Gužva u Sunčevom sistemu...
ponedjeljak , 28.08.2006.Zadnjih par dana imam velikih briga s tim planetima. Gunđam sama sa sobom i svima koji me žele ili ne slušati. Nije da sam nešto strogo uredna, ali ovo je prava zbrka i nered šta su astronomi napravili iz Sunčevog sistema.
Pojavile su se neke nove planete. Kao, bili su asteroidi do sada, ali su veliki pa bi mogli biti nove planete Sunčevog sistema. Ceres, Haron i Ksena. Glupih li imena. Što se mene tiče zakasnili su na prebrojavanje. Mi već imamo dosta planeta oko Sunca i ne trebaju nam novi. Imamo svojih dosta.
Hvala, ali ne hvala.
Objavili su nam jedno vrijeme kako ćemo od sada imati 12 planeta, umjesto 9.
Onda su se iznenada predomislili i umjesto da se o tome lijepo razgovaraju stoljećima ili još bolje tisućljećima, izbacili su jadni mali Pluton. Totalno izbacili. Definitivno. Štampaju se novi udžbenici, bez njega. Više se niti ne nabraja kao planeta Sunčevog sistema, nego je dobio status patuljastog planeta.
Šta im sad pak to znači? Mali je, najmanji pa ga više ne želimo?
Vrlo diskriminirajuće i meni vrlo zabrinjavajuće.
Neka od ovih novootkrivenih nebeskih tijela su veća i do Zemlje. Hoće li uskoro i nju izbaciti kao višak i staviti joj neki status koji nije toliko važan?
Ne sviđa mi se to, nikako. Čovjek mora imati neke konstante u životu. Neka barem Sunčev sistem bude onakav kakav znam oduvijek.
I neznanje i kolebljivost znanstvenika me smeta. Kako ću otputovati u svemir kad još ne znamo ni koja nebeska tijela nam hodaju po susjedstvu ?
Gunđam ja tako doma, gunđam i objašnjavam Huluvuici zašto me sve to skupa brine.
Crna rupa nije crna, Sunčev sistem ima odjednom 8 planeta i neke upitne, šta će još biti?
Da Zemlja nije okrugla?
- Mama, i nije. Ona je sferoid.
- Odmensaj mi to. Šta to znači? Kakav je to oblik?
- To ti je oblik planete Zemlje. Baš taj.
Eto ga na. Niti Zemlja nije normalnog oblika. Lijepo okrugla ili ovalno-eliptična, ona je sferoid.
Znam da bi mi bilo pametnije da se brinem oko toga što sam opet morala ući u minus na tekućem ili o hrpi nepeglanog veša ili o mišu koji nam se zavukao u špajzu.
A ne. Ja imam neke druge brige. Planetarne, svemirske važnosti. Brine me raspored i status planeta. Želim red u svemiru.
I da nam vrate Pluton. On je naš. Kao nekad Trst.
komentiraj (148) * ispiši * #
Huluvuica po enti put...
utorak , 22.08.2006.Moja kćer, Huluvuica, nije ove godina bila s nama na moru. Nedostajala mi je kao da ih fali njih 10, a ne ona jedna. Čudo jedno koliko može faliti.
Još negdje pred kraj proljeća izjavila je kako sad ima 16 godina i može raditi preko ljeta.
Nismo nešto imućni, ali ako si nešto želi, možemo se dogovoriti oko toga. Ne, ona to ne želi, želi sama raditi i zaraditi, a novac joj ne treba za nešto konkretno. Samo da ga ima.
Složili smo se, mada nismo ništa konkretno poduzimali. Kod nas nema baš nešto sezonskih poslova, pogotovo ne za učenike, tako da nisam znala niti gdje bi tražila osim na benzinskim pumpama, a za to je bilo već prekasno.
Huluvuica se uz pomoć ujaka, sama snašla. Našla si je posao u našem Đačkom domu, na recepciji. Radi se u smjenama, ali uglavnom je poslijepodne. Preko vikenda se isto radi, a slobodne dane dobije tu i tamo u tjednu. Bila sam tamo, poznajem ljude i bila sam zadovoljna, tako da je krenula s radom čim je škola završila.
Šta god ova moja djeca naprave ja sam ponosna. Čak i kad za to nema posebnog razloga, a kad ga ima kao da se napuhnem iznutra. Osim ponosa i od sreće i ljubavi.
Imala sam sad puno razloga za to. Huluvuica se vrlo svjesno i odgovorno primila svog zaposlenja. Sama se budila ujutro, sama brinula o smjenama, o gablecu i o svemu o čemu se treba brinuti. Nije joj bilo uvijek lako jer je uz posao i izlazila van, tako da su joj neka jutra sigurno bila teška i za ustajanje u 6, a kamoli rad, ali nije se žalila.
Pred kraj mora srela sam nekadašnju prijateljicu. Nekadašnju iz razloga što su nas vrijeme i neki događaji previše udaljili tako da se sad samo jedno dva puta godišnje pozdravimo na cesti, malo pobrbljamo i to je sve. Znam da ona radi na istom mjestu gdje i Huluvuica i odmah sam ju pitala kako moja kćer. Prasnula je u smijeh i rekla, na sav mogući glas, kako djetetu nismo mogli naći gori posao. Kako nam je to uopće palo na pamet, pa goreg posla nema sigurno u cijelom gradu.
Totalno sam se zbunila i jako zabrinula. Možda je nešto u pitanju što ja ne znam. a moje dijete tako daleko...
Pitala sam ju zašto, šta se događa i na šta misli. Rekla je da misli na...dosadu. Da je to strašno dosadan posao i kako smo to djetetu mogli uopće napraviti.
Odahnula sam. Rekla sam kako si je djete samo to napravilo i kako joj je dosada najmanji problem. Može čitati, slušati muziku, pisati i njoj skoro nikada ni nije dosadno. Osim toga dobro je plaćena da tamo sjedi i da se dosađuje ako treba. Mnogi odrasli ljudi bi sa zadovoljstvom prihvatili takav posao, a gdje ne učenici ili studenti. Tek pred kraj sam se sjetila pitati gdje je njena kćer. Vršnjakinja je s mojom. Rekla je da mala lunja po Jadranu...
Poslije toga sam bila još ponosnija na Huluvuicu. Koliko god se to nemoguće činilo.
Odrekla se mora, odrekla se ljeta, odrekla se dugog spavanja kojeg voli i tko zna još čega sve ne da bi radila i zaradila. Nije joj prijeko potrebno, zato je sve to i cjenjenije u mojim očima.
Moje djetešce je osoba kojoj se divim. I da, ponosna sam i napuhana iznutra zbog nje.
Mama sam jedne ne 16godišnje osobe, nego osobetine :)
P.S. Zaboravila sam napisati da mi je kćer anarhistica i pankerica i da će me vjerojatno ubiti zbog tako "slinavog" posta . Držte mi fige ;)
komentiraj (132) * ispiši * #
Sex on the beach..
srijeda , 16.08.2006.Biograd. Plaža krcata, da ne može biti krcatija. Moji se svi razbježali, kao rakova djeca. Neka, odmor je za sve i svatko neka radi ono što ga opušta i veseli.
Radim svoj omiljeni posao na plaži, prevrćem se po ručniku, kad mi se gospođa s druge ležaljke obrati s riječima:
- Konačno su gotovi! Sramota!
- Tko?
- Pa ovi šta su se seksali u moru!
- Ma da? A gdje?
- Pa odmah tu, u moru. Nije moguće da niste vidjeli?
- Nisam. A gdje su bili?
- Ma tu na 10-20 metara. Cijela plaža ih je vidjela.
- Ozbiljno?
- Naravno! Sramota! A toliko male djece ima! Odlazili su ljudi s plaže zbog njih. Fuj ih bilo!
- A kad je to bilo?
- Do sada. Nekih pola sata. Nije moguće da niste vidjeli?
U razgovor se uključila i treća gospođa i neki čovjek i još jedna gospođa i svi su brujali o tome. Osim šta su bili šokirani samim tim činom, seksanja u moru na gradskoj plaži, bili su začuđeni i kako ja sve to nisam vidjela, a bila sam tu cijelo vrijeme.
I ja sam sama bila razočarana da sam to propustila. Nemam nekih voajerskih sklonosti, ali ipak sam ja neki blog izvjestitelj zanimljivih događaja. A o čemu ću sad izvjestiti?
Nije u redu od tog para. Jednostavno nije. Gunđala sam sama sa sobom i sa svima oko mene.
Zato mi je Arthur kad je pao mrak priuštio vlastiti Sex on the beach. Po prvi puta. Priznajem, bio je jako jako dobar i moglo je potrajati cijelu noć, ali ja sam već nakon nekih 10 minuta poželjela svoj dobri stari krevet. Nije to za mene, uspavljuje me.
Bilo bi pametnije i onom paru s plaže da je poput mene ispijao koktel s tim imenom, a ne da su ih svi gledali.
Svi, osim mene...
komentiraj (138) * ispiši * #
Prošlo more...
petak , 11.08.2006.Prošlo je moje more, što znači da će uskoro i Božić.
Stalno mi se samo to dvoje ponavlja. Ili se čeka Božić ili se čeka more. Ali, čovjek se uvijek ima nečemu veseliti :)
Ove godine sam imalo mirno more. Ha! To sam rekla kao da sam kapetan broda :)
Za razliku od lani kad sam stalno imala burnih događaja, od vožnje u podmornici do recimo plivanje za lažnim bovama, ove godine sam uživala...ne radeći ništa. Samo ono nužno što nikako ne uključuje pranje suđa (kupili smo jednokratno), metenje poda balkona (ionako vjerar puše), peglanje (ionako sam stalno u badiću) ili recimo uređivanje same sebe šminkom (izgledam si nekako mlađe bez maskare).
Ne znam jel i drugi ljudi tako, ali ja se na moru uvijek ulijenim. Do kraja. Svaki posao mi se čini potpuno nepotreban i apsolutno nebitan.
To ne bi uopće bilo tako strašno da me lijenost i dalje ne drži. Ništa mi se neće :)
Doći će sve na svoje. Polako. Lagano.
Ako ne prije, do Božića sigurno :)
komentiraj (95) * ispiši * #