Blog iznenađenje...
četvrtak , 30.03.2006.Da je blog jako dobra stvar ne trebam pričati. Pogotovo ne blogerima. Da se preko njega rađaju prijateljstva, srodne duše, pa čak i ljubavi svima nam je poznato. Ali, može se naći još ponešto. Neočekivano :)
Prije par mjeseci, slučajno sam došla do zgodnog bloga Pri Mladenu. Svidjelo mi se kako čovjek piše, kako si postavlja pitanja o sebi i općenito o životu i kako ima pozitivan stav. Dolazila sam prilično redovito kod njega, koliko sam mogla, kad sam jedan dan slučajno primjetila njegovu mail adresu. Stala sam i doslovno protrljala oči.
U njegovoj mail adresi je pisalo moje djevojačko prezime.
To je jako rijetko prezime i u cijelom svom životu nisam nikada upoznala ni jednu osobu koja se tako preziva. U telefonskom imeniku cijele Hrvatske ima možda desetak ljudi s tim prezimenom. Naravno, nikoga od njih nisam nikada upoznala. Osim mame, tate i brata. Ali, oni se baš ne broje u druge :)
Javila sam se Mladenu i tako je počela višemjesečna mail prepiska.
Saznala sam puno zanimljivih stvari. Došlo smo malo-pomalo do toga da je i on porijeklom iz istog malog sela u Zagorju kao i moj tata i da su se čak vjerojatno igrali zajedno kao klinci kad su dolazili tamo na ferje. Sad se više ne sjećaju jedan drugoga, bilo je puno djece tamo po brdima, ali godišta i mjesta savršeno odgovaraju.
Mladen mi je ispričao i puno zanimljivosti o mom djevojačkom prezimenu. Njegova sestra je malo istraživala, tako da smo saznali da nas ima najviše u sjevernim zemljama. Estoniji, Latviji...a po crkvenim knjigama, prvi naš prezimenjak je došao iz Danske. To mi se strašno sviđalo, da sam porijeklom skandinavka. Objašnjava i našu ne tipičnu građu tijela za ovo podneblje, kao i svijetlu kosu. Bio je i neki grof među našim precima, ali nije bio dobar čovjek pa ga ne bi baš spominjala :)
U nedjelju sam imala čast da me moj novotkriveni rođak i posjetio. Upoznala sam ga, kao i dio njegove obitelji. I opet još jedna zanimljvost....Mladenova kćer se zove isto kao i ja, tako da smo dok se nismo udale imale isto i ime i prezime. Još jedna ja je bila negdje blizu, a da ja nisam ni znala za nju, niti sam ikada dobila recimo njenu poštu. Niti ona moju. Nadam se da nije :)
Lijepo smo se družili, pronašli dosta zajedničkih stavova, mišljenja i sjećanja. A sve zahvaljujući blogu.
Da nije bilo bloga ja ne bih znala da imam još rođaka, da postoji moja imenjakinja, saznala porijeklo mojih predaka, ne bi upoznala Mladena.....
a ni moj Arthur se ne bi mogao praviti važan kako je oženio skandinavku :)))
komentiraj (142) * ispiši * #
Natjecateljski duh...
ponedjeljak , 27.03.2006.Moj tata je oduvijek bio jako aktivan. Iako je radio težak fizički posao, to mu nije bilo dovoljno i uvijek se bavio i s nekoliko sportova odjednom. Znao bi tako do 5-6 popodne raditi na krovu, po kiši, suncu ili snijegu, doći kući, najest se i presvući, pa odjuriti na tenis ili nogomet. Oko 8 bi se vratio, pa s mamom na ples ili u kino.
Sada je on već malo stariji čovjek, ali tempo gotovo da i nije usporio. Bila sam strašno ponosna na njega kad je prije par godina, pobijedio na turniru našeg Grada u tenisu. Igrao je sa svojih 60 godina u finalu protiv dečka od 30 godina. Nije taj "dečec" imao šanse protiv mog tate :)
Taj aktivan, natjecateljski duh je prenio i na nas, djecu. Uvijek bi nalazio vremena da se i s nama poigra, svega i svačega. Kad smo se igrali nismo više bili tata i djeca, nego protivnici i tako smo se i ponašali. Nije bilo popuštanja. Imao je i malo čudne pedagoške metode, koje ne bih preporačala nikome, ali radile su...barem u mom slučaju.
Da bi proplivala, bacio me s mola. Da bi provozala bicikl, gurnuo me niz ulicu. Kad bi odigrala krivu kartu u Beli znao bi zaurlat "razbit ću ti glavu" ili "potrgal bum ti noge". Naravno da je on bio uvijek u blizini i pazio bi na mene da mi se što ne dogodi i nikako mi ne bi naudio zbog krive karte, ali sam se upravo zbog toga naučila neke stvari brže, nego što bi to vjerojatno inače uspjevala.
Znali smo se natjecati u plivanju, igrati Čovjeće, kartati, roniti čim dublje, gađati zračnom puškom ili se jednostavno "boriti rječima". Nešto kao nadmudrivanje argumentima, mislim da se to danas zove debatom. Nije bilo popuštanja ni s jedne strane. Igra nije bila samo igra, nego vrlo ozbiljna, ali svejedno zabavna stvar. Od malena smo bili protivnici i vrlo brzo se kod mene javila želja da pobjedim "svemogućeg" tatu.
Nekad sam uspjevala, ali više puta baš i ne...ali grizla sam i ne bih se predavala. Usadio mi je taj natjecateljski duh i želju za pobjedom.
Moj Zvonček je prije par dana pričao nešto o zadržavanju daha. Kao, natjecali su se u razredu tko može duže i jel se možemo i mi doma toga poigrati. Tata je bio kod mene i odmah rekao da može. Nek donese štopericu i mjerit ćemo tko duže može zadržati dah. A onda se iznanada sjetio i rekao kako se njegova kćer, tj, ja ;). ne smije toga igrati. Pobunila sam se i pitala zašto, a on je odgovorio kroz ponosan osmijeh:
- Bojim se da bi ti prije umrla od ne-disanja, nego izgubila. Moraš pobjediti, pa makar skroz bez daha ostala.
I ima moj tata pravo. Sebe vidim samo kao pobjednika, a i na kraju krajeva...ja sam tatina kći :)
komentiraj (134) * ispiši * #
Trill-er
utorak , 21.03.2006. Volim čitati i puno čitam. Ponekad sve šta uhvatim, kao djeca bombone, ali kad mogu birati na prvo mjesto bi došao fantasy, pa SF, trileri, krimići, povjesni romani itd. Volim i priče strave i užasa. Kod njih mi je vrlo važno da postoji kakvo-takvo suvislo objašnjenje za nadnaravno. Može biti tipa: Ono Što Živi Dolje ili Normalan Zdrav Manijak Psihopata. Ali, objašnjenja mora biti...
Moj Deda već dugo nije među živima. Bio je drag, dobar čovjek i jako sam ga voljela. Znao si je često popiti više nego je trebalo, ali i takav je bio dobroćudan.
Jednog posljepodneva došli smo svi u posjetu Dedi i Nani. Nana (baka) je nešto čistila u kuhinji, a Dedač je sjedio u dnevnoj sobi, za stolim, s debelim naočalama i turpijom u ruci. Čim nas je vidio, nešto je brzo zamotao u novine, s kojima je bilo prekriveno pola stola. Pitali smo što radi, ali Dedač je samo pognuo glavu i šutio. Zato je moja Nana jedva čekala da krene sa svojim rafalom :
" Šta bi bilo? Stari se sinoč napil! Išel je poprečki doma, tu prek groblja i tak pijan se poskliznul i pal u blato. Gebist mu je ispal, nije ga mogel napipat i sad si turpija neki stari, da si ga pripaše !"
Koliko god Nana bila ljuta, a Dedač se sramio, nismo mogli suzbiti navalu smijeha. I brat i ja smo se ponudili da odemo na groblje potražiti Dedin gebist, ali Nana nije dala:
" Bil je Stari već na groblju. Nije si našel zube. Veli da ili su mu se negdje odkotrljali ili mu ih je netko zel!"
Nije mi baš bilo jasno zašto bi netko ukrao Dedine zube, niti zašto bi ih uopće dirao, ali eto...
To groblje je prečica s glavne ceste do hrpe stambenih zgrada. Sigurno je bilo prolaznika i poslije mog Dede, pa je vrlo moguć i sljedeći scenarij :
A da je ta naša vrlo moguća Gospođa B znala za objašnjenje tog njenog strašnog događaja i kako su se ti zubi našli tamo, mislim da bi joj bilo puno lakše.
Objašnjenja mora biti. Ona preokrenu priču, ublaže stravu i od trilera naprave Trill-er :))
komentiraj (145) * ispiši * #
Trillino novo ruho...
nedjelja , 19.03.2006.Znam dobivati lijepih mejlova, ali neki dan sam dobila jedan koji me jednostavno osupnuo.
Koliko god to bilo čudno, ostala sam bez riječi.
Po prvi put mi se javila Dio mene i poslala mi je novi dizajn za moj blog.
Naravno da sam se oduševila.
Prvo što me se uopće sjetila, a onda što si je dala i toliko truda da napravi nešto ovako, meni jako komplicirano :))
Meni se baš svidjelo, a pošto su u modi i ankete po blogovima, stavljam i ja svoju:
a) Jako je lijepo, još tako lijepi dizajn ne vidjeh
b) Ostao / ostala sam bez riječi hvale i samo gledam i divim se
c) Bravo za Dio mene, a i za tebe Trill (da ti ne bude krivo što svi samo Dio mene hvalimo)
d) Moram se priviknuti, ali mi se sviđa.
Slobodno, bez pritiska da morate samo hvaliti, izaberite koju god točku želite :))))
komentiraj (101) * ispiši * #
Ljubav nema ništa s tim...
srijeda , 15.03.2006.Tijekom ovog niza godina koliko smo zajedno, moj Arthur je milijun puta pokazao i dokazao svoju ljubav. Znala su se događati i neka teška vremena kad je ne samo kuća nego i svi poslovi i djeca, pala na njegova leđa. I ja skupa sa svime time. Kad me je morao i oblačiti, hraniti i kupati. To je radio s nježnjošću i brigom.
U onim "malim" svakidašnjim stvarima isto zna pokazivati da sam mu najvažnija na svijetu. Recimo, zna se ustati u 5 sati i kad se ja dignem na posao, dočeka me serviran doručak i kava.
Takve stvari, da ne nabrajam više. Krupne sitnice. Koje puno govore, više od riječi :)
Ali...
(naravno da ima "ali", nije ovo oda Arthuru mada ju je zaslužio :) )
Moj Arthur se pretvara u Normana Batesa ako samo pokušam uzeti nešto iz njegovog tanjura. Mali, najmanji komadić. Ne samo da mu to smeta, nego mi neda i gotovo.
Nije samo on od muških osoba toliko osjetiljiv na vlastitu hranu. Vidjela sam to i kod tate, brata, kumova, a čak su i onu reklamu za Čipi Čips napravili na toj bazi.
Dobro, svi imamo svoje muhe. Neke stvari koje su nama važne i koje moraju biti takve kakve jesu. Kod Arthura je to "ne diraj moju hranu". Nije baš neki veliki zahtjev, pogotovo kad imam svoju.
I da li ja to kao dobra supruga poštujem i puštam čovjeka da jede u miru?
Naravno da ne. :)
Ne znam kako je moguće da svaki put kad naručimo različitu hranu njegovo jelo uvijek bolje miriše, bolje izgleda, a sigurno je i puno ukusnije. A i to što mi neda ima posebnu čar. Ako neda meni, kojoj bi dao sve na svijetu, onda je to jelo na granici čarobnih moći. I naravno da pokušavam zaći u njegov tanjur.
A moram priznati da mi je i onaj njegov pogled fascinantan. Pogled koji kao da govori:
"Draga, skinut ću ti sve zvijezde s neba, ako samo zaželiš.....
ali ako sam takneš ovaj ćevap u mom tanjuru, probost ću ti ruku vilicom " :)))
komentiraj (141) * ispiši * #
Izvještaj...
utorak , 07.03.2006.Pišem stojećki, samo da vas na brzinu izvjestim da sam bolje.
Stvarno sam gadno pala, natukla više kičmu nego veleuvaženu pozadinu ;), al sad je napokon krenulo na bolje. Ne mogu još sjediti niti ležati na leđima, ali mogu pomalo hodati, malo stajati i izvrsno izvoljevati sve i svašta :)
Želim vam zahvaliti na toplim porukama i željama. Čitali su mi ih doma i ne bi vjerovali koliko je svaki komentar učinio da manje boli i da se osjećam puno puno bolje.
Bila sam sva rastopljena i namjeravala sam napisati da vas sve volim, ali ona moja kćer se toliko zgrozila tim mojim izljevom ljubavi, tako da to onda ipak neću napisati :)))
komentiraj (115) * ispiši * #