Ljudi u Zeppter odijelima....

Znam da se ljudi svakako moraju snalaziti za poslove, ali ako sam na nešto alergična onda su to razno razne prezentacije i "hodajuća prodaja" . Ta "hodajuća prodaja" je još jedan trillizam, a označava ljude koji obilaze firme i prodaju im nešto što im je kao neophodno i bez čega ne mogu živjeti.
Obično dolaze u paru. Ženska osoba se samo smješka i dodaje prezentirano, dok muška prikazuje čudesa. Barem je tako kod mene, radim u muškoj firmi. Možda se oni zamijene kad dođu recimo u Dječji vrtić pa se muški prodavač onda samo smješka i namigiva po publici.

Neki dan na poslu bio mi je jedan takav. Nije imao žensku dodavačicu pribora vjerojatno zato što pribora nije ni bilo. Htio mi je utrapiti godišnju pretplatu na jedne dnevne novine, za firmu:

- Gospodična, ma kako ne želite...to Vam je neophodno potrebno za poslovanje.
- Ne hvala, rekla sam Vam da ne stignemo čitati novine..
- Ali unutra se nalaze kojekakvi natječaji na koje se Vaša firma može javljati..
- Ne hvala, to mi radimo preko Neta..
- A da pitate nekog starijeg?

( Bljak, te gospodična te da pitam nekog starijeg, te taj značajni pogled "jel vidite kak sam frajer " )

- Ne, ne trebam. Hvala Vam lijepo na trudu i doviđenja.
- Ali dobijete i besplatan sandučić za novine..
- Ne, ne trebamo. Hvala Vam lijepa, doviđenja!
- A Vi privatno? Za Vašu kuću?

Na to sam definitivno pukla u sebi. Pogledala sam ga najumilnijim pogledom, nabacila najslađi smješak i rekla:

- Vi ste meni dosadni.

Čovjek je ostao zabezeknut. Otvorenih ustiju, bez riječi je stajao i geldao u mene s nevjericom. Nakon par trenutaka prenuo se i procijedio:

- Dvđnja!
- Doviđenja !

Zacvrkutala sam. Napokon je shvatio.

Znam da je reći nekome da je dosadan skoro pa uvreda, ali bilo mi ga je preko glave.
Šta mogu, znam ja biti i zločesta.
Kad je to prijeko potrebno i u tim rijetkim slučajevima kad lijepo ne pomaže.