troje, djevojke su bile pod kapama i mi smo znali što Šaban za prolaz mostom traži. Baja se ispri čavao Šabanu da ustašku kapu ne nosi samo zato što na gla vi ima kožnu, vozačku. Na to mu je Šaban odgovorio da ne 47 ma problema, dobit će i kapu sa slovom U i odvojeno slovo U, da ga prikopča na vozačku kapu, pa neka nosi na glavi što kad poželi. Mene je ukorio što imam lijepu uniformu a nemam prave kape i svojim mi je rukama nabio kapu koja mi je pokrila i uši i čelo. Ona je izvoljela obući hlače s potkožanom guzicom, ali joj se kapa i slovo U ne nose? Koga to moje oči vide? Nisi li ti, satniče, onaj Hunjeta, onaj učitelj? Ti si učio regrute kako se muzu krave i batinao si ih kad ne bi znali, a ja sam došao po sljedovanje sira. Onda sam ti ja opsovao majku što me gnjaviš sa svojim sirevima dok obavljam finu obuku novaka. Najradije bih tebi i tvojoj satniji nabio na glave ustaške kape, ali nemam dovoljno kapa. Trebaju mi za one koji idu gologlavi. Nego, ti ćeš i tvoji vojnici skinuti s kape domobransku oznaku, malo slovo U iznad grba, i na to ćete mjesto pričvrstiti veliko, ustaško slovo U, kojem je grb u sredini. Gledajući što im radi satnik, i ostali vojnici učiniše isto, tako bez ikakva opiranja. Samo jedan vojnik, konjevodac i, čini se, malo tup, ne skide kapu i ne uze novo slovo. I što bih se ja pred tim zapadnjacima prikazivao onim što nisam bio? Nisam imao čast biti ustaša, bio sam 48 čitav rat domobranski tutlek i takav ću se i pred zapadnjacima pokazati. Pa, kud puklo da puklo! Je li konjevodac imao još što kazati, nikad se neće znati. U riječi ga je presjekao hitac iz Šabanova pištolja. Gađao ga je s dva metra razmaka. Bacite ga u rijeku! Noć od devetog na deseti svibnja proveli smo na ledini uz crkvu i groblje oko nje, za koju nam se učinilo da je općinsko vlasništvo, pa nas mještani Laškog neće optuživati da im uništavamo usjeve. Na livadi je rasla trolisna djetelina u cvatu, taman za konjski zub, i Hunjetini će se konji do sutra najesti. S livade je vodio lagan prilaz Savinji, koju uzvodno slijedimo još od Zidanog Mosta. Na rijeci smo pojili konje, grabili vodu za piće, umivali se i prali noge. Ulogorili smo se prije zalaska sunca, računajući da ćemo sve te radnje morati obaviti za vidjela. Od Zidanog Mosta do te crkvice, pred samim ulazom u Laško, usput nismo susretali ni civile ni partizane s njihovim pozivima da sada, kad je rat završio, zajednički razoružamo Nijemce i ne dopustimo im da pobjegnu u Austriju. Prestala su upozorenja: »Otraga idu 'crnci', ne zaostajte i ne vraćajte se! « Većina je ljudi iz kolone, kao i mi, pronašla noćni smještaj negdje kraj puta. Tu noć nismo ležali ponaosob. S Mirtom u sredini, zato što je više od nas dvojice bila zimogrozna, složili smo se jedno pored drugoga i zaspali čvrsto kao nijednu drugu noć od ovih što ih provodimo pod vedrim nebom. Ja smo se i Mirta ranije od Baje izvukli ispod deka i pošli se umiti na Savinju prije svih. Nakon umivanja vježbali smo promatranje zvijezde Zornjače. Razdvojili smo se, ja iza jednog, a Mirta iza drugog spruda i promatrali zvijezdu. Mirta mi je rekla da je to idiotska igra, da njome izazivamo nesreću. Osim toga, dok gleda zvijezdu, ne misli na moj pogled koji se s njenim na njoj križa, nego na moju prisutnost iza susjednog spruda. Odgovorio sam joj da tu igru ne igramo što bismo željeli izazivati nesreću, nego je igramo da bismo nesreću preduhitrili. Moramo neprestance misliti da se na ovom putu, gdje se mnogi gube, ni pod koju. Zagrljeni smo se složili i da se više ove idiotske igre ne igramo i da se živi ne rastajemo. Potom smo otišli do Baje i probudili ga. Tek kad smo mu rekli da su sve djevojke na nogama i da je Magdalena otišla na Savinju prati se i češljati kosu, uspravio se a da nije ni oči otvorio. Otvorio ih je tek kad je od sestre primio ručnik i krenuo prema rijeci. Otišli smo i do Hunjete da prisustvujemo izvlačenju vrpce i pročitamo što na njoj za današnji dan piše onaj koji je ovo putovanje smislio prije mjesec dana. Onda kad je Hunjetu poslao na put! Hunjetu smo našli, ako se tako u ovim prilikama može reći, sretna zbog dvije stvari: ni jedan mu od domobrana noćas nije kidnuo u šumu, pa će i dalje moći vući svoje topove, i nijedan domobran nije s kape skinuo slovo U, pa na putu neće imati neprilika s bezrukim Šabanima, koji ovakvo vrijeme drže svojim vremenom. Čim smo mu prišli i čim nam je kazao razlog svom dobrom raspoloženju, pristupio je izvlačenju vrpce. Tamo je pisalo da se deseti svibnja bitnica od Laškog treba približiti Celju, što ranije. U Celju će sudjelovati u smotri što će je obaviti Poglavnik. On će u tom gradu dočekati sve hrvatske jedinice koje će tamo doći iz sva tri smjera: iz onoga što od Zaprešića preko Krškog i Zidanog Mosta, kojim mi idemo, vodi u Celje; iz onoga što u isto odredište vodi iz Krapine, Rogaške Slatine i Šentjurja; i onoga što prema istom cilju vodi iz Varaždina, preko Ptuja i Slovenske Bistrice. Na kraju stoji napomena da treba uspostaviti vezu sa zapovjedništvom smotre. Neka bude strpljiv, jer će se na okupu naći velika vojska! Zapovijedi će i dalje dobivati. Ne kaže se od koga! Od zapovjedništva parade ili i dalje iz kožnate kutije s vrpcom? Od Laškog nismo daleko odmakli, svega nekoliko kilometara, i u selu Tremerje, gdje smo bili zaustavljeni, dočekala nas je potvrda onoga što je za današnji dan pisalo na vrpci iz Hunje tine kutije. To nije niti može biti slučajno! To je podudaranje svih dijelova plana koji je napravljen bar četiri tjedna prije svoje završnice u Celju. Iz vozila koja su išla ispred nas i zau stavila se kao što smo se i mi zaustavili, dobili smo obavijest da se sklonimo uz desnu stranu ceste, što više možemo, i da dobivenu obavijest prenesemo na one što putuju iza nas, ka 50 ko bi, nošena od usta do usta, došla do kraja kolone, ma gdje kolona završavala. Uz to smo upozoreni da budemo mirni, skrušeni i dostojanstveni, jer predstoji prijelomni trenutak u našem životu. I neka nikako s mjesta ne krećemo dok ne dobijemo zapovijed da krenemo, kako se u Celju ne bi stvorila neopisiva gužva, uvjetovana slijevanjem vojske i naroda iz tri putna smjera. A zapovijed kad krenuti dobit ćemo s čela kolone. Otuda će nam dolaziti, od usta do usta prenošene, i sve druge obavijesti. Za početak nam javljaju da je Poglavnik jučer u Ljubljani dogovorio našu predaju Englezima. S čela nam se kolone potom zapovijeda da poruke ne izvikujemo svi, nego da izaberemo ljude koji će biti na vezi i izvikivati ono što čelo kolone odluči. Ono je na ulazu u Celje. Mi smo odabrali Baju, neka budno sluša što će mu dovikivati zapovjednica Časne radne službe i to prenosi Hunjeti, a on onima što putuju iza njegove bitnice. Pošto se obavijest s čela kolone da nas u Celju čeka smotra poklopila s dnevnom zapoviješću na vrpci, Hunjeta nam je otkrio za njega značajnu tajnu: njegova bitnica pripada domobranskom gorskom zdrugu pod zapovjedništvom generala Peričića; za njega Hunjeta ne zna gdje je, ali ga se nada susresti na smotri i tom mu prilikom predati neraspečaćenu kožnatu kutiju koju je od njega i primio. Nedugo nakon dobivenih zapovijedi i obavijesti, po oslobođenoj su cesti iz pozadine, jedan za drugim, počeli vrvjeti luksuzni automobili pretrpani putnicima i prtljagom. Kroz zatamnjena, blatna i prašna stakla, u brzoj vožnji, jedva smo zapažali, zato što su najčešće sjedili na stražnjim sjedalima, da se u tim snažnim vozilima nalaze vojni časnici, ponekad sami, u skupinama po četvorica i petorica, a ponekad sa ženama i djecom. Bilo je i gospode u civilu, ali ni približno koliko gospode u uniformama. Nije nas ni čudilo ni smetalo što nas pretječu. Zna se, kad je parada, naprijed idu najvažniji, za njima manje važni, bez kojih parade ne može biti, i na kraju nevažni, bez kojih bi se moglo, koji se trpe, a bilo bi najbolje kad ih ne bi bilo. Sebe smo, dakako, ubrojili među one druge, bez kojih parada ne može. Zato smo bez zavisti, štoviše, sa zadovoljstvom što propuštamo da idu prvi oni koji nas vode k spasu, promatrali tu kolonu lijepih i udobnih vozila. Da nam nisu rekli kako je Poglavnik jučer bio u Ljubljani, očekivali bismo da se i on tu negdje, dobro skriven, nalazi. Ako se 51 ne nalazi on, nalazi se netko drugi tko ga tu zastupa! Što je tih limuzina više, to nam je put izvjesniji. Pitali smo se samo jesu li se ti automobili nalazili u koloni otkad se i mi u njoj nalazimo, pa sad, kad je došla vijest o smotri, idu na čelo, što bi nam bilo drago čuti, ili su oni na putu tek od jučer, što nam čuti ne bi bilo drago, jer sebi ne bismo mogli navesti razloge koji su ih naveli da na put krenu sa znatnim zakašnjenjem. Čime sebi razbijamo glave! Oni su znali da u Celju treba biti tek deseti svibnja. Da je to razlog kašnjenju govori i Hunjetina kutija s vrpcom. Uz luksuzne automobile u pretjecanju je sudjelovalo i nekoliko kamiona s vojnim jedinicama. Nisu išli u formacijama jedan za drugim, išli su raštrkano i, koliko se moglo vidjeti, a vidjeti se moglo malo zato što su kamioni imali nove cerade, bili su to časnici i podčasnici osobnog odjela Poglavnikova tjelesnog zdruga ili pripadnici ustaškog obrambenog zdruga kojima je zapovijedao Maks Luburić. Oni su nas mimohodili, a s čela su kolone, od usta do usta, stizale vijesti. Uz Poglavnika će na svečanoj tribini biti engleski maršal Alexander. Kad pred njima dvojicom izvršimo mimohod, prelazimo pod englesku zaštitu, pod blagu upravu zapadne civilizacije. Eto nam onoga što priželjkujemo! Mi ćemo ipak biti dobitnici u ovom ratu. Zatim uslijedi začudna zapovijed: da s kapa i odjeće skinemo znak U i bacimo ga daleko od sebe! Ako su nam i na dugmadima znakovi U, ili su vezeni na dijelovima odjeće, neka dugmad isparamo i bacimo, a končiće neka izrežemo i isučemo. Englezi nas ne pristaju primiti pod tim znakom, jer svaku stranačku vojsku, pa i ustaše, drže fašističkom i komunističkom, drže nespojivom sa zapadnom demokracijom. I neka se nitko ne čudi ovoj zapovijedi, ona je odavno očekivana i za nju su izvršene pripreme kad je u siječnju odlučeno da se sve hrvatske snage ujedine pod jednim imenom, Hrvatske oružane snage. Tada je nestalo ustaša i domobrana! Bar što se naše skupine tiče, nas troje, djevojaka i bitni čara, svi smo, izuzev Baje, laka srca poskidali sa sebe i kape i znakove Šabanove. Baja pak nije zapovijed proveo do kraja: s kapa je U skinuo, ali ih je umjesto u Savinju, potopio u duboki džep čerkeskih hlača. Ispred nas i iza nas bilo je prosvjeda sličnih prosvjedu konjevodca pred Šabanom: »Pod ovim sam četiri godine ratovao, u ovom ću pred Poglavnika i na smotru 52 izići, da vidim kakvu kapu i kakav znak on sada nosi! « Ne znam koliko je tog otpora bilo. Koliko god da ga je bilo, kad je stigla sljedeća zapovijed, otpor je prestao, bez štete, jer nije bilo nikoga slična Šabanu koji bi kažnjavao. Našom kolonom, glasila je ta zapovijed, koja u Celje ulazi iz smjera Laškog, zapovijedat će Ante Moškov, ustaški pukovnik, koji to zbog odbojnosti Engleza prema ustašama više nije, i domobranski general, koji je i prije i sada zapovijedao Poglavnikovim tjelesnim zdrugom. On je izdao sve obavijesti i sve zapovijedi koje su nam prenesene od usta do usta. A sad ostanite mirno na svojim mjestima, on će izdati i konačnu zapovijed — da krenete na paradu! Uslijedila je stanka koja će potrajati puni sat vremena. Niti je tko pristizao sa začelja kolone, niti su nam s njena čela slane obavijesti i zapovijedi. Pogotovo ne onu koja nam je obećana i koju smo iščekivali, da se pokrenemo. Kad se čekanje otegnulo i više od jednog sata, nastaje vrijeme istezanja vratova, da bi se vidjelo što se sprijeda događa. Neki su se penjali na kabine kamiona, neki na stabla oko puta, neki su izlazili i na pobrežja, ali nitko pred sobom nije vidio ništa osim kolone koja stoji. Slijedeći još od Zidanog Mosta tok Savinje, cesta je na tom mjestu išla s desne strane te rijeke. Kao što je činila na čitavu prevaljenom potezu, i kod Tremerja je napravila zavoj, pa se s kabina i stabala mogao vidjeti samo dio kolone od ulaska do izlaska iz zavoja. Na mjestu gdje smo mi zastali, Savinju je premošćivala željeznička pruga. S druge strane rijeke dizalo se brdo. Neki su, kad im je dosadilo istezanje vrata, došli na misao da se popnu na taj brijeg u nadi da će s njega pući pogled na cestu od zavoja do predgrađa Celja. Mnogi su željeli prijeći most i popeti se na brdo, ali su se pribojavali da će u međuvremenu stići zapovijed da se krene, što će vozilo u kojem putuju morati poslušati. Može im se dogoditi da na paradu podu pješice, ili da na nju nikada i ne stignu. Nagovaran od djevojaka, izložen žalopojkama da se iste zati vrat i čekati više ne može, uvjeren da će, ako kolona kre ne prije nego se on vrati s vidikovca, sustići koga god bude želio, preko željezničkog se mosta uputio samo Baja. S odo bravanjem su ga ispratili svi kojima je istezanja vrata i čekanja bilo dosta. Na sredini pravca od zavoja do predgrađa stoje dva kamiona, a ispred njih sve do grada nema ničega. Krenete li i vi prije nego se mi vratimo, naći ćemo se negdje na putu —rekao je zapovjednici djevojaka, a preko nje i svojoj Magdaleni, koja je jedina bila u karoseriji. Iskoristila je priliku kad auto ne treska, ispružila se na praznu klupu i zaspala. Po slobodnoj strani ceste, vozeći punom brzinom pored kolone koja je istezala vratove, mi smo učas prošli zavoj i izbili na ravni dio ceste i njime se dovezli do dva kamiona. Oba su na karoseriji imala cerade i pripadala onim teretnjacima u kojima su se, neravnomjerno posijani po koloni limuzina, provezli časnici i podčasnici osobnog odjela Poglavnikova tjelesnog zdruga i pripadnici zdruga koji je, pod zapovjedništvom Maksa Luburića, čuvao logore. Ni u karoseriji ni u kabini stražnjeg kamiona nije bilo nikoga. U prednjemu, u karoseriji, također nitko, ali je u kabini za volanom sjedio krupan čovjek, tako da je lice zabio u središte volana. Ne silazeći s motor—kotača, Baja je otvorio vrata kabine i povikom »Ej« pozvao čovjeka da se probudi. S upravljača se podiglo podbuhlo lice, od sna bunovna ili od rakije pijana čovjeka. U njemu smo prepoznali Šaba—na koji nam je u Zidanom Mostu nabijao ustaške kape na glavu, i silio nas da skidamo sa sebe znak bivših domobrana i šijemo znak bivših ustaša. Sad ni na njegovoj kapi ni na reverima njegove bluze nije bilo ustaškog obilježja. Na bluzi nije bilo čak ni dugmadi, koje je, najvjerojatnije, pokidao kad je stigla naredba da se sa slovom U pred Engleze ne može izići. Koga će on ovakav prepoznati! A i da nije ovakav, zar on može znati kolikima je kapu nabio na glavu, i koliko ih je poslao niz Savinju. A da nas je i prepoznao, sada to ne bi pokazao jer se i u njemu u vezi s tim znakovljem i s tim kapama nešto bolno prelomilo. Nije nas prepoznao, ali nas je s nekim zamijenio! Je li ta pozornica već namještena? Jesu li se na njoj naredale one glavešine, one prdonje što se slikaju uz Poglavnika? Da ja dođem do njega, da mu ja kažem što narod misli, ne bi on zapovijedao da se skidaju znakovi i kidaju dugmad! Da znaš, da imam obje ruke i da znam voziti, ne bih ja ovdje čekao, gario bih ja za njima. Ali mi Moškov reče: »Sjedi tu, čekaj, doći će netko po tebe! « Svaka mu čast, poslao vas je! Hajde, ulazi i gari! Za tebe je preteška zadaća i kravu pomu sti — reče mu Baja, zalupi vratima kabine i dade gas do daske. Ni od koga neometani, do središta smo Celja stigli u tren oka. U gradu nas je dočekalo veliko i, bez tuđe pomoći, neobjašnjivo iznenađenje. Nakon razgovora sa Šabanom, nismo očekivali da ćemo zateći binu s glavešinama, mimohod i predaju civilnog i vojnog ljudstva pod englesku zaštitu, pa s te strane nikakvog iznenađenja nije bilo. Nismo, doduše, znali tko se i zašto poslužio Šabanom, ali smo slutili da se iza svega toga krije nekakva prevara i da, prema tomu, ne očekujemo ni binu ni glavešine na njoj. Celjsko je iznenađenje bilo druge vrste. Što smo se više približavali središtu grada, to smo, na trotoarima, u parkovima i sporednim ulicama, zatjecali sve više ljudi. Nije čudan bio samo broj ljudstva, premda je i to zapanji—valo, čudna je bila mješavina. Pomiješani, pod oružjem, bili su partizani, Nijemci i svi rodovi Hrvatske vojske. Zajedno su bile civilne izbjeglice iz Hrvatske i celjski građani. Na kućama su se vijorile slovenske zastave s petokrakom zvijezdom, a dolje, u ljudskoj vrevi, vile su se zastave s ustaškim znakovljem. Bilo je tu srpskih i crnogorskih četnika, bilo je tu čerkeske i kozačke vojske, svačega, i nitko nikoga nije napadao! Sve se to ljudstvo motalo po trotoarima, parkovima i sporednim ulicama. Na glavnim putnim smjerovima mogao je biti samo onaj tko prolazi kroz grad, pješice, na konju ili u kakvu vozilu. Red na prometnicama i savjete kojim smjerom krenuti, davali su naoružani slovenski partizani koji su nosili crvenu vrpcu na lijevom rukavu. Oni nisu dopuštali da se itko, dulje nego mu bude pružena uputa kamo da ide, zadrži na kolniku, oni su one koji bi se poželjeli zadržati u gradu, silili da se miču s glavnih prometnica. Zahvaljujući njihovu prometovanju, koliki je nered vladao na trotoarima, toliki je red bio na prometnicama. Ako pođete cestom iza mojih leđa, što ide na sjever, stići ćete preko Fran kolova i Vitanja do Slovenjgradeca i Prevalja u blizini austrij ske granice. Cesta nije najbolja, na nekim je mjestima popri lično uska, ali nigdje nije tako uska da motor—kotačem nećete moći proći. Ako pođete ovom cestom, meni zdesna, stići ćete samo do Šempetra, gdje, ne želite li zalutati u Ljubljanu, mo rate skrenuti desno i doći u Velenje. I iz Velenja se ceste ra čvaju na dva kraka, a oba vode do austrijske granice kod Pre valja. Pođete li desno od Velenja, doći ćete na Mislinje, odakle put vodi do Slovenjgradeca, Ravnama na Koroškem i Prevalja. A ako iz Velenja skrenete lijevo, preko Šoštanja ćete stići u Mežicu, a otuda također u Prevalje. Ovo je, što se trase tiče, najgori put, ali mislim da je na njemu najmanja gužva i da se njime do granice dobrim autom još danas može stići. Samo sam na glavu nabio titovku i prometujem. Ovdje se danas sve može. Pokušali su nas razoružati, ali su ih »crnci« ohladili pa sad samo reguliraju promet. Žele da što prije prođemo kroz grad, kako bi u miru proslavili završetak rata. Kad svi naši prođu i ja ću baciti titovku i doći za vama. Onda, jeste li se odlučili kojim ćete putem? To je taj najlošiji ali najslobodniji put. Da li će njime i produžiti, ili će od Velenja skrenuti na Mislinje, to ne znam — rekao je prometnik. Oni su i odjurili sporednom cestom da taj doček pripreme. Tako su bar rekli! Zamislite, on, general, iz Zagreba je pošao bez zemljovida! I mene pita kuda da ide! Samo malen dio puta, kroz Celje i od Celja do mjesta Žalec, morali smo zaobilaziti kolonu izbjeglica, istina, prilično raz rijeđenu. Od Žaleca do Šempetra, gdje je kolona skretala na sjever i gdje smo dobili obavijest da crne limuzine nisu htjele ići na Mislinje kuda je većina izbjeglica išla, sve do Šoštanja, kad smo sustigli začelje limuzina, na putu, izuzev seljačkih zaprega i krava, nismo susreli nikoga. Kolonu smo limuzina sustigli na izlazu iz Šoštanja, kad se uska cesta još više suzila, počela se penjati i vijugati i kad je svako pretjecanje postalo nemoguće. A gdje bi se ukazala prilika da se pretekne samo jedno vozilo, bilo je nasmrt opasno! Po takvoj se cesti išlo polagano pa smo mogli dovikivati s bjeguncima u automobilu na začelju koji je bio otvoren. U njemu su bile dvije mlade žene i dva avijatičarska časnika. Od njih smo doznali da je Moškov na čelu i da idu nekamo gdje ih čeka Poglavnik koji će ih staviti pod englesku zaštitu. Vožnja je na začelju trajala vrlo dugo, a pomak nije bio velik. Sunce je zašlo za zapadno brdo i po udolinama kojima smo vijugali padao je suton. Po ovakvoj se cesti nije moglo putovati i na čelu su kolone, u jednoj udolini uz potok pitke vode, odlučili stati i zanoćiti. Na samoj cesti vozila nisu mogla ostati svu noć, trebalo ih je skloniti u stranu, najviše na usku ledinu koja je dijelila cestu od potočića. Mnogima se nije žurilo sklanjati auto s ceste, pa smo, u želji da što prije izbijemo na čelo kolone i upitamo Moškova gdje će biti ta primopredaja i smotra, o kojoj i Hunjetina vrpca govori, imali dosta muke da se probijemo. Kad smo dogurali do sredine i vidjeli čelo koje je zastalo ispred nekih planinskih kuća, zapazili smo da se muškarci, pretežno visoki vojni časnici, na čudan način pripremaju za noćenje, koje, nije potrebno ni reći, neće biti na ledini, nego na sjedalima automobila. Za prilike u kojima smo bili pravi luksuz! Moškovljevu smo novu Tatru našli praznu. Bila je parki rana pred ulazom lijepe lugarske kuće. S puta smo vidjeli da 57 je kuća puna časnika, pa smo se uputili tamo pretpostavljajući da je među njima i Moškov. Našli smo časnike kako rade isto ono što su radili i časnici koje smo mimoišli. I jedni su i drugi svlačili vojničko odijelo a oblačili civilno; prvi su to radili kod svojih vozila, a drugi su ušli u lugarsku kuću da ih nepoželjni ne bi gledali gole. Mirta je ostala uz motor—kotač, u lugarnicu smo ušli samo nas dvojica, uniformirani kao i svi ostali, pa na nas nitko nije obraćao pažnju. U ovom je bijegu najmanje iznenađivalo naći se u blizini čovjeka kojeg do tada nikada nisi vidio. Stali smo na vrata i gledali što unutra rade. Nisu mijenjali samo gornju odjeću, mijenjali su i rublje. Umjesto sivih vojničkih gaća i isto takve košulje, oblačili su bijele gaće i još bjelju košulju, vežući kravate dok su još bili u samom rublju. Umjesto zelenkastih vunenih čarapa nazuvali su crne, od svile. A umjesto čizama lakirane salonske cipele. Umjesto vojničkih bluza, oblačili su prsluke i kapute štofanih odijela, istovremeno se lišavajući činova i ordenja. Umjesto čakšira s pojasom, oblačili su hlače s naramenicama. Mi smo i dalje stajali na vratima i gledali to presvlačenje, to sijevanje golih guzica, te dlakave noge i runjava prsa što smo ih sve do malo prije viđali pokrivene gajtanima, ulaštenim sarama, po zlaćenim ordenjem, epoletama i raznobojnim lentama i ešar pama. Ja da sam vas sklanjao s puta? Pa nećete mi valjda reći da je to u vaše ime bez vašeg znanja činio bezruki satnik Šaban? Ali oni mogu vjerovati u što god žele i bez moga nagovora. Zar vi mislite da sam im ja naredio da se presvlače? Da civilno odijelo ne nosimo ni na sebi ni uza se, da moramo biti u uniformama iako smo civili, kako bi vojske bilo više, kako bi impresionirali Engleze! Rukavina se prvi od svih ucivilio i svoju vojničku odjeću, smotanu u klupko, bacio u kut lugarnice. Kako je prepoznao Baju čim smo se pojavili, požurio se presvlačiti, da bi, presvučen, pristupio Baji i smirio ga. U teškoj smo situaciji. Nitko nas ne želi zaštititi. Prepušteni smo sami sebi. Meni ste rekli da ga ne smijem nositi, ni na sebi ni uza se. Da ga na sebi ni uza se ne smiju nositi ni moji suputnici, ovaj čovjek, moj zet, i moja sestra tamo u prikolici motor—kotača. Je li ili nije istina što govorim, gospodine pukovniče? Ja više ni za tebe ni za koga drugog nisam gospodin pukovnik. Ja sam i za tebe i za svakoga drugoga samo Joso Rukavina. A ni Moškov nije general, on je samo Ante! A ti nađi negdje civilno odijelo pa se presvuci i budi kao i mi — kaže Rukavina. Nas smo troje, gdje da nađem dva civilna odijela i proljetnu odjeću za jednu ženu? Gdje da ih nađem kad su civilna odijela na velikoj cijeni? Mi smo samo došli vidjeti da li ste nas onom paradom u Celju obmanuli, kako biste nas zaobišli, odvojili se od nas, i sutra, kad svane, u Austriju došli prije svih. Sad smo vidjeli što se imalo vidjeti — rekao sam. Pretpostavljao sam da ćemo se vratiti tamo gdje smo ostavili Hunjetu i djevojke Časne radne službe. U tom poslu, da se iz luksuznih Tatri odstrane svi tragovi pripad—ništva vojsci, čak i miris kamfora, što se postizalo prskanjem kolonjske vode po sjedalima, pomogle su im supruge, zaručnice i ljubavnice. I one su odlazile do potoka i u nj bacale sitne predmete, među kojima je bilo mnogo papira, najvjerojatnije osobni vojni dokumenti njihovih supruga, zaručnika i ljubavnika. Baja je pijuckao i ružno psovao! Mirta se pitala kako će nam ti ljudi tamo — a ona je u postojanje toga tamo žarko vjerovala — moći pogledati u oči i hoće li Joso Rukavina ikad više tražiti da ga oslovljavaju »gospodine pukovniče«. Ja sam se šalio i tješio ih prirodoznanstvenim podatkom da zmije koje prezime svlače staru kožu i dobivaju novu, jer je nova godina i nova sreća, a za novu sreću i odjeća treba biti nova. Za danjeg svjetla došli smo do Šoštanja, a budući da se noću nismo pouzdavali voziti, našli smo praznu šupu, ugurali u nju motor—kotač i tu proveli noć od desetoga, dana celjske parade, na jedanaesti svibnja, dana velike potrage i lutanja kojekuda. Ujutro smo se rano probudili i, čim smo Mirta i ja od—vježbali križanje pogleda na zvijezdi Danici, ona s jedne a ja s druge strane štaglja, sjeli smo na motor—kotač i krenuli. Bajina je zamisao bila, što mu nas dvoje nismo mogli, pa ni pokušali osporiti, da pronađe kamion s Magdalenom i djevojkama. Sve do Polzele, gdje put od Celja skreće prema Velenju, mislili smo da je Bajina namjera lako izvediva, jer smo vozili po uskoj, lošoj, ali gotovo pustoj cesti. Ali smo od Polzele do Celja naišli na zakrčenost koja nam je onemogućila vožnju i prisilila nas da sjašemo i guramo motor—kotač. Tada nam se učinilo da je Bajina namjera, da odemo na mjesto gdje smo djevojke ostavili i vidimo jesu,, li još tamo, neostvariva. To mu ipak ni ja ni Mirta nismo smjeli reći, a još manje predložiti da motor—kotač okrenemo i otputimo se tamo gdje svi idu, a djevojke prepustimo samima sebi, u nadi da ćemo ih na ovim cestama, ili tamo kamo svi idemo, ponovo susresti. Nismo to predložili ni zato što nam je bilo žao da Baja, koga je nosio idealizam, na 60 kon pokopa jedne iluzije, one u lugarnici, doživi još jedno, mnogo bolnije odricanje. Da ostane bez mogućnosti služenja vo ljenoj osobi i iskazivanja pred njom, ne mareći gleda li ona na te usluge i to iskazivanje u budnom ili pospanom stanju. Na guranje motor—kotača i na sporu vožnju od Polzele do Celja utrošili smo sve vrijeme do prve otpodnevne ure. Po Celju, tražeći uzalud onog prometnika od jučer, u namjeri da ga pitamo je li zapazio kamion pun djevojaka Časne radne službe, a ako jest, u kojem su smjeru krenule, utrošili smo još dva sata i tako se na putu prema Zidanom Mostu, gdje smo djevojke ostavili, našli tek između treće i četvrte otpodnevne ure. Tada smo rekli Baji da nema smisla ići do Tremerja gdje smo ih ostavili još jučer, jer je nemoguće očekivati da svi prolaze tim putem, a da one stoje i čekaju nas. Nije se dao odvratiti, morao se sam uvjeriti u ono što mu kažemo. Došli smo tamo, rezgledali mjesto tražeći neku poruku, ali osim kolone u kojoj su bili novi ljudi, nove vojske, ovoga puta mnoštvo crnogorskih četnika, nismo našli ništa i nikoga. Vremena smo imali još samo toliko da se vratimo u Celje. Zanoćili smo u parku blizu raskrižja i tu dočekali zoru dvanaestog svibnja. Padala je kratkotrajna kišica, toliko da skvasi prašinu na cesti, a onda se razvedrilo. Tog jutra Mirta i ja zvijezdu iza oblaka nismo mogli vidjeti. Bila je to opomena da će, izgubimo li se u ovim gužvama, biti jutara kad se ni na zvijezdi, ukrštajući poglede, nećemo moći sresti. Kad smo se odlučivali kojim putem da krenemo iz Celja, prevladalo je mišljenje da pođemo najboljim putem, onim na koji se najveći broj izbjeglica upućuje.
Onda kad je Hunjetu poslao na put! Baja je vozio prema Novakovoj ulici gdje je u jednoj od prekrasnih kuća živio Novo Senjak, njegov gospodin ministar, sa svojom suprugom Malvinom. Svaki put kad bi prošao pored ogledala i pogledao se u njemu, lijevom bi ili desnom rukom, ovisno pored kojeg je ogledala prolazio, za gladio onu stranu »tarzanice« koja se u ogledalu odražavala. Ni nas dvojica ni itko od gostiju na rastanku nije se s domaćinom pozdravio. Ne kažem da tako nisu pjevale drugih jutara, kažem sasvim precizno da ih ja nisam nikad čuo tako pjevati. Pa što si ti bio? Znaš kako se ono kaže!
[Slobodne cure za brak|Sex uzivo hrvatska|Osobni kontakti]
komentiraj (0) * ispiši * #
Tportal hr - Lijepe djevojke
Telegramovi autori
Click here: Tportal hr
Il est trčs important d'utiliser des photos sur votre site Web pour faire apparaître les principaux concepts de votre site Web. Les autres ordinateurs vous trouvent avec ce numéro. Il est crucial d'utiliser la balise alt et de s'assurer que les moteurs de recherche savent de quoi vous parlez.
Les en-tętes HTTP de imenik. City Name: Zagreb Latitude: 45.
Telegramovi autori - Title Count Out Domain Count 4 Title Link Count 1 In Domain Count 29 PopURL Count 32 Informations sur la propriété intellectuelle Le domaine est soit vous ou l'ID de votre entreprise dans l'Internet, lorsque vous appliquez pour vous connecter ŕ Internet, ils vous donneront numéro de protocole. Par exemple, l'adresse IP de votre ordinateur est 193.
Les en-tętes HTTP de tportal. Ces types de liens appelés liens nofollow. Vous devez également ajouter la balise nofollow aux liens, vous pensez qu'il n'en a pas besoin. Les liens sur les autres sites sont appelés lien externe. Vous ne devriez pas avoir trop de liens externes sur votre site Web. Sinon cela affectera votre site Web négativement. Il est trčs important d'utiliser des photos sur votre site Web pour faire apparaître les principaux concepts de votre site Web. Cela augmentera votre nombre de visiteurs potentiels. Les moteurs de recherche comprennent les images par leurs balises alt. S'il n'y a pas de balise alt, le moteur de recherche ne comprend rien de l'image. C'est pourquoi vous devez utiliser la balise alt sur toutes vos photos, que vous utilisez dans votre site Web. Il est crucial d'utiliser la balise alt et de s'assurer que les moteurs de recherche savent de quoi vous parlez. Title Count Out Domain Count 0 Title Link Count 1 In Domain Count 198 PopURL Count 215 Informations sur la propriété intellectuelle Le domaine est soit vous ou l'ID de votre entreprise dans l'Internet, lorsque vous appliquez pour vous connecter ŕ Internet, ils vous donneront numéro de protocole. Cette adresse IP appelée Internet Protocol Number. Chaque périphérique connecté ŕ Internet possčde un numéro IP. Chaque ordinateur doit disposer d'un numéro IP pour se connecter ŕ d'autres ordinateurs. Par exemple, l'adresse IP de votre ordinateur est 193. Les autres ordinateurs vous trouvent avec ce numéro. Le domaine n'est que l'apparence de ce nombre. City Name: Zagreb Latitude: 45. Webmasters, les publicistes et les réseaux publicitaires d'évaluer votre site Web qui se basent sur l'estimation de rang alexa de votre site ou un journal en ligne. Sur la chance que vous avez un site qui ont une grande renommée, les deux vous sont allés ŕ par plus d'invité et vous obtenez un avantage élevé sur les promotions que vous montrez. Nous avons découvert 20+noms de domaine. Les sites qui se situent au milieu de 2,872,403 et 2,872,383 sur le web juste avant ou aprčs tportal.
Finalisti roman@tportal hr u knjižnici
Vous ne devriez pas avoir trop de liens externes sur votre site Web. S'il n'y a pas de balise alt, le moteur de recherche ne comprend rien de l'image. Ces types de liens appelés liens nofollow. Les autres ordinateurs vous trouvent avec ce numéro. City Name: Zagreb Latitude: 45. City Name: Zagreb Latitude: 45. Les moteurs de recherche comprennent les images par leurs balises alt. Le domaine n'est que l'apparence de ce nombre. Cette adresse IP appelée Internet Protocol Number. Sinon cela affectera votre site Web négativement. Les sites qui se situent au milieu de 2,872,403 et 2,872,383 sur le web juste avant ou aprčs trazilica.
[Zene za druzenje hercegovina|Sex poze u krevetu|Inostranstvo Oglasi Posao Brak]
Oznake: Telegramovi, autori
komentiraj (0) * ispiši * #
Mali oglasnik slobodna dalmacija iznajmljivanje stanova - Brzog datiranja
Stanovi
Click here: Mali oglasnik slobodna dalmacija iznajmljivanje stanova
Davno su prošla vremena kad se moglo pitati 2500 eura za kvartove koji ne spadaju u ekskluzivne, poput uže gradske jezgre, Bačvica ili Meja, takva se cijena mogla tražiti prije tri godine, dok je prosječna cijena splitskih kvadrata iz 2008. Na stanu od 70 kvadrata u Splitu za koji se sada traži 149.
Cijena: 1kn 0915109180 Kupio bih novi Grundig radio kasetofon FM AM, Philips cd radio kasetofon FM AM ili Philips radio kasetofon SW 1 SW 2 FM AM LW za 150 kuna ili po dogovor. Cijena nije fiksna sve informacije na brojeve 0958127175 ili 021826354 Traži se dvosobni stan u najam na dugorocno za obitelj s dvije curice oko 300-350 eura prednost solin, ali može i okolica splita. Objašnjava nam da bismo od traženih cijena stanova trebali skinuti od 10 do 20 posto da bismo dobili cijene po kojima su stanovi i prodani.
Stanovi - Oboje smo studenti pa bi bilo poželjno da je stan u blizini kampusa, ali nije uvijet.
Stanovi-iznajmljivanje Dvije moderne uređene jednokreve... Stanovi-iznajmljivanje Garsonjera 30 m2, blizu kampusa.... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem dvosoban stan na Sj... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem kucu na zelenom pol... Stanovi-iznajmljivanje iznajmljuje se jednosoban dvori... Stanovi-iznajmljivanje Povoljno iznajmljujem dvosoban s... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljuje se jednosoban stan n... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem dvosoban stan hodn... Stanovi-iznajmljivanje Dvosoban namješten stan, 54 m2,... Stanovi-iznajmljivanje Dvije sobe namještene ležajima,... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem potpuno namjestenu... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem moderan jednosoban... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem dvosoban djelomično... Stanovi-iznajmljivanje Opis u stanu sto se nalazi: Per... Stanovi-iznajmljivanje Opis u stanu sto se nalazi: Kom... Stanovi-iznajmljivanje Mali stan u središtu grada, potp... Stanovi-iznajmljivanje U trosobni stan primam 2 student... Stanovi-iznajmljivanje iznajmljujem stan na duze vrijem... Stanovi-iznajmljivanje Dvosobni stan Osijek donji grad,... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem dvosoban namješten... Stanovi-iznajmljivanje Potpuno uređene studentske sobe... Stanovi-iznajmljivanje Renta stan apartman u Podgorici... Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljivanje kompletno opremlj... Stanovi-iznajmljivanje Apartmani i stanovi za iznajmlji... Traži Ukupno 10864 korisnik a i 474 oglas a. Oglasi pročitani 232990 puta.
Stan Iznajmljivanje Zagreb Savski gaj Šifra oglasa Njuskalo hr 14024534
Stanovi-iznajmljivanje Iznajmljujem dvosoban djelomično... Raspoloživo već od 01. Cijena: 1kn 0915109180 Kupio bih novi Grundig radio kasetofon FM AM, Philips cd radio kasetofon FM AM ili Philips radio kasetofon SW 1 SW 2 FM AM LW za 150 kuna ili po dogovor. Zvati na broj: 0958563437 Zaposlena uredna ženska osoba traži mali stan, garsonijeru do 1500 kn. Opcija UNICODE formata poruke mora biti isključena. Cijene stanova u Hrvatskoj i dalje padaju, a najveći pad bilježi se u Splitu u kojem su u godinu dana kliznule za 9,9 posto i spustile su se s 2370 eura na sadašnjih 2135 eura po kvadratu. Kompletno namješten i klimatiziran od 10. Dok podataka o lanjskoj prodaji stanova u Hrvatskoj još nema, jasno je da nikako ne mogu biti bolji od 2012. Lokacija od caffe bara Karoca na Gripama do slastičarnice Hajduk na Bolu. Tako je preklani u cijeloj zemlji prodano 32. Molim poštenog nalaznika da se javi na broj 0917820069 Izgubljen ključ od automobila citroen s privjeskom Najbolja mama na predjelu od Klerikata do bolnice na Firulama. Hitno se prodaje, povoljna cijena ,43 m2 0923315437 Mladi zaposleni par s psom naviknutim na stan trazi u najam stan u Splitu do 300 e hitno.
[Kako zaraditi novac na youtube|Masaza novi sad goga|Kia crna gora kontakt]
Oznake: Pretraži, kategorije
komentiraj (0) * ispiši * #
KAKO PRONAĆI SRODNU DUŠU? Ovih pet malih promjena pomoći će vam u tome - Susretit će se u sredini
Net.hr
Click here: KAKO PRONAĆI SRODNU DUŠU? Ovih pet malih promjena pomoći će vam u tome
Kada to uradite, stavite novčiće u koverat, zalijepite ga, vežite oko njega crvenu traku i ostavite na neko skriveno mesto. Od vas će se zato tražiti još više energije i napora, pa se redovno opuštajte i odmarajte.
Let u svemir i natrag trajat će dva sata, a u to je uključeno i četiriminutno lebdenje u bestežinskom stanju. Nikada ne zaboravljajte pitati partnera kakav mu je bio dan. Što se tiče planova za ovu godinu, želim da nastavim sa radom kao i do sada.
Praznički paketi: za fantastičare, sportaše, zaljubljene, odljubljene... - Olakšat ćete sebi ako se strogo držite pravila struke i jasno definirate svoj dio posla u datoj suradnji. Razmislite kako biste takvo stanje produljili da traje stalno i osmislite svoj program navika.
Čak 55% ispitanika važne informacije o spolnom odgoju potražilo je surfajući na internetu. U manjoj sredini sramota je pitati za zaštitu jer to znači da stupaš u spolni odnos prije braka jao sramote! Čak 55% ispitanika važne informacije o spolnom odgoju potražilo je surfajući na internetu. U manjoj sredini sramota je pitati za zaštitu jer to znači da stupaš u spolni odnos prije braka jao sramote! Ispitanici ističu važnost roditeljske uloge. Izvor: Educentar Sve je veći broj žena koje su nadišle granicu površnosti i postale sigurne u sebe. No, koliko god prednosti to imalo, javljaju se i neki nedostaci kao što je pronalazak partnera koji će se s time znati nositi. Evo razloga zašto muškarci bježe od samopouzdanih žena! Postavljaš dubokoumna pitanjaProdireš duboko u život partnera i postavljaš pitanja na koje nije spreman odgovoriti. Čak na prvom spoju kopaš duboko i postavljaš osobna filozofska pitanja jer nikad ne možeš uživati u površnom razgovoru. Iskrena siPreviše iskrena- često i uvredljivo. Važan ti je integritet i vjeruješ samo u iskrenost. Ako te netko nešto pita, reći ćeš istinu i jednako očekuješ s druge strane. Znaš što želišIli koga želiš. Znaš sviđa li ti se netko i ne trebaš izlaziti okolo i istraživati druge opcije kako bi bila sigurna u svoje osjećaje. Tvoje srce kuca za nekoliko bližnjih ljudi i prepoznaš ih istog trena. Želiš duboku vezuŽeliš duge razgovore o životu, priče o njegovoj prošlosti, razumjeti tuđu bol i dodati vrijednost svome životu. Želiš stvarnu vezu koja ne uključuje samo izlaske i zabavu. Ne bojiš se intimnostiNe bojiš se približiti partneru i biti povrijeđena. Ne smatraš da će ti to oduzeti slobodu ili da ćeš biti ranjiva. Tvoja dubina i intimnost idu ruku pod ruku i uvijek cijeniš ljepotu intimnosti u vezi. Vidiš kroz njegaVidiš tko netko zaista jest i što ga čini ranjivim. Ne suzdržavaš se reći i pokazati kako nekoga vidiš i kako ga možeš pročitati. Iako je nekome možda neugodno, želiš da zna kako ga razumiješ i može biti tko jest pored tebe. Žudiš za dosljednostiNe voliš nekonvecionalno ponašanje, to te odbija. Žudiš za snažnom vezom i znaš da je dosljednost temelj. Ne želiš sudjelovati u igricama. Intenzivna siPomalo si zastrašujuća jer donosiš žar u sve što činiš. Tvoje emocije su moćne, kao i tvoje misli. Nikad ti nije svejedno za stvari do kojih ti je stalo, a nije svaka osoba dovoljno snažna da izdrži taj žar i moć. Znaš kako jako voljetiAko te partner ne može voljeti na jednako dubok način, otići ćeš. Ne znaš kako imati vezu bez obaveza ili prijatelja koji nešto osjeća prema tebi. Znaš kad netko nije dovoljan za tebe i pomalo ćeš se maknuti od svakoga tko ne želi dati svu ljubav koju tražiš. Nikoga ne čekašNe čekaš da se netko odluči oko tebe ili situacije koja uključuje tebe. Jaka si i strastvena i nećeš gubiti svoje emocije na nekog tko ne cijeni njihovu dubinu. Iako tražiš posebnu vrstu ljubavi, ne bojiš se biti sama. Što je veza dulja, to će prekid biti teži. No, vrijeme će učiniti svoje. Važno je da odlučite da nije vrijedno patiti za nekimtko vas ne zaslužuje i shvatiti da je veza došlo svom prirodnom kraju. Evo o čemu ovisi preboljkevanje veze. Duljina vezePrva i najvažnija stvar kad je riječ o tome koliko će vam trebati da ga prebolite je svakako duljina veze. Što je veza dulje trajala, prebolijevanje će biti teže. Osobito ako je on ostavio vas. Sasvim je jasno da će vam trebati dulje da prebolite nekoga s kim ste bili godinama nego nekoga koga ste jedva poznavali. Generalno pravilo je da što ste dulje bili zajedno, sretni i zaljubljeni, dulje će vam trebati da se oporavite od prekida i krenete dalje. Datum prekidaAko ste se razišli s partnerom prije nekoliko dana ili tjedana, sasvim je normalno da je vaša bol još uvijek prisutna. Ona će i biti tu neko vrijeme, no kako vrijeme bude odmicalo bol će biti sve manja. Stoga si dajte neko vrijeme, prepustite se boli, a potom je pustite i krenite dalje. Stanje odnosaPuno ovisi i o tome kakav je bio vaš odnos prije no što ste prekinuli. Jesu li stvari bile sjajne, a vi zaljubljeni i sretni ili pak ste se stalno svađali i osjećali očajno? U slučaju da veza nije bila bajna, prekid bi vam trebao donijeti olakšanje pa će vam trebati manje vremena da prebolite partnera. S druge strane, ako ste bili sretni i vaš je partner iznenada odlučio okončati vezu, teže ćete preboljeti prekid i trebat će vam dulje vrijeme da se oporavite i krenete dalje. Važnost odnosaTrebat će vam mnogo više vremena da prebolite bivšeg ako ste za njega vjerovali da je vaša srodna duša. S druge strane, ako je vaš odnos bio ležernije prirode i niste ga uzimali previše ozbiljno tada ćete mnogo brže preboljeti prekid. Način prekidaAko ste se s partnerom rastali u prijateljskom ozračju, prebolijevanje ne bi trebalo trajati dugo i bol će biti manja. No ako su tijekom prekida pale teške riječi, a vi ste završili u suzama tada će vam trebati neko vrijeme da se oporavite. Je li bilo nasilja u vezi? Zlostavljanje u vezi javlja se u mnogim oblicima, od seksualnog do emocionalnog ili fizičkog, a ako je u vašem odnosu bilo ikakvih elemenata nasilja tada ćete vjerojatno teško pobjeći od prošlosti i trebat će vam neko vrijeme da se oporavite i zaboravite. U takvim slučajevima najbolje bi bilo potražiti pomoć stručnih osoba i psihoterapeuta koji će vam pomoći da zaboravite i krenete dalje. Je li bilo afere? Često odnosi završavaju upravo zato jer je jedan od partnera imao aferu ili je sam odnos bio afera. Kad je riječ o aferi, problem je što je osim vas dvoje uključen veći broj nevinih ljudi, a samim time biti će vam potrebno i dulje vrijeme da se oporavite. Zaluđenost i zaljubljenost dva su vrlo različita pojma, iako mnogi u početku ne razlikuju njihov značaj. Rijetki su oni koji su spremni prijeći ponor koji ih dijeli. Kako znati što točno osjećate? Na kraju je veza bila kratka i strastvena, a nakon nje nije ostalo ništa vrijedno spomena? Ako vas tješi, niste jedini. Kako biste izbjegli da vam se i sljedeći put ne dogodi ista greška, evo nekoliko očitih smjernica po kojima možete prepoznati da ste zaluđeni, a ne zaljubljeni. Ima više strasti nego stabilnosti — prava ljubav ne temelji se samo na strasti, nego na predanosti, poštovanju i komunikaciji. Ljubav čine kompleksni i duboki osjećaji, koji daju stabilnost vezi. Zaluđenost ima na prvom mjestu strast. Fokusirani ste više na izgled, a manje na osobnost — više vam je važna vanjština osobe nego njezina osobnost. Želite da vas u javnosti vide s tom osobom samo zbog izgleda. Osobnost, inteligencija, humor i sve ostalo što čini neku osobu nevažno je, odnosno sporedno. Više volite fantaziju — možda ste i svjesni da veza nema neku budućnost, ali uživate u tom nekom alternativnom životu u kojem se osjećate mlađe, poželjnije, ljepše i gdje se dobro zabavljate i možete pobjeći od stvarnosti. Sve se vrti oko seksa — vaši susreti namijenjeni su da tijekom njih imate seksualni odnos i ako se slučajno on i ne dogodi, mislite da je susret bio uzaludan i razočarani ste. Niste prijatelji — strast vas drži zajedno. Intimnost ne postoji — za vas je seks samo seks, zadovoljavanje potrebe. Zajednički ne dijelite intimne trenutke, niti intimne informacije. Potrebna vam je izrazita pažnja — ako od osobe s kojom ste u vezi ne dobijete pažnju na dnevnoj bazi, imate osjećaj kao da se svijet raspada. Osim toga, osjećate posesivnost, ljubomoru, ludite ako odmah ne odgovori na poruku ili ne uzvrati poziv. Na kraju se samo osjećate glupo i iscrpljeno. Primjerice, otkazivanju dogovorenog spoja, odbijanje seksa, izgovaranju primjedbe koja vam ne odgovara... Ponekad je zapravo pravi izazov promatrati ljude kada vam pokušaju nešto slagati, a vi po njegovom ponašanju znate da skriva istinu. Donosimo 10 znakova po kojima možete prepoznati da vam netko laže. GOVOR TIJELA Ako ste sumnjičavi u nešto što vam drugi govore, obratite pažnju na njihove geste, više nego na riječi. Lašci imaju tendenciju da drže ruke skrivene preklapaju ruke u obrambeni položaj, skrivaju ih u džepove, sjede na njima ili ih stave iza leđa. Teško im je sjediti uspravno dok govore neistinu, a često dodiruju noge, kosu, torbu, oblizuju usne dok im vi postavljate pitanja. Sve su to govori tijela koji upućuju da preskaču govoriti istinu. DISANJE Kada ljudi lažu, oni imaju tendenciju otežanog disanja i njihov glas postaje plići. Zato što njihov protok krvi i otkucaji srca mijenjaju jer postaju nervozni. NAPETOST Lašci su često vrlo napeti, nervozni, nemirni. Ovakvim ponašanjem možete vrlo lako uočiti lašca radi neprirodnog držanja tijela. Slegnuta ramena, prekrižene ruke ili gležnjevi, to su pokazatelji neiskrenosti 4. PRETJERANO ZNOJENJE Laganje često i iskusne lašce dovede u stres. A kada čovjek laže, čak i kada je manja laž u pitanju, znoji se puno više, jer znojenje je prirodan odgovor na stres. Dakle, znojenje je prilično uobičajeno za sve one koji lažu i boje se da će biti otkriveni. GLEDAJ ME U OČI Neiskrena osoba će izbjegavati gledati vas u oči, ili će pak buljiti u vas bez treptanja ili će treptati puno više nego inače. Čak i ako je osoba iskusni lažljivac sa smireni pogledom i blagim licem, iznutra osjeća paniku. Lažac će zasigurno vrlo brzo pokušati promijeniti temu. ČESTI DODIRI PO LICU Pratite ako imate osjećaj da vas netko želi slagati, što radi s rukama. Ako stalno dodiruje lice, kosu, trlja po nosu, dira vrat, često prekriva usta — sigurno ono što izlazi iz njegovih usta nije istina. PRETJERANO OBRAMBENI Kada lažljivca suočite s činjenicama, oni obično postaju vrlo defanzivni. Odbijaju odgovoriti na sva pitanja, pa čak i po cijenu da vas optuže kako ne govorite istinu. MIJENJA TON I BRZINU GOVORA Kada osoba govori laž, tada mu glas može postati viši, jer se zatežu glasnice. Također, lažljivac može početi govoriti brže nego inače ili u jednoličnom tonu, počne mucati, odjednom je promukao ili ima česte govorne greške. TA TEHNOLOGIJA Puno je lakše lagati preko telefona ili putem SMS-a, jer nema kontakta očima i govora tijela koji su uključeni u odnosu licem u lice. Osim toga, pisanje daje lažljivcu više vremena za planiranje odgovora i tako ojačava njegov alibi. Brak je neprestani posao, ponekad teži, naporniji i zahtjevniji od pravog posla. Nije uvijek pun lijepih i sretnih trenutaka, a može biti izvor čak i najtežih životnih trenutaka. Što se događa između nečija četiri zida, nitko do ne može znati osim osoba koje tamo žive. Mnogi često ne rješavaju probleme ili ih ne rješavaju na pravilan način. Evo nekih osnovnih problemi s kojima se suočavaju parovi:Sebičnost i dvostruki standardiKada govorimo o sebičnosti u vezi, tada često govorimo i o dvostrukim standardima. Primjerice, vi odete u spontani šoping i kupite još jedan par cipela koji vam ne treba, a kada stignete kući, naljutite se jer je vaš suprug ponovno naručio neki gadget koji njega uveseljava. Prije nego što svojem suprugu prigovorite za nepromišljenu kupovinu, svakako pogledajte prvo sebe. Nije fer od partnera očekivati ono što ni vi sami ne poštujete i smatrati da vi imate pravo na određene postupke, a on nema. Naravno, to vrijedi i u obrnutom slučaju. Okidači ljutnjeLjutite se na partnera jer vam je dom u neredu, ali vi isto tako ništa ne poduzimate po tom pitanju, nego ste odlučili naredna dva sata čitati knjigu ili provesti s prijateljicama na kavi? Zbog čega se ne ljutite i na sebe? Stvar je u prebacivanju odgovornosti s jedne osobe na drugu, dok ste zapravo oboje odgovorni za nered. Okidači ljutnje javljaju se kada ne postoji ravnoteža u vezi i partneri se ne osjećaju ravnopravno. Primjerice, ako vi osjećate da radite većinu kućanskih poslova, a vaš partner ne pridonosi dovoljno, sigurno će doći do neravnoteže i neravnopravnosti. Čim veća neravnopravnost, okidači će biti češći, intenzivniji, dramatičniji. Slušanje u veziLjutite se jer vas partner ne sluša pozorno ili čim mu počnete nešto govoriti, on već unaprijed zna što ćete reći, a vi se jednako ponašate prema njemu? Nije samo stvar u dobrom međusobnom poznavanju i da već znate što će jedan od vas reći, nego je stvar u tome što već u glavi svjesno ili podsvjesno smišljate razloge zašto ne trebate slušati i zašto nećete učiniti tako kako je jedan od vas zahtijevao ili zamolio. U vašim glavama već postoji alternativna verzija onoga što je vaš partner rekao, a koja vam više odgovara. Ponekad vaše razmišljanje čak može biti bolje, ali činjenica ostaje da ako vi svojeg partnera nešto zamolite da učini i obrnuto, onda to učinite, nemojte smišljati razloge zašto to nećete učiniti ili učiniti drugačije. Takvo ponašanje može biti pogubno za vaš moral ili moral partnera. Nepridavanje pozornosti međusobnim interesimaVi volite čitati, a vašeg supruga uopće ne zanima što čitate niti bilo što vezano za to pitanje. I obrnuto, suprug obožava tenis, a vama se to čini kao najdosadniji sport na svijetu. Stoga, kada vi čitate ili on gleda ili igra tenis, vi ignorirate jedan drugog. Naravno, ne mora biti pokraj vas i čitati knjigu paralelno s vama niti vi s njim morate igrati tenis, ali svakako pokažite zanimanje za međusobne interes. Ako ne svaki put, koji put pogledajte s njime teniski meč na televiziji ili uživo, potrudite se svaki put pitati ga kako je bilo na tenisu. Jednako vrijedi i obrnuto. Partner bi trebao pokazati zanimanje za knjigu koju čitate u smislu da mu možete ispričati radnju knjige, vaš doživljaj knjige i tako dalje… Ovo su samo primjeri, no poanta je da pridajete pozornost međusobnim interesima jer želite biti dio svijeta svojeg supruga i obrnuto. Krivnja u neispunjavanju snovaKada ulazimo u vezu, a posebno u brak, imamo određena očekivanja. Ona se mogu odnositi na brojne aspekte života, od toga da ćete uvijek biti zabavni, vedri i spontani, da ćete imati veliku kuću, troje djece, dva psa i proputovati svijet. Vrlo često snovi i realnost su sasvim drukčiji. Ono što parovi vrlo često krive jedan drugog je u neostvarenju snova koje su imali nekad, bilo da je bila njihova krivnja ili nije. Nemojte dopustiti da budete nesretni u vezi ili braku jer ne ide sve prema planu. Svi znamo da se planovi mijenjaju, htjeli mi to ili ne. Ako vam se i oni mladenački snovi ne ostvaruju, uvijek možete naći radost u drugim stvarima. Nije vaš partner onaj koji treba ispunjavati sve vaše želje i snove, jer on nije duh iz boce. Cilj braka jest da usrećujete jedan drugog koliko je to maksimalno moguće. I na kraju, sve nabrojane stvari mogu s vremenom ozbiljno utjecati na brak, stvoriti probleme koji mogu dovesti i do raspada braka. Prvi korak je da spoznate u čemu griješite, pogledate dobro sebe i svoje ponašanje, te ponašanje partnera, a drugi je korak djelovanje u popravljanju problema zajedničkim snagama. Bez rješavanja tih problema, iznova ćete povređivati jedan drugoga. Ljubomorni ljudi pate od konkretnog slučaja niskog samopoštovanja, odnosno kompleksa manje vrijednosti. Oni jednostavno ne vjeruju da ih partner voli, da im je odan i da ga neće izgubiti. Ljubomorni manijaci kontrole čine tri karakteristične pogreške u ophođenju sa svojim partnerima. Oni su toliko nesigurni u sebe, da se uvijek osjećaju nedostatnim u uspoređivanju sebe i drugih ljudi s kojima su partneri u vezi. Uvijek se boje da njihov partner više uživa u društvu s nekim drugim. Jedini način na koji možemo razumjeti ovu potrebu za uspoređivanjem samoga sebe sa svim drugim muškim ili ženskim poznanicima je zbog toga što ta osoba nema vjeru u samog sebe. Oni prije svega ne vjeruju sami sebi, a tek onda partneru. Muškarac se primjerice može osjećati manje vrijedan kao ljubavnik pa ga svaki partneričin kontakt s nekim muškarcem pretvara u ljubomornog i ljutitog. Čak i kad ga napusti on ne može shvatiti da je otišla zbog njegovih ružnih optužbi već misli da ide jer je pronašla drugog, koji joj se više sviđa od njega. Pogrešno zaključuju kako će sigurno biti odbačeni. Jednostavna činjenica da su u braku i nakon 20 godina njima se čini nevjerojatna. Ako su njihovi partneri toliko sigurni da će ih ostaviti, onda, kada će se dogoditi taj strašan događaj? Ako se nije dogodilo u roku 5 ili 10 godina zašto bi se dogodio sutra? Istina se svodi na ovo: njihovi partneri se mogu ludo zaljubiti u druge, ali koliko je to vjerojatno? Ljubomorni ljudi misle kako će se to dogoditi svaki put kad zazvoni telefon ili svaki put kad nekog pozdrave na ulici. Većina ljudi namjerava ostati vjerna, osim ako ih manijaci kontrole ne dovedu do ludila i ne puštaju ih na miru. Nije potpuno nevjerojatno da će ih njihovi partneri odbaciti i da bi i mogli ostati sami. Konačno, ako su se ponašali poput tipične problematične osobe, njihovi se partneri sigurno neće ponašati kao slatkice. Oni s pravom sumnjaju kako njihovi partneri nisu više onako ludi za njima kako su nekada bili. Ta mogućnost ne samo da postoji već se povećava što su oni veći gnjavatori. Stoga, kad svojom ludom ljubomorom udalje od sebe svoje partnere i budu odbačeni dobili su što zaslužuju i ono na čemu su radili tjednima, mjesecima pa čak i godinama. Kako se riješiti ljubomore? Nitko nije dovoljno savršen, tko je toliko savršen da ga netko drugi ne bi mogao nadmašiti?! Zadatak koji ste sami sebi nametnuli kako biste bolje izgledali, bili najbolji ljubavnici, najbolje se odijevali i bili najzabavniji jednostavno se ne može postići. Također, upoznavanje s drugim ljudima rijetko vodi razdvajanju ili razvodu braka. Ljubomorni ljudi, poput svih ostalih, upoznaju svakodnevno poželjne ljude, ali ne ostavljate zato odmah svoga partnera?! Dokaz tomu je da ste još uvijek sa svojim partnerom. Ma koliko žudjeli za ljubavlju odrasli ljudi mogu preživjeti bez nje. Ljubav nam je potrebna, ali i bez nje možemo dobro funkcionirati mjesecima pa čak i godinama u slučaju gubitka partnera. Što ako ste vi žrtva? Ako vas pitaju zašto kasnite 10 minuta dajte im jedan ili dva odgovora. Ljudi koji vole jedni druge, opravdano su zabrinuti za dobrobit onih koje vole. Ako se ispitivanje nastavi, savjetujem da ne odgovarate zbog toga što će to rezultirati novim ispitivanjem. Ljubomorni ljudi neće dobrohotno reagirati na takvo ponašanje. Međutim to je još uvijek najbolji način djelovanja jer što god učinite bit će neugodno. Odgovaranje moguće donosi trenutno olakšanje, ali jača naviku ljubomore. Ne mijenjajte svoje navike kako biste se prilagodili zahtjevima ljubomornog partnera. Ljubomora je njihov problem, ne vaš. Ne činite ih vi ljubomornima, oni čine sami sebe. Biste li uzeli aspirin za tuđu glavobolju? Istina je, ako drugima ne poklanjate pažnju, ljubomorni partneri će biti mirni. Ali, hoće li to vama donijeti sreću? Veza uspijeva samo kad oba partnera mogu zadovoljiti svoje najdublje želje i potrebe. Što god mislili, fizički izgled nije presudan faktor u odabiru životnog partnera. Teško da će muškarac reči da voli svoju ženu zbog veličine njezinih grudi. Muškarci vole žene zbog njihovog karaktera, smisla za humor, sličnih interesa, a najčešće zbog karakteristike koja jednu ženu odvaja od druge i koja muškarcu dopušta da se osjeća posebnim kada je s njom. Pet stvari koje muškarci mrze kod žena1. Šefica preambicioznaVećina muškaraca se boji uspješnih, financijski neovisnih i ambicioznih žena. Zapravo, to nije ni strah već zavist. Većina muškaraca je natjecateljskog duha te ne mogu podnijeti da je žena uspješnija od njih. Nezainteresirana letargičarkaNju je teško zainteresirati za bilo što, ona ulaže malo energije i vrlo rijetko ima svoje mišljenje o bilo čemu. Ona je muškarcu dosadna te on u njoj teško može pronaći nešto što mu se sviđa. Muškobanjasta ženaOna se u društvu muškaraca ponaša kao da je s prijateljicama, njena ženstvenost se gubi u gledanju utakmica, ispijanju piva i pričanju masnih viceva. Neki muškarci nikako ne bi voljeli vidjeti svoje djevojke ili žene da se ponašaju na ovaj način. Princeza Ona ima vrlo visoke prohtjeve, voli luksuz, cvijeće, bogatstvo i nakit. Ne može svatko držati korak s takvom ženom. Princeza će odmah cijeniti satove, odjeću, muškarčev auto te će ostaviti dojam površne, neprirodne žene. OpsjednutaOva žena odmah testira muškarca kako bi provjerila njegovu podobnost za vezu i obiteljski život. Razotkriti muškarce i njiehove misli i želje zapravo i nije tako teško, a mi vam donosimo savjete koji će vam u tome svakako pomoći. Suptilno ga zavediteS toliko eksplicitnih slika i filmova, previše golotinje nije seksi. Umjesto toga se poigrajte skrivača. Neka vam majica ili košulja kao slučajno sklizne s ramena, otkopčajte jedan gumb previše ili obucite majicu kroz koju vam se nazire grudnjak. Vjerojatno nećete dugo biti obučeni. Budite agresivniji u krevetuKoliko god vaš dragi voli imati kontrolu, spavaća soba je mjesto gdje bi volio vidjeti vas kako uzimate više kontrole u svoje ruke. Izvan spavaće sobe nosite haljine ili majice bez naramenica koje pokazuju malo više kože. Nosite njegove bokserice po kući. Uskočite s njim pod tuš i nasapunajte ga po cijelom tijelu. Na večeri u restoranu mu natuknite da ne nosite donje rublje, ako treba neka se uvjeri dodirujući vas s rukom, i vidjet ćete koliko će kratko večera trajati. Za vrijeme seksa i mijenjanja poza iznenadite ga neočekivanom pozom. Zatražite što želite u krevetuMuškarcima baš i ne ide najbolje čitanje misli. Ali dobro prihvaćaju objašnjavanje i većina njih će dobro reagirati na vaše upute o tome što vam smeta i što biste željeli u krevetu. U stvari, oni će čak i uživati u tome da čuju što biste vi sve htjeli raditi u krevetu s njim. Ako vam baš i nije ugodno razgovarati o tome, jednom kad se nađete u horizontali, pokažite mu što biste sve htjeli i navodite ga. Stavite mu ruku ondje gdje vam više paše i kroz uzdahe mu govorite što želite. Gledajte porniće s njimČak 87% muškaraca gleda porno filmove, a jedan od pet muškaraca svakog dana provjerava porno stranice ili gleda časopise s golim djevojkama. To vjerojatno ne iznenađuje nikoga, ali ono što je šokantno je koliko brzo muškarci mogu postati ovisni o redovitim dozama erotskih slika. Hormoni uzbuđenja koje te slike potiču mogu izazvati pravu ovisnost. Ako mislite da erotski materijal ometa vaš odnos ili ga on koristi kako bi izbjegnuo nešto, trebali biste se suočiti s problemom. Jedna taktika je da mu predložite da zajedno gledate erotske filmove. No, spremnost da podijelite njegov interes uklonit će mu moguću napetost ili brige. Zajedničko gledanje erotike može čak i poboljšati vaš seksualni život, tvrde seksualni stručnjaci. Usredotočite se na žanrove koje volite, odnosno soft porniće — koji se ne svode samo na čistu ševu. Začinite seksualni život zajedničkim gledanjem pornića. Ostavite svjetla upaljenaZa vašeg dragog ništa nije tako seksi kao žena koja otpusti kočnice u krevetu. On voli gledati i dodirivati vaše tijelo i ništa mu neće tako brzo pokvariti raspoloženje kao to da se ponašate kao da vas je sram i stalno se pokrivate ili gasite svjetlo. Ako vas je već toliko sram — nađite se na pola puta — zapalite svijeće, ostavite donje rublje na sebi... Muškarci zbilja ne mare što vi imate celulit ili strije, oni vole vas i vaše tijelo. Više predigreMuškarcu su rekli da očekuju predigru koja traje 15 ili više minuta. Spori seks nije bolji samo za vas. Duže predigre pomažu muškarcima da se usklade s vama. To im povećava samopouzdanje, a kao rezultat toga imaju i bolju kontrolu nad ejakulacijom. Muškarci znaju da ženama treba više vremena da se uzbude. Dakle, opustite se i uživajte, a on će uživati gledajući vas. Kad vas nadražuje i zadovoljava rukom, pokažite mu kako volite da vas se dodiruje. Tijekom seksa, zamijenite pozicije — vi budite gore. Ljubite ga po vratu i ramenima i polako se spuštajte niže. Zadržite se oko pupka i pogledajte ga, zadržavajući pogled krenite još niže... Ovo muškarce nevjerojatno pali. Dvostruko grabanje guzeZagrlite ga i onda ruke skliznite do njegove stražnjice i objema dlanovima ga stisnite za guzove i još više pritisnite k sebi. I slobodno jako stisnete. Kako biste saznali što on voli — pitajteDečki mogu biti prilično sramežljivi, pa vam tako on sam možda neće htjeti reći što ga stvarno uzbuđuje i kako voli da ga dodirujete tamo dolje. Vaše pitanje i interes će stvoriti sigurnu, ugodnu atmosferu koja se može pretvoriti u stvarno vrući seks. Neka vam pokaže što mu se sviđa, kakav dodir voli. Kako biste udvostručili zadovoljstvo stimulirajte mu erogene zone dok se igrate s njegovim penisom - anus, testise, unutarnju stranu bedara i bradavice. Otkrijte njegove vruće točke. Oni vole doggyVećina muškaraca najviše voli i najuzbudljivija im je doggy poza. Oni vole iskonski, životinjski pristup seksu u ovoj pozi. Vaša submisivnost u ovoj pozi vrlo im je erotična. Ono što ga najviše napaljuje je... To nije ni oralni seks, ni čudne poze u seksu, nova seksualna igračka ili lubrikant — čak ni šansa da mu se dogodi seks u troje s dvije žene. Ne biste vjerovali — ali to je vaš neobuzdani entuzijazam i samopouzdanje u krevetu. Zapamtite da muškarci žele ugoditi i da vole dobiti potvrdu da su najbolji — zato mu je uzbudljivo kad vidi koliko vas zadovoljava, da ga želite i da uživate jednako onoliko koliko i on. Samopouzdanje je ključ za bolji seks. Što je seks interaktivniji, to je bolji i za njega i za vas. To ne znači da vi trebate glumiti da ste doživjeli orgazam kako biste mu dokazali da je dobar u krevetu. Nemojte stavljati takav pritisak na sebe ili njega. Vi ćete ga zadovoljiti time što ćete mu pokazati da uživate. Grčevito se uhvatite za plahte. Uhvatite se za zaglavlje kreveta. Stenjite mu u uho i šapućite prljave sitnice. I vaša strast može mu pomoći da se osjeća bliskije i emocionalno povezanije s vama — nešto što je i dečkima jedan od najvažnijih elemenata nezaboravnog seksa. Koje su to sitnice zbog kojih se muškarci ludo zaljubljuju u žene? Budite i vi jedna od njih i plijenite pažnju na svakom koraku. Ne trčite za muškarcimaNije sasvim izvjesno što je ovdje starije — kokoš ili jaje. Da li ne jurite za muškarcima zato što vas stalno okružuju, ili vas okružuju zato što ih nikad niste ni jurili? Vjerojatno su podjednako važne obje situacije. U svakom slučaju, vodite vrlo bogat i raznovrstan život u kome vaš interes za muškarce zauzima svoje mjesto, kao jedna od vaših brojnih sfera interesa. Upravo zato što niste koncentrirani na traženje ljubavi, ljubav uvijek nalazi vas. Govorite ono što mislite i mislite ono što kažeteNiste od onih koji se pretvaraju u muškom društvu. Vi ste upravo onakvi kakvi se prikazujete. Ne stidite se sebe i realna ste osoba. Ne dopuštate da vam raspoloženje i život ovisi o nečemu što drugi misle i govore, jer dobro poznajete sebe. Znate procjenjivati ljude i niste povodljivi. Također imate i visoku razinu samodiscipline, pa ne dopuštate sebi da se zbog povrijeđenih osjećaja srozavate nepristojnim ponašanjem. Jasno i glasno stavljate do znanja ljudima što mislite i što od njih očekujete. Ne igrate igrice, već istinski komunicirate. Znate slušati ljudeNikad niste bili neka brbljavica, ni tračerica. Zaista vas ne zanima tko što radi i s kime. Prazni razgovori vas neviđeno umaraju i radije svoje vrijeme posvećujete onim ljudima od kojih nešto možete naučiti i pričama koje mogu rezultirati napretkom. Radije se okružujete ljudima bogatog duha i životne mudrosti i slušate što oni imaju za reći, umjesto da uživate u zvuku vlastitog glasa. Spremni ste otvoreno pohvaliti nečiji uspjeh, ali i pružiti konstruktivnu kritiku, kad je to potrebno. Ne stidite se priznavanja vlastitih pogrešaka. Zato zaista na njima i učite. Volite sebe i to se vidiOd fizičkog izgleda do duhovnog razvoja — vi stalno radite na sebi i ne dopuštate da se zapustite poneseni kompliciranim životnim okolnostima. Ne dozvoljavate da vas život lomi, već iz svega gledate da izvučete ono lijepo i korisno. To unutarnje zadovoljstvo se vidi na vašem licu i zarazno je. Svoj imidž gradite na istinskim vrijednostima. Vaša osobnost je toliko jaka da se ta jačina preljeva na vaš izgled i dojam koji ostavljate. Kada bi netko trebao prstom točno pokazati što je to toliko na vama fantastično, ne bi mogao izdvojiti ni jednu konkretnu stvar. Tajna je u cjelokupnom sklopu i skladu. Jednostavni steŽivot je onoliko kompliciran koliko mi od njega to napravimo. Zakoni svemira su jednostavni, mi smo ti koji ih kompliciramo kroz svoje predstave, predrasude, doživljaje. Zato se trudite da ne analizirate pretjerano stvari koje nisu bitne. Koncentrirate se na suštinu i niste od onih zanovijetala koji u svemu nalaze manu. Uzimate ono što vam se sviđa i ne dopuštate da vas okupira ono što vam se ne sviđa. Ne teoretizirate, već živite. Vama kišni dan, nakon što ste taman napravili frizuru, nikada ne može pokvariti planove. On je samo dobra prilika da obučete novi kišni mantil. Plesat ćete i uz glazbu koja vam se ne sviđa previše, jer se želite zabaviti — kakve koristi imate od sjedenja u nekom kutu i mrgođenja zato što stvari nisu onakve kakvim ste ih zamišljali ili kakve bi vi željeli da budu. Prilagodljivi ste si i snalažljivi. Ukoliko nemate novca za prelijepu haljinu iz izloga, naći ćete način da se nekako iskombinirate ili sašijete još ljepšu sami. Nećete kukati zato što je ne možete sebi priuštiti. Uostalom, materijalne stvari vas toliko ne opterećuju. Svjesni ste da one postoje zbog vas — a ne vi zbog njih. Prije nego što se odnos razvije i dovede do sljedeća razine, provjerite koliko će dobar ljubavnik biti. Neke sitnice izravan su pokazatelj kakav će biti u krevetu. Dobar seks se ne svodi samo na izvrsne tjelesne vještine jer to s vremenom izblijedi. Fenomenalan seks najčešće je onaj koji vam se duboko ureže u pamćenje, a razlog tome je što ste potpuno zadovoljni i zadovoljeni — upravo onako kao što ste oduvijek željeli. Otkrivamo znakove koji vam mogu pomoći da procijenite hoće li on biti vaš ljubavnik iz snova. Pravi je džentlmenU ljubavi je, kao i u seksu, jako važno da je vaš partner džentlmen. Ako se prema vama ponaša kao pravi gospodin — pridrži vam vrata, kaput, pita kako ste proveli dan, pamti i najmanje sitnice koje ste mu rekli i općenito se odnosi s poštovanjem, velika je vjerojatnost da će i u krevetu biti jednako pažljiv — pravi džentlmen. Nije centar svijetaNekim je tipovima važno jedino ono što se njima događa. Smatraju da su centar svemira i da se sve vrti oko njih. Oni znaju u koji kafić VI želite otići, što VI želite popiti, što VI želite večerati, što VI želite raditi navečer. Naravno, znaju a da vas i ne pitaju što VI zapravo želite. Zamislite kakvi su tek egocentrici u krevetu…S druge strane, pažljivi dečki koji vam žele ugoditi u svakodnevnim sitnicama definitivno će vam željeti ugoditi i među plahtama. Cijeni dodir na pravi načinMuškarci koji žele samo seks dodiruju ženu na način koji može dovesti do seksa — kao grabežljive hobotnice. Pravi ljubavnici znaju rasplamsati maštu žene dodirujući je senzualno i izvan spavaće sobe. Nježni dodir ruke u kafiću ili tijekom šetnje, nježan zagrljaj u parku ili vas jednostavno drži za ruku dok šećete gradom, otkriva muškarca koji će znati i kako vas treba dodirivati kad završite u krevetu. Ne žuriDečki kojima je vaš izgled važniji od osobnosti sigurno žele samo seks. Vrlo brzo pokušat će vas odvesti u krevet. Međutim, takvi tipovi će vas se brzo i zasititi. A muškarac kojeg doista zanimate imat će strpljenja i neće vas požurivati. Čekat će da vi samovoljno napravite prvi korak ili mu date jasan znak da ste spremni za vođenje ljubavi. A to je znak da želi s vama nešto ozbiljnije — izvan, ali i u krevetu! Male sitnice iz svakodnevnice mogu dovesti do propasti veze ili braka. Pokušajte s partnerom o tome pričati i dogovoriti se oko kompromisa i promjena. Tračate partnera iza njegovih leđaPričanje loših stvari o svojem partneru pred drugim ljudima, očigledan je znak da nešto ne valja u vezi. Iznenađujuće, riječ je o prilično čestoj navici. Žene češće pribjegavaju ovoj navici nego muškarci, jer su okruženi osobama koje čine isto. Ako vaše prijateljice ogovaraju svoje muževe, vjerojatno ćete se osjećate kao dio grupe kada se i vi uključite u tu priču. Iz takvog ponašanja može se iščitati manjak poštovanja prema svojem partneru, čak i ako on nikad ne sazna za to što ste sve pričali iza njegovih leđa. Ovakav tip ponašanja dovodi do negativnih razmišljanja i teških kritika koje će završiti prekidom ako se nešto ne poduzme. Uspoređujete partnera s boljima od njegaBez obzira prisjećate li se kako je vaš bivši bio smiješan, a vaš trenutni partner je tih, ili sanjate o džentlmenskom načinu na koji se prijateljičin dečko odnosi prema njoj — negativne usporedbe mogu biti poljubac smrti svake veze ili braka. Čak i ako radite mentalne zabilješke bez izgovaranja tih opažanja naglas, s vremenom ćete ovakvim ponašanjem uništiti vezu u kojoj se nalaze. Pokušajte se sjetiti da trava uvijek izgleda zelenija iza ograde, i da niti jedna osoba nije sposobna zadovoljiti baš sve vaše potrebe. Neke se karakteristike kod partnera mogu promijeniti nježnim pristupom — primjerice, njegova pretjerana rastrošnost, ali pripazite da ne pokušavate promijeniti tko je on zaista. Ovo je recept za sretnu vezu i dugu ljubav. Nikada se ne stavljate u partnerove cipeleŽene su empatičnije u vezi i sposobnije staviti se u partnerove cipele, te tako sagledati poziciju u koji se isti nalazi. Zbog bioloških i neuroloških razlika kod spolova, muškarci se teže nose s ovom zadatkom. No to nikako ne smije značiti da se s time treba 'pomiriti'. Brakovi u kojima muškarci ne prihvaćaju mišljenja svojih supruga u velikoj su opasnosti od razvoda. Isto vrijedi i za žene. Povjerenje i komunikacija su temelji na kojoj počiva svake veza ili brak. Ne možete se kontroliratiNeki razgovori mogu biti mirni, a drugi strastveni i eksplozivni. No ako svaki ozbiljni razgovor brzopotezno završite jer ste planuli, to nije dobar znak. Ne samo da ćete na ovaj način emotivno udaljiti partnera od sebe, nego ćete spriječiti bilo koji produktivni razgovor u budućnosti kojim biste mogli spriječiti prekid veze. Muškarci se mogu brže ohladiti od svađe jer objektivno gledaju na situaciju, dok su žene sklonije analiziranju situacija kroz vlastite osjećaje zbog čega su sklonije vikanju u svađi. Oba partnera trebala bi otvoreno razgovarati o svojim emocijama i mišljenjima, iako je ovo lakše reći nego napraviti. Glumite mirnoću iako niste mirniTijelo otkriva da ste nesretni ili bijesni, čak i ako na licu imate širok osmijeh. Nezadovoljstvo otkriva visoki glas, proširene zjenice oka i blijedo lice. Ovo su znakovi da je netko preplavljen emocijama, i da se sprema za svađu, no istovremeno ne želi stvarati probleme partneru, pa se povlači. Kada se suzdržavate od reagiranja na pravilan način i ne dijelite svoje stvarne osjećaje s partnerom, vi ga zapravo lažete. Na taj način sprječavate ga da vam razumije ili ponudi bilo kakvu vrstu podrške kako bi zajednički riješili problem. Je li pametno opet voljeti bivšeg? Isplati li se još jednom investirati osjećaje u odnos koji se već jednom pokazao kao loš? Razlozi za obnovu vezeU dugoj se vezi između dvoje ljudi razvija posebna bliskost. Partneri se međusobno dobro poznaju i razumiju pa često nisu potrebne ni riječi da bi znali kako se druga osoba osjeća. Od takvog osjećaja bliskosti i sigurnosti nismo spremni olako odustati. Da bi jednom prekinuta veza ponovno profunkcionirala, ipak je potrebno uložiti puno vremena i živaca, a najvažnije je da se nekadašnji partneri još jednom iznova zaljube. Povratak nekadašnjem partneru uglavnom nije korak na koji se odlučuju osobe koje nisu spremne uložiti trud u potragu za novom ljubavi. To je najčešće znak da je riječ o ustrajnoj osobi koja ne odustaje tako lako. Kada bi obnovljena veza mogla uspjeti? Prije nego što počnete razmišljati o obnovi nekadašnje ljubavne veze, trebali biste pomno razmotriti razloge koji su doveli do prekida. Jeste li vi i vaš nekadašnji partner dvije potpuno različite osobe, koje se doduše međusobno privlače, ali zapravo nemaju puno toga zajedničkog? Ili je pak do prekida došlo zbog nevjere, vanjskih okolnosti ili žestoke svađe? Ako je tako, riječ je o razlozima s kojima ste u međuvremenu mogli izaći na kraj i koje ste možda već i oprostili. U takvim se situacijama novi početak doista može isplatiti. Kako to zapravo funkcionira? Važan korak u pravom smjeru je ozbiljan, otvoren i smiren razgovor. Samo ako se oba partnera na osjećajnoj razini još uvijek niste spremni za novi početak. Osoba koja je pogriješila mora pak dobiti priliku da objasni svoj postupak i da iskreno zamoli za oprost. U načelu vrijedi sljedeće pravilo: ako ste prilikom prekida slušaliisključivo svoju glavu, sada biste trebali dati prednost srcu. Druga je važna stvar opraštanje. Ako partneru potajno i dalje zamjerate njegove pogreške, Razlozi protiv obnove veze Ponovno upuštanje u vezu snekadašnjim partnerom sa sobom nosi opasnost da po drugi put budemo povrijeđeni. Ako su rane iz prve veze preduboke, nećemo imati snage suočiti se i izaći na kraj s tim rizikom. Ponekad je potrebno jednostavno biti realističan Uvjeravanja da će ovaj put sve biti drukčije često su samo olako dana obećanja. Promjena karaktera za 180 stupnjeva je teško moguća. Kada novi pokušaj vjerojatno neće uspjeti? Ako je jedini razlog za ponovno upuštanje u vezu s bivšim partnerom strah od samoće, vjerojatnost za uspješan novi početak je iznimno mala. Ponovno upuštanje u vezu nije dobra zamisao ni kada je jedan od partnera bio povrijeđen do te mjere da ne može oprostiti čak ni ako to želi. Ako se partneri nisu uspjeli složiti oko toga u čemu je bio problem za vrijeme prve veze, ni od drugog pokušaja neće biti ništa. Osobe koje tvrdokornoustraju u svojim stavovima i ne žele pristati na kompromis za dobrobit veze, nisu spremne za novi početak. Možda je do prekida došlo zato što je jednoj od osoba bilo dosta toga da se neprekidno prilagođava drugoj? Ako ona voli sport i boravak u prirodi, dok je njemu draže provoditi večeri ispred televizora, prekid je ispravna odluka. Postoje li nepremostive razlike, ni snažna tjelesna privlačnost neće biti dovoljna za uspjeh. Kako najbolje odustati od ponovnog pokušaja? Pomisao na to da se od nečega ili nekoga zauvijek rastajemo često u nama izaziva strah. Odustajanje mora biti svjesna odluka. Ako možete donijeti takvu odluku, već ste učinili veliki korak prema okretanju u drugom smjeru i ostavljanju bivše veze iza sebe. Najbolje je detaljno si predočiti sve što vas čeka i razmisliti o tome koliko toga dobrog će vam donijeti činjenica da ste opet slobodni. Otvoreni razgovor prvi je i najvažniji korak. Samo je jedan način da budete sigurni da vas neće varati: uz puno truda i razgovora čuvajte ljubav i stvorite ugodan brak ili vezu u kojoj ćete uživati oboje. Ipak, budite na oprezu događaju li se kod vas ovakve stvari. Jedan od prvih znakova prevare ili pomišljanja na prevaru je fizičko udaljavanje. Vaš suprug ili supruga izbjegava biti uz vas, neprestano izmišlja nove izgovore ili razloge zbog kojih mora negdje otići ili se zadržati na poslu. Ovo je činjenica na koju biste morali obratiti pažnju, a fizičko udaljavanje bi moglo biti i prvi znak da vas vara ili se sprema prevariti. Emotivno udaljavanje, prigovaranje i nervoza. Sljedeći korak prema sve većoj provaliji među vama je povlačenje u sebe i emotivno udaljavanje. Kad ih pitate što im je, o čemu razmišljaju — ne kažu ništa ili izmisle neki bezvezni izgovor. A nakon nekog vremena više se niti ne trude smisliti odgovor, nego se nervozno otresaju i traže da ih prestanete gnjaviti. Koliko god bila neugodna učestala predbacivanja, prigovori i nervoza koje dobivamo od svojih partnera, nema sumnje da je jednako loš znak potpuna apatija i pomirenost sa svime što napravimo. Skriva mobitel, briše popis poziva ili poruke? Eh, ta moderna vremena... Nekad su ljudi u potrazi za avanturama bili ograničeni relativno uskim krugom ljudi s kojima bi tijekom dana došli u fizički kontakt. Pronalazite neobična imena i brojeve u adresaru mobitela? Umjesto imena nalazite skraćenice ili šifre? Ljudi koji se upetljaju u aferu često memoriraju brojeve svojih ljubavnika u adresar, ali naravno nastoje zamaskirati o kome se zapravo radi. Zato umjesto pravog imena osobe čiji broj čuvaju stavljaju različite šifre čije je značenje samo njima poznato. Skriva se dok razgovara na mobitel ili telefon, ili dok šalje sms-poruke. Možda za skrivanje postoji dobra razlog, ali osim u slučaju da vaš muž ili žena rade u nekoj tajnoj službi, vjerojatno nema razloga zbog kojega vi ne biste smjeli čuti njihov razgovor a vi ćete naravno biti pristojni i nećete prisluškivati. Posebno je sumnjivo ako su do sada običavali razgovarati pred vama, a onda su se iznenada i bez nekog razumljivog razloga počeli sakrivati i izlaziti iz prostorije u kojoj se vi nalazite — i to čim im zazvoni mobitel. Iznenada i bez razumljivog razloga ostaje duže na poslu. Ako ste u dugogodišnjoj vezi s nekim, ili čak u braku, sigurno znate sve i o prirodi njegovog posla. Znate koliko dugo on ili ona rade, koliko često i da li uopće moraju prekovremeno ostajati na poslu. I sad vam odjednom suprug ili supruga dođu i kažu da moraju svaki drugi dan ostati nekoliko sati duže? Ovakva je promjena razumljiva ako su upravo dobili promaknuće ili su premješteni na novo radno mjesto koje nosi više posla. Ali ako se s te strane ništa nije promijenilo, a oni iznenada osjećaju potrebu i želju da rade što duže i dolaze kući što kasnije, to bi svakako mogao biti jedan od prvih znakova prevare... Iznenada puno češće putuje na poslovne putove. Vaš suprug ili supruga radi na istom poslu već deset godina, i nikad nisu išli na službeni put. A sad su prvo zaredali čudni telefonski pozivi, pa onda još neki čudni znakovi, i kao šlag na kraju tvrde da moraju na službeni put. Mjesec dana kasnije — opet moraju na put... Moguće je da zaista trebaju putovati radi posla, ali provjerite ne radi li se možda o vikend-izletu u društvu nekog trećeg? Često hvatate partnera u sitnim lažima? Ljudski mozak ima svoje granice, a poznato je da je najveći problem s lažima to što ih morate pamtiti - zauvijek. Jednom ispričana laž ne smije se nikada zaboraviti, jer kad vas uhvate da lažete, morat ćete izmisliti novu laž da bi objasnili razlike u pričama koje ste ispričali. Nakon toga morate pamtiti obadvije laži — i novu i staru. I zato, ako supruga ili suprugu uhvatite u laži, inzistirajte da vam objasni zašto laže. Male laži mogu biti upravo to — male laži, ali mogu biti i znak da vam partner skriva nešto puno ozbiljnije i ružnije. Međutim, ako ste muškarac i ako nekim čudom primijetite da je vaša supruga iznenada počela zaboravljati takve datume, porazgovarajte s njom i pokušajte saznati koji je tome uzrok. Možda se jednostavno umorila od toga da vas stalno podsjeća na godišnjice ili joj je dosta razočaranja jer joj uporno zaboravljate kupiti barem cvijet — ali mogao bi to biti i znak da joj vaš rođendan više nije važan jer joj više niste važni niti vi! Nemojte biti jedan od onih parova koji su zajedno iz sasvim krivh razloga. Bolje biti sam nego s pogrešnom osobom, jer život je prekratak da bi jednog dana pogledali iza sebe i shvatili da je sve to bilo pogrešno. Prvi korak je da sami sebe zapitate: Usrećuje li vas veza u kojoj se nalazite? Čini li vas vaš partner sretnom osobom? Imate li njegovu podršku? Budite li se svakog jutra zahvalni na čovjeku kojeg imate kraj sebe ili se budite mrzovoljni i sami sebe pitate gdje je pošlo krivo? Osjećate se frustriranoOsjećate li se frustrirano zbog odnosa u kojem se nalazite, to je prvi znak da nešto nije u redu. Ako vas izluđuju partnerove navike koje su vam prije bile simpatične, možda biste se trebali zapitati u čemu je stvar i je li vam još uvijek stalo do partnera. Možda vidite i da je vaš partner frustriran. Frustracija je osjećaj koji je uglavnom povezan s nerealiziranim ciljevima. Kad je riječ o odnosu, velika je mogućnost da dvoje ljudi ima posve drugačije ciljeve i zbog toga se oboje osjećaju nesretno. Ljudi koji su zajedno u vezi trebali bi htjeti iste ili barem slične stvari, jer ako se njihove želje i ciljevi previše razlikuju, to može uzrokovati frustracije. Osobito ako je riječ o stvarima koje vas se tiču oboje. Primjerice, ako vi želite dijete, a vaš partner ne, to bi mogao biti priličan problem. Razmislite o frustracijama kao znaku da nešto nije u redu s vašim odnosom te neka vam to bude motivacija da promijenite nešto. Ukoliko se frustracije ne riješe, na kraju to može prerasti u ljutnju i uzrokovati još veće probleme. Stalno ste ljutiAko vaši pokušaji postizanja zajedničkih ili osobnih ciljeva ne uspijevaju, frustracija često prelazi u ljutnju. Onda čak i male stvari mogu uzrokovati izljeve bijesa. Ljutnja najčešće eskalira kada se problemi gomilaju, a nijedan od njih nije riješen. Kada ste ljuti, veća je vjerojatno da ćete se destruktivno ponašati. Primjerice, ne poštujete svog partnera u javnosti, pred prijateljima ili obitelji. Tada namjerno uništavate temelje već klimavog odnosa jer vas sve skupa jako iritira. Osjećate li veliku ljutnju izazvanu nezadovoljstvom u odnosu, vrijeme je da ozbiljno razgovarate s partnerom i redefinirate svoje zajedničke ciljeve. Javlja se nesigurnostAko ste iskusili golemu ljutnju, bilo svoju bilo od strane partnera, onda je velika mogućnost da ćete se postupno početi udaljavati od partnera i od vašeg odnosa. Polako se distancirate i gubite povjerenje. Velika je mogućnost da osim nesigurnosti osjetite i ljubomoru ili da počnete paničariti te sve više biti izvan kontrole. Vaši ciljevi vezani uz odnos čine se sve teže dostižni. Zbog toga se gomila još ljutnje i frustracija i tako ulazite u začarani krug iz kojeg se teško izvući. Ako ste u ovoj fazi, onda je stanje prilično kritično. Sada je ključni korak da redefinirate svoje ciljeve i vratite kontrolu nad vlastitim životom. Pitajte sami sebe što želite i kako ćete to postići. Osjećate se tako usamljenoNesigurnost, ako nešto ne poduzmete, dovodi do usamljenosti. Frustracije i bijes koji ste ranije osjetili dovodi do sve veće udaljenosti između vas i partnera. Možda čak više i ne razgovarate jedno s drugim. U ovoj je fazi jako bitno suočiti se s postojećim problemima. Nosite se s njima i krenite prema naprijed. Mnogi se parovi međusobno toliko udalje da se čak i kad su u istoj prostoriji osjećaju usamljeno i izolirano. Ako ste već u ovoj fazi, možda je prekasno za spašavanje odnosa i najbolje bi bilo da svatko ode svojom stranom. Zajedno s partnerom morate odlučiti ima li smisla nastaviti odnos. Na kraju krajeva, imajte na umu da je najvažnije od svega da volite svog partnera i da on voli vas. Ako je ljubav između vas dvoje prava i snažna, tada je sve ostalo manje bitno. Ako partner s vama prpeboljeva bivšu, vjerojatno to neće priznati. Vrlo je okrutno ako nova veza služi samo za riješavanje emocijalnih problema iz prošlosti, dok druga strana misli da je to nešto stvarno i veliko. Prepoznajte na vrijeme u kakvom se odnosu nalazite. Totalno su zaljubljeni u vas bez nekog pravog razlogaAko vas muškarac kojeg ste tek upoznali obožava već nakon nekoliko izlazaka te vam govori da ste vi ona prava, to je prilično sumnjivo. Naime, ne znači da vi niste nevjerojatna i divna osoba, no poznaje li vas on uistinu dovoljno da bi to znao? Veza napreduje jako brzo i jako sporo u isto vrijeme Površno, vaša veza napreduje brzinom munje. U roku od nekoliko tjedana on vam izjavljuje ljubav, želi da živite zajedno i gotovo svaki trenutak provodi s vama. Malo čudno za jednog muškarca, ne čini li vam se? Svaka čast iznimkama, no muškarcima uglavnom treba neko vrijeme da bi se tako jako vezali. U većini slučajeva takva prisnost na samom početku odnosa može značiti da se nešto krije iza svega toga. Stoga budite oprezne ako vam partner izjavljuje ljubav nakon dva tjedna veze i zapitajte se koji su njegovi motivi. Ako realno sagledate vaš odnos, ubrzo ćete shvatiti je li njegova predanost stvarna ili lažna. Predobro je da bi bilo istinitoStvari koje su predobre da bi bile istinite uglavnom i nisu istinite, nažalost. Ista je stvar i s odnosima. Ako je partner kojeg ste tek upoznali sve što ste ikad željeli od partnera i toliko emocionalno dostupan kao da ne postoji ništa drugo u njegovu životu, u glavi bi vam trebale iskočiti zastavice upozorenja. Riječ je o opasnoj zoni, a nakon nekog vremena u takvom biste se odnosu mogli osjećati usamljeno i prazno. Osjećate njegovu gorčinu iz bivše vezeIako on tvrdi da je prebolio bivšu, tu i tamo se bez razloga razbjesni i istrese svoje frustracije vezane uz bivšu djevojku. Ako je uistinu zaljubljen u vas, onda nema razloga da spominje bivšu. Želi bivšu učiniti ljubomornom Želimo li nekoga učiniti ljubomorni, to samo znači da nam je stalo. Ako vidite da se pretjerano trudi oko vas čim je njegova bivša u blizini, a krajičkom oka promatra njezine reakcije, znači da mu je stalo. Do nje, a ne do vas. Njegova bivša je posvudaČesto ju spominje, nije bacio zajedničke fotografije, još čuva njezin broj u mobitelu... Sve to mogu biti dokazi da još uvijek nije prebolio bivšu djevojku, a vi ste mu samo utjeha. Ako vam često doslovno plače na ramenu zbog boli koje mu je uzrokovala bivša djevojka tražeći u vama utjehu, iz toga teško da će proizaći ozbiljna veza. Ima mnogo seksaSeks je još jedan od načina na koji mnogi muškarci nastoje preboljeti svoje bivše djevojke. Iako vam je seks odličan, zapitajte sami sebe postoje li emocije iza svega toga. Prekid s bivšom mu je bio veliki šokAko je vaš partner uskočio u vezu s vama netom nakon što je prekinuo sa svojom bivšom djevojkom, velike su šanse da je još nije prebolio te je s vama samo kako bi je zaboravio. Želi da se ponašate kao da ste dugo skupa iako ste tek počeli izlazitiVeć smo ranije spomenuli da je većina muškaraca često emocionalno nedostupna, osobito na početku veze. Ne smrdi li vam tu nešto? Umjesto da se upoznajete, izlazite i stvarate svoj odnos, vi dane provodite u njegovu stanu kao da ste zajedno već godinama. Takvi muškarci zapravo već imaju stvorenu rutinu u vezi iz odnosa s bivšom djevojkom , s obzirom na to da vjerojatno nije prošlo dovoljno vremena od prošle veze. Na taj način on s vama zapravo pokušava preboljeti svoju bivšu djevojku. Nemate mnogo toga zajedničkogNaravno da nemate mnogo toga zajedničkog jer se vjerojatno još ni ne poznajete dovoljno. Sve što radite je seks i gledanje serija na TV-u. Njegove su emocije jako promjenjiveU jednom je trenutku doslovno opsjednut vama, dok je u drugom posve hladan. Ako vaš partner ima česte promjene raspoloženja i emocija, velika je mogućnost da još uvijek ne zna što želi i nije siguran je li uopće prebolio svoju bivšu djevojku. Ne znaju što žele od životaVećina ljudi ima hobije, ciljeve i neke interese u životu. Kad prekinemo dugogodišnju vezu, sve to pada u vodu i osjećamo se izgubljeno. Potrebno je neko vrijeme da bismo se ponovno postavili na vlastite noge i shvatili što dalje želimo od života. Ako je vaš dečko doslovno uskočio u odnos s vama odmah nakon što je prekinuo s bivšom djevojkom, nije ni čudo da ne zna tko je i što će dalje. Osjećate kao da vas neprestano ocjenjuje prema nekim nevidljivim kriterijimaMožda vam stalno govori kako ste puno bolji od njegove bivše, no potajno vas zapravo neprestano uspoređuje s njom... Imate osjećaj kao da ste prva osoba na koju je naišao i odmah je pokupioNije nimalo lijepo ako osjećate da vas je pokupio samo zato jer ste se u određeno vrijeme našli na određenom mjestu i da bi isto tako pokupio bilo koju drugu djevojku. Ako vam te misli neprestano prolaze glavom, teško ih je ignorirati. Zapitajte se je li on uistinu zaljubljen u vas ili samo želi zaboraviti bivšu? Dobro razmotrite vaš odnos i budite iskreni prema sebi. Osjećate li da je vaša veza lažna, bježite glavom bez obzira. Nema smisla da trošite svoje vrijeme i energiju na osobu koja još pati za bivšom djevojkom. Zaslužili ste nekoga tko će vas voljeti baš takvu kakvi jeste i kome ćete vi biti centar njegova svijeta. Nemojte si dopustiti da imate manje od toga. Sve više parova suočava se s nevjerom. Iako je to krajnja situacija nakon koje se veza ili brak raspadaju, mnogi se odlučuju na nastavak veze, ponovnu izgradnju povjerenja i odnosa. Poslušajte ovih 5 savjeta i pokušajte krenuti dalje s vezom. Dajte si vremenaKad naletite na ozbiljan problem u vezi kao što je prevara, velike su šanse da nećete odmah ili u samo nekoliko tjedana moći nastaviti dalje kao prije. Dajte vezi, partneru i sebi vremena za zaliječe rane. Otkriće afere je užasno, no ne mora značiti kraj braka ili veze. Nakon što ste uzeli malo vremena za sebe, ponovo se povežite. I iznad svega budite iskreni i otvoreni. Preispitajte svoje osjećaje i potrebeAko je partner vas prevario važno je da se najprije pobrinete za sebe i svoje emocije kako biste se oporavili od boli koju osjećate. Ako ste vi bili ta koja je prevarila preispitajte sebe i svoje osjećaje, nemojte bježati od svojih pogrešaka već se hrabro suočite s njima i budite dostupni svom partneru. Proniknite u srž problemaVaranje je najčešće uzrokovano pomanjkanjem emocionalne povezanosti ili neke druge potrebe koja nije zadovoljena u vezi. No, i stres, dosada, nisko samopouzdanje, ovisnost o seksu, zamjeranje partneru ili neriješeni konflikt mogu također biti faktori koji mogu uzrokovati nevjeru. Budite iskreni prema sebi i partneru i o tome što je dovelo do nevjere u vezi. Pripremite se za puno intenzivnih razgovora — doprijeti do srži problema nije lagan posao. A osoba koja je prevarila trebala bi biti spremna odraditi veći dio težeg posla, iako biste oboje trebali sudjelovati. Potražite pomoć bračnog savjetnikaU teškim trenucima u životu stvarno nije sramota zatražiti stručnu pomoć, u ovom slučaju pomoć bračnog terapeuta - zajedničke ili individualne posjete. Osoba koja apsolutno razumije problematiku u potpunosti i posve je neutralna i neće optuživati nijednu stranu pomoći će vam najbolje sagledati sve kutove i predložiti moguća rješenja. Isprika i oprostLako je to reći, ali teško zaista i napraviti, no vaša veza se neće pomaknuti naprijed ako zaista ne krenete dalje i oprostite svom partneru. Možda će biti potrebno puno vremena, mjeseci, čak godine, no u vašem odnosu neće biti povjerenja ili buduće povezanosti bez oprosta i prihvaćanja. Djela govore puno više od riječi: vi ćete svom partneru morati dokazati koliko žalite zbog svog ponašanja. Mnogi muškarci čini se idealnima u prvih nekoliko tjedana, no promatrajte pažljivije kako biste otkrili upozorenja koja vam govore da biste trebali bolje razmisliti isplati li se ulaziti u vezu s tom osobom. Evo koje su to loše navike koje mogu poprimiti puno veće dimenzije nakon nekoliko godina veze. Ne želi isprobati ništa novoTi muškarci s vremenom postaju stroži i krući. Hodanje s osobom koja odbija napraviti išta novo put je u dugotrajnu vezu koja je istodobno dosadna i jednolična. Potpuno je pogrešno pretpostavljati da će se on s vremenom promijeniti i stvoriti nove interese. To se vjerojatno nikada neće dogoditi. Misli da trebate pokupiti tanjure nakon njegaVi ste njegova partnerica, a ne posluga koju je unajmio. Muškarac koji očekuje da vi počistite stol nakon jela, pokupite njegovu odjeću i vodite brigu o njemu, tretirat će vas kao da ste mu mama ostatak života. Lovac na povoljne ponudeOprez ne škodi kod muškaraca koji u ranoj fazi veze stalno traže povoljne ponude i kompariraju cijene. Iako svatko voli bolje i jeftinije proći, pravi muškarci neće to pokazati dok se udvaraju ženi. To su znakovi da će vjerojatno biti vrlo škrti u vezi. Tip koji stalno gleda utakmiceNema ništa krivo s ležanjem na kauču i gledanjem sporta. Mnogi dečki to rade. Ali to nikada ne bi trebao biti alibi da ne preuzme odgovornost u vezi ili da gledanje utakmice uvijek ima prednost pred obiteljskim obvezama. Postoji velika razlika između onih koji vole sport i onih koji su njime opsjednuti. Odaberite muškarca koji zna razliku. Ponavljamo, vi niste njegova kućna pomoćnica. To bi trebao biti doprinos obiju strana, čak i ako taj doprinos nije uvijek ravnomjerno raspodijeljen. Trud i dobra volja su ono što se računa. Romantika mu je u slobodnom paduMnogi se muškarci trude pokazati sve svoje trikove u fazi upoznavanja, ali kod nekih se oko petog ili šestog izlaska javlja se čudna lijenost. Iako nitko ne očekuje da će svaku večer planirati izlazak u restoran s pet zvjezdica, romansa ne bi trebala odjednom nestati. Ove promjene u njegovom trudu mogu navijestiti kakav će biti za koju godinu. Pao je seks, više se ne mora truditiUvijek obratite pažnju kako se ponaša muškarac nakon što ste prvi put vodili ljubav s njim. Ako mu je doista stalo do vas, on će se ponašati još bolje. Oni koji malo reteriraju nakon prvog seksa vjerojatno su samo to i tražili. Želi da plaćate računeSvaka osoba, bez obzira na spol, koja na početku veze traži da mu pomognete platiti račun, zapravo je velika opasnost. Ne dopustite da budete u situaciji da vas iskoriste. Ako već na početku počnete umjesto njega plaćati, taj će ton biti postavljen i u budućnosti. Neambiciozan tipBudite vrlo oprezni s muškarcima koji govore o velikim planovima vašeg zajedničkog života. Neki tipovi bez ambicija prave se veliki igrači, ali na koncu često samo govore ono što znaju da žene žele čuti. Ništa nije krivo s muškarcem koji želi postati bolja osoba, samo morate biti sigurni da je on iskren. Još uvijek živi s mamomKad muškarac od 27 godina živi kod kuće s roditeljima to je prihvatljivo samo pod uvjetom da se školuje ili štedi novac. No svatko tko radi već nekoliko godina i još uvijek živi s majkom nikad neće odrasti. Nije baš od telefonskih pozivaNeki muškarci ne vole biti vezani za telefon, ali odgovaranje na vaše SMS-poruke ili telefonske pozive ne bi trebalo biti neugodno: to je opće mjesto ljubaznosti i poštovanja. Ako se ne javlja, to je alarm potencijalno sebičnog ponašanja. Želi vas kontroliratiNasuprot tipu opisanom gore, postoje muškarci koji moraju znati gdje je 'njegova žena' svakog trenutka i moraju odobriti s kim se ona druži. Bježite od ovakvih tipova odmah. Ne zna što želiJednog dana bi htio vezu. Dva mjeseca kasnije, nije više siguran u nijedno. Kad god se takva nesigurnost pojavi, zapravo vam je poslao šifriranu poruku 'ja želim brak, samo ne s tobom'. Stalno bi ostajao domaAko volite više boraviti u zatvorenom prostoru nego vani, možda je takav muškarac dobar izbor za vas. No muškarac koji na početku veze stalno sugerira da bi htio ostati doma i gledati film vjerojatno je lijen tip ili je s vama samo zbog seksa. To će samo pogoršati tijekom vremena. Ne sviđaju mu se vaši prijateljiNijedan muškarac nije važniji od prijatelja. Ako im se oni ne sviđaju ili se odbija družiti s njima, odmah otiđite. Koliko god nije u redu biti u vezi sa zauzetim muškarcem, biti ljubavnica je izuzetno teško. Riječ je o ženi koju javnost uglavnom osuđuje, i to s pravom. No jesmo li se ikad zapitali kako se ta žena našla u takvoj situaciji? Budite iskreni sami sa sobomPrije nego se uopće upustite u takvu ljubavnu aferu, budite iskreni prema sebi. Vi niste njegova djevojka niti vjerojatno nikad nećete biti. Nećete dobiti poštovanje ili pažnju koju ste zaslužili, a oboje radite veliku štetu sebi. Potražite podršku Posljednja stvar koju vjerojatno želite učiniti sebi kada ste u tajnoj vezi je reći ljudima za to. No ako ste odlučili okončati aferu i završiti s tim tada će vam vjerojatno biti potrebna podrška bliskih ljudi. Razgovarajte o tome sa svojom najboljom prijateljicom ili članom obitelji u kojeg imate povjerenja. Oni će zasigurno imati dobar savjet i biti uz vas kada stvari postanu teške. Razmislite o terapijiIako vam se ovo može činiti kao drastičan potez, ako ste u vezi u kojoj ste vi u ulozi ljubavnice onda vrlo vjerojatno imate određene probleme ili osjećaje kojih se trebate riješiti. Niste psihički poremećeni i niste loša osoba, svi mi griješimo i učimo na temelju iskustava, dobrih i loših. Savjeti i razgovor sa stručnom osobom bi vam mogao pomoći da se otarasite duboko ukorijenjenih problema koji vam ne dozvoljavaju da krenete prema naprijed. Prekinite aferuDobro razmislite o prekidu afere jer to je vjerojatno najbolje rješenje za obje strane. Morate znati koja je vaša vrijednost. Vi ste prekrasna žena i zaslužili ste da vas tretiraju s poštovanjem, a ne da se sakrivate u tajnoj aferi s muškarcem kojem vrlo vjerojatno uopće nije stalo do vas. Istraživanja su pokazala da čak devet od deset takvih tajnih afera završava neuspješno. I malo je vjerojatno da će se to ikad dogoditi. Prije će ostaviti vas jer će mu dosaditi skrivanje i vaša veza. Nemojte ostatak svog života provesti u bijedi. Pronađite muškarca koji vas zaslužuje i koji će vas s ponosom pokazivati ostatku svijeta. Razmislite o sebiNeprestano se morate sakrivati jer vas vaš ljubavnik zacijelo ne izvodi u javnost. To nije nimalo lijep osjećaj i neprestano ste pod pritiskom kako vaša afera ne bi bila otkrivena. U početku vas takve stvari možda neće dirati, no nakon što nekoliko godina provedete u ulozi 'druge žene' počet će vas boljeti. Nemojte uzalud trošiti svoje osjećaje jer će vas na kraju ionako samo boljeti. Razmislite o svojoj budućnosti. Ipak, probajte stvari sagledati iz njezine perspektive. Kako biste se osjećali da ste u njenoj koži? Riječ je o ženi koja je u ovoj situaciji najviše povrijeđena. To je upravo ono o čemu biste trebali razmislite te što prije okončati takav odnos. Učinite nešto za sebePostanite samostalniji i učinite nešto samo za sebe. Počnite se baviti nečim što vas ispunjava i usrećuje, posvetite se aktivnostima koje ne uključuju vašeg ljubavnika. Priuštite si wellness vikend, otiđite na manikuru, masažu ili jednostavno sami otputujte na kratki izlet kako bi mirno mogli razmisliti o svojoj situaciji. Zapamtite kako je smijeh najbolji lijek u teškim vremenima. Ako se nalazite u fazi okončanja svoje afere, učinite to, ali nemojte zanemarivati sebe. Zabavljajte se i izađite s prijateljima kako biste zaboravili na probleme. Nemojte gledati unatragKada konačno okončate svoju aferu, nemojte se mučiti s prošlošću ili okrivljavati sebe. Što je bilo, bilo je, sad je gotovo i vrijeme je da krenete prema naprijed. Posvetite se svom životu i nemojte se osvrtati. Vaš bivši ljubavnik vjerojatno će ostati sa svojom ženom ili pronaći novu ljubavnicu, ali to vas se nimalo ne tiče jer on nije više u vašem životu. Usredotočite se na sebe. Nemojte dramatiziratiTo što je učinio vaš ljubavnik je nešto jako ružno i dokaz je nepoštovanja prema njegovoj partnerici. No on nije varao sam, oboje ste bili u tome. Zadnja stvar koju biste u takvoj situaciji trebali činiti je raditi dramu i reći sve njegovoj partnerici. To naprosto nije vaša stvar. Jednostavno sve ostavite tamo gdje je i mjesto — u prošlosti. Pronađite nekoga tko je singleNemojte odmah čim okončate aferu otrčati u naručje drugog muškarca jer to nije baš najbolje za vaše psihičko i emocionalno stanje. Dajte si neko vrijeme kako biste se oporavili i razmislili o tome što želite od svog života. Ipak, to ne znači da ne smijete izlaziti i flertovati sa single muškarcima koji vam zapadnu za oko. Zabavljajte se i uživajte u životu, ali nemojte odmah ulaziti u ozbiljnu vezu. Pustite stvari da se odvijaju svojim tokom i s vremenom će sve sjesti na svoje mjesto. Nijedna žena ne bi nikad smjela podleći požudi i naći se u situaciji da bude 'druga žena', ipak takve se stvari događaju. Razmislite o sebi i svojim vrijednostima i izbacite iz svog života toksičan odnos koji negativno utječe na vaš život. Kada dođe pravo vrijeme, pronaći ćete muškarca koji vam je suđen i koji će vas tretirati i voljeti na način koji ste zaslužili. Bez obzira jeste li u vezi, braku ili imate redovitog seksualnog partnera, iskoristite zajedničko vrijeme kako biste se riješili tegoba kao što su stres, nesanica i mnoge druge. Tjelesni užitak i osjećaj povezanosti između partnera zdrav je i koristan. Evo 12 razloga zašto voditi ljubav svaki dan. Smanjuje stres Ako ste imali dugačak dan na poslu ili se jednostavno osjećate malo uznemireno, seks će vam pomoći da se opustite i snizite razinu stresa. Tijekom seksa naše tijelo proizvodi dopamin, endorfine i oksitocin, hormone koji nam zajedničkim snagama pomažu da se oslobodimo osjećaja pritiska, povećamo svoju prirodnu razinu sreće i pojačamo seksualnu želju. Najugodnija tjelovježbaKad čuju riječ 'tjelovježba', mnogi od nas ustuknu sa strahom, osim ako vježba ne uključuje seksualnu aktivnost. Dok vodimo ljubav, naše tijelo kontinuirano prolazi kroz fiziološke promjene poput onih tijekom vježbanja. Disanje se ubrzava i tako trošimo više kalorija pa ako vodite ljubav tri puta tjedno, možete spaliti oko 7500 kalorija godišnje. To je kao da ste pretrčali 120 kilometara! Pretrčite li toliko na godinu? Stručnjaci kažu: kod seksa, kao i kod ostalih oblika tjelesne aktivnosti, redovitost povećava dobrobit. Povećava otpornostStudenti koji su tvrdili da vode ljubav dva puta tjedno imali su višu razinu određenih protutijela u organizmu nego oni koji nikad nisu vodili ljubav, pokazalo je istraživanje provedeno na Sveučilištu Wilkes u Pennsylvaniji. Tijekom seksa, naime, oslobađa se, primjerice, imunoglobulin A, za koji je dokazano da sudjeluje u borbi protiv prehlade, pa čak i gripe. I još bolja vijest: što češće imate spolni odnos, oslobađat ćete više protutijela i postajati sve zdraviji. Snižava krvni tlakČak i ako je vaš seks uglavnom na brzaka, može znatno poboljšati razinu krvnog tlaka. Studija koju je vodilo Sveučilište Paisley u Škotskoj otkrila je da intimni tjelesni kontakt snižava dijastolički donji krvni tlak i tako nas čini zdravijima. Dobar i za srceDok naše tijelo sagorijeva kalorije, istodobno se poboljšava stanje srca. Znanstvenici s New England Research Institutea izračunali su da će muškarci koji redovito imaju seksualne odnose za 45 posto smanjiti vjerojatnost za razvoj srčano-krvožilnih bolesti. Ublažava boloveAko vas muče glavobolja ili neki drugi bolovi, seks ih može bolje ublažiti nego tableta protiv bolova. Specijalist za artritis dr. George Erlich vodio je studiju na svojim pacijentima i zaključio da oni koji češće vode ljubav manje pate od bolova nego pacijenti koji su bili bez seksa. Jači mišići i jači orgazamKao i vježbe snage, i seks pomaže jačanju mišića zdjelice. Ima li ugodnijeg načina razvijanja mišića? A što snažnije mišiće zdjelice imate, i orgazam bi mogao biti bolji. Naime, kako kaže britanska Nacionalna zdravstvena služba National Health Service, NHS , ženama su snažni mišići zdjelice važni za smanjenje simptoma urinarne inkontinencije, ali mogu povećati i osjetljivost tijekom spolnog odnosa i omogućiti snažnije orgazme. Vježbe za jačanje zdjelice mogu pomoći i muškarcima s problemima erektilne disfunkcije i urinarne inkontinencije, kažu u NHS-u. Snižava rizik od rakaRedoviti seks smanjuje rizik od pojave raka, osobito kod muškaraca. Australska studija objavljena u publikaciji Journal of the American Medical Association otkrila je da muškarci koji ejakuliraju barem 21 put mjesečno znatno smanjuju vjerojatnost za razvoj raka prostate. Za redovite menstruacije Uzrok blažih poremećaja menstrualnog ciklusa može biti i stresan način života. Kao što smo već spomenuli, seks smanjuje stres, pa će tako utjecati i na uravnoteženost menstrualnog ciklusa. Bolje ćete spavati Kao i tjelovježba, i seks ubrzava srčani rad, što u konačnici vodi do opuštanja. U skladu s tim je općepoznata činjenica da muškarci nakon orgazma postaju pospani i brzo utonu u san. Za to je odgovoran hormon prolaktin, koji se oslobađa u tijelu poslije seksa. Seks pomlađujeVodite li ljubav tri puta tjedno, možete izgledati deset godina mlađe od svoje stvarne dobi. Tu je tvrdnju iznio škotski klinički neuropsiholog David Weeks u svojoj knjizi Secrets of the Superyoung Tajne supermladosti. Trebate li još koji razlog? Najveća blagodat za kraj... Seks doista produljuje život! Vrhunac ovih čudesnih pozitivnih učinaka redovitog seksa na naše zdravlje jest taj da ćemo vodeći ljubav životnom vijeku vjerojatno dodati pokoju godinu. Štoviše, u studiji objavljenoj u publikaciji British Medical Journal objavljeno je da muškarci koji redovito vode ljubav žive dvostruko dulje od onih koji se rijetko ili nikad ne upuštaju u akciju. Pa ako ovo i zvuči pomalo pretjerano, ipak ne umanjuje ukupne dobrobiti redovitog seksa. Ako želite da u vašoj vezi i nakon određenog niza godina ostane onih početnih iskrica, potrebno je raditi na njoj, ulagati vrijeme i trud u odnos. Izbjegnite zasićenje i dosadu koristeći ove savjete. Ne želite li da vam nakon nekoliko godina veza izgleda dosadno, morate raditi na tome. Naime, koliko često čujemo i vidimo bračne parove koji jednostavno izgube interes jedno za drugo? Velik je broj parova koji nakon nekoliko godina braka više ne spava zajedno, a razloge za to pronalaze u djeci, poslu, bračnom partneru, ali nikad u sebi. Jesu li uistinu drugi krivi za to što vam se odnos s partnerom sveo na dosadnjikavu i nezanimljivu svakodnevicu ispunjenu obavljanjem raznih obaveza? Ne, krivi ste si sami. U vezu je potrebno ulagati i svaki odnos iziskuje trud oba partnera jer s godinama zaljubljenost iščezne i sve što ostane ste samo vas dvoje, ali ako je ljubav prava ona ostaje. Samo što je na njoj potrebno raditi i iz dana u dan je poticati. Budite spontaniAko ste zajedno već neko vrijeme, zasigurno će se pojaviti određena rutina u vašem odnosu i svakodnevici koju provodite zajedno. Izlazite na ista mjesta, družite se s istim ljudima.... Iako razvijanje rutine nije ništa loše, s vremena na vrijeme ju je potrebno razbiti i začiniti nečim drugačijim ne želite li da vam postane dosadno. Izvedite svog dragoga u restoran u drugom gradu, otiđite na kratki izlet preko vikenda, kupite ulaznice za predstavu... Učinite nešto što prije niste i zasigurno ćete se oboje dobro zabaviti, a vaš će vam partner biti zahvalan na tome što ste učinili za njega. Povremeno se uredite samo za njegaVelik broj žena nakon određenih godina provedenih u odnosu s istim muškarcem jednostavno prestane voditi brigu o sebi. To je vrlo loša stvar i nikako vam se ne bi smjela dogoditi. Koliko god se osjećali opušteno pred svojim partnerom, nikad si ne biste trebali dozvoliti da zanemarite sebe. Ne morate se šminkati i uređivati svaki dan, ali povremeno to učinite samo za njega i za sebe. Kupite seksi donje rublje ili novu haljinu i zavedite ga. Zasigurno će biti oduševljen vašim trudom. Nikad ne prestanite učitiOvaj je savjet vrlo bitan, ne samo za vaš odnos već i za vas osobno. Ako ste sa svojim partnerom već nekoliko godina, onda zacijelo znate sve jedan o drugome. Ipak, ako ste spremni za isprobavanje novih stvari, onda možete i nešto naučiti jedno o drugome, ali i o sebi. Upišite se na neku radionicu, tečaj ili krenite na izlet. Na taj ćete način uživati u životu i jedno u drugome te ćete stalno imati nove stvari koje ćete učiti. Družite se s prijateljimaKoliko god voljeli svog partnera nemojte zbog toga zanemarivati svoje prijatelje. Povremeno odvojite vrijeme i za njih te otiđite s prijateljicama na kavu. Ženski će vam razgovor dobro doći, a i vašem će partneru biti drago što imate prijatelje. Organizirajte svoje vrijeme i ulažite u svoj društveni život koji ne uključuje vašeg partnera. Izlazite na spojeve s njimAko se ponašate poput starog bračnog para, onda ćete se tako i osjećati. Upravo zato trebate i dalje sa svojim partnerom izlaziti na spojeve. Povremeno izađite na romantičnu večeru, šetnju ili kratki izlet, samo vas dvoje, baš kao što ste to činili na početku veze. Na taj ćete način dobiti priliku da se uredite, zavodite jedno drugo u javnosti i vodite zanimljive razgovore. Želite li da vam veza ostane zanimljiva, morate se ponašati kao da ste još uvijek na početku, čak i ako ste zajedno već desetljećima. Dajte mu što želiVi niste rob svog partnera i ne morate udovoljavati baš svakoj njegovoj želji. Ipak, postoji vrlo jasna granica između iskorištavanja i ispunjavanja želja muškarca do kojeg vam je stalo. Povremeno iznenadite svog dragog stvarima za koje znate da voli i on će zbog toga biti izuzetno sretan. Primjerice, ako znate da vaš dragi voli cheesecake, onda mu ponekad ispecite tu tortu ili mu kupite jedan komad na putu do doma. Ili, ako znate da mrzi iznositi smeće, učinite to povremeno umjesto njega, osobito kada je imao težak dan. Riječ je o sitnicama, ali na taj ćete način pokazati svom dragom koliko vam je stalo do njega a on će i dalje ostati zainteresiran za vas. Nemojte nikad izgubiti interesNe želite li da vaš dragi izgubi interes za vas, onda nemojte ni vi izgubiti interes za njega. To je vrlo jednostavna računica, zar ne? Ako ste oboje sretni što imate jedno drugo, onda ne biste trebali imati problema. Samo se s vremena na vrijeme podsjetite koliko vam je stalo do vašeg muškarca i pokažite mu koliko ga volite. Postoje dvije situacije u kojima možemo očekivati promjenu ponašanja. Prva je situacija uzrokovana promjenom stavova, razmišljanja, kada se nešto u nama promijeni. Tada to možemo nazvati iskrenom promjenom. Druga je situacija uzrokovana svjesnom odlukom, kada nismo promijenili stavove. Takva se promjena naziva promjenom iz interesa. Iskrena promjena ponašanja: vidim da ono što sam radio prije nije u redu U prvom slučaju promjena ponašanja događa se zbog toga što mijenjamo način razmišljanja. Odustajemo od starih stavova i usvajamo nove vrijednosti prema kojima ćemo se u budućnosti ravnati. Do ovakve promjene dolazi zapravo vrlo rijetko, jer su naši stavovi i vjerovanja duboko usađeni u nas. Čak i kad saznamo nešto što se kosi s našim trenutnim sustavom vrijednosti, borit ćemo se da ih po svaku cijenu opravdamo i zadržimo. Nećemo se lako predati čak ni onda kad nam nove informacije pokažu da smo u krivu! Neki ljudi su u tome posebno neumorni: ti tvrdoglavci neće promijeniti mišljenje kakav god argument vi izvukli iz rukava, nego će i dalje uporno trubiti po svojem. Srećom ima i pametnijih ljudi, koji će priznati svoju pogrešku i okrenuti ploču. I tako se postepeno počinjemo ponašati drugačije, prije svega onda kad shvatimo da bi naši postupci mogli povrijediti nekoga. Promjena iz interesa: zbog straha od kazne ili zbog obećane nagrade U drugom slučaju do promjene ponašanja dolazi svjesno, pod prisilom. Ovdje nije nužno da sazrijemo ili se opametimo, nego svjesno odlučimo ponašati se drugačije. U suprotnom prijeti nam kazna ili izostanak nagrade! Takva osoba svoj dosadnašnji obrazac ponašanja ne smatra lošim ili pogrešnim, već se mijenja iz nekog višeg cilja. Istovremeno u sebi žali zbog svoje teške sudbine, jer, žele ga kazniti a on zapravo ne radi ništa loše. Zašto mangup ostaje mangup Ako je osoba koju želite promijeniti lijena, neodgovorna, sebična, ne želi raditi ni učiti, pokazuje interese samo za izlaske i nepotrebno trošenje novaca preostaje vam sljedeće: a pustiti ga da se uozbilji, odnosno da sam shvati kako se mora promijeniti b ucjenom do promjene Čekanje da se dogodi iskrena promjena moglo bi potrajati, pa se savjetuje da se stvari preuzmu u svoje ruke. Malo više mrkve, malo manje batine A kako da to izvedete? Vodite se onom starom i dobro iskušanom metodom mrkve i batine: kad ništa drugo ne pomaže, onda pokažite što ga dobrog očekuje ako se uozbilji i napokon primi posla to je naravno mrkva , ali i što bi se moglo dogoditi ako tvrdoglavo nastavi po svojem što u ovom slučaju predstavlja simboličnu batinu. Iskrena promjena ponašanja uvijek je bolja i na duže staze postiže bolje rezultate: ali ako osoba uporno odbija mijenjati sebe i baš ga briga kako se njegovi postupci odražavaju na vas, neće vam preostati ništa drugo nego da mu pokažete koliko je zastranio. Naravno, uvijek je bolje mamiti nagradom nego prijetiti kaznom. Pokažite mu što propušta i kako bi vam zapravo lijepo moglo biti! I tek ako to ne uspije, posegnite za batinom: ali nemojte ni slučajno ovu zamišljenu batinu zamijeniti pravom. Ako se partner distancira, to nužno ne mora značiti da je nestalo ljubavi, strasti, raspad veze, već predstavlja određenu krizu. Postoje načini na koji možete pokušati doprijeti do partnera i srži problema. Imate osjećaj kao da se vaš partner u posljednje vrijeme udaljio od vas, da se vaš odnos promijenio, postao je zatvoren, distanciran, da možda nešto nije u redu? Ili jednostavno, vaš odnos nije toliko pun ljubavi, pažnje, nema više nježnosti, a partner je možda prisutan s vama tijelom, ali je duhom svjetlosnim godinama udaljen? Činjenica je da duže veze i brakovi imaju svoje dinamike koje se zbog raznih okolnosti s vremena na vrijeme mijenjaju. Osim što razni pozitivni i negativni događaji u životu mogu utjecati na jednog ili oba partnera, a u konačnici i na cjelokupnu vezu, kroz godine osobe se mijenjaju, sazrijevaju, postavljaju druge životne ciljeve, što može dovesti do udaljavanja partnera, barem na određeno vrijeme. Ponudite mu toplinu i nježnostMakar se možda osjećate zanemareno i ogorčeno, pokušajte svojem partneru dati smirenje, toplinu i podršku. Pronađite način da date iskreno ohrabrenje, razumijevanje te da možda na sebe preuzmete dio njegovog tereta. Naravno, to ne znači da mu morate cijelo vrijeme visjeti za vratom i tretirati ga poput malog djeteta. Dajte mu do znanja da ste tu za njega i da od vas može očekivati podršku. Dajte mu prostoraAko partner treba prostora i vremena da se sam suoči, riješi, pomiri s određenim problemom i situacijom, dajte mu to. Neki ljudi jednostavno lakše sami rješavaju određene životne poteškoće i promjene, nego dok ih netko cijelo vrijeme prati i nadgleda. Nemojte se osjećati pogođenima, posebno ako to nema direktno veze s vama te nabijati osjećaj krivice. Otvorite sePonekad je dovoljan jedan smiren i razuman razgovor kako bi se riješio cijeli problem, nesporazum, dilema i tako dalje. Prvenstveno dajte partneru do znanja da ste primijetili njegovo distancirano ponašanje u posljednje vrijeme bez optužbi , te da ste voljni razgovarati o stvarima zbog čega se to događa te da ste voljni saslušati ga, a ako je moguće i pomoći mu. Budite u bliziniAko i neka osoba treba prostora i vremena, to ne znači da se vi morate isključiti i distancirati, jer to može dovesti samo još većeg distanciranja i otuđivanja. Dajte partneru do znanja da ste tu ako vas zatreba na bilo koji način, razgovor, potporu, zagrljaj…Nastavite sa svojim životom, družite se s ljudima, obavljajte svoj posao. Preispitajte sebeI dok je važno da date partneru podršku, vrlo je važno da preispitate sebe i vašu ulogu u vezi, posebno ako sumnjate da vam je veza direktno ugrožena. Pitajte se najteža pitanja i iskreno ih odgovorite; Je li naša veza stabilna i zdrava? Jeste li vi zadovoljni sa svojim partnerom ne samo u trenutnoj situaciji, nego općenito? Zbog čega se zapravo u vezi? Ponekad, na žalost propast veze upravo započinje distanciranjem partnera. U tom slučaju, budite iskreni i razumi ponajprije prema sebi. Kriza veze i braka ne treba neophodno značiti prekid ili rastavu. Problemi se mogu riješiti, ali za to je potrebno mnogo strpljenja, truda, razumijevanja i na kraju želje i ljubavi. Povjerenje i ljubav koju ste gradili mjesecima ili godinama odjednom nestaje. Neki ljudi pokušaju oprostiti i ponovno sagraditi ono što su imali, ali nije svaka prevara ista niti je način na koji se ljudi s tim nose isti. Pročitajte razloge zašto ne oprostiti prevaru. Uvijek ćete brinuti da će se ponovitiPonovo izgraditi povjerenje nije lako. Kako vjerovati da to neće ponoviti? Velika je vjerojatnost da ćete se svaki puta kada nije uz vas pitati gdje je, s kim je i što radi. Veza u kojoj ste stalno na iglama nema smisla. Pomirenje je lakši izlazDa, može se činiti kao da je opraštanje i pomirenje teže jer morate biti snažna i boriti se za vezu, no u stvari je to lakša opcija. Jer samo prelazite preko njegove nevjere i ostajete u istim okvirima kao i prije, odnosno ponovo ih pokušavate sagraditi. Nije lako prekinuti vezu, ali veoma je teško i napustiti sigurnost veze, svega što ste dijelili i krenuti dalje sama. Stvari mogu ići samo nizbrdoAko prekinete možete krenuti iznova i preboljeti emotivne povrede koje ste zadobili u vezi s tom osobom. Ako pak se pomirite moguće je sa samo produljujete svoju bol. U vezi će biti samo još više svađa, nepovjerenja, optuživanja... Moguće je da riskirate svoje zdravljeAko vas je prevario jednom, ili još gore više puta, povećavaju vam se šanse da od njega, ako se nije zaštitio, pokupite neku spolnu bolest. Nije to lijepa pomisao, no mogućnost postoji. Vi možete puno bolje od njegaVi zaslužujete biti s muškarcem kojem ćete moći vjerovati svim svojim srcem i koji vas nikada nije iznevjerio. Svaki prekid je težak, ali sada možete pronaći muškarca koji će vas zaista voljeti i ponašati se prema vama s poštovanjem koje zaslužujete. Varanje je samo simptom, ne bolestAko vas je prevario, onda ili nešto nije u redu s njim ili nešto ozbiljno ne valja u vašoj vezi. Ako netko zaista voli drugu osobu onda je ne vara i ne uzrokuje bol koju varanje izaziva. To se naprosto ne radi kada volite nekoga. Bi li on vama oprostio kada bi situacija bila obrnuta? Često je situacija s osobama koje varaju - nikako ne bi mogli podnijeti kada bi partner njih prevario zato upravo ove osobe često optužuju partnera da je prevario. To je dvostruki standard koji ne biste trebali trpjeti. Izgubite samopoštovanjeAko ponovo prihvatite vezu s osobom koja vas je prevarila, onda gubite dio djelić svog samopoštovanja. Biste li vi svojoj najboljoj prijateljici savjetovali da ostane i dalje sa suprugom koji je vara? Ili biste očekivali da pokaže malo više samopoštovanja? Veza nikada neće biti istaJednom kada je povjerenje izigrano veoma ga je teško, ako ne i nemoguće, u potpunosti vratiti. To će promijeniti cijelu vezu nagore, a sumnje u partnera uvijek će biti prisutne. Zato dobro razmislite treba li vam takva veza u životu. Stres, razmirice, svađe, neslaganja, umor, obaveze i još mnogo drugih razloga dovode do neraspoloženja za sexom. Promijenite to uz ove korake. Problem: Preumorna samBez obzira na to što je uzrokuje - rad u noćnoj smjeni, novorođeno dijete ili nešto treće - iscrpljenost od nespavanja ne djeluje kao afrodizijak. U takvom stanju zaista jedino što želite raditi u krevetu jest spavati. Rješenje 1: Odvojite vrijeme za seksKoliko su vam važni seks i, s obzirom na to da su usko povezani, brak? To je pitanje koje si trebate postaviti. Svaka će žena reći da je pretrpana obavezama, ali kao što ćete pronaći vremena za odlazak frizeru, trebali biste pronaći vremena i za seks. Ono što vam je važno, ako ne i najvažnije, trebalo bi biti prioritet. Drugim riječima, isključite televizor i prekinite gledanje omiljene emisije te se pozabavite s partnerom. Ako je potrebno, dogovorite spoj s uključenim seksom još ujutro, tako da oboje cijeli dan možete razmišljati o tome i naslađivati se. Rješenje 2: Učinite to nakon treningaNa neke ljude tjelovježba u večernjim satima djeluje tako da im otežava uspavljivanje. Ako je tako kod vas, iskoristite tu navalu energije koja vam onemogućava uspavljivanje za seks. Nakon 35 do 40 minuta umjerene tjelovježbe sve u vašem tijelu radi tip-top. I to odmah poslije vježbanja: ako ste još znojni i ljepljivi, tim bolje - ako niste znali, znojno žensko tijelo i miris uzbuđuju muškarce, tako da možete biti sigurni da će i vašem partneru libido biti na visini. Rješenje 3: Budite spremni na kompromisAko vaš partner navali na vas baš nakon što ste imali izrazito naporan dan, vjerojatno ćete biti ljuti što ne primjećuje ili ne obraća pažnju na to koliko ste umorni. Odbijete li ga, on će se tek tada zapaliti i još više navaljivati ili će se povući i osjećati odbijeno i izolirano. Bolje je da mu ponudite kompromisno rješenje: ima puno toga što možete učiniti da partneru a i sebi priuštite užitak, a traži manje energije i napora od klasičnog spolnog odnosa, primjerice oralni seks ili milovanje partnera dok on masturbira. Problem: Ljuta sam na njegaNeke razmirice između partnera skrivene su iza onog što na prvi pogled izgleda kao problem u seksualnom životu. Naravno, ima problema koji su toliko ozbiljni da zahtijevaju stručnu pomoć i terapiju primjerice, nevjera , no ako su vaši problemi na razini svakodnevnih nesporazuma i ne navode vas na to da se zapitate zašto ste uopće s tom osobom u vezi, nemojte ih rješavati tako da se spolno isključite. Učinite li to, oboje ćete patiti, a patit će i vaš odnos. Rješenje 1: Koristite se riječimaŽene često koriste seks odnosno odbijanje seksa kao način da pokažu svoj bijes. Promijenite ploču i ono što imate reći recite riječima, a ne ponašanjem. Recite partneru da vas nešto muči i da biste o tome željeli s njim razgovarati te ga pitajte kada mu odgovara, odnosno dogovorite se kada vam oboma odgovara tako da vas ništa ne ometa. Rješenje 2: SlušajteObraćajte pažnju na ono što vam partner govori - nemojte koristiti vrijeme kad on govori da biste smislili upečatljivu repliku. Zapamtite, niste u ratu i cilj vam je postići dogovor, a ne pobijediti partnera. I nemojte očekivati trenutačno rješenje problema zbog kojeg ste se naljutili na partnera. Važno je da komunikacija ostane otvorena tako da se ni jedno od vas ne osjeća izolirano. Dok god postoji mjesta i volje za dijalog, postoji i za seks. Problem: Uvijek vodimo ljubav na isti načinVeze mogu upasti u zamku rutine, što ne utječe dobro na zdrav spolni život. Partneri se u takvim okolnostima mogu početi osjećati više kao prijatelji nego kao ljubavnici, a tada nestaje i iskra potrebna za buđenje spolne želje. Čak i rutina tehnike vođenja ljubavi može dovesti do toga da seks postane dosadan. Potrebno je malo začiniti stvari. Rješenje 1: Obnovite pamćenjeSjetite se najboljeg seksa koji ste ikada doživjeli, razmislite o tome kako je to izgledalo i pokušajte ga ponoviti. Uspijete li se sjetiti što je u vama tada zapalilo iskru, moći ćete to ponoviti bilo da je riječ o položaju, atmosferi, mjestu ili nečem drugom. Potrudite se da svaki dan zamišljate strastveno vođenje ljubavi sa svojim partnerom u raznim situacijama: razmišljanje o seksu pridonosi spolnom uzbuđenju. Rješenje 2: Riskirajte maloUčinite nešto što nikada prije niste učinili. Dakle, isprobajte drugi položaj, neko neobično mjesto u stanu, neočekivani trenutak - bilo što što će razbiti rutinu i uzbuditi vas. Rješenje 3: UsporiteSeks vam je postao nekako površan? U većini slučajeva takav seks ne nudi gotovo nikakav užitak. To je kao da jedete ukusan kolač: ako ga progutate odjednom, užitak će biti znatno manji nego ako polako uživate u svakom zalogaju. Usporite toliko da vam seks postane barem tri puta duži nego što je bio posljednjih mjeseci. Problem: DojimPrema statistikama, jedan od šest brakova raspada se unutar jedne godine od rođenja prvog djeteta, a čak 86 posto žena ima neki oblik seksualne disfunkcije u prvoj godini nakon rođenja djeteta. Umor i fanatična posvećenost novorođenčetu spolni život guraju u stranu, no za dobar dio toga zaslužni su hormoni. Dojenje može utjecati na libido i sposobnost postizanja spolnog uzbuđenja, a može i učiniti seks bolnim. Naime, dojenje snižava razinu triju kemikalija nužnih za zdrav spolni život - hormone estrogen i testosteron te neuroprijenosnik dopamin. Gubite želju za seksom i vaše tijelo nije spremno za njega čak ni kad osjetite potrebu za njim jer, bez dovoljno estrogena, vagina je suha pa seks može biti prilično bolan. Uz to, tijekom dojenja mnoge žene uzimaju progesteron, a taj je hormon još jedan od velikih sabotera seksa. Rješenje: Podmazujte, podmazujte, podmazujteNema puno toga što možete promijeniti u periodu dojenja. Ipak, imajte na umu da je to samo privremeno stanje i poduzmite ono što možete - opskrbite se lubrikantima koji će ovlažiti vaginu i seks učiniti ugodnijim i ponovo poželjnim. Problem: Hormoni mi divljajuOsim dojenja, postoje i druge okolnosti koje mogu izazvati hormonalnu neravnotežu i pad spolne želje. Jedna od njih je uzimanje kontracepcije. Sve kontracepcijske tablete povisuju razinu globulina - nosača spolnih hormona SHBG koji se veže na testosteron u krvi i deaktivira ga. A bez testosterona, pada i libido. Rješenje: Promijenite kontracepcijsku terapijuAko i dalje želite ostati na kontracepcijskim pilulama, isprobajte one koje ne smanjuju libido ili potražite hormonske pilule koje sadrže progestine levonorgestel ili norgestrel, derivate testosterona: takve tablete vjerojatno će manje utjecati na vaš spolni život. Još jedna mogućnost je da s tableta prijeđete na spiralu. Pažljivo vas sluša kada mu pola sata dramatično objašnjavate sukob s kolegicom na poslu. Prepušta vam daljinski upravljač kada gledate televiziju. Ne tjera vas da operete zube prije nego gu mu udijelite poljubac za dobro jutro. Bez srama odlazi u dućan kupiti vam uloške i tampone. Ako nije s vama, nikada vam ne zaboravi zaželjeti laku noć. Šalje vam SMS-ove samo kako bi vam rekao da mu nedostajete. Prije donošenja važnih odluka savjetuje se s vama. Kada vam se 'upucava' drugi frajer, on je u isto vrijeme ponosan i ljubomoran. Stvara dugoročne planove s vama. Inicira maženje koje nužno ne vodi seksu. Zadnji zalogaj obroka sačuva za vas. Nježno vas zeza na način koji nije neugodan ili zloban, nego zabavan i humorističan. Upoznao vas je sa svojim roditeljima i prijateljima. Ignorira mobitel kada je u vašem društvu. U prolazu mu pokažete koja majica u izlogu vam se sviđa, a on vas sljedeći dan iznenadi s njom. Traži vas da potpišete čestitke koje daje mami za rođendan. Kada doživite neki uspjeh ponosan je na vas i svima se hvali svojom curom tj. Ne osjeća se 'ugroženo' ako zarađujete više od njega. Podupire vas u ostvarivanju životnih ciljeva. Svaki dan vam kaže da vas voli. Nevjera je danas sve češći uzrok prekida veza i brakova, a često se šokiramo kad saznamo da je neki naizgled sretan par završio na taj način. Evo razloga zbog kojih se partneri odlučuju za nevjeru. Nevjera danas znači puno više nego prijeNevjera danas ima puno značenja, a partneri mogu imati različite definicije nevjere: slanje dvosmislenih poruka, flertujućih SMS-ova, itd.. Međutim, prevara uvijek počinje u glavi. Prijestup se dogodi već onda kada neki drugi odnos postane vrlo intenzivan, i bez samog čina seksa. Za ljubav je odgovorna naša mašta, ne druga osoba. Tehnologija prevaru čini lakšom nego ikadaInternet omogućava da osoba prevari partnera emocionalno pa čak i seksualno s nekime tko živi u drugoj zemlji, pa čak i na drugom kontinentu. Praktički možete prevariti partnera dok ležite pored njega u krevetu. U današnje vrijeme ne morate ni izaći iz kuće da biste počinili preljub i to briše granice koje su postojale kako biste bili intimni s drugom osobom. Ne morate nikada ni dodirnuti tu osobu, ali poljubac koji zamišljate može imati jednaku snagu kao i stvarni fizički kontakt. Potreba za sigurnošću i potreba za uzbuđenjem nisu u balansuSvaki čovjek ima dvije osnovne potrebe: potrebu za osloncem i stabilnošću te potrebu za avanturom i misterijem. Kada smo u vezi, od jedne osobe tražimo da istovremeno zadovolji obje potrebe. Ovaj izazov čini srž toga zašto je tako teško održati strast u dugoj vezi jer je potrebno pomiriti ove dvije potrebe koje generalno ne idu zajedno. Najveći pokazatelj stabilnosti i pouzdanosti je rutina što se brzo može pretvoriti u naviku i navesti partnera da uzbuđenje potraži negdje drugdje. Oni koji varaju žele promijeniti sebe, a ne svoje partnereVećina onih koji su bili nevjerni ljudi su godinama bili monogamni prije nego su prešli granicu koju nikada nisu mislili da će prijeći. I to se nije dogodilo zbog nečega što je njihov partner učinio, nego zbog potrebe za psihološkom promjenom. Prevara se ne događa zato jer tražimo neku drugu osobu nego zato jer tražimo novu verziju sebe. U mnogim slučajevima osoba koja vara ne želi ostaviti partnera, već iza sebe želi ostaviti osobu u koju se sama pretvorila. A u današnjem svijetu stalno slušamo o tome da budemo najbolje verzije samih sebe i da slijedimo ono što želimo u životu, a neki ljudi to mogu interpretirati kao traženje nove veze. Žele se osjećati živimaPreljub nema veze samo sa seksom ili ljubavlju. Uzbuđenje zbog pomisli da partner neće otkriti nevjeru, osobu koja vara čini opreznijom, budnijom i angažiranijom, a taj osjećaj može biti neodoljiv. Taj osjećaj živosti treba održavati u vezi, i ne samo u spavaćoj sobi. Razmislite o tome što vas uzbuđuje, puni energijom, čini sretnima i puni vas životom — i pobrinite se da vi i vaš partner dobivate to u najvećim mogućim količinama. Ljubav i emocije ponekad same po sebi nisu dovoljno da veza ostvari čvrste temelje na kojima će graditi budućnost. Vrlo je važno partneru pružati i ostale vrste stabilnosti, a mi vam donosimo 20 načina koja će vam pomoći ostvariti čvrstu vezu. Nikada ne zaboravljajte pitati partnera kakav mu je bio dan. To će mu pokazati da vam je stalo. Svađe su ponekad samo svađe, ne moraju uzrokovati prekid ni ozbiljne probleme. Veza dolazi s obvezama. Ponekad nećete uživati u stvarima u kojima uživa on, ali vrijedi istrpiti, ako ga čine sretnim. Budite otvoreni o stvarima koje vam se ne daju raditi ili vas pak vesele. Mala iznenađenja vašem partneru mogu značiti puno. Ne forsirajte druženja koja nisu ugodna za oba partnera. Obavezan poljubac pri dolasku kući, obavezan poljubac na rastanku. Ponekad otkažite neke dogovorene obaveze i provedite vrijeme zajedno. Poštujte njegovu obitelj kao da je vaša. Recite 'volim te' kad god se sjetite. Ljubite se kad god poželite. S poljupcima ne možete pretjerati. Preuzmite njegove kućanske obaveze ako je umoran ili zauzet poslom. Ne radite uvredljive šale na njegov račun, posebno ne pred drugima. Dođite uvijek na vrijeme. Brojne svađe se događaju upravo zbog toga. Budite mu u obrani ako drugi pričaju loše o njemu. Vi ste njegova polovica. Uvijek se dogovarajte oko svega. Odgovarajte mu na pozive i poruke, makar i sa zakašnjenjem. Ne svađajte se dok ste na odmoru. Iskoristite svaki lijepi trenutak za pozitivne stvari. Ako glumite, to će se itekako primijetiti. To je toliko jednostavno. Neke ljubavi ne traju zauvijek, iako se činilo da hoće. Mnogi su znakovi jasni pokazatelj da veza ili brak mora završiti, a mi vam izdvajamo samo neke od njih. Razgovarate, ali ne komunicirate. Ne morate svaki dan voditi dubokoumne filozofske razgovore o svojim emocijama, ali ako tjednima ili mjesecima s partnerom niste vodili ni jedan značajan razgovor, to je pokazuje da u vašoj vezi ili braku nešto ne valja. Površni razgovori prvi su znak distance u odnosu i stvaraju skoro pa nepopravljivo udaljvanje. Nemojte zaboraviti da dobra komunikacija nije samo iznošenje vlastitog mišljenja nego i međusobno slušanje. Više ni ne pokušavate pronaći vremena za zajedničke aktivnosti. Ni jedan par ne može biti zajedno 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Međutim, svi parovi morali bi u tjedan dana naći vremena za kvalitetno druženje. Ne morate nužno izaći van, možete ostati kod kuće, ali vaša zajednička aktivnost mora biti produktivna. Ako radije provodite vrijeme s prijateljima ili sami nego s partnerom, razmislite zbog čega se to događa i kako ćete u sebi opet probuditi interes za partnera. Ne slažete se oko toga trebate li imati djece. Pitanje djeteta jedno je od onih koje može slomiti vezu. Vi ste spremni za dijete, a vaš partner nije ili je pak situacija obrnuta — ove situacije često su razlog svađa koje izazivaju osjećaj zamjeranja. U tom slučaju pokušajte shvatiti zbog čega vaš partner ne želi isto. Uvjeravanje nikako nije rješenje, baš kao ni pokušaj da partnera silite da mijenja svoje mišljenje. Jednako tako, on bi trebao uvažavati i pokušati shvatiti vaš stav prema djeci. Imajte na umu da je roditeljstvo teško samo po sebi, a pogotovo ako je u vezi ili braku samo jedna osoba uistinu posvećena odgoju djeteta. Ne poštujete jedno drugo. Ovo se ne događa preko noći i polako nagriza temelje vaše veze ili braka. Ako konstantno jedno drugo kritizirate ili omalovažavate, možda jednostavno niste dobar par. Oba partnera moraju biti posvećena vraćanju poštovanja, moraju biti spremna na promjene upitnog ponašanja jer u suprotnom odnosu nema spasa. Vaš partner je serijski preljubnik. Neki parovi uspiju se oporaviti od nevjere, a odnos im ponekad postane čvršći nego što je bio. Međutim, kada je nevjera dugotrajna i motivirana emocijama, onda je u pitanju problem koji se uglavnom ne može riješiti. Preljub je moguće preboljeti samo ako partner ponovno zadobije vaše povjerenje, a ako se nevjera ponavlja onda povjerenje ne može biti uspostavljeno. Stalno se svađate oko istih stvari. Kontinuirane svađe oko nerješivih problema nisu rijetkost, ali ako lako eskaliraju, rezultiraju zamjeranjem, prestankom komunikacije i nametanjem krivnje — onda dovode od prekida i razvoda. Duge bitke nemoguće je riješiti bez kompromisa, a upravo je kompromis ono na što partneri teško pristaju. Ovakve se svađe događaju kada ljudi izgube interes za partnera i opstanak veze ili braka. Slobodne žene tijekom svog samačkog života imaju priliku mnogo toga naučiti o sebi i pritom sazreti. Iako živimo u 21. No, sve je više žena koje umjesto obitelji stvaraju karijeru i prkose tradicionalnom mišljenju da je žena stvorena za ulogu majke i domaćice. Vrlo je teško pronaći partnera do kojeg vam je uistinu stalo, onog pravog, koji vas voli do kraja života. Kako mnoge žene pri tome nailaze na mnoge teškoće, odlučuju se za samački život. Evo koje su prednosti samoće. Visoki standardiKada vas dečko pozove van, nemojte prihvatiti njegov poziv samo zato jer ste očajni. Osobito ako vam se ne sviđa. Izlazite samo s onima koji imaju potencijala i nemojte se sramiti svojih standarda. Trebali biste izlaziti samo s onim muškarcima koje smatrate dostojnima svog dragocjenog vremena. Jedna od stvari kojih se single žene nikad ne bi trebale sramiti su upravo njihovi visoki standardi. Nemojte dozvoliti da vam netko govori da ste sami samo zato jer previše tražite ili imate previsoke kriterije. Sami donosite odluke o tome s kim ćete izlaziti i ne bi trebali osjećati pritisak da izađete s nekim tko vam se ne sviđa. Godine nisu bitneNemojte se sramiti što ste single, čak i ako su sve vaše prijateljice u vezi ili braku. Možda se osjećate malo ljubomorno kad se one hvale svojim životom udvoje ili kad pričaju o svojim planovima za zasnivanje obitelji, no ima i onih dana kada su one ljubomorne na vaš status i slobodu u kojoj uživate. Nemojte se pretvarati da je biti single loša stvar jer uopće nije. Bez obzira na to koliko godina imate. Nemojte se sramiti svojih godina i nosite ih s ponosom. Sreća ovisi samo o tebiNeki su ljudi zadovoljni svojim single statusom sve dok ne moraju posjetiti obitelj i suočiti se s njihovim dosadnim i nametljivim pitanjima poput onog zašto još niste u braku. Ako ste zadovoljni svojim statusom, nemojte nikome dozvoliti da vas uvjeri kako bi vaš život bio bolji kada biste imali partnera. Vaš izgled nije razlog zbog kojeg ste single. U svijetu je jako mnogo muškaraca i svakog od njih privlači drugačiji tip žene. Nemojte misliti da morate učiniti nešto po pitanju svog izgleda kako bi pronašli srodnu dušu. Izgledate dobro baš takvi kakvi jeste. Odaberi vlastiti životni stilNemojte se uspoređivati sa svojim prijateljicama koje su u braku. Normalno je da se vaš životni stil u potpunosti razlikuje od njihova i ne morate se zbog toga sramiti. Nemojte dozvoliti da vas njihovo mišljenje deprimira. Izražavaj osjećajeAko uživate u svojoj slobodi i ne namjeravate ulaziti u brak, nemojte se osjećati loše zbog svoje odluke. Ili, ako ste uzrujani zbog svog statusa, nemojte se osjećati glupo ako ponekad plačete. Bez obzira na to kako se osjećate, to je u redu. Imate pravo izraziti svoje misli i emocije. Trebali biste biti ponosni na svoju neovisnost.
Pet malih pačića - PANDA verzija
Vaš element: voda Vama upravlja: Pluton Vaš kamen: topaz U životu tražite: da izdržite unatoč pritiscima Raspoloženje: nepokolebljivo Tajna želja Škorpiona: da pobjeđuje MJESEČNI HOROSKOP STRIJELAC SRPANJ Strijelci će većinu mjeseca srpnja djelovati na dva načina: diskretno i otvoreno. Čovjekova glava simbolizira starost, zimu i komunizam kao najhumaniji oblik društvenog uređenja. Kada to uspeš, dani će ti biti produktivniji i bio bi zadovoljniji. Potom preko novčića pospite ruzmarin i sve zajedno uzmite u ruke, poklopite dlanove i okrećite se na sve četiri strane sveta izgovarajući naglas ime voljene osobe. Autor je tridesetak knjiga s tog područja, koje su prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Riječ je o dječaku s posebnim potrebama. U prevodu — ko preživi, pričaće….
[Vlatko Hodak|Kurve kontakti|Do supruge iz Ukrajine za 1000 eura]
Oznake: net.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Ljubavne e knjige - Lijepe djevojke
Click here: Ljubavne e knjige
Obraćamo se posebno vama, ženama, jer ste vi, uglavnom, najbrojniji čitaoci ove vrste literature. Ovdje nećete naći samo dobre ljubavne knjige, već i dobro poznate ljubavne romane. Osjećala sam bol u ramenima, ona se neugodno spuštala niz moja leda i činila me dodatno živčanom. E, pa kako sam se onda opet našla u Noxenu u svojoj dvadeset i sedmoj, kao samohrana majka s karijerom nasukanom o hridi?
Ako jesu, onda ste na pravom mjestu! Ovaj sajt je posvečen upravo vama, ljubiteljima ljubavnih sadržaja, poput ljubavnih knjiga i ljubavnih romana. Pregledajte kategoriju i pronadjite neki roman za sebe - sigurni smo da će vam se dopasti!
- Ljubavni romani ili, ukratko, ljubići su oduvijek bili popularni. E, pa kako sam se onda opet našla u Noxenu u svojoj dvadeset i sedmoj, kao samohrana majka s karijerom nasukanom o hridi?
Da li su ljubavne knjige i vaše omiljeno štivo? Ako jesu, onda ste na pravom mjestu! Ovaj sajt je posvečen upravo vama, ljubiteljima ljubavnih sadržaja, poput ljubavnih knjiga i ljubavnih romana. Obraćamo se posebno vama, ženama, jer ste vi, uglavnom, najbrojniji čitaoci ove vrste literature. Ljubavne knjige su oduvijek bile popularne, jer , osim što u njima pronalazimo nepresušan izvor inspiracije, one su i medju najboljim, a nerijetko i najjeftinijim vrstama zabave. Šta je ljepše od dobre ljubavne knjige jednog kišnog vikenda? Nema puno toga, zar ne? Stoga, želimo da na ovom sajtu redovno pronalazite svoje favorite i da vam ovo postane omiljeno mjesto na koje ćete se rado vraćati. Ovdje nećete naći samo dobre ljubavne knjige, već i dobro poznate ljubavne romane. Ljubavni romani ili ljubići, kako ih još od milja zovemo, su poslastica, ukoliko želimo neko kratko štivo koje ćemo pročitati za tili čas i saznati kraj priče su ranije izlazili samo u pisanom obliku, te ih se moglo kupiti samo na kioscima. No, u zadnje vrijeme sve su češće prisutni online, npr. Ljubavne knjige u pdf formatu je svakako moguće čitati i na mobilnim uredjajima, poput najuobičajenijih Android i iOS mobitela i tableta. Krenite u potragu za svojom omiljenom knjigom ili spisateljicomo ljubavnih romana, dobijte inspiraciju i, naravno, ugodno se zabavite - to, svakako, zaslužujete!
Zla sudbina - Agatha Christie
Ljubavni romani ili, ukratko, ljubići su oduvijek bili popularni. Mnogo je vrsta ljubavnih romana, a najpoznatija su nam džepna izdanja koja možemo pročitati za jedan vikend. No, u zadnje vrijeme sve su češće prisutni online, npr. Jer šta ima ljepše od ljubavne priče koja se sretno završava? Knjige su postale mnogo pristupačnije nego što su bile prije, i sa samo nekoliko klikova možete sada da dodjete do knjiga koje su trenutno u trendu, da ih kupite i počnete čitate bez da ste se i pomjerili sa mjesta na kojem sjedite. Pregledajte kategoriju i pronadjite neki roman za sebe - sigurni smo da će vam se dopasti! Stoga, želimo da na ovom sajtu redovno pronalazite svoje favorite i da vam ovo postane omiljeno mjesto na koje ćete se rado vraćati. Ko još nije čuo za Harlekin romane? Osjećala sam bol u ramenima, ona se neugodno spuštala niz moja leda i činila me dodatno živčanom. E, pa kako sam se onda opet našla u Noxenu u svojoj dvadeset i sedmoj, kao samohrana majka s karijerom nasukanom o hridi?
[GARANCIJA NAJNIŽE CIJENE Apartmani, sobe, hoteli, ljetovanje Hrvatska|Halo oglasi nekretnine|Bezobrazni film]
komentiraj (0) * ispiši * #
