TrnoSotica
08.03.2007., četvrtak
Moja najdraža....
|
Rano jutro, sunce sviće na obzoru i svom svojom svjetlošću obasipa razbacane plahte moga kreveta. Osjećam toplinu na svom licu, žar nečijeg nepostojećeg dodira... Pokušavam otvoriti oči, no zjenice i dalje žele snivati san koji je već odavno dosanjan. Ipak, oko popušta i prvi trak svjetlosti mi obori pogled na nju, baš nju i samo jedinu. Njene obline su se nazirale na suncu, njena boja je bila tako živa, tako predivna da sam ju jednostavno htio dotaknuti i prekinuti njen miran san. Linije njenog tijela su bile savršeno skladne. Kao da ju je radio sam Bog. Tetovaža koja je otkrivala njeno ime je dobila novu dimenziju čarolije... Kako sam ju htio! To je nešto nevjerojatno, prekrasan osjećaj, smisao da ti netko pripada, da skupa dijelite život... Svu sreću i svu nesreću dijeliš s njom, ona je uvijek tu za tebe, mirno te gleda i sluša sve tvoje probleme. Imaš osjećaj da te besprijekorno sluša, a istovremeno joj je drago kad si u blizini. Njoj ne smeta ako ju ujutro ne poljubiš i odeš na posao, njoj ne smeta ako joj ne napraviš doručak i vruću kavu, njoj ne smeta kad mrzovoljan dođeš doma i skineš smrdljive čarape. Njoj ne smeta kad sam dugo u kupaonici. Njoj ne smeta kad zaboravim neki bitan datum. Njoj praktički ne smeta ništa. Ali joj smeta kad ju dobro ne napumpam... |
