Kroz trenutke hodam
29.04.2013., ponedjeljak
NISU ISTEKLI SATI UZALUD
Zalud se trudim ući u skrivene predjele tvoje duše, tama je ondje...ledeni vjetrovi, moćni i zastrašujući valovi, na stjenama se lome ... I nigdje topline, nigdje oslonca za umorne misli, što spletoše se oko vjeđa mi sklopljenih tišinom sati preda mnom... Ne najdraži, nisu mi kiše oprale lice, nije mahovina pokrila moje oči i moje ruke nije pokrila trava i korov, dok sam čekala i čeznula u boli skvrčena, na marginama tvojih dana i razdanih sati nepovratima... Nisu sati istekli, rušeći se niz zidove moje nutrine, grizući je,da bi ostali bez ploda. Istekoše oni da spoznajama okrune moje čelo. Da zaboli misao kad u tami noći ugledam svjetlo istine... I slutim i čekam... Znam, jednom ću skupiti hrabrost, pokupiti sve razbacane minute i sate, sve otišle nježnosti i riječi uzaludnostima. I ...otvoriti oči.... |