XIII

U zadnje vrijeme, nekoliko mojih poznanika je diplomiralo pa smo sada ponovo kolege.
Čovjek se zapita koliko mu ta diploma znači, a mnogi imaju i argument da i nije tako bitna.
Kad bolje razmislim, u principu je diploma ipak bitna, ali se i ograđujem jer , ruku na srce, nismo svi u mogućnosti diplomirati.
Ako uzmem u obzir samo one koji su u mogućnosti, onda je bitna ili u određenom trenutku može biti bitna.
Ne govorim da će svatko raditi posao za koji je studirao, ali u većini slučajeva će se gledati da li imate diplomu.
Ovdje se naravno ne ubrajaju tatine i mamine curice i sineki, jer na mjesta koja oni dobiju, nema šanse da bilo tko od nas ikad zakorači.
Druga kategorija ljudi kojima diploma nije bitna su, naravno, sportaši, kamatari,šverceri i općenito ljudi koji uopće ne pripadaju mojemu svijetu.
Najsmješnije su mi usporedbe tipa, vidi, ti imaš fakultet, a ne voziš auto, a onaj tamo nema pa vozi bijesnu zvijer.
Jebi ga, ja nisam niti jedan dan proveo u zatvoru, a njega pokupe svaki put kad je neka akcija.

Imao sam sasvim lijepu namjeru upisati i neki postdiplomski, ali kako sada stvari stoje, ne bu bilo tako jednostavno.
Konkretno, želio sam upisati informatički management na Ekonomskom faksu, ali nemam dovoljan prosjek ocjena.
Kažu da se i to može dogovoriti, ali nekako sam se ohladio od te teme.
zato sam se zapalio za neke certifikate iz struke, pa ću lagano svoje usavršavanje pokrenuti u tome smjeru.

Treća tema vezana je uz još jedan diplomski rad.
Naime, onoj maloj svaki put mentorica još nešto promijeni, pa ima pun kufer sitnih ispravki.
Ma to je 5 minuta posla i po tome nema problema.
Problem je u našim međusobnim odnosima i da ona drži svoje stavove, a ja svoje.
Smješna situacija, ja ne mogu prihvatiti njen stav da budemo prijatelji(jer mi je bolje onda da je uopće ne vidim), a ona ne može shvatiti da ja žalim više i da će zbog toga uskoro biti svako na svoju stranu.
Situacija postaje napeta, jer kad je ja direktno pitam za njenu situaciju(što se frajera tiče), dobivam odgovor da nema ništa, ali da to ne mijenja situaciju među nama.
I nije mi jasno šta očekuje, da ću čekati da si nađe nekoga i da ću to gledati.
I uostalom, ima mušičave reakcije, ovisno o raspoloženju, ali to nije samo kod nje tako, nego kod svakih žena.
Jedva čekam da to sve završi , pa da se opet povučem u svoj mir.
Samo, boji se da će se ona povremeno i dalje javljati sa glupim izgovorima.

Šta ćete, barem mi nije dosadno.
Ma počeo sam ozbiljno razmišljati da potražim posao negdje u inozemstvu i da se pokupim.
Barem ću imati mira sa te strane.

Da li vam se ikad desilo da čekate na križanju Savske i Vukovarske ili Savske i Ljubljanske da se na semaforu upali zeleno i kad napokon možete krenuti, uvidite da je ZET-ov tramvaj baš u naletu krenuo kroz križanje ravno.
Murje naravno nigdje, a meni je zeleno, dakle, njemu je već neko vrijeme upaljeno crveno.
I onda ljudi žale ZET-OVCE, kad ih netko namlati.
Takve stvari mi se događaju barem nekoliko puta godišnje i stvarno mi idu na živce.

Ovaj post ću posvetiti takvim svakodnevnim stvarima, koje mene osobno smetaju.

Da se zadržim na vožnji.
Jeste li primijetili da kada se vozite i stanete nekome pješaku na zebri, da se on vuče ko blato, ali ako mu s druge strane zebre dolazi tramvaj,potrči ko da ga ose gone.
Čovječe, pa pustio sam te, daj malo pruži korak.
Nisam možda u pravu, ali meni se čini da zebre imaju loš utjecaj na zdravlje.
Znate, kad čovjek zakorači na nju, kao da dobije 50% invaliditeta.
Pozivam naše uvažene znanstvenike da se pozabave tim problemom, jer milijuni ljudi hoda po zebrama preko ceste, pa treba misliti na njihovo zdravlje.

Druga stvar koja mi ide na jetrica je kada starčeki pretrčavaju Aveniju Dubrovnik, preko tri trake, ne gledajući da li možda auti idu prema njima.
Ma stvarno bi ih par trebalo odstrijeliti za primjer.

Vratimo se najobičnijim stvarima.
Koliko vam se puta desilo da fino kupite novine, sjednete u tramvaj , lijepo ih otvorite, a iz njih ispadne jedno 5 reklamnih materijala.
Znate, Konzum,Billa,HG-spot,Baumax...
I onda fino skupljaj po podu.
Pa nisam kupio novine da čitam reklame, nego da čitam novosti.
Reklame mi ne trebaju i ne želim ih u jebenim Novinama vulgaris.

Slična stvar je sa DVD-ima koje posuđujem.
Svima su poznate one reklame koje ne možete niti preskočiti niti ubrzano pogledati.
Legendarno je gledanje reklame za VIP sa onom pjesmom Dancing in the moonlight.
Za popizditi.Nikakav argument ne prihvaćaju.Platio sam jebenih 10-15 kuna za film, a ne za reklame.
I onda je kao piratstvo kad si doma presnimiš takav DVD, makneš reklame i pogledaš film ko čovjek.
Nabijem ih na k... sve.

I naravno, moj omiljeni kućni posao.
Sparivanje čarapa.
Sve po doma mogu raditi, peglati,prati,kuhati, ali od same pomisli na sparivanje čarapa mi počnu igrati živčeki.

Ostalo su sve uobičajene stvari, ali ima još jedna.
Psi koji laju kad im prolaziš pored dvorišta.
Pa zar tim ljudima ne dopizdi da im pas laje?
Pa neka ga daju izdresirati, jer i to je remećenje javnog mira.
Kaj mislite da se ja nalijem i počnem pjevati po cesti i razbijati flaše, da me neki od tih vlasnika pasa ne bi prijavio.
I onda imaju objašnjenje da psi laju.
OK, a ja ću imati objašnjenje da ljudi razbijaju boce,hehehe, svaki ima svoje objašnjenje

Dragi moji, kaj da vam velim, opet sam na putu.
Naglo su promijenili planove i umjesto slijedeći tjedan, morao sam hitno opet na put.
U principu volim putovati, ali na ipak malo duže vrijeme.
Svakih par dana put od 500 km je ipak malo previše.
Pozdravljam vas sve.
Uživajte ,
XIII

Jednostavno rečeno, bilo je super, i to iz nekoliko razloga.
Prvi je, naravno, poklonjenom konju se ne gleda u zube, pogotovo što je u ovome slučaju to značilo da smo se
super provodili u četvrtak i petak, umjesto da sam šljakao.
Drugi je, da dosad nikad nisam bio u Dubrovniku, pa sam ga napokon i vidio.
Smještaj, super.
...

Vrijeme nas je u principu (osim u subotu popodne) super poslužilo, tako da sam se kupao sva tri dana.
Razgledavanje grada, kavice, šetnjice, zafrkancija ,... sve je bilo na visini.

Najbolji štos je bio, da nam skoro ništa nisu dopustili da platimo.
Na svoj račun sam popio jednu limunadu i kavu i pojeo porciu palačinki i sladoled.
Sve ostalo,na račun firme.
Tako sam nesretan bio, da sam sve plakao.

Odveli nas u onaj poznati restoran Nautika.
Bio sam par puta u vrhunskim restoranima u inozemstvu, i ovaj se bez problema može mjeriti sa njima, ali samo po cijenama.
Možete li zamisliti ceh od 800 kuna po osobi.
Cijena paprena, ali kvaliteta nije baš na istoj razini.
U stvari, mogu reći da lošije i skuplje palačinke nisam jeo.

U svakom slučaju, to mjesto je, kako se ono kaže, za pokazivanje,a ne za klopu.

No nije bitno, ali se nadam da im to neće biti isprika da ne dobijemo bonus ;)).

Dubrovnik je zgodan, ali u samome gradu napraviš obilazak u jednom danu.
Na žalost, zbog vremena nismo išli na Lokrum.
Ima vremena, valjda ću si barem još jednom moći priuštiti taj put.

Kronološki je to izgledalo ovako.

U četvrtak smo avionom odletjeli do tamo i u rano poslijepodne već bili u hotelu.
Uslijedilo je kupanje i večera.
Poslije večere smo otišli na cugu.
Kolege iz zemalja sa tradicijom pijenja pive su morali priznati moju superiornost.
Pa neću dozvoliti da me kakvi amateri srede.Malo su teturali, ali tko im je kriv.

Drugi dan je bio standardan, doručak, kupanje odlazak u grad, obilazak, kavice, cugice, i ta famozna večera.

Zadnji dan, opet grad, pa zafrkancije i navečer odlazak.

Moram priznati kao suma svega, ugodno sam bio iznenađen kada su rekli da idemo, a i nakon svega.
Tko bi rekao, ima i takvih firmi u Hrvatskoj, a ja u njoj radim.

Pozdrav svima,
XIII

Izgleda da sam pronašao pravu firmu,hehehe.
Idem na par dana na druženje u Dubrovnik.
Avion, sve plaćeno, moram priznati da su me ugodno iznenadili.
Nikad nisam tamo bio, pa me i zbog toga sve posebno veseli, pogotovo nakon stresnog razdoblja na poslu.
U svakom slučaju, sve vas pozdravljam i zaželite mi dobar provod.
Javim se kad se vratim, a možda i prije, jer tko zna, možda hotel ima internet.

Pozdrav,
XIII

Jučer kod frizera tema, udaje se Iva Majoli.
U svakom slučaju sam, iako me uopće nije zanimalo, bio obaviješten o svemu.
Tko će doći, gdje će se svadba održati, tko su sudionici...
Lista je , ruku na srce, bila vrlo impresivna, Enrique i Kurnikova, Monica Seles...
I na kraju, čitam sada na netu, dosla samo Capriatti, uz ove naše "jet-setere" i priljepke.
Jebi ga, valjda nije dovoljno love ponudila strancima, a ovi naši se pojave svugdje gdje ima besplatne hrane i pića.

Što još čovjek može reći?
Na moje vjenčanje će doći: Clive Owen, Colin Farell, Rusell Crowe, Denzel Washington,Richard Gere, Jessica Alba, Natalie Portman, Charlize Teron, Mila Jovovich,
samo da nabrojim najpoznatije.Pjevati će mi, samo za mene ponovno zajedno Beatlesi i Placido Domingo, a vjenčati će me osobno Papa.
Ne vjerujete?Živi bili pa vidjeli.

Drugi događaj je početak Big Brothera.
Za popizdit.
Malo sam vidio kandidate, pa mogu reći da su isti kao prije.
Mogu samo reći da su komadi čak poprilično zgodnički.
Pogotovo ona mala plava,ali ako joj usne nisu produkt nekog estetskog kirurga, onda svaka čast Majci prirodi.
Druga koja će sigurno biti kandidatkinja za slikanje za Playboy, je ona druga plavuša, duboki dekolte, napućene usne, mislim iz Knina.

Jedino malo zaostajemo za ostatkom svijeta.
Naime, kad sam u Njemačkoj rekao da je kod nas Big Brother dosta popularan, oni su mi rekli da su ga pomalo već zaboravili.

Voditelji, tako-tako.
Onaj muški Smogovac se krevelji i prenemaže, bez učinka, ona u studiu, ajde prolazna ocjena, a naša Renči, zgodna i seksi, ali jednostavno nema glas(doslovno intonaciju) za voditeljicu.
U svakom slučaju, ugodno vam bilo vama koji gledate.

U zadnjih, pa ajmo reći godinu dana, dosta se promijenila dinamika života ljudi oko mene.
Neki su se vjenčali, nekima se rodili klinci, neki se preselili, neki promijenili posao...

No, za ovu temu, važni su oni moji prijatelji(da, u ovome slučaju svi muški), koji su mi na tradicionalnim kavicama počeli soliti pamet.
Ništa negativno, da se razumijemo, jer oni u principu meni žele najbolje,ali zanimljivo je kako se njihovi stavovi mijenjaju.

Njihovi argumenti su:
- lakše je živjeti u dvoje
- lakše je podnositi financijska opterećenja u dvoje
- vidjeti ćeš kad se oženiš kako je bolje...
...

Da ne nabrajam dalje.

I zgražaju se kada im ja kažem, da ja tu sve dobro razumijem, ali da nema šanse da se moja
trenutna pozicija samca promijeni, jer:

a) nisam zgodan, atraktivan, imam višak kila...
b) nemam baš para
c) nisam privlačan ženama
d) trenutno ne vozim auto
e) pod razno

Tada, nakon nove runde zgražanja, slijede savjeti, znate iskrica.com,chat..
O tome,isto tako, imam svoje mišljenje.
Na iskrici sam izveo jedan zanimljiv eksperiment sa malo fabriciranim podacima.
Naravno da su se komadi javljali na profil gdje sam se prikriveno hvalio.
I to pokazuje koliko su tamo podaci iskreni i da u stvari imaš šanse naletiti na pravu i odgovarajuću osobu isto koliko imaš u klasičnim načinu upoznavanja.
Sa chatom isto, što ja znam kakva je osoba na drugoj strani.

Ljudi jednostavno ne shvaćaju da ima osoba koji su sa neke strane luzeri, i točka.
Da li će se nešto preokrenuti sa onom malom ili nekom drugom, trećom ili desetom, ne znam, ali znam da sam se spremio i na najgoru opciju.

U svako slučaju, mogao bih, ako sve ostale opcije propadnu, ovakav oglas u novine.
"Muškarac u najboljim godinama,visok 182-183cm (ovisno o mjerenju), tamno smeđa/crna prosijeda kosa, široka ramena,malo jače/punije građe, ne pije,ne puši,ne drogira se ,ne snifa ljepilo, ovim putem traži osobu za druženje,..., brak moguć.
Ostale karakteristike i prednosti:pere,pegla,kuha,čisti, vrlo osjećajan i pun razumijevanja,komunikativan,ne mora gledati utakmicu na Tv-u,razumije se i u druge teme osim nogometa...
Posebna prednost: Ima već fino i skladno izgrađenu škembicu, pa ne može kriviti ženu da ga je ona svojim kuhanjem udebljala, a s druge strane nema šanse da nađe/ima ljubavnicu, pa žena ne mora živjeti u strahu, jer kad tako kaže, stvarno radi do kasna."

Cure,kaj velite, bi li prošao takav oglas?

Uostalom, sada sam se sjetio da imam još jednu šansu.Znate Ukrajinke,Moldavke... ;))

Jučer sam se malo prošetao gradom, malo fotkao, popio par pivica...
Gradić je lijep, mali, ali onako ugodan za živjeti.Bez strke, bez buke(osim neki američkih turistista, naravno), i bilo mi je sasvim ugodno.
Moram priznati da bih mogao živjeti u ovakvome malome gradu, pogotovo ako bi imao takav prosjek zgodnih komada, koje su se kao po narudžbi prešetavale u minjacima i dubokim dekolteićima.
Ma znam, reći ćete muška svinja, ali barem malo mogu gledati.

Navečer sam na žalost u hotelskoj sobi morao raditi i pripremati neke programe za naše partnere, pa sam malo usput gledao i njihove programe.
Moram priznati da se u životu nisam tako nasmijao.
Možete li zamisliti Simpsone na slovačkom?Ili CSI?
Ma, živa komedija.I što je najsmješnije, kada ide najavna špica, uz svaki lik koji se predstavlja imenom glumca koji ga glumi, frajer na slovačkom izgovara ime osobe koja ga sinkronizira.

To se može usporediti samo sa gledanjem Star Warsa na japanskom, kada Darth Vader uz ono svoje disanje počne onako odrešito govoriti.

Sada sam opet na poslu, i bojim se da bu danas dan bio dug.

Lijepo vas sve pozdravljam, imate svi pusu od mene, a posebno veliku pusu šaljem SlatkojŽvakici

Evo da vam se malo javim svima iz inozemstva.
Prošao mi je prvi dan ovdje i sad idem malo na knedličke i pivo.Jako dijetna prehrana,hehehe.
Jebi ga, samo jednom se živi, a da bi se ja odrekao jedinog mi zadovoljstva u životu.

Sve je super, mali gradić, lijepo vrijeme, zgodni komadi po cesti, barem da malo gledam.
Put je jučer bio prava noćna mora.
Gužva, ne prevelika, na granicama, ali onda dva sudara u razmaku od par kilometara i čekanje za popizdit.
Onda sam fulao prijelaz sa autoputa na pravi( nemaju baš vidljive znakove), pa sam napravio dodatnih 30 km, jer sam morao do slijedećeg izlaza pa natrag.
Hotel sam, hvala Bogu našao brzo i u prnje.

Pozdravljam vas sve i uživajte mi ma gdje bili

Odoh sada nekoliko dana na poslovni put.
Ne znam kakva će mi biti ograničenja pristupu internetu pa vam se možda i javim.
Pozdrav svima!