|
Glazba razbija tišinu. Mrvi je u komadiće. Opušta me. Smiruje. Plaćam tuđe greške. Ali ne želim biti žrtvom. Isprika mi je sasvim dovoljna. Ljutnja ionako brzo prođe. I znam da ovo nije zadnji put. Bit će takvih situacija još. Ali bitno je sve negativno izbaciti iz sebe. Da se ne gomila. I da nas ne pretvori u čudovišta. Dijete u meni nikada nije voljelo čudovišta. Ali je naučilo prihvaćati različitosti. I voljeti ljude zbog njihovih mana. Opraštati sve i svašta. Iz ovog ili onog razloga. Ono se ne obazire na druge. I ne traži potvrde od drugih pod svaku cijenu. Istina, lijepo je kad netko kaže sve najbolje o tebi. Ali taj netko nikako ne mogu biti svi. I taj netko ne mora nužno biti onaj odabrani. Jer, ljude je nemoguće prisiliti da razmišljaju unutar zadanih okvira. I zato je besmisleno trošiti energiju na to. Vrtjeti se u krug danima i raspravljati o lanjskom snijegu. To je u najmanju ruku tužno. Jer dokazuje kako nismo napravili ništa. I kako, vrlo vjerojatno, nećemo napraviti ništa sve dok se ne riješimo starog jala. Nekada sam mislila kako je najbolje napraviti odmak od svega. Danas znam kako je ipak najbolje suočiti se s problemom. Da sam toga bila svjesna ranije, u životu bih sasvim sigurno imala dva prijatelja i pedalj ljubavi više. Da sam tada znala što znam sada ne bih imala nedefinirane i poludefinirane odnose koji me opterećuju. Ali ne žalim zbog ničega. Jer da nisam stotinu puta prošla cestom spuštajući pogled, sto i prvi se ne bih mogla ni znala nasmiješiti kao što sam se nasmiješila danas. Da nisam tisuću puta iščitala ponos u glasu, tisuću i prvi put ga ne bih mogla podnijeti bezbrižno kao danas. Da nisam bila povrijeđena bezbroj puta ne bih mogla podnijeti toliku bol. I tako nekako ispada kako je najbolje baciti se na glavu i zaplivati životom. Jer, do nekih spoznaja ne možemo doći prije vremena. A stvari ćemo spoznati to prije što više svojih riječi pretvorimo u djela. To i nije neka posebna filozofija. I nema veze s kilama, ni s tenom, ni s oblekom. Zapravo nema baš previše veze s ničim vidljivim. S ničim fizičkim. Najviše veze ima s onim što nosimo u sebi. I načinom na koji to prezentiramo okolini. |