XIII

Ne znam da li pratite seriju CSI-Las Vegas, ali to mi je jedna od najdražih.
Istina, ima i drugih CSI-ova ali su mi svi manje dobri od originala.
Miami - svi su frajeri
New York - svi su prepametni
Navy - no comment...

Tu su zato Grissom i kompanija.sasvim normalni, ima i epizoda u kojima ne mogu riješiti slučaj ili im pobjegnu počinitelji.
I zato sam pokušao kako bi izgledala serija CSI-Hrvatska.
Naravno,ne bi tu bilo nekakvih Čensova, nego prava ekipa sposobnih i najboljih.

Samo, postoji jedan problem.Barem po onome što čitam u novinama, nismo baš neki u sakupljanju dokaza.
Nestane pištolj iz skladišta dokaza, tahograf iz kamiona, odvezu cijeli kamion bez ičijeg znanja,i to "negdje", osumnjičenik plati cugu murji i još im zbriše...
Ako bi serija trebala odražavati, kakvo takvo stanje stvari, prva epizoda bi mogla ići ovako.

Dva homoseksualca ( ili kako se to sad lijepo i moderno kaže geya ), maze se na skrovitom mjestu, ali na njihovu žalost, ne dovoljno skrovitom, jer tajanstvena
i maskirana grupa izlazi iz sjene i malo im prebraja rebarca, a i provjerava da li imaju dva bubrega.
Nakon što završe, i nakon nekog vremena, jedan se budi i počne vikati i zvati u pomoć.
na njihovu sreću, baš tuda (hmm sumnjivom rutom) vraća se iz cjelonoćnog pijančevanja ili možda ranojutarnjeg jogginga (još jedna dilema koju će trebati riješiti)
gradonačelnik , hvata svoj mobitel i nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja ( zbog podočnjaka ko sarmica ili pada šećera u krvi) uspjeva nazvati murju.

Odjednom, počinje špica, muzika neka bude , šta ja znam "Zeko i potočić", ili "Čudna šuma" ili možda najbolje "U boj, u boj", nešto lijepo, a mogli bi usput iskoristiti za špicu i snimke premlaćivanja punkera u samoboru ili u svakom slučaju neku od velikih pobjeda naše murje.
Tu baš nije moje područje, ali neka to odredi netko drugi.

Nastavak slijedi, na poprište događaja dolazi naša sjajna ekipa.
Raspodjelu uloga bi trebalo malo još razraditi, ali svakako bi u obzir uzeo samo naš oskarovski materijal, znači glumci iz Ljubavi u zaleđu i one druge Ljubavi(jebi ga, od previše ljubavi, nikako da zapamtim ime).
I tako oni dođu i počnu sakupljati dokaze, ali odmah od krive osobe ( naime, navikli ljudi, pa odmah na gradonačelnika),pa mu uzeli uzorak krvi(zna se) i odmah pao komentar "opet osvježivač daha, ha".
U taj čas dolazi ministar murje, plemeniti (crni pojas peti dan(mjesec?) nije ništa pametno rekao) gospodin Vunbacitelj, i razrješava dilemu svjedočenjem da je sa gradonačelnikom cijelu noć pio samo sok od višnje, koji je , eto tako, malo fermentirao.
Svi u suzama , naši junaci, bacaju se na pravi posao.
Obrađuju leš( onaj drugi, jeli, umro je), traže tragove, ali ipak im je nekako na drugu (jer prva je bila zna se tko), najsumnjiviji onaj preživjeli.
Znate, zločin iz strasti, jer je preminulom, namignula neka ženska.
Pokušavaju ga slomiti, igraju bad cop-good cop igru ("Ajde pederu, ne zajebavaj, znamo mi takve, mi ti vjerujemo, a ti bi nam ga odmah uvalio, samo da ti malo okrenemo leđa"), ali on uplakan stoji pri svojim riječima.
Nemaju nikakve dokaze, a nije im sumnjivo što su našli odbačene krvave boksere , palice i maske(djeca se valjda igrala), samo 50 metara od žrtava.
Ipak, u napadu nenadane genijalnosti, osobno ministar zapovijeda da ponesu te dokaze(jer trebati će murji za mlatiti sindikalce ili kakvu nejačad).

Za svaki slučaj, povedu i preživjelog homića, jer nema drugog osumnjičenog, a tu je uvijek i sudac Loza, spreman potpisati mjeru zadržavanja, jer nema pedera među nogometašima.

Na njegovu sreću ( geyevu ne Lozinu ), pojavi se nakon nekoliko dana i glavni svjedok.
To je slijepi mladić iz Buzeta, koji je čuo veliku buku u parku.
On može prepoznati osumnjičene po glasu, ali i tu postoji problem.
Priznajte, ako ste ikada razgovarali sa nekim iz Buzeta, jeste li ga mogli išta razumjeti?
Iskreno niste, pa tako ne mogu ni naši junaci, koji morajku čekati da iz toga mjesta stigne sudski tumač, koji je na njihovu sreću tumač za sve najteže svjetske jezike i dijalekte plus Klingonski, jer su ga kao maloga oteli Trekii.
Na sreću naših junaka, tu je bio i pas vodič, koji je vrlo inteligentan i on može također(osim po njuhu) vizualno prepoznati naše negativce.
Međutim, nakon što im bezuspješno pokuša objasniti napismeno koji su to ljudi bili, shvativši da prosječni murjak nije baš najbistriji, pas si sam oduzima život bacivši se pod nagibni vlak za Split.

Nakon čudnih obrata i svih peripetija, naši junaci se genijalno dosjete da pozovu Gila Grissoma iz Las Vegasa ( kao gosta epizode, molim originalnog glumca William L. Petersen, a ne Gorana Višnjića).
On im odmah ukazuje da je možda bilo tragova na pronađenome oružju.
na žalost, oružje je oprano, jer su murjaci mislili da je doneseno nakon nekog mlaćenja sindikalaca.
Na to naš gost epizode, samo zavrti glavom i pomisli "što mi je ovo trebalo?", i petama vjetra dade i ode iz epizode.

Ipak, na kraju, uspiju pronaći krivce.
To su djeca naših vrlih ratnika, generala i švercera koji su se malo igrali i vršili znanstveni eksperiment da vide koliko se rebara može nekome polomiti palicom.
Sudac Loza ih, naravno, oslobađa, uz obrazloženje da znanost zahtjeva žrtve i da su oni samo pokušali doprinjeti boljitku.
Pokojnome, naravno, treba dati sve zasluge, jer su pomoću njega dokazali da je metalna palica ipak efikasnija od drvene.
A našim junacima neka to bude pouka, jer kad imaju živog pedera, zna se ko je kriv.

To je pilot, garantiram gledanost barem 92% uz 6 Grammy-a.

Dva događaja su pomalo odredila moj put u Njemačku.
Prvi je bio spriječen napad na avione u Londonu, a drugi sretno izbjegnut napad na vlak u Njemačkoj.
Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan, zato što sam letio do Njemačke, a u njoj sam putovao vlakom.
Na stranu to da sam baš slučajno vlakom putovao na relaciji na kojoj su kreteni postavili bombu par dana prije, ali osjetio sam kod ljudi da su malo bili usplahireni.
Kako i ne bi, pa barem je u Njemačkoj otvoreno društvo bez diskriminacije, društvo u kojem će svatko paziti što će reći nekome drugome.
Malo mi je čudno bilo slušati svako malo upozorenja da se ne udaljavam od svoje prtljage i da odmah prijavim ako vidim kakvu prtljagu bez nadzora.
Osjećao sam se kao na Heathrowu u Londonu, gdje sam svojevremeno( možda prije 10 godina ili više) vidio svojim očima, kako je par sekundi nakon što se jedan čovjek udaljio od svoga kofera na možda 5-6 metara, došao policajac
i pitao ga je li to njegov kofer i dao mu uputu da se ne udaljava od njega.

U svakom slučaju, bilo je i ,barem meni,komičnih situacija.
Prva je bila, kad sam imao razgovor sa starom, i kad mi je počela paničariti oko sigurnosti leta avionom.
Naravno, jasno mi je da je zabrinuta, ali nisam se mogao svemu tome kasnije ne nasmijati.
Da se malo našalim, mislim da ju je umirilo kad sam joj rekao koliko će dobiti familija od mojeg životnog, ako mi se kaj desi.

Druga situacija je bila, nevezana uz moj put, kada je par dana prije, mojem prijatelju koji je trebao prvi puta letjeti avionom,
jedan kreten objašnjavao da se ne treba ništa brinuti, nego neka samo broji do 30 prilikom polijetanja, jer je to kritično razdoblje, dok avion ne postigne potisak, uzgon i još neke stvari.
Mogu si frenda zamisliti, kako se križa i moli u kombinaciji sa brojanjem do 30.
Obećao sam mu da ću toga kretena malo provozati autom(kad si ga kupim), pa da vidimo da li će još tako zajebavati ljude.

Situacija treća se dogodila kod pregleda osobne prtljage na našem aerodromu.
Sve je bilo ok, dok nije murjak zatražio od male curice da preda i svoga medu i zeku kojeg je nosila.
Koje su to bile suze, nikakvo uvjeravanje da će ih dobiti skoro pa odmah natrag, ništa nije pomagalo.
Ipak , nakon nekog vremena je popustila, pa je sve završilo u najboljem redu.

Četvrta situacija je bila zapravo kretenska.
Kad sam se vraćao, među ostalima su bili i 6 frajera pod šifrom geni-geni-kameni u najgorem izdanju.
U svakom slučaju jedan od njih( koji je cijelo vrijeme nosio sunčane naočale u avionu, da dobijete pobližu sliku) se je ,
kad smo krenuli u manevar slijetanja u Zagreb, odbio vezati.
Oni koji su letjeli avionom znaju da s tim nema zajebancije, ali frajer se je i dalje raspravljao sa stjuardesom.
Kakva je zapravo pi...ca, je pokazao kada su mu zaprijetili da će pozvati policiju.
Odmah se smirio.Valjda su ga jarani uvjerili da se za to može letjeti malo i u zatvor.

Peta i za mene najstresnija.Možete li zamisliti da klinac urla i cmizdri sat i pol u komadu.
E pa takav je sjedio ispred mene u avionu, mislim da sam time sve rekao.

U svakome slučaju, barem mi nije bilo dosadno.

Zadnji mi je dan godišnjeg, pa da malo sumiram.
Nakon dosta vremena mi je na godišnjem bilo ok.
Onaj dio koji sam proveo na Rabu, bio je pravi odmor.
Ujutro bi se digao, otišao u kupovinu, onda gledao TV, skuhao ručak,otišao se baciti u more kad mi se prohtjelo,
izvalio se u krevet isto kad mi se prohtjelo.
Nisam nešto posebno izlazio navečer, jednostavno mi se nije dalo.
I baš ništa me nije moglo omesti niti uzbuditi.
Niti kad me mala zvala, niti kad su me dvaput nazvali sa posla, baš me ništa nije diralo.
Uživao sam u laganom besposličarenju.

Drugi dio odmora sam proveo sam malo kod familije u Njemačkoj.
Bilo je malo panike na putu( ne od moje strane, nego moje mame i tete ), jer sam trebao putovati prvo avionom,
a zatim sa vlakom točno na onome smjeru na kojem su oni kreteni postavili bombe, ali kad sam osvanuo na vrijeme na
željezničkoj stanici, svi su se smirili.
I tamo je bilo super, osim shoppinga, koji je uvijek super(osim kad se kasnije zbraja potrošena lova),našao sam si posao snova.
Za šankom, uz točionik za pive.
I to ne neki lijevi, nego za 6 vrsta.
Takav će valjda za mene biti Raj, makar sumnjam da ću tamo završiti.
Znate kako je, natošite narudžbu, a onda treba i svoje grlo malo smočiti.
Druga stvar je bila uvježbavanje, jer se drugačije toči Pils, drugačije pšenično, pa znate one kombinacije Radler itd.
Trebalo se puno puta žrtvovati i isprazniti čašu koju sam natočio.
Ali ,kako se kaže, Repetitio est mater studiorum ( neki kažu i repetitio pas mater studiorum ),
pa sam nakon velikih žrtvovanja ( al mi je teško palo, hehehe ) dosegao savršenstvo( i zavidan broj promila).
Uglavnom ako netko traži pipničara, tu sam.
Sigurno neću gubiti vrijeme na zavođenje komada, jer mi niti jedna ne bu niti prišla, pa je efikasnost zagarantirana.
Mogu obećati da neću niti puno popiti, samo do pet litara po večeri ;)).

U svakom slučaju, sve što je lijepo, ne traje dugo, pa sam sada u krutoj realnosti ponovnog povratka na posao.
Ali barem su napunjene baterije, do neke druge prilike.

Vraćam se u velikom stilu, pozdrav svima,
XIII

Samo da vas sve kratko pozdravim.
Na godišnjem sam pa pokušavam izbjegavati komp što je više moguće.
Sve vas čitam i pratim ali ne da mi se sjesti i pisati.

Ukratko, bio sam malo na moru, a sutra letim malo do familije u Njemačku.
Znate, malo shoppinga, hehehe.

Lijep pozdrav, a i uživajte koliko možete uz moje saućešće onima koji ne mogu na godišnji.