30.05.2008., petak
„Kutija života“ priča koja ledi krv u žilama
Mlada spisateljica sa Viškova Tatjana Udović jedna je od sedam nagrađenih autora na ovogodišnjem festivalu pričanja priča „Pričiginu“ , sa pričom „Kutija života“.„Pričigin“, splitski festival pričanja priča, jedan je od najprestižnijih i najoriginalnijih festivala u Hrvatskoj. Riječ je o festivalu koji se temelji na uvjerenju da kreativnosti u kulturi pridonose svi oni koji preferiraju i traže atraktivno, poticajno, vibrirajuće za život i rad, i u vječitoj su potrazi za autentičnim sadržajem.
Priča je najdemokratskija forma u pisanju, nasljednica je feljtona i novele, odlikuje ju aktualnost, izvire iz svakodnevice, veže se za konkretan lik, jednostavnog je i preciznog stila. Ono što daje posebnu atraktivnost „Pričiginu“ je strogo pravilo festivala da nema čitanja priča, nego se priča mora ispričati publici „iz glave“ i „bez šalabahtera“. Ove godine festival pričanja priča „Pričigin“ održava se od 29. do 31.svibnja, u Splitu, na lokacijama Dom mladih, Kavana Bellevue i Prokurative, a pripovjedači su jedni od najeminentnijih imena hrvatske književnosti, novinarstva, glume, znanosti i javnoga života: Renato Baretić, dr.sc.Inoslav Bešker, Željko Vukmirica, Ante Tomić, Antun Vujić, Edo Stojčić, Faruk Šehić, Boris Škvorc, Boris Dežulović, Nenad Stipanić, Zoran Ferić, Miroslav Radman, Željka Horvat Vukelja, Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar, Predrag Lucić, Siniša Labrović, Edi Matić, Jadran Marinković, Zdravko Pavlović, Jurica Pavičić, Edo Popvić, a Tatjana Udović sa pričom „Kutija života“ stekla je pravo ispričati priču na festivalskoj večeri u subotu. Intrigantna, egzistencijalna priča Tatjane Udović „Kutija života“ zaledit će krv u žilama mnogima i staviti pred pojedince mnoga pitanja o životu.  „Kutija života“, priča koju itekako vrijedi pročitati.  Bilješke za novinare: više o festivalu pričanja priča „Pričiginu“ možete vidjeti na www.pricigin.hr KUTIJA ŽIVOTA Negdje sam pročitao da dosada može ubiti čovjeka. Sada počinjem vjerovati u to. Već mnogo vremena sjedim sam zatvoren u hladnoj, mračnoj kutiji od kojih3m2. Zabavljam se proučavajući čestice vlage i razvoj plijesni na zidu, koja se polako širi prema mom željeznom krevetu sa otrcanim madracem. Znam se zaokupiti mišlju, koliko je ljudi provelo besane noći ležeći na tom istom madracu, što su skrivili da su se našli ovdje, i tko je započeo sa čupkanjem spužve sa kuta madraca te koliko je ljudi, uključujući I mene, nastavilo započeto. Pitam se o čemu su razmišljali i da li je pak tko od tih nesretnika umro baš na tom ležaju na kojem sada ležim. Sve su to retorička pitanja, a odgovori koji mi nadolaze, mogućnost. Svaku si od njih dodatno razradim u glavi tako da mi prolazi vrijeme u svijetu imaginarnih likova; (kad već drugih nema).  A zašto više nisam u društvu, ne živim poput svih u svome domu, to je još jedno retoričko pitanje. Retoričko, da. Odgovor vjerojatno postoji, ali ga ja ne mogu dokučiti. Sve se zbilo baš kao u ‘U registraturi. To djelo morao sam pod prisilom čitati u školi I ostalo mi je u sjećanju jer mi je o njemu ovisila pozitivna ocjena. Upravo zbog te ispravljene ocjene, to je jedino djelo iz školske lektire kojega I danas pamtim, ali nikada nisam mislio da će moj život biti takav. Dođe mi da se krivim što nisam pročitao neku bajku za lektiru! Tada bi mi život bila bajka, a ne mistika. Mistični poziv za sud, gdje sam se s čuđenjem I znatiželjom da doznam za što sam pozvan, pojavio, I tada su mi izrečena, vjerojatno najgora kaznena djela: * Provala * Otuđivanje imovine * Posjedovanje opojnih droga * Ubojstvo Ali ja ništa od toga nisam počinio! Nikada nisam imao zle namjere niti pomisli o tako čemu.  Živio sam poštenim životom. Nikada nisam imao problema sa društvom ili pak politikom. Nisam obavljao nikakve ilegalne poslove. A sada sam optužen za sve to, za sva nepočinjena kaznena djela. Danima sam razbijao glavu, vrtio misli pokušavajući se sjetiti i najmanjeg zlog djela kojeg sam možda počinio. Tražio sam svoja prava.. Galamio, nakon čega sam zgubio glasnice uporno se boreći za objašnjenje. Besciljno sam se nadglasavao sa tišinom jer nitko se nije oglašavao. Osluškivao sam, ali nikoga nisam mogao čuti. Nije bilo nikakvih koraka, nikakve naznake da se netko pojavljuje u blizini ove tamnice. Još nisam uspio dokučiti kako to da nikada nisam gladan. U opće nemam potrebe za hranom.Mislim čak da ovo ni nema veze sa ljudskom rukom. Sve što mogu reći je da sam tu, u tmini, prepušten sam sebi, u prostoru kojeg sam pokušao izmjeriti vlastitom tjelesnom dužinom I ustanovio da je duža od mene I manja od moje duple dužine. Dakle nekih 3 m2. Gladan nisam, te nemam potrebe tražiti hranu. Kada se umorim od dosade, slobodno zaspim. Snova u opće nemam. A kada se probudim, dočeka me isti mrak u ograničenu prostoru. Razmišljao sam o tome da bih trebao otkriti da li postoji izlaz negdje gore, da li postoji strop, ali to je nemoguće otkriti jer nemam nikakva predmeta za baciti u vis-a to je jedini način da u potpunoj tmini odredim visinu zvukom.Potpuno sam gol. Temperatura je odgovarajuća za ljudski boravak. Kako nisam gladan niti mi je hladno, nije mi ništa opipljivo nužno. Volio sam živjeti usamljenički., u svome stanu. Nisam imao prijatelje. Komunicirao sam jedino sa krčmarom u obližnjoj birtiji dok bih naručivao svoje piće. Obratio bi mi se I pokoji pijanac, ali nisam nikada obraćao pažnju, pa bi I oni uvijek izgubili interes za daljni pokušaj razgovora. Nisam radio. Živio sam od socijalne pomoći. Mogao sam biti optužen zbog beskorisnosti, to bih I shvatio.  Ali nisam, već sam optužen za mnoga druga zlodjela.Pio jesam, ali se nikada nisam opijao niti ostajao bez svijesti od alkohola. Nisam odlazio u krčmu da bih se napio. Naručio bih jedno piće I ispijao ga do zatvaranja. Nikada ne bih popio više od jednog. Tamo sam odlazio zapravo zbog društva. Ali kako nisam komunikativan samo bih promatrao. Naučio sam da se iz crta lica može štošta naučiti o ljudima. Gledao sam ponašanje pijanaca I čudio se različitosti utjecaja alkohola na ljude, te zaključio da ne želim postati poput njih. Vjerojatno se zato nikada nisam ni napio. Većinu svog života proveo sam u mislima. Zapravo se moj prijašnji život ni ne razlikuje od sadašnjeg života u ovoj tamnici, osim u tome što se sada ne moram brinuti za osnovne životne potrebe . Zapravo to je ono što sam oduvijek htio. - PA OVO JE MOJ ŽIVOT!!! Autorica: Tatjana Udović |
29.05.2008., četvrtak
Druženje s Tatjanom Udović u MC Klana
|
29.svibnja 2008. u 9,30h započelo je druženje s književnicom Tatjanom Udović u organizaciji Multimedijalnog Centra Klana. Bilo je to druženje za djecu predškolske dobi koju je Tatjana zabavila svojim poučnim bajkama na čakavštini. Tatjana Udović mlada je novinarka i spisateljica rodom s Viškova koja osim bajki piše crtice, vijesti, objave, intervjue za "Besedu" Novoga lista i Glasnik Općine Viškovo, a široj publici je poznata kao autorica intrigantnog romana za mlade "Triesduja".
Na druženju sa klanjskim predškolcima ispričala je bajke "Rožica dugineh boj" i "Vjerkina pekara" u kojima je živopisno prikazan bajkoviti svijet razigranih životinjica i čarobnog cvijeta, a iz kojih su djeca naučila - Moramo biti dobri i pomagati drugima.  - Moramo biti poslušni jer će onda i drugi bit dobri prema nama. - Ne smijemo bacati smeće po šumi. - Ne smnijemo uništavati šume. ROŽICA DUGINEH BOJ (Tatjana Udović ) Jednega dana kada se j' divojčica Sara vrnjala z škole po pute, zastala je i va trave spazila predivnu rožicu dugineh boj. Prignula se je da će ju pobrat kad je rožica odjedanput zaprla svoje latice. Va čude j' stala i mislela kako se j' to dogodilo. Va to vreme dok je ona još tako gjedala, rožica se j' naglo otprla i ž nje je zišla mićišna vila va zlatnoj veštajice z pozlaćenemi krili pak rekla: ˝Molin te, nemoj otkinut ovu rožicu. Ona j' simbol slobode. Ako ga ubereš sveton će zavladat zlo.˝. Ma Sara ni poslušala. Njoj se j' rožica jako pijažala i silno ju j' tela otkinut i stavit va svoju vazu. Kad je prišla doma mama njoj se j' jako razjadila ča je Sara prišla kasno i zabranila joj da se igra z svojemi prijateljicami, kad je prišal njiji, inače vavek blagi tata, potekla mu j' va zagrljaj kako bi se on smiloval i dozvolil njoj da gre h prijateljicami. Ma, on se j' razjadil još i više i zabranil njoj sladoled celo leto. Sara je plačuć pobegla va kamaru. Zela j' v ruki telefon i nazvala prijateljicu. Čin se j' Ivona javila, Sara je prepoznala tugu va njijen vavek veselen dečjen glasiće. - Ča se j' tebe dogodilo? – pitala ju je Sara na ča je Ivona zajeno briznula va plač. Jecajuć je objasnila da su njoj se mama i tata posvadili, svadeć se razbili njoj dve najlepše vaze, a nju potirali va dil i zakjučali. - Bilo j' grozno! – dodala je. Na tu priču Sara je povedela se ča se j' njoj dogodilo tega dana od samega početka. Kad je finila, nastala je tišina. - Pa to si ti kriva! – zazijala j' Ivona ne moruć verovat va ono ča čuje. Na to se j' Sara uvredila, spustila slušalicu i zlobno se nasmela sebe va bradu: - Ha ha ha! Znači da moren upravjat sveton! Maštala je o ten kako sada vlada zlo i kako će vaje si postat trudni od silnega svajenja, otkrit da j' ona kriva pak da će ju preklinjat da to prekine obasipajuć je z pažnjun. Ma to se ni dogodilo. Pasevali su dani, a ona je još bila zaprta va kuće. Tako očajna požalela je tisuću puti ča je bila onako pohlepna i zločesta prema vile i svojoj prijateljice. Gjedala je rožicu kako saki dan vene se više i više. Samo ča njoj nisu otpale i zadnje latice, kroz poneštru je uletela ista ona vila ka je onistega dana zišla z cveta. Kad ju je Sara zapazila, vrnule su njoj se se nade. Kjeknula je i z suznemi očijami počela molit za oprost. Potla nekega vremena vila je rekla: - Dobro, oprostit ću ti ma samo po jednen uvjeton; da ćeš ispunjavat tuje želje ako te lepo zamole. Sara j' kimnula z glavun i još jena suza j' brzo protekla po njijen lice. - Obećujen. Vila je zletela na tučak rožice i njoj su opeta narasle latice dugineh boj. Mama i tata su pokucali Sare na vrata: - Reš malo van? Dugo si va kuće? Sara j' zela rožicu i nesla ju na ravan kade ju j' bila našla. Rožica j' pustila koreni i počela rast kot nekada. Kad se j' Sara vrnula h kuću, mama je stavjala jist na stol. Sara je sa srećna potekla pomoć njoj. Se se j' vrnulo kako j' bilo, a Sara nikada ni pozabila obećanje ko je dala vile. Pomagala je drugemi koliko je mogla, a to se j' dobro i njoj vrnjalo. |
26.05.2008., ponedjeljak
Triesduja u O.Š. Zamet
|
Poslijednja promocija za ovu školsku godinu romana Triesduje autorice Tatjane Udović održala se u O.Š "Zamet". U 12,30 h u jednoj od učionica skupili su se učenici sedmih i osmih razreda zajedno sa ravnateljicom i pedagogicom škole kako bi poslušali predstavljanje ovog već popularnog romana za mlade. Nakon isčitavanja nekoliko odlomaka iz romana pokrenuta je i rasprava po pitanju isticanja mladih u društvu (a koje sam roman i otvara). - Istaknuti se možemo i dobrim rezultatima u sportu - izjavila je jedna od učenica, inače odbojkašica.
Toj izjavi su se priključili i svi prisutni, od kojih većina svakodnevno treniraju ili odbojki ili nogomet. Također je rečeno da se istiocati u društvu možemo i ukoliko se bavimo bilo kojim drugim talentom: pisanjem, sviranjem, slikanjem... A tako s vremenom dolazimo i do velikih rezultata, pa i financijskih. Raspravi su se priključile ravnateljica i pedagogica te zaključile da se višak energije koju neki pojedinci - kao što su i likovi iz Triesduje ispoljavaju na agresivan način, može i treba upotrijebiti na neki bolji i koristan način - npr. bavljenjem talentom. A što se tiče same vožnje autobusom - jer triesduja jest autobus, zaključeno je da se za vrijeme boravka u autobusu može iskoristiti vrijeme za opuštanje svojih misli, promatranje pejzaža i zamjećivanje detalja, kao i naučiti nešto o svojim suputnicima (o njihovu karakteru itd.) Ulomak iz "Triesduje": Borba za mjesto - To legendo! - Faco, uvijek moraš bit prvi u basu!  Komentirali su Layev ulazak u autobus koji je više priličio borbi za život. Naime Petar, odnosno kako su ga frendovi zvali Lay zbog njegovog prezimena Hlaj, kada je spazio vozača kako je krenuo prema autobusu, hitro je pretrčao cestu, naravno na crveno, i bacio se na gomilu srednjoškolaca koji su nestrpljivo čekali već pola sata.  - Au! Seljačino skidaj se s mene!!!  - urlala je cura na koju je naletio i gnječio joj torbu gurajući je naprijed prema još uvijek zatvorenim vratima.- Šta se gurate?! - Neeeee! Ne gurajte se!  - Svi ćemo uć'! – vikala je gomila sa strane. A ovi koji su bili bliže vratima dijelili su jedni drugima sve po spisku zbog gužve, udaraca i gužvanja koja su sami prouzročili. No Petar je bio prvi koji je prouzrokovao sve to. I da nije njega bilo, to bi bio već netko drugi, tko bi gurao sve oko sebe udarajući ih laktovima, gnječeći osobu ispred sebe (koja se već prilijepila za staklo  ) i dajući povod svima za svađu i borbu. |
18.05.2008., nedjelja
Tribina "Jutra poezije" - Pod starim krovovima
|
U subotu 17.05.2008.g, u 11 sati u gostionici "Pod starim krovovima" u Basaričekovoj br 9u Zagrebu, održana je tribina Jutra poezije, čiji je voditelj Šaša Meršinjak. Osim zagrebačkih pjesnika, na ovom susretu sudjelovali su gosti Hrvatskog književnog društva "Osvit" iz Rijeke: - Valerio Orlić - Tatjana Udović - Sanja Kozlica - Nadija Rubeša - Lazar Radmanović - Vesna Prešnjak-Miculinić
U veselom raspoloženju, čitali su se stihovi navedenih pjesnika, a druženje je potrajalo i do kasna...  Put života (Tatjana Udović) Moraš biti jak, Upoznati sebe. Ti možeš sve. Da, baš ti možeš Promijeniti svijet. Svojom energijom možeš Djelovati na druge. Ne daj da te shrva Tuđa riječ. Moraš biti jak, Upoznati sebe. Ti si jači. Život je tvoj. Ti sam odabireš Puteve života. Izaberi pravi I budi sretan. Stoga upoznaj sebe I pronađi put... |
15.05.2008., četvrtak
Triesduja u Knjižnici i čitaonici Halubajska zora na Marinićima
|
Povodom Dana Narodne knjižnice i čitaonice "Halubajska zora" na Marinićima, 15. svibnja s početkom u 18h odvio se program pod nazivom: Hobi naših korisnika a koji je sadržavao predstavljanje romana "Triesduja" autorice Tatjane Udović i izložbu slika "Čari života" Andree Host. Veliki broj ljudi skupio se u prostoriji knjižnice kako bi sudjelovao u ovome programu. Uvodnu riječ imala je Branka Miočić, dipl. knjižničarka koja nas je prisjetila da danas Narodna knjižnica i čitaonica "Halubajska zora" slavi svoj 104. rođendan, te obavijestila kako knjižnica inače prati hobije i rad svojih korisnika, te je tom prilikom na svoj rođendan i ugostila dvije umjetnice:Tatjanu Udović sa svojim književnim djelom - romanom "Triesduja" i Andreu Host sa svojim slikarskim izlošcima. Prije početka samoga programa riječ je dobio i predstavnik Općine Viškovo g. Radovan Brnelić koji je izrazio svoje zadovoljstvo radom općinske knjižnice, te stvaralačkim radom njihovih korisnika. Uvodnu riječ u predstavljanju romana "Triesduja" dala je predsjednica Matice Hrvatske ogranka Viškovo prof. Gordana Mulac.
Sam roman predstavila sam ja - autorica.  Za početak sam ukratko rekla nešto o sebi - kako su moji prvi koraci književnog stvaralaštva bili upravo u O.Š Sv. Matej - Viškovo, te sam napomenula kako mi je osobita čast da baš25. jubilarnu promociju imam upravo na Marinićima - svom rodnom kraju. Ispričala kako me ljudi često pitaju, kako to da sam se odlučila radnju romana smjestiti u autobus, te sam im na to odgovorila objasnivši razliku između autobusa tridesetidvojke i triesduje. Tridesetidvojka je normalan autobus kojim se voze nonice s place, ljudi koji idu na posao ili se vraćaju s njega, dok je triesduja nešto sasvim drugo - mjesto na kojem opatijski srednjoškolci na putu do škole ispoljavaju višak svoje energije. Taj je autobus toliko poseban da je bilo potrebno i roman napisati o njemu! Zatim sam interpretirala dva ulomka iz romana - neizbježnu Borbu za mjestom i onaj najljepši izlazak u noćni život; ulomak pod nazivom Pijančevanje. Ispričala sam da se promocije Triesduje održavaju po osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima i da se na njima pokreću parlaonice na temu ponašanja mladih i da kao takve učenicima daju smjernice da višak energije upotijebe u nešto korisno kao npr sport i talent, a da se u društvu svojih vršnjaka mogu isticati svojim kvalitetama a ne lošim osobinama (pijančevanje, agresivnost). Nakon predstavljanja romana otvorena je izložba slika Andree Host, te su gosti uživali u njihovu razgledavanju... |
14.05.2008., srijeda
Triesduja u O.Š. "V.C. Emin"
|
U O.Š. "V.C. Emin" u Lovranu, 14. svibnja 2008. održana je još jedna u nizu promocija "Triesduje". U 12,30 h punoj učionici sedmaša i osmaša, knjižničarka prof. Salopek najavila je predstavljanje romana "Triesduja" izrazivši kako joj je osobito zadovoljstvo što na ovom književnom sustretu ugošćuje mladu autoricu Tatjanu Udović. - Hvala joj na tome! U uvodu predstavljanja romana, ispričala sam kako me ljudi često pitaju, kako to da sam se odlučila radnju romana smjestiti u autobus, te sam im na to odgovorili objasnivši razliku između autobusa tridesetidvojke i triesduje. Tridesetidvojka je normalan autobus kojim se voze nonice s place, ljudi koji idu na posao ili se vraćaju s njega, dok je triesduja nešto sasvim drugo - mjesto na kojem opatijski srednjoškolci na putu do škole ispoljavaju višak svoje energije. Taj je autobus toliko poseban da je bilo potrebno i roman napisati o njemu!
Zatim sam predstavila svoju današnju gošću, Ninu di Leo, glazbenicu koja mi je pomogla pri interpretaciji ulomaka "Triesduje", a na kraju je i zapjevala - čak su joj se pridružile i dvije učenice iskazavši svoj talent.  Pri interpretaciji ulomaka ovog romana iz publike su stizali komentari kako se i oni u tridesetišestici često nalaze u sličnim situacijama, a kada smo pokrenuli parlaonicu o tome da li je u redu da se tinejdžeri ponašaju tako "opušteno" tj često agresivno, dobili smo odgovore "za" i "protiv": - Ne, zato što svojim agresivnim ponašanjem narušavaju tuđu slobodu. - Da, zato što svi kad-tad moramo proći fazu divljanja - prije ili poslije... s napomenom da se ipak treba kontrolirati.Svi su se nasmijali dogodovštinama otkačene ekipe iz Triesduje komentirajući da jedva čekaju pročitati roman... Bilo bi mi jako drago da mi komentare pošaljete mailom! A školi je uručena i zahvalnica za uspješnu suradnju u promociji romana "Triesduja" koja će krasiti zid njihove knjižnice |
12.05.2008., ponedjeljak
Održana "Snjeguljica u srcu"
|
11. svibnja u riječkoj Stereo dvorani održana je humanitarna akcija pod nazivom "Snjeguljica u srcu" kojom su prikupljena sredstva namijenjena uređenju prostora riječke podružnice Centra za autizam. Velik broj djece, njihovih roditelja i bliskih prijatelja nazočili su spomenutoj zabavi koju je rezanjem velike torte otvorio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Tim povodom zaželio je svim posjetiteljima dobru zabavu, a prigodne riječi uputila je i Iva Josipović iz Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb Primorsko-goranske županije koja je obećala da će županije podržati aktivnosti vezane uz riješavanje problematike djece s autizmom. Josipović je posebno istaknula kako se nada da će autistična djeca u Rijeci napokon dobiti svoju kuću.
U ovu hvale vrijednu akciju senzibiliziranja javnosti o postojanju autizma u socijalnoj zajednici, uključili su se i brojni pisci koji su za ovu prigodu darovali svoje knjige, a iste su potom prodavane po cijeni od 40 kuna. Bili su to Barbara Drezga, Marko Lukić, Tatjana Udović, Vesna Miculinić Prešnjak, Valerijo Orlić, Božidar Prosenjak i Sanja Barić. Lidija Penko, predsjednica Udruge roditelja djece s autizmom, istaknula je kako djeca na svoju kuću čekaju već 4 godine, no nikako da je napokon dobiju, uz sva obećanja koja su im stalno upućivana. Podsjetimo, grad Rijeka već odavno želi dodijeliti prostor kartonaže Centra za rehabilitaciju na Potoku, Centru za autizam, no zeleno svijetlo od Ministarstva zdravstva još uvijek nisu dobili.  Što se tiče sadašnjih prostorija Centra, radi se o poprilično skučenom prostoru pa ostaje upitno upisivanje novih polaznika.Svi smo se lijepo zabavili uz program kojeg je vodio svima nam poznati Šajeta, a nastupili su: mađioničar, Dječji vrtić Viškovo sa točkom Ples sa zvijezdana, Dječji vrtić Snjeguljica sa recitacijama, Plesni centar Salsero, a nešto kasnije Šajeta je i zapjevao a svi smo - i pisci i djeca zajedno s njim zaplesali na pozornici. Ako netko od vas želi kupiti knjigu i biti Snjeguljica u srcu, to može učiniti na: Žiro račun Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka: 2340009-1117018017 Osoba za kontakt: Mirna Međimorec , PR: mirna.domina@gmail.com Budi i Ti Snjeguljica u srcu! |
08.05.2008., četvrtak
Senzibiliziranje javnosti o problemu autizma
|
Kako bi se senzibilizirala javnost po pitanju autizma, pokrenuta je humanitarna akcija "Snjeguljica u srcu" u kojoj pisci daruju knjige - priče, pjesme i bajke za potrebe djece s autizmom. Do sada je održana press konferencija za novinare, te je ova akcija dosta medijski popraćena, snimljen je video spot koji se emitira na lokalnim televizijama i Novoj tv, te radijski đingli koji se emitiraju na mnogim radio postajama diljem Hrvatske. Glavni happening - Torta party & Mini disco održati će se 11. svibnja (nedjelja) u 17h u Stereo dvorani u Rijeci. Uz goste pisce u programu nastupaju: Dječji vrtić “Snjeguljica", Praputnjarski slavići, Mađioničar Kristian, Dječji vrtić Viškovo - Ples sa zvijezdama, Plesni centar Salsero. Voditelj programa: Šajeta A od danas, 8.05.2008. otvorili smo štand na Korzu u Rijeci na kojem prodajemo i potpisujemo knjige čiji prihod ide upravo za potrebe djece s autizmom.
U ovoj akciji sudjeluju sljedeći književnici sa sljedećim knjigama: Barbara Drezga - knjiga bajki "Snjeguljica u srcu" Tatjana Udović - roman za mlade "Triesduja", Valrio Orlić - zbirka pjesama za djecu "Veseli vrtuljak", Marko Lukić - zbirka pjesama za djecu "Porasti i budi dijete", Vesna Miculinić Prešnjak- zbirke pjesama "Radost probuđenog srca", "Čez skale male" , "Svita s dvora riječkog kolodvora", Božidar Prosenjak- romani "Čežnja", "Za hrvatskim nebom", "Sijač sreće", Sanja Barić - slikovnica "Obična neobična djevojčica" daruju knjige čiji prihod ide za potrebe djece s autizmom, a pojedinačna cijena knjiga je 40,00 kn. I Vi imate mogućnost uključiti se u ovu akciju i kupnjom knjige pomoći djeci s autizmom. Osoba za kontakt: Mirna Međimorec , PR: mirna.domina@gmail.comŽiro račun Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka: 2340009-1117018017 Budi i Ti Snjeguljica u srcu! |
