Kako li će me to tek boljeti....

Bez brige, ovo neće biti post o rađanju i tako tim stvarima, iako počinje rječima:

Prije skoro 10 godina bila sam sa Zvončekom u rodilištu. Nakon par dana u sobu nam je došla mlada cura od 17 godina, simpatična mlada Bosančica. Svidjela mi se jer iako je bila i sama dijete i zbunjena svim tim novinama, bila je neopisivo nježna sa svojom bebom i gledala ju je onako zadivljeno i pogledom punim ljubavi. Pošto ja imam jak osjećaj "mame kvočke", nekako sam ju uzela pod svoje. Prvo sam ju upozorila da ne jede banane, jer će se zaštopati i neće moći na wc. Nije me poslušala jer su joj bile baš fine...i nakon par dana, dogodilo se upravo to, zaštopala se i na moj nagovor ispričala je sestrama svoju muku i dale su joj čepić za guzu. Tjerala sam ju da to čim prije obavi, a ona je samo hodala gore dolje po sobi i gunđala

- Kako li će me to tek boljeti..kako li će me to tek boljeti...
- Ma, neće te boljeti, odi i obavi to...bolje sad tu, nego doma....ajde..

tjerala sam ju i ona su uputila na wc. Nakon jedno 10 minuta vratila se u sobu

- Nisam se usudila, strah me je...joj, kako li će me to tek boljeti...
- Ma neće...ajde nazad.

Opet ona na wc i opet se vrati za desetak minuta..

- Opet nisam, ne mogu ja to...sve me živo još boli...kako li će me to tek boljeti, kako li će me to tek boljeti..
- Vidi je, pa kažem ti da te neće boljeti. Lijepo odeš u wc, skineš se, otvoriš čepić..na to me ona raširenih očiju prekine
- A to se otvori??? Ne stavlja se to sve zajedno???
- Pa šašavice mala, naravno da se otvori, ne možeš to skupa s ovom nazubljenom plastikom stavljati...jedva sam joj izgovorila od smijeha.
- Ajme meni, ja skoro vako to stavila i baš sam si mislila kako li će to tek boljeti....

Nekad je i dobro da se starije i pametnije ne posluša baš odmah, pogotovo ako nije baš sve jasno, inače bi moglo boljeti :))))

eto, za one sretne koji ne znaju kako čepići izgledaju :))