Bljuvboy

U početku je Zemlja bila bez Kvantiteta. Ljudski igrač reče: neka budu brojevi kako bi mogli klasificirati stvari, i postanu brojevi. I ljudski igrač odvoji Brojeve od mnoštva. I ljudski igrač reče: razvijmo računalske metode za rješavanje linearnih i kvadratnih problema ( e, a jesu mu problemi), jer brojevi nisu samo praktičan alat, već zaslužuju posebno proučavanje. I ljudski igrač nazove to proučavanje Matematika. I ljudski igrač reče: zahtjevnija mjerenja i proračuni traže da brojčani sustav koristi nulu kao broj, a točku ili zarez za odvajanje dijelova brojeva koji su veći ili manji od jedan. Taj sustav nazove Osnovna poziciona notacija.
I ljudski igrač reče: korištenje samo ovih dvaju simbola za razlikovanje značenja isključuje potrebu prepoznavanje deset simbola, jer je većina sustava decimalna, koristi sustav temeljen na desetici. I ljudski igrač nazove te brojeve Binarni brojčeki. Brojevi postaju jednostavniji ali i duži. Potrebna golema stalna memorija za njihovo pamćenje. I ljudski igrač reče: izgradimo stroj koji će umjesto nas pamtiti brojeve, nazovimo svaki 1 ili 0 bit, a skup od osam bitova bajt, nazovimo dva ili više bajta riječ. To je početak. Nazovimo naše nove strojeve računala. Sada napuštate prvi nivo teškoća.
Jeste li sigurni da to želite učiniti?
Odgovorite sa y/n.
U redu.
Sve je to broj. Broj je krasnodobar. Jer brojevi se pretvaraju u radnje, a radnje u brojeve; ulaz postaje izlaz, koji onda opet postaje ulaz, itd.…Podaci se stalno pretvaraju u pristupačniji oblik kako bi se s njima dalje radilo, ad infinitium, brojevi pokreću svijet
Računala osiguravaju da svi brojevi nešto znače, budu ostvareni. Ovo rezultira nepogrešivim osjećajem za organizaciju. Sve je manje energije. Ako je sve reducirano na brojeve, tada je prevladana ili predviđena slučajna, kaotična priroda svijeta, jer stabilnost je u prosijeku, red je u sredini, zakon u srednjoj vrijednosti. Zar nije tako?
Jer sada nema ničega, nema aspekta postojanja koji nije podložan postotcima ili statistici.. To nisu vrata, to je zid, tudume!
Nekad se svijetom upravljalo prema ptičjoj utrobi. Ekstispicija.
Sada se njime upravlja prema broju, a vrijednost je ispred znanja i mudrosti. Računala i oni koji im služe, ljudski igrači, statističari, psefolozi, stohastička zajednica koja upravlja, reduciraju svijet i probleme na skupove težinskih možda, proizvode ne toliko ono što je potrebno već ono što računala mogu uraditi. Jer sve je broj.
Čak su i primitivni brojevi krasnodobri. Kružni. Zlatni. Duhovni. Kabalistički. Iracionalni. Životinjski.
Ljudski igrač Sveti Ivan je odabrao broj 666 jer je u svojoj znamenci bio manji od sedam.
Dolazi sutrašnjica kada će sve biti brojeno, a broj će poput dinosaurusa vladati Zemljom. To je T. Rex. Opasno! Svaka stijena, svaka vlat travke, svaki atom i svaki ljudski igrač.

Engleski bez muke

Engleski za početnike: (for beginners)
.. Tri vještice promatraju tri Swatch sata. Koja vještica promatra koji Swatch sat?

Isto to sada na engleskom:
.. Three witches watch three swatch watches. Which witch watches which swatch watch?

Engleski za iskusne: (advanced english)
.. Tri vještice promijenjenog spola promatraju tri dugmeta Swatch satova. Koja vještica promijenjenog spola promatra koje dugme Swatch sata?

I to na engleskom: ..
Three switched witches watch three Swatch watch switches. Which switched witch watches which Swatch watch switch?

Engleski u krajnjem stadiju: (in the end )
..Tri svicarske vještice-drolje, koje žele biti promijenjenog spola, žele promatrati tri dugmeta švicarskih Swatch-satova. Koja švicarska vještica-drolja, koja želi biti promijenjenog spola, želi promatrati koje dugme švicarskog Swatch-sata?

..i to još na engleskom:
. Three swiss witch-bitches, which wished to be switched swiss witch-bitches, wish to watch three swiss Swatch watch switches. Which swiss witch-bitch which wishes to be a switched swiss witch-bitch, wishes to watch which swiss Swatch watch switch?

Da sam jučer umro danas ne bih znao kako je lako biti mrtav. Umirao sam ja više puta, od straha pa i politički, samo sada sam mrtav životno i načisto. Ekonomski nisam umirao dugo jer sam se liječio pozajmicama od zelenaša. Pošto više nisam mogao sebi da dozvolim ovu terapiju došlo je do kontraindikacija koje su prouzrokovale smrt.
Sve je kako sam ostavio u oporuci, samo grob mi je neugodan, takoreći neuslovan. A ja sam kriv što sam ga ovako iskopao, nisam mogao sa ovih deset prstiju više da kopam zemlju jer ove ruke su napravljene da miluju žene a ne da se zamaraju fizičkim radovima. I nekako je plitak, zato što nije bilo vremena za veće kopanje a snaga me je brzo napustila.
Grob je u planini ispod velikog bora, što je familijarna ostavština, mislim, bor. I rekao sam, da neću veliku povorku što su ova dvojica, koji su me doveli, doslovno ispunili. Govor nije bio dug, jedva su imali vremena da mi opsuju majku prije nego što su me uzemljili.
Kao što vidite nisam ni dugo bolovao čime sam rasteretio familiju, zdravstvene fondove, pa, i samoga sebe. Na onom svijetu će me sigurno kandidirati za neku funkciju od vitalnog značaja kada vide kako sam štedljivo napustio ovaj svet.
Sada ležim na dnu groba zadovoljan i na miru trulim pošto mi je posljednja želja ispunjena. ( pogledati naslov, prim.prev.)

Sila nikada ne shvati svoj poraz,
skromni žive ponosno umirući,
drvo će opet pobijediti buru,
dok mali vojnici ubijaju velike ljude.

Kada je crni automobil ušao u dvorište velike kuće, iz džipova, koji su ga okruživali, istrčali su tjelohranitelji. Odlučni, s repetiranim pištoljima, gledaju na sve strane.
Iz crnog auta izlazi ministar. Iznenada, prije nego što je bilo tko mogao nešto učiniti, iz oblačka je na njegovo rame sletjela snježna pahuljica. Tjelohranitelji su se odmah bacili na nju. Sasvim slučajno tu su se našle i televizijske kamere da zabilježe ovaj povijesni trenutak. Ministar se digao i hrabro stresao pahulju s ramena. Odlučnim korakom uputio se ka svom radnom mjestu. Lijevo rame, od težine pahulje, malo mu je spušteno, ali on na to uopće nije obraćao pozornost.
I demokratska revolucija ima svoje heroje.

Kriminalac sa čarapom na glavi istrčao je na ulicu. U rukama nosi dvije vreće novaca i pištolj. Za njim trče dva policajca. U kafiću, sto metara niže, mladić u crnoj kožnoj jakni, ošišan na nulu, puca u glavu neke poznate ličnosti. Krv na sve strane. Ubojica izlazi na ulicu i trči.
U susjednoj zgradi, na trećem katu, žena je izbola muža kuhinjskim nožem i istrčala na ulicu. U istoj toj ulici, u isto to vrijeme, mladić od sedamnaest godina, automobilom koji je ukrao na nekom gradskom parkingu, gazi nekog klinca, izlazi iz automobila i trči.
Trči i žena srednjih godina, polugola, a za njom trči manijak, skroz gol.
S druge strane ulice trči jedan gospodin, elegantno obučen, s aktovkom u rukama, a ispred njega trči džeparoš sa novčanikom u desnom džepu koji je prethodno ukraden gospodinu s aktovkom.
Trči i jedan lokalni političar, a za njim grupa nezadovoljnih građana. Trče i dvije prostitutke, u pokušaju da se sakriju od one dvojice policajaca koje smo već spomenuli na početku priče.
Malo je takvih ulica u Evropi u kojima svi trče, od policajca do prostitutki. Iz ove priče se vidi da naš narod divovskim koracima grabi naprijed. Ne preostaje mi ništa drugo nego da dam podršku ovakvim pozitivnim kretanjima u svojoj zemlji i viknem iz sveg glasa: "Trči, narode, trči, jer Evropi bez nas spasa nema"!

Odabrati nekoliko dugonogih i tankostrukih mladih plavuša, pa ih pažljivo očistiti od traveža, rubaca i opanaka, zatim ih uvaljati u džins, kožne minice i visoke štiklice. Tako pripremljene baciti ih na uzavrelo crno tržište bijelog roblja. Potom ih više puta okretati i vrtjeti na obećanjima koja počinju sa predznakom INO (inokontakti, inopartneri, inokorespodenti). Mlade plavušice mogu se servirati kao predjelo na poslovnim zakuskama, kao ukras za službenu pratnju ili kao desert po lokalima zatvorenog tipa.
Ovako pripremljene mlade plavušice u međunarodnoj nošnji mogu se još služiti kao glavno jelo u javnim kućama ili dostavom na kućnu adresu.
Dobar tek!

Vjerujem da je mašta jača od znanja,
da je mit moćniji od povijesti,
da su snovi snažniji od činjenica,
da nada uvijek pobjeđuje iskustvo,
da je smijeh jedini lijek za tugu
i vjerujem da je ljubav jača od smrti.

Svježe, tiho, slatko, ovo jutro bilo je kao i onda kad su se prvi ljudi na ovoj Zemlji probudili u svojim trošnim kućicama oštrih zabata i koraknuli napolje da vide kako se sunce rađa oslobođeno od šumske tame. Jutra su uvijek jednaka i jesen je uvijek jesen, ali je mnogo raznih godina koje ljudi izbrojiše. Na ovoj Zemlji u početku je bila prva ljudska rasa, pa onda druga, rasa osvajača. Obje su nestale, i pobijeđeni, i pobjednici, milioni života, svi su se slili u jednu nejasnu točku na obzorju prošlosti. Zvijezde su bile osvojene, potom opet izgubljene. A godine su i dalje tekle, toliko puno godina da je prašuma iz pamtivijeka, potpuno uništena u ono doba kada su ljudi stvarali i održavali svoju povijest, opet uspjela da izraste. Čak i u ogromnoj, neznanoj povijesti jedne planete. Vrijeme koje je potrebno da šuma izraste predstavlja nešto. To ipak traje. A ne može ni na svakoj planeti da se desi; ne viđa se baš često i svuda ono prodiranje prvih , hladnih sunčevih zraka kroz sjenke i spletove bezbrojnih, vjetrom uzburkanih grana…
Možda ipak ne bi trebalo napuštati ovu planetu……a?

Zaboravili smo da čovjek može biti blesav u neizmjernim količinama i da u određenom stupnju svi od blesavosti bolujemo, ali nema tako blesava čovjeka da u svojoj duši ne bi gajio nešto dobrote na kojoj se grije kada mu je zima od ljudske hladnoće i suši kada je mokar od ljudskih ispljuvaka.