Kuknjava...

Ubrzo kako sam se zaposlila, prije puno godina, premjestili su me kao ispomoć u jednu veliku firmu nekih 6 km dalje od mog Grada. U mojoj kancelariji su radile još tri žene, malo starije, danas bih rekla mojih godina.
Isprva su me gledale ispod oka, jer sam ja (po njihovom) bila fina, iz imućnije i nobles familije.

Često su kukale, o novcima naravno. Te kredit ovaj, te kredit onaj, pa režije, pa šta sve treba djeci za školu, te kako je sve skupo...Svaki radni dan bi time počinjao i završavao. Suosjećala sam s njima i kako sam bila sama, s dobrom plaćom, često sam im posuđivala novce da izdrže do plaće. Nekoliko puta nisu imale za vratiti, pa smo prolongirali dug na drugu plaću ili treću...Teško im je bilo i ja sam to shvaćala.

Jednog jutra je došao šef u našu kancelariju i zatražio pomoć. Čistačica je na godišnjem od mjesec dana i treba nekog tko će čistiti umjesto nje. Objašnjavao je da mu ne dopuštaju, oni odozgora, da uzme zamjenu, tako da bi jedna od nas trebala i to obavljati. Moje kolegice su se zagledale prvo bez riječi, a onda osule cijelu paljbu na njega. Sve u smislu da kak si on to misli, neće one zahode ribati, zašto su u školu išle, kao da nemaju drugog posla..itd. Šef ih je prekinuo i rekao da će to, naravno, biti dobro plaćeno, ali one po svom. To je njima ispod časti i ponižavajuće.

Kako nitko nije htio ja sam se javila. Još neudata i bez djece, s plaćom većom nego sam mogla potrošiti, zavidnom ušteđevinom...stvarno mi toga nije trebalo. Al pristala sam, najviše zbog šefa.

Bilo mu je jako drago zbog toga, pozvao me i rekao da kad završim sa čišćenjem mogu ići kući. Bez obzira koliko sati bilo.
Mjesec dana sam usisavala i čistila tri kancelarije, ribala 4 zahoda i dvije tuš kabine, prala pod u hodniku, brisala prašinu i praznila košare za smeće. Bila bih gotova kako koji dan, al nikad duže od 18-19 sati. Otprilike tri sata poslije uobičajenog radnog vremena.

Kad je došao obračun plaća i moja plaća stigla, kolegice su zaslinile. Dobila sam skoro tri puta veću plaću nego inače, jer mi je svaki dan pisano po 8 prekovremenih. Ogromnu plaću...

Mislila sam da će netko nešto naučiti iz toga, ali nakon par mjeseci kad je šef opet došao pitati tko će mjenjati čistačicu, opet ista paljba po njemu. Neće one ribati zahode...

I tako je bilo svih sedam godina, koliko sam tamo radila.

Kolegicama sam i dalje posuđivala novce, kad god je trebalo, ali više nisam suosjećala s njihovim neimanjem i kuknjavom...