Pala s Marsa...

Prilično sam prilagodljiva i komunikativna osoba i rijetko kada se osjećam nepripadajuće. Znam se snaći i uklopiti u grupu potpuno različitih ljudi, voditi konverzaciju o svemu i svačemu i nikada nisam zazirala od neke veće skupine.

Postoji samo jedno mjesto gdje se osjećam totalno kao autsajder i na kojem uopće ne volim biti. To su roditeljski sastanci. Čast rijetkim izuzecima, ali meni su ti roditelji jako glupi.

Znam se usred sastanka osvrnuti i slušajući njih pitati samu sebe jesmo li mi iz istog svijeta ili je mene netko samo spustio odnekud odozgora.
Nevjerojatno mi je kako su im meni nebitne stvari važne i koliko imaju neke čudne prioritete.

Recimo, lani je bio roditeljski od Zvončeka. Dogodile su se dvije nepodopštine. Prva je ta da su klinci razbili sudoper, a druga je da je netko od njih stavio sliku gole tete na pano.
Roditelji su bili zgroženi i šokirani samo sa golom slikom.

To je strašno...Kamo ide taj svijet...Pitat ću ja njega kad dođem kući...Sram ih bilo...Sve bi ja to šibom...To treba istražiti i strogo kazniti...
i sve tako neki komentari. Za sudoper nitko nije ni pitao.

Kad bi ja znala samo šutjeti i gledati, to bi još nekako i prošlo. No, ne znam. Javila sam se za riječ i razvezla sve u 16 kako mi nije jasno zbog čega je tolika buka nastala:

Velika stvar. Dječake od 10-11 godina zanimju gole tete? Pa naravno da ih zanimaju. Zanimaju i osamdesetgodišnjake, a gdje ne bi klince. Nisu baš trebali staviti tu sliku na razredni pano, ali ni to nije nešto strašno. Slika je i prilično lijepa. Neka gola plavušica u prilično čednoj pozi. I što je uopće ružno u tome da dečki gledaju gole tete? I šta je uopće tako strašno u golom tijelu?

Tak kad sam zastala da uzmem još zraka primjetila sam kako me roditelji gledaju. Pogledi puni nevjerice i odmicanja. kao da govore : "Otkuda je ova pala?"
Izvrsno, barem se u nečemu slažem s njima. S Marsa sam.

Drugi slučaj koji mi je ostao u trajnom sjećanju je onaj od razreda moje Huluvuice. Bilo je to još negdje u 3. razredu osnovne škole. Djeca su imala jako puno zadaće. Preko vikenda su znali dobiti i po 16 stranica matematičke zbirke za rješavanje. Ne zadataka, stranica. Moja kćer je to s lakoćom riješila i još se tome veselila. Voli matematiku pa joj je sve to skupa bilo jako zgodno.

Uoći roditeljskog skupilo se dosta nas roditelja u hodniku. Odmah se povela tema o pretjeranoj količini domaćih zadaća.

To je strašno...Ne stignu se igrati...Moj do ponoći rješava...Neke zadatke ni ja ne znam riješiti...Reći ću ja njoj da je to previše...Nek im smanji, barem na pola...Stvarno pretjeruje, treba ju tužiti...
svi su bili prilično glasni i prilično ljuti na učiteljicu.

Kad je počeo roditeljski nitko više nije pričao. Učiteljica je završila onaj svoj službeni dio pa je pitala jel ima još netko nešto za reći ili pitati.
Tišina i muk u razredu.
Opet učiteljica traži angažiranost roditelja i pita ključno pitanje:
" Ima li domaće zadaće malo previše?"
Skoro sam pala sa stolice kad se javio onaj tata koji je u hodniku bio najglasniji u pobuni i rekao :
"Samo Vi njima dajte zadaće. Bolje da to rade, nego da su na ulici."
Drugi roditelji su to brže-bolje počeli glasno potvrđivati.

Htjela sam nešto reći, ali sam samu sebe zaustavila. Neću se ja buniti, moja kćer sve to rješava s lakoćom. Nek se bore za svoju djecu, ja se za svoje izborim kada treba.

Nisam nikada vidjela toliko licemjernih ljudi na okupu. I opet sam se osjećala kao da sam pala s neba među njih.

Početak nove školske godine za mnoge roditelje je sve ono što je i za mene. Treba platiti knjige (1.200 kuna samo knjige, samo za Zvončeka), bilježnice i pribor, pa onda u prvom mjesecu platiti osiguranje, školske novine, kuhinju i još neke stvari kojih se sad ne mogu ni sjetiti, kao i izvanškolske aktivnosti i tečajeve stranog jezika. Veliki financijski izdaci.

Za mene školska godina nije samo ta financijska muka, nego i to što znam da uskoro počinju roditeljski sastanci na kojima uopće ne želim biti.
Radije bi nazad, na Mars. Ili otkuda sam već pala po mišljenju drugih roditelja, a i po svom vlastitom.