26.08.2006., subota
tesko je, znas?
svaka pjesma, svaka rijec, svaki osmijeh, poruka, dosjetka, sve moguce sjeca me na tebe.
i kako da onda prebolim? da se zatvorim negdje i ne izlazim dok tvoje rijeci ne ishlape iz mog sjecanja..
ne vjerujem da bih to mogla, da bih uspjela. pa cemu se i truditi? zasto vjerovati da vrijeme sve lijeci, da ce sve bit oke ,da cemo ponovno biti prijatelji,
ako vec znam da je to ne moguce?
imam ogromnu potrebu da nadem prave rijeci kojima bih mogla ispisati ono sto osjecam, jer samo tako cu moci prihvatiti ovu situaciju,
ali pravih rijeci nema, nema niceg cime bih mogla opisati ovaj noz koji se svakim novim danom sve vise zabija i para mi srce, dusu, utrobu, para me iznutra cijelu i ostajem samo beznadna ljuska i samo izbljedjeli lik osobe kakva sam prije bila. . .
kazu mi proci ce to, ali sto ako ne prode... sto ako ga sretnem za 10 godina i shvatim da ni za koga nisam nista slicno osjecala, da mi i dalje fali upravo ono sto sam sa njime imala?
mada mi nikad nista nismo ni imali..ili jesmo?
mozda je ona nevina, djetinja ljubav (ako se to tako moze nazvati) prozeta sramezljivoscu i nesigurnosti, upravo ono za cime moramo ceznuti, ono sto prava ljubav zapravo je. sto ako je tako?
sto ako ljubeci druge u njima budem trazila upravo ono sto sam s njim imala..
mislim da me jedino strah da to nikad necu naci ni u kome vise.
i da sam sa 18 izgubila ono za cime drugi tragaju cijelog zivota..
|
- 22:29 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
21.08.2006., ponedjeljak
Nikad nisam ni voljela tebe, voljela sam osobu koju si glumio,
prevario si i samog sebe,
a mene si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac, nisi ni sjena onog starog lika,
bio si dobar glumac, ili ja naivna publika.
Anđelima su pale maske s lica, razbile se sve iluzije i lažni sjaj,
sad vidim da si ubojica, ubio si u meni svaki osjećaj.
Ne znam kako da se borim, što se u ovakvim situacijama radi,
kad nekog iz sveg srca voliš,a istovremeno ti se gadi.
Bojao si se,
pa si me štitio od istine i uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
a sad stvarno odlazi od mene, ne želim imati posla sa kukavicama.
I na svemu ti zahvaljujem, hvala ti što zbog tebe mrzim cijeli svijet.
Od pogleda, dodira, poljubaca strahujem i svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen, zbog svega što si mi pružio,
ali slabić poput tebe nije na to pripremljen, pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Tvoja predstava je završila, evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom, nešto ću te zamoliti,
više nikad nemoj nikom reći volim te, jer ti ne znaš voljeti..
ovu pjesmu je napisala meni draga prijateljica, ali u potpunosti ju osjecam
|
- 22:13 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
14.08.2006., ponedjeljak
koliko naivnom me zapravo smatras?
Vjerujes li zaista da sam povjerovala svaku rijec,
da me opila svaka kap koju si mi prinio usnama,
da su me omamila sva obecanja i snovi koje si obecao ispuniti mi?
Umislio si da su moji osmijesi i rijeci pune nade sasvim dovoljni
da bi mogao uciniti mi ono sto ti je bio plan od pocetka.
Ali ne..NE!!!
Neces to uraditi. Ovo je moja dusa, neces mi ju uzeti.
Dosta je. Zaista je.
Znam da tvoja obecanja nista ne vrijede.
Krv koju si mi dao da pijem, da okusim kako bih osjetila moc,
nije ono sto mi treba. Nije ono sto zelim.
Ne treba mi svijet pod nogama, ne treba mi nista materijalno,
ne zelim nista od tebe. .
Zelim samo svoju dusu, svoju nevinost, svoje osjecaje.
Zelim ponovo osjecati sve. Bol. Patnju. Suze svoje zelim.
Sve ono sto si obecao da ga nece biti ako ti se predam.
Ne zelim. Odlazi, sotono.
|
- 23:29 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
09.08.2006., srijeda
ne znam... kad više boli
kad si tu ili kad te nema,
kad me gledaš il kad smo stranci...
ne znam...što više boli
te tvoje oči ili tvoje slatke usne,
kad su tuđe il kad su moje,
kad te želim il kad te proklinjem...
ne znam...kad više boli
kad se daje ili kad se moli,
kad se mrzi il kad se voli...
ne znam...al osjećam da boli
|
- 22:17 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
02.08.2006., srijeda
Pogledaj, vide se ožiljci
Na mojem licu.
Vide se ožiljci koje
Suze su urezale.
Što si mi to učinio
Ni sama ne znam,
Ali me ove rupe previše peku.
Ma da je barem to sve,
Ali ne, nije,
Svugdje gdje me dotakneš
Osjetiš ožiljke,
Od mene si napravio rugobu,
A ja sam još uvijek izvana lijepa
Od mene praviš rugobu,
A ja sam još uvijek slijepa.
Zar ne vidiš,
Uništavaš me,
A ja ti to nesvjesno dopuštam,
Ne znam reći stop,
Postao si gad,
Uništavaš me i riječima i djelima,
Nosi se , gotovo je,
Ali još uvijek ne u pravom smislu,
Jer još uvijek ipak volim te
pitam se, zasto ovoliko boli? kazu vrijeme lijeci sve rane, al meni je s vremenom sve teze i teze..kad ce kraj. hoce li uopce ikad bit bolje? ili su to samo price za malu djecu (jednake onima kakve mi je on pricao)?
|
- 00:09 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
