Dva događaja su pomalo odredila moj put u Njemačku.
Prvi je bio spriječen napad na avione u Londonu, a drugi sretno izbjegnut napad na vlak u Njemačkoj.
Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan, zato što sam letio do Njemačke, a u njoj sam putovao vlakom.
Na stranu to da sam baš slučajno vlakom putovao na relaciji na kojoj su kreteni postavili bombu par dana prije, ali osjetio sam kod ljudi da su malo bili usplahireni.
Kako i ne bi, pa barem je u Njemačkoj otvoreno društvo bez diskriminacije, društvo u kojem će svatko paziti što će reći nekome drugome.
Malo mi je čudno bilo slušati svako malo upozorenja da se ne udaljavam od svoje prtljage i da odmah prijavim ako vidim kakvu prtljagu bez nadzora.
Osjećao sam se kao na Heathrowu u Londonu, gdje sam svojevremeno( možda prije 10 godina ili više) vidio svojim očima, kako je par sekundi nakon što se jedan čovjek udaljio od svoga kofera na možda 5-6 metara, došao policajac
i pitao ga je li to njegov kofer i dao mu uputu da se ne udaljava od njega.
U svakom slučaju, bilo je i ,barem meni,komičnih situacija.
Prva je bila, kad sam imao razgovor sa starom, i kad mi je počela paničariti oko sigurnosti leta avionom.
Naravno, jasno mi je da je zabrinuta, ali nisam se mogao svemu tome kasnije ne nasmijati.
Da se malo našalim, mislim da ju je umirilo kad sam joj rekao koliko će dobiti familija od mojeg životnog, ako mi se kaj desi.
Druga situacija je bila, nevezana uz moj put, kada je par dana prije, mojem prijatelju koji je trebao prvi puta letjeti avionom,
jedan kreten objašnjavao da se ne treba ništa brinuti, nego neka samo broji do 30 prilikom polijetanja, jer je to kritično razdoblje, dok avion ne postigne potisak, uzgon i još neke stvari.
Mogu si frenda zamisliti, kako se križa i moli u kombinaciji sa brojanjem do 30.
Obećao sam mu da ću toga kretena malo provozati autom(kad si ga kupim), pa da vidimo da li će još tako zajebavati ljude.
Situacija treća se dogodila kod pregleda osobne prtljage na našem aerodromu.
Sve je bilo ok, dok nije murjak zatražio od male curice da preda i svoga medu i zeku kojeg je nosila.
Koje su to bile suze, nikakvo uvjeravanje da će ih dobiti skoro pa odmah natrag, ništa nije pomagalo.
Ipak , nakon nekog vremena je popustila, pa je sve završilo u najboljem redu.
Četvrta situacija je bila zapravo kretenska.
Kad sam se vraćao, među ostalima su bili i 6 frajera pod šifrom geni-geni-kameni u najgorem izdanju.
U svakom slučaju jedan od njih( koji je cijelo vrijeme nosio sunčane naočale u avionu, da dobijete pobližu sliku) se je ,
kad smo krenuli u manevar slijetanja u Zagreb, odbio vezati.
Oni koji su letjeli avionom znaju da s tim nema zajebancije, ali frajer se je i dalje raspravljao sa stjuardesom.
Kakva je zapravo pi...ca, je pokazao kada su mu zaprijetili da će pozvati policiju.
Odmah se smirio.Valjda su ga jarani uvjerili da se za to može letjeti malo i u zatvor.
Peta i za mene najstresnija.Možete li zamisliti da klinac urla i cmizdri sat i pol u komadu.
E pa takav je sjedio ispred mene u avionu, mislim da sam time sve rekao.
U svakome slučaju, barem mi nije bilo dosadno.
Post je objavljen 30.08.2006. u 11:01 sati.