Što više čovjek ujutro može poželjeti nego prvi radni dan i normalnu stolicu?
Noć prije dobio sam SMS od IAESTEovca Dan Jensen poruku da će me pokupiti ujutro i dovesti na posao. Dogovor je bio da se nađemo na autobusnoj stanici nekih 5 minuta od mog doma. Kako sam se ustao u 6:30 zbog sunca koje je već dobrano bilo visoko na obzoru, imao sam dosta vremena prije sastanka. Otišao sam u kuhinju i doruckovao. U kuhinji nije bilo nikoga, ali je zato bio svinjac... a ja sam se boja da ne ispadnem svinja pred Dancima.
Došao sam na stanicu i trenutak kasnije pojavio se moj vodič. Simpatičan dečko, malo punašniji i naravno, svijetla kosa i plave oči. Upoznali smo se, malo pričali i pričekali bus. Na webu postoji stranica gdje upišeš točku polaska i cilj, a software izbaci kojim sve prijevoznim sredstvima možeš doći tamo, raspored vožnje tih prijevoza, cijena, vrijeme trajanja, ukratko sve. Vidio sam da u ruci drži kopiju puta kako doći do tamo i roleta mi se spustila. Čini se da ću ja voditi put...
Došli smo do glavnog kolodvora u Lyngby-ju i trebali smo pričekati vlak koji će nas odvesti na neku stanicu s koje kreće lokalni vlak koji vozi direktno do Haldor Topsoe-a. Vlak je došao. Vlak je otišao. Mi nismo bili u njemu. Naime, moj pratioc je izjavio da to nije pravi vlak i da taj vlak ide u Kopenhagen, a ja sam mu povjerovao jer on, kao zna put. Nakon laganog promišljanja iznio sam mu svoju teoriju da taj vlak staje na postaji na koju moramo doći. Ja ne znam što je s tim Dancima i smjerom. Drže se te internetske stranice ko´pijani plota i jos je ne mogu protumačiti!?!
Uglavnom, kada je shvatio kakvu je glupost napravio, počeo mi se ispričavati i govoriti kako mu je neugodno. Rekao sam mu da još stignemo uhvatiti taj vlek jer prolazi kroz Lyngby nekakvih 10ak minuta hoda od glavne stanice. Krenuli smo na stanicu, a činilo mi se da je on vise uzbuđen od mene. Sav se jadan uspuhao i počeo je komentirati kako je prošlo vrijeme zimskih jakni. Vani je bilo 20 stupnjeva...
Došli smo do vlaka, upali unutra i vozili se nekakvnim brežuljcima i kroz šumu. Nisam puno promatrao okolicu jer sam pričao s Danom. Pričali smo o svemu i svačemu, a saznao sam da njihovi političari predlažu da engleski postane službeni jezik u Danskoj! To pravi jezikocid!
Ispali smo na stanici usred nekakve šume, a preko puta se našlo zdanje Haldor Topsoe. Kako sam kasnije saznao, to je stara preuređena tvornica sapuna, ali sada je imala drugu namjenu i izgledala je humanije. Došli smo do recepcije gdje nam je draga teta rekla da pričekamo. Proučavali smo nekakvu kocku od prozirnog polimera u kojem su bili komadići industrijskih katalizatora. Bili su različitih boja i svi istog oblika, mali komadići odrazanih cijevčica. Dok smo mozgali što bi to moglo biti, žena na recepciji je izvadila papir s objašnjenjem sadržaja unutar kocke.
Nakon par minuta pojavio se moj budući mentor. Henrik Fordsman. Visok stariji gospodin, mršav, sijeda kosa, plave oči, pedesetak godina, jako simpatičan, sve u svemu Skandinavac. Malo smo pričali i odveo me do mog radnog mjesta. Odmah sam shvatio da će kretanje na radnom mjestu biti malo teže jer je tlocrt zgrade jako kompliciran, zgrade su međusobno povezene. Ali, postoji trik! Na štoku vrata svake sobe nalazi se oznaka zgrade, kata i sobe, što bi kao trebalo olakšati kretanje i snalaženje.
Prošao sam kroz upoznavanje radne okoline i firme, sigurnosnih mjera u labosu, dobio sam stol i raučunalo. Nakon laganog obilaska i upijanja previše informacija, mentor me je upozorio da će me odvesti do najvažnijeg uređaja u firmi. Napeo se ja ko' puška, poćeo se prisjećati svih bitnih i nebitnih stvari koje sam naučio na faxu, pa sad kad krenemo rešetati po proračunaima, početnim uvjetima, pretpostavkama, modelima, ma ne znam što sve ne...
Najvažniji uređaj u firmi je.... aparat za kavu! Čudo svjetsko. Možeš birati nekakvih devet vrsta kava, s/bez šećera/mlijeka, kapuccina, vruće čokolade, čaj i sl i sve to za nula kuna! Da, dobro ste čuli! Za nula kuna! Plus, pored uređaja stoji tablica s kalorijskim vrijednostima toplih napitaka. Fensi, fensi.
U pola dvanaest došao je mentor po mene da odemo na ručak. Svakog utorka naš se odjel sastaje i zajedno ruča. Doveo me je u menzu, a hrana....! Nisam znao je li samo za gledanje ili i za jelo. Toliki izbor, tolika raznolikost, a možeš uzeti koliko ti srce želi, odnosno koliko ti stane na tanjur. Tanjur je 5,5 kruna tako da je hrana stvarno bagatela. Jadan naš SC... i studenti koji se u njemu hrane.
Takve kombinacije nisam skoro nikada vidio. Jedu ananas s gotovo svačime. Nisam znao što bih jeo pa sam se držao mentora. On je prokomentirao kako ne vježba pa će jesti samo salatu, a ja sam zaključio da ću isto, valjda sam vičan prepoznavanju povrća. Nagrabio ja svakakvog povrća, gljiva i sl, i otišao u dvoranu gdje se okupio naš odijel. Mentor me je predstavio, svi su me lijepo pozdravili, sjeli svi, počeli jesti, a ono šok! Svo povrće je sirovo! Uključujući i gljive! Oni to ne kuhaju, samo zaliju nekakvim umakom i začine. Čudno, ali jestivo.
Sjedili smo i žvakali svi to sirovo povrće kao da rulimo kuruzu u ustima i medusobno se smješkali i pričali. Nakon ručka usljedio je grand finale! Moj odijel su kušači čokolade tako da smo kušali čokolade iz različitih dijelova svijeta. Jeo sam tamnu čokoladu iz Grenoble-a i iz Californije.
Prvi radni dan i nije bio tako naporan, pustili su me ranije kako bih mogao otići do Kopenhagena da si sredim putovnicu i radnu dozvolu do kraja. Naklipsao sam se do Kopenhagena i do Imigracijskog ureda. Došao sam na red, a čovjek na šalteru meni: Dobar dan!
Oh, divota, krasota! Napričali se mi kao da se dvadeset godina nijesmo vidjeli. Sad znam sve o njemu, da je iz Banja Luke, studirao u Zagrebu, žena mu Dankinja, radi u Imigracijskom uredu skoro 40 godina, već je u penziji, ali svejedno radi... Mali ugodni razgovori stvarno mogu čovjeku uljepšati dan.
Budući da je bio utorak, vratio sam se na DTU gdje se održavao roštilj IAESTEa. Jelo se, pilo se, zabavljalo se. Pričali smo o svemu i svačemu, zatim se premjestili u podrum gdje imaju studentski pub. Wow! Sve u svemu, jako zanimljiv i produktivan dan.
